Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1108/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao članice vijeća i Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja 1. S. V., rođena R., pok. A., iz Z., 2. P. C., zvana P. rođena R., iz S., 3. T. H., pok. F., iz T., 4. M. K., iz S., 5. N. R., rođena K., iz S., 6. K. B., rođena K., iz S. i 7. L. Ž., rođena K., iz S., svi zastupani po punomoćniku Z. I., odvjetniku u S., protiv tuženika M. K., iz S., zastupanog po punomoćniku N. J., odvjetniku u S., radi iseljenja, te po protutužbi tuženika M. K. iz S., zastupanog po punomoćniku N. J., odvjetniku u S., protiv tužitelja: 1. S. V., rođena R., pok. A., iz Z., P. C., zvana P. rođena R., iz S., 3. T. H., pok. F., iz T., 4. M. K., iz S., 5. N. R., rođena K., iz S., 6. K. B., rođena K., iz S. i 7. L. Ž., rođena K., iz S., svi zastupani po punomoćniku Z. I., odvjetniku u S., svi zastupani po punomoćniku Z. I., odvjetniku u S., radi donošenja odluke koja nadomješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-199/15 od 28. prosinca 2018., te o žalbi tužitelja protiv dopunske presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps- 199/15 od 7. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 10. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i u točki I. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-199/15 od 28. prosinca 2018.

II. Preinačuje se pobijana presuda u točki II. izreke, te dopunska presuda istog suda poslovni broj ps-199/15 od 7. lipnja 2021. tako da se sudi:

Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iseli iz zgrade anagrafske oznake ..., sagrađene na čest. zgr. 2890/3 k.o. S. zk. ul. 9641, te da zgradu slobodnu od osoba i stvari preda u posjed tužiteljima, kao i da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 142.851,56 kuna/18.959,66 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 28. prosinca 2018. je suđeno:

"I. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

"1. Najmodavci daju, a najmoprimac prima stan u S., ..., položenog u prizemlju i na I. katu, površine 42 m[2] , a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, WC i hodnika, te zajedničkih dijelova zgrade, koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zgr. 2890/3 Z.U. 9641 k.o. S.

Najmoprimac ima pravo korištenja zajedničkih prostorija i dijelova predmetne zagrade.

2. Ugovorne strane suglasno ugovaraju zaštićenu najamninu u mjesečnom iznosu od 197,00 kuna.

Najamnina se plaća svakog mjeseca na žiro račun najmodavaca ili na račun sudskog depozita najkasnije do 15-og dana u mjesecu.

3. Najmoprimac se uz najamninu obvezuje plaćati i komunalnu naknadu koja tereti predmetni stan, kao i ostale troškove u vezi s predmetnim stanom.

4. Najmodavac daje najmoprimcu u najam stan i to u stanju u kom se nalazi na dan sklapanja ovog ugovora.

5. Ugovorne strane su suglasne da će najmodavac snositi troškove održavanja zgrade u okviru raspoloživih sredstava i troškove na redovitom održavanju zajedničkih dijelova zgrade.

6. Najmoprimac se predmetnim stanom može koristiti samo za stanovanje, a zajedničkim dijelovima i uređajima u zgradi i zemljištem koji služe redovitoj u potrebi zgrade samo u skladu sa njihovom namjenom.

7. Najmoprimac ne može drugoj osobi dati stan u podnajam ili ga iznajmljivati za privremeni smještaj.

8. Najmoprimac je dužan dopustiti najmodavcu uz prethodnu najavu i dogovor pregled stana i ostalih prostorija kojima se koristi najmoprimac.

9. Ovaj ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme.

10. Otkaz ili raskid ovog ugovora najmodavac može dati samo iz razloga i na način utvrđen Zakonom o najmu stanova.

11. Na sva prava i obveze koja proizlaze iz ovog ugovora, a koja u ugovoru nisu navedena, primjenjuju se odredbe Zakona o najmu stanova.

12. Ova presuda u cijelosti nadomješta ugovor o najmu stanova.

Obvezuje se tužitelj–protutuženik na snašanje troškova parničnog postupka tuženiku- protutužitelju".

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

2. Protiv te presude stranke su podnijele žalbe.

3. Tužitelji pobijaju navedenu presudu u točki II. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i naloži tuženiku da naknadi tužiteljima prouzročeni parnični trošak.

4. Tuženik pobija istu presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Dopunskom presudom od 7. lipnja 2021. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže da se tuženiku naloži iseliti iz zgrade anagrafske oznake ..., sagrađene na čest. zgr. 2890/3 k.o. S. z.u. 9641, te da istu zgradu preda u posjed tužiteljima.

6. Žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP s prijedlogom da se pobijana odluka preinači i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tužiteljima uvećanog za trošak žalbenog postupka.

7. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu tužitelja u kojem pobija njihove žalbene navode i predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

8. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana zbog razloga koji slijede.

9. Nakon što su pobijane odluke ispitane u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju izrijekom upućuje tuženik, jer pobijana presuda od 28. prosinca 2018. nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Na neke druge konkretne povrede postupka stranke ne upućuju.

10. Okolnost što je u uvodu presude od 28. prosinca 2018. kao stranka navedena i A. K., očitom omaškom u pisanju, u situaciji kada iz izreke te presude, kao i njenog obrazloženja, jasno proizlazi da se presuda odnosi isključivo na tuženika M. K., ne čini pobijanu presudu nerazumljivom.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao suvlasnika zgrade u S., ..., za iseljenje tuženika i predaju u posjed predmetne zgrade tužiteljima, te protutužbeni zahtjev tuženika za donošenje presude koja nadomješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom za stan koji se nalazi u predmetnoj zgradi.

12. Nije sporno:

- da su tužitelji suvlasnici predmetne zgrade,

- da tuženik koristi stan u prizemlju i na prvom katu te zgrade,

- da je nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu od 1. studenog 1965. bila M.

M. pok. N., prabaka tuženika,

- da je M. M. umrla ...,

- da je M. M. za života plaćala stanarinu kao nositeljica stanarskog prava vlasnicima, a nakon toga je stanarinu povremeno, u razdoblju od 1987. do 2002., plaćala A. K., unuka M. M. i majka tuženika, s tim da posljednja priznanica, prema podatcima u spisu, datira s mjesecom rujnom 2002.,

- da je A. K. imala prijavljeno prebivalište na predmetnoj nekretnini od 17. kolovoza 1972., dok je tuženik, koji je rođen 1974., na predmetnoj nekretnini prijavljen od 15. lipnja 1984.,

- da je A. K., koja je u ovom postupku bila označena kao tuženica pod 1., priznala tužbeni zahtjev i povukla protutužbu za donošenje presuda koja nadomješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, o čemu je donesena posebna pravomoćna odluka (list 190 spisa).

13. Iz navedenih činjenica proizlazi da je nakon smrti M. M. nositelj stanarskog prava (stanar) u predmetnom stanu postala A. K., a na takav zaključak upućuju i priznanice koje su uz protutužbu dostavili A. K. i tuženik, u kojim priznanicama se upravo A. K. legitimira kao nositelj stanarskog prava.

14. Prema tome, tuženik je bio član obiteljskog domaćinstva svoje majke A. K. suglasno odredbi članka 12. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93) u vrijeme kada je stupio na snagu Zakon o najmu stanova („Narodne novine“, broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20 – u nastavku ZNS).

15. Slijedom navedenog, prema odredbi članka 30. stavka 2. ZNS, A. K. je danom stupanja na snagu tog zakona stekla prava i obveze zaštićenog najmoprimca.

16. Međutim, kako je A. K. povukla protutužbu u ovom predmetu za donošenje presude koja nadomješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, a nije ni sačinila takav ugovor sa vlasnicima stana, na tuženika se ne može primijeniti odredba članka 24. stavka 2. ZNS po kojoj bi na istog prešla prava i obveze najmoprimca, jer njegova majka A. K. nije sa tužiteljima sklopila ugovor o najmu stana, odnosno povukla je zahtjeve za sklapanje tog ugovora, a u kojem ugovoru je tuženik trebao biti upisan kao član obiteljskog domaćinstva u smislu članka 37. ZNS.

17. U opisanoj situaciji tuženik ne može osnovano tražiti donošenje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti protutužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Navedeno stajalište izraženo je i u odluci ovog suda poslovni broj Gž-1751/2015 od 10. studenog 2016.

19. S druge strane, zbog izloženih razloga proizlazi kako tuženik predmetnu nekretninu koristi bez ikakve pravne osnove, pa je, kod nesporne činjenice da su tužitelji suvlasnici predmetne nekretnine, pravilnom primjenom članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u nastavku ZV), valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev.

20. Zbog izloženih razloga, dakle, po odredbi članka 373.a ZPP valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, a prihvatiti žalbu tužitelja, te presuditi kao u izreci.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 166. stavku 2. u svezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.

22. Prema vrijednosti predmeta spora utvrđenoj na ročištu od 19. rujna 2007. (list 48 spisa), odlučujući unutar iznosa koje su na ime naknade parničnog troška zatražili tužitelji u popisu troška predanom na listu 323 spisa i u žalbi, u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – u nastavku OT) tužiteljima je priznat trošak od 1.000,00 kuna za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. OT), po 2.500,00 kuna za zastupanje na ročištima od 6. svibnja 2003., 28. travnja 2004., 13. prosinca 2004., 19. rujna 2007., 31. listopada 2008., 16. lipnja 2009., 9. srpnja 2009., 18. travnja 2014., 30. rujna 2014., 1. ožujka 2018., 12. travnja 2018., 12. lipnja 2018., 17. listopada 2018. i 25. svibnja 2021. (Tbr. 9. toč. 1. OT), po 1.875,00 kuna za pristup na ročišta od 14. veljače 2003., 23. lipnja 2003., 21. rujna 2004., 10. srpnja 2007., 18. siječnja 2008., 29. travnja 2008., 2. listopada 2008., 16. lipnja 2016., 28. rujna 2016., 15. studenoga 2016. i 6. rujna 2018. (Tbr. 9. toč. 2. OT), po 750,00 kuna za pristup na ročišta od 13. listopada 2003., 3. listopada 2007., 4. listopada 2007., 3. srpnja 2014., 2. veljače 2016. i 22. ožujka 2016. (Tbr. 9. toč. 3. i 5. OT), 2.500,00 kuna za sastav podneska od 6. svibnja 2004. (Tbr. 8. toč. 1. OT), po 750,00 kuna za sastav podnesaka od 14. listopada 2004., 15. studenoga 2004. i 13. veljače 2018. (Tbr. 8. toč. 3. OT), 3.125,00 kuna za sastav žalbe od 30. studenoga 2007. i 4.687,50 kuna za sastav žalbe od 23. lipnja 2021. (Tbr. 10. toč. 1. OT) i 2.500,00 kuna za sastav prijedlog za ponavljanje postupka od 14. ožujka 2016. (Tbr. 10. toč. 6. OT).

23. Na opisani način ukupno je tužiteljima priznat trošak angažiranje odvjetnika u iznosu od 76.187,50 kuna koji treba uvećati za 50% zbog zastupanja više osoba (Tbr. 36. toč. 1. OT), što iznosi 114.281,25 kuna, a sve zatim uvećati za 25% PDV, na koji način je tužiteljima priznat trošak u iznosu od 142.851,56 kuna. Primjenom članka 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) navedeni iznos preračunat u eure iznosi 18.959,66 eura.

24. Tužiteljima nije priznat trošak zatražen za sastav podneska od 14. veljače 2003. i 6. svibnja 2003., jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka, a nije priznat ni trošak za zastupanje na ročištu od 18. ožujka 2008. jer na isto nije pristupio punomoćnik tužitelja. Nadalje, tužiteljima nije priznat trošak vještačenja, jer su troškove vještačenja snosili tuženici, a nije im priznat ni trošak sudskih pristojbi jer iz spisa proizlazi da tužitelji te pristojbe nisu platili, odnosno da su tužitelji S. V., P. C., M. H., N. R., K. B. i L. Ž. oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi.

Split, 10. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Dragica Samardžić, v. r.