REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1589/2015-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠLĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Strukan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Šoljić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Planinić i partneri u Zagrebu, radi otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja, reviziji tuženika i dopuni revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 805/14-2 od 19. svibnja 2015. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5179/10-48 od 20. ožujka 2014., u sjednici održanoj 10. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja i revizija tuženika odbijaju se kao neosnovane.

r i j e š i o  j e :

I. Dopuna revizije tužitelja od 14. studenoga 2018. odbacuje se kao nepravovremena.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ĐLĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije dopuštena odluka tuženika od 23. travnja 2010. kojom je tuženik kao poslodavac dao tužitelju kao radniku otkaz Ugovora o radu djelatnika koji obavlja poslove rukovođenja od 01.02.2003. i odluka tuženika od dana 30. travnja 2010. kojom je tuženik odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava.

2. Tuženik je tužitelju dužan na ime razlike bruto plaće za travanj 2010. isplatiti iznos od 29.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5% - tnih poena, tekućom od 15.05.2010. do isplate.

3. Tuženik je tužitelju dužan isplatiti na ime naknade plaće ukupan iznos od 232.108,01 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5% - tnih e poena, tekućom na:

- iznos od 37.960,00 kn od 15. lipnja 2010. do isplate,

- iznos od 38.480,00 kn od 15. srpnja 2010. do isplate,

- iznos od 38.277,40 kn od 15. kolovoza 2010. do isplate,

- iznos od 58.104,51 kn od 15. rujna 2010. do isplate,

- iznos od 36.304,55 kn od 15. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 22.981,55 kn od 15. studenog 2010. do isplate.

4. Tuženik je tužitelju dužan na ime otpremnine isplatiti iznos od 150.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5% - tnih poena, tekućom od 01.09.2010. do isplate.

5. Tuženik je tužitelju dužan na ime pripadajuće mu naknade isplatiti ukupan iznos od 359.165,67 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5% - tnih poena, tekućom od 18.05.2010. do isplate.

6. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u roku od osam dana od donošenja presude, sve pod prijetnjom ovrhe."

II/ Nalaže se tužitelju ĐLĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku [trgovačko društvo], [adresa], [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 219.150,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2014. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u roku od osam dana.‟.

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5179/10-48 od 20 ožujka 2014., u dijelu u kom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike bruto plaće za travanj u iznosu od 14.000,00 kn s osnova zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržan u zahtjevu za isplatom zakonskih zateznih kamata na taj iznos ( I/2), za isplatom naknade plaće preko iznosa od 100.000,00 kn do 232.108,01 kn tj. za iznos od 132,108,01 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. I/3 ) kao i u dijelu u kom je odbijen za iznos od 359.165,67 kn na ime pripadajuće naknade (toč. I/5).

II Preinačava se ista presuda u preostalom dijelu u toč. I/1, I/2, I/3, I/4, I/6 i toč. II izreke i sudi:

Utvrđuje se da nije dopuštena odluka tuženika od 23. travnja 2010., kojom je tuženik kao poslodavac dao tužitelju kao radniku otkaz Ugovora o radu djelatnika koji obavlja poslove rukovođenja od 1.2.2003., i odluka tuženika od 30. travnja 2010., kojom je odbio tužiteljev zahtjev za zaštitom prava.

Tuženik je dužan tužitelju na ime razlike bruto plaće za travanj isplatiti iznos od 14.000,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.5.2010., pa do isplate, u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, osim s osnova zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržan u zahtjevu za isplatom zakonskih zateznih kamata na taj iznos.

Tuženik je dužan tužitelju isplatiti na ime naknade plaće iznos od ukupno 100.000,00 kn i to u mjesečnim neto iznosima od 25.000,00 kn koji dospjevaju u razdoblju od 15. lipnja 2010. do 15. rujna 2010., uvećanih za zakonom propisane doprinose iz plaće i na plaću te uz primjenu osnovnih odbitaka poreza na dohodak, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose od dospjeća svakog pojedinačnog iznosa, pa do isplate, u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

Tuženik je dužan tužitelju na ime otpremnine isplatiti iznos od 150.000,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.9.2010., pa do isplate u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

III Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u visini od 51.737,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2014., pa do isplate u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 12.187,00 kn, u roku od 8 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.".

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 359.165,67 kuna sa zateznim kamatama s osnova naknade za postignute rezultate u radu (dio točke I izreke drugostupanjske presude) reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i tuženika obvezati na plaćanje troškova postupka.

4. Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je preinačena prvostupanjska presuda (točka II izreke drugostupanjske presude), reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je prihvatiti reviziju i u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu ili presudu u tom dijelu ukinuti i vratiti predmet na ponovni postupak.

5. Odgovor na reviziju tužitelja nije podnesen.

5.1. U odgovoru na reviziju tuženika, tužitelj je osporio navode tuženika iznesene u reviziji i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu, a njemu dosuditi trošak odgovora na reviziju.

6. Revizije tužitelja i tuženika su neosnovane.

7. Pobijana drugostupanjska presuda ispitana je, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Tužitelj je reviziji naveo da reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim nije određeno naveo koje su to bitne povrede odredaba parničnog postupka sudovi počinili, te je propustio navesti i obrazložiti razloge podnošenja revizije zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa ovaj sud, postupajući sukladno odredbi čl. 386. st. 2. ZPP, takav neobrazložen revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije uzeo u obzir.

8.1. Tuženik je u reviziji naveo da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP počinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom jer je zaključak drugostupanjskog suda o sadržaju i pravnim učincima zapisnika s Kolegija glavnih direktora od 1. travnja 2009. odnosno o povećanju plaće tužitelja protivan samom sadržaju zapisnika i iskazima svjedoka.

8.2. Odlučujući o osnovanosti revizijskih navoda tuženika da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP treba navesti da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između sadržaja zapisnika od 1. travnja 2009. i onoga što sud drugog stupnja u obrazloženju odluke navodi o sadržaju tog zapisnika. Drugostupanjska presuda sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, navedeni razlozi nisu nejasni niti proturječni pa pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena zakonitost i pravilnost.

8.3. U odnosu na vrlo opširne navode tuženika iznesene u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba navesti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične navode nije mogao uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.4. Stoga ovaj sud ocjenjuje neosnovanim revizijske navode tužitelja da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

9. Predmet spora u ovom parničnom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije dopuštena odluka tuženika od 23. travnja 2010. kojom odlukom je tuženik kao poslodavac, tužitelju kao radniku, dao otkaz ugovora o radu djelatnika koji obavlja poslove rukovođenja od 1. veljače 2003. i to radi zloupotrebe ovlaštenja prilikom obavljanja poslova direktora i da nije dopuštena odluka tuženika od 30. travnja 2010. kojom je odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava. Predmet spora je i zahtjev tužitelja za naknadom plaće uslijed nedopuštenog otkaza, za isplatom razlike plaće za travanj, isplate naknade za postignute rezultate rada i otpremnine.

10. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti polazeći od zaključka da je tužitelj počinio tešku povredu radne obveze zlouporabom ovlaštenja na način da si je bez valjanog pravnog osnova u razdoblju od rujna 2005. isplaćivao plaću veću od ugovorene ugovorom o radu sklopljenim 1. veljače 2003., a da za isto nije imao valjanu pravnu osnovu. Ocjena prvostupanjskog suda je da tužitelj i nakon što mu je izrečeno pismeno upozorenje pred otkaz ugovora o radu 13. travnja 2010., nije postupao po uputama i traženjima poslodavca, pa je tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja, dopuštena i zakonita, donesena na temelju odredbe čl. 107. st, 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 – dalje: ZR/09) slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. S obzirom na navedeno i sadržaj odredbe čl. 15. ugovora o radu, odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu naknade plaće, razlike plaće i zahtjev za isplatu otpremnine. Zahtjev za isplatu naknade za postignute rezultate sud je odbio jer je zaključio da nije donesena odluka nadležnog tijela o isplati bonusa tužitelju pa nije ispunjen uvjet iz čl. 9. st. 2. ugovora o radu.

11. Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 359.165,67 kuna s osnova naknade za postignute rezultate rada. Pritom je prihvatio utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda da o tome nije donesena odluka nadležnog tijela, da tužitelj nije niti tvrdio niti dokazao da bi takva odluka bila donesena na Skupštini već postoji samo odluka Operativnog kolegija od 21. siječnja 2009. iz koje ne proizlazi pravo tužitelja na isplatu tog iznosa.

12. Na temelju odredbe čl. 373.a toč. 1. i 2. ZPP sud drugog stupnja je preinačio prvostupanjsku presudu, nakon što je na temelju isprava koje se nalaze u spisu i iskaza svjedoka, utvrdio sve odlučne činjenice u svezi pitanja je li postojala valjana pravna osnova za povećanje plaće tužitelja, odnosno je li odluka o otkazu ugovora o radu dopuštena, te u svezi zahtjeva za isplatu razlike plaće za travanj, naknadom plaće i zahtjevom za isplatu otpremnine.

12.1. Polazeći od odredbe čl. 432.a Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj: 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12 i 68/13 – dalje: ZTD) u vezi čl. 247. ZTD prema kojoj su primanja člana uprave u nadležnosti Nadzornog odbora, odnosno Kolegija direktora koji je kod tuženika prema odredbama Društvenog ugovora o osnivanju d.o.o. (dalje Društveni ugovor) vršio funkciju Nadzornog odbora, te čl. 67. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO/91) o formi ugovora, na temelju isprava u spisu i iskaza svjedoka, drugostupanjski sud je utvrdio da je Kolegij direktora bio ovlašten određivati primanja tužitelja. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, Kolegij glavnih direktora je 18. svibnja 2007. sukladno čl. 19. Društvenog ugovora, na valjan način, prihvatio promjenu ugovora o plaći tužitelja, sa prethodno ugovorenih 16.000.00 kuna neto na 20.000,00 kuna neto. Nakon toga, Kolegij glavnih direktora je 1. travnja 2009. jednoglasno izglasao neto plaću tužitelja od 25.000,00 kuna. Slijedom navedenog, sud drugog stupnja je zaključio da postoje valjane odluke nadležnog tijela tuženika o povećanjima plaća tužitelja u spornom razdoblju.

12.2. Nadalje, sud drugog stupnja zaključuje da tužitelj nije kršio radnu obvezu time što nije potpisao novi menadžerski ugovor niti priložio svoj raniji ugovor o radu, na dostavu kojeg ga je poslodavac pozvao, pa taj razlog za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja, nije opravdan razlog. Sud je ocijenio i da tuženik tijekom postupka nije dokazao nesudjelovanje tužitelja u ključnim komercijalnim pregovorima tuženika. Slijedom navedenog, ocjena je drugostupanjskog suda na nisu postojali opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu tužitelja u smislu čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR/09, pa je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu u kojem je odlučeno o dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i odluke kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava, te u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu naknade plaće, razlike plaće i otpremnine.

13. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu je li sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 107. st. 1. ZR/09, odredbe čl. 247. ZTD i čl. 422. ZTD, te odredbe ugovora o radu tužitelja i Društvenog ugovora tuženika.

14. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev za isplatu naknade za postignute rezultate u radu. Jednako tako drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je preinačenjem prvostupanjske presude prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje da predmetna odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja kao i odluka kojom je odbijen njegov zahtjev za zaštitu prava, nisu dopuštene, te prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu naknade plaće, razlike plaće i otpremnine. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

15. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

16. S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revidenti se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

17. Zbog navedenog su na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja i revizija tuženika odbijene kao neosnovane, pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

18. Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude. Dakle, da bi dopuna revizije bila pravovremena mora biti podnesena u roku za podnošenje revizije.

19. Iz spisa proizlazi da je punomoćnik tužitelja drugostupanjsku presudu primio 23. lipnja 2015., a da je dopunu revizije predao sudu 14. studenoga 2018. pa je sukladno citiranoj odredbi čl. 382. st. 4. ZPP, zadnji dan roka za podnošenje revizije, kao i dopune revizije tuženika bio 23. srpnja 2015. (četvrtak).

20. Budući da je tuženik dopunu revizije sudu podnio protekom zakonskog roka iz čl. 382. st. 4. ZPP, dopuna revizije je nepravovremena (čl. 389. st. 1. ZPP).

21. Zbog toga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

22. Zahtjev tužitelja za naknadu troška revizijskog postupka nastalog podnošenjem odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer taj trošak nije potreban za vođenje parnice.

Zagreb, 10. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić