Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-232/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek- Šabijan, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. K. zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog V. K. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj K-6/2022-20 od 3. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022. i 10. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog V. K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 3. svibnja 2022., broj K-6/2022-20, Županijski sud u Osijeku proglasio je krivim optuženog V. K. zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – pokušaja silovanja iz članka 153. stavak 1. i 2. u vezi sa člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, te ga je na temelju članka 153. stavak 2. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. kolovoza 2021. pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom V. K. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženi V. K. u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, a navedeni troškovi padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi V. K. po braniteljici, odvjetnici S. P. K. "zbog bitne povrede odredaba kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja", s prijedlogom da se usvoji žalba optuženika, ukine prvostupanjska presuda, podredno, da se ista preinači.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave u rad sucu izvjestitelju spis predmeta bio je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba optuženog V. K. nije osnovana.

6. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., koju povredu vidi u proturječnosti između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza oštećene P. i samog njezinog iskaza.

6.1. S tim u svezi, nije u pravu optuženik kada navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka nalazi i konkretizira u činjenici da je u činjeničnom opisu predmetnog kaznenog djela navedeno kako je optuženik "…jednom rukom pokušavao s oštećenice V. P. skinuti odjeću", jer je ista u svom iskazu navodila da joj je optuženik "…u jednom trenutku … omotao haljinu oko nje tako da je bila stisnuta i nije mogla nigdje…", što bi po shvaćanju obrane predstavljalo "znatno proturječe između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika i iskazima danim u postupku". Ovo stoga što je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke vjerno reproducirao svjedočki iskaz oštećene P., koji je kao takav zabilježen na audio-video mediju, a činjenični navod o pokušaju skidanja njezine odjeće predstavlja tvrdnju tužitelja iz optužnice koju je prvostupanjski sud kao takvu prihvatio slijedom svih dokaza koje je izveo na raspravi. Naime, podizanje haljine sa dijela tijela kojeg pokriva i omatanje istog oko tijela oštećenice nedvojbeno predstavlja radnju poduzetu u cilju skidanja odjeće oštećenice prethodno ostvarenju neželjenog spolnog odnosa sa istom. Stoga nije osnovana žalba optuženika podnijeta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

7. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženik smatra kako nije dokazana njegova namjera silovanja. Iako u dijelu žalbe u kojem osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda optuženik ispravno navodi kako "sama primjena sile ne čini izvjesnim i postojanje namjere silovanja", isti neosnovano dovodi u pitanje utvrđenja prvostupanjskog suda glede postojanja svih obilježja terećenog kaznenog djela.

7.1. Naime, temeljna teza optuženikove žalbe u tom kontekstu je kako u provedenom postupku nije dokazana namjera optuženika glede pokušaja silovanja oštećene P., jer "iskaz oštećenice niti u jednom dijelu ne predstavlja jasan i nedvosmislen dokaz o tom da je sila bila uporabljena upravo s ciljem nasilnog obavljanja spolnog odnošaja, jer iz radnji koje je optuženik prema njezinom iskazu poduzeo, ne može se zaključiti da je isti išao za ostvarenjem nasilnog spolnog odnosa, već je prema tome njegova namjera bila ograničena na nasilno postizanje spolnog užitka bez spolnog odnosa, što može biti samo sadržaj kaznenog djela bludnih radnji, ali ne i kaznenog djela silovanja u pokušaju", jer "optuženik nije jasno, bilo riječima ili pak konkludentnim radnjama manifestirao upravo nakanu obavljanja spolnog odnosa, niti to proizlazi iz iskaza oštećenice". Međutim, u razrješenju ovog pitanja ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao ispravne zaključke prvostupanjskog suda po kojima dokazano činjenje optuženika predstavlja kazneno djelo pokušaja silovanja (članak 153. stavak 1. i 2. u svezi članka 34. KZ/11.), a ne dovršeno kazneno djelo bludnih radnji (članak 155. KZ/11.).

7.2. Naime, taj zaključak prvostupanjski sud je izveo iz svih na raspravi izvedenih dokaza koje je analizirao kao pojedinačne, ali i dovodeći ih u međusobnu vezu (članak 450. stavak 2. ZKP/08.). U tom kontekstu relevantno je da se optuženik prema vlastitoj obrani ne sjeća kritičnog događaja radi stanja pijanstva, pa je prvostupanjski sud svoje zaključke izveo iz sadržaja svih drugih na raspravi izvedenih dokaza (dokazi navedeni u točki 5. obrazloženja prvostupanjske presude). Sadržaji tako izvedenih dokaza doista daju dostatnu i pouzdanu osnovu glede zaključaka do kojih je došao i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. Tim slijedom za postojanje svih obilježja terećenog kaznenog djela osobito je relevantan svjedočki iskaz žrtve P. i to u kontekstu zapisnika o prepoznavanju, nalaza Kliničkog bolničkog centra glede žrtvinog zdravstvenog stanja nakon kritičnog događaja, potvrde o privremenom oduzimanju optuženikovog mobitela i zapisnika o očevidu, te iskaza drugih na raspravi ispitanih svjedoka. Upravo ovi dokazi potvrđuju ispravnost ocjene prvostupanjskog suda o počinjenju kaznenog djela silovanja u pokušaju, a ne bludnih radnji, kako to tvrdi žalba optuženika. Naime, iz ukupnosti svih po optuženiku poduzetih radnji slijedi dokazanim kako su iste poduzete s ciljem izvršenja neželjenog seksualnog odnosa sa žrtvom, pa je stoga ispravan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju namjere optuženika koja je bila usmjerena upravo na neželjeni spolni odnošaj uz primjenu fizičke sile i prijetnje. Ovo stoga što je optuženik kritične prigode, ne samo primijenio fizičku silu i istovremeno izricao prijetnje žrtvi P., već je poduzimao upravo one radnje koje po svojoj prirodi doista prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela silovanja. Naime, nesporno dokazano hvatanje žrtve po stražnjici i grudima nedvojbeno predstavlja biće kaznenog djela bludnih radnji, no, optuženikova namjera se prema okolnostima slučaja nije iscrpljivala na tim bludnim radnjama, jer je hvatanjem rukama i odvlačenjem žrtve preko kolnika, njezinim bacanjem na travnatu površinu, lijeganjem na istu i pokušajem skidanja žrtvine haljine, optuženik poduzeo radnje koje i u uvjetima izostanka njegove verbalizacije o silovanju ukazuju na namjeru silovanja žrtve, koje je ostalo u pokušaju uslijed intervencije svjedoka, prvenstveno svjedoka D. M. prilikom čijeg dolaska je optuženik pobjegao, otrčao sa mjesta događaja. Radi navedenog žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Optuženikova žalba "iz svih žalbenih razloga" obuhvaća i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, koju optuženik nije posebno obrazložio. Međutim, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., ovaj žalbeni sud nije našao da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

9. Glede odluke o kazni za koju optuženik navodi kako je "previsoka", treba istaknuti da je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke olakotnim cijenio upravo one okolnosti na koje se poziva i žalba osuđenika (kaznena neosuđivanost i bitno smanjena ubrojivost u vremenu počinjenja kaznenog djela). Međutim, sud je također našao otegotnim optuženikovu prekršajnu kažnjavanost zbog počinjenih djela prekršaja protiv javnog reda i mira, te sigurnosti cestovnog prometa, kao i izrazitu upornost i agresivnost prilikom počinjenja kaznenog djela. Naime, optuženik je terećeno kazneno djelo počinio u … kao nesporno javnom mjestu užeg dijela grada, gdje građani, po prirodi tog mjesta, očekuju visoki osjećaj sigurnosti. Pritom je optuženik u pokušaju silovanja poduzeo cijeli niz radnji, od hvatanja oštećenice rukom oko struka i preko lica, do odvlačenja iste sa pješačke staze spomenute ulice preko kolnika do površine obrasle travom i korovom pored ulice, bacanja oštećenice na tlo, lijeganja na istu, pokušaja skidanja njezine odjeće, držanja rukom za njezinu glavu i vrat, te izrečenih prijetnji i nanošenja tjelesnih ozljeda oštećenici, kako su iste dijagnosticirane u pročitanoj medicinskoj dokumentaciji i fiksirane u pregledanom fotoelaboratu. Stoga se izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri godine pokazuje adekvatnom mjerom kazne unutar propisanih zakonskih okvira, imajući pritom u vidu stupanj optuženikove krivnje i svrhu kažnjavanja.

10. Iako se žali "iz svih žalbenih razloga" optuženik ne obrazlaže u svojoj žalbi zbog čega pobija odluku prvostupanjskog suda glede izrečene sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, pa je osnovanost izricanja te mjere ispitana u smislu odredbe članka 478. ZKP/08. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je odluka o sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu utemeljena zakonito te izrečena upravo na kriterijima propisanim odredbom članka 69. KZ/11. što je detaljno elaborirano u točki 18. obrazloženja prvostupanjske presude.

11. Slijedom svega izloženog, te ne nalazeći u pobijanoj presudi postojanje povreda odredaba kaznenog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti ili povredu zakona na štetu optuženika (članak 476. ZKP/08.), trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08. žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. studenog 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.