Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1547/2022-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. P. iz S., B., BiH, OIB: …, zastupane po punomoćniku Ž. R., odvjetniku u M., protiv tužene A. H. iz A., zastupane po punomoćniku K. L., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbe tuženice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-236/2021-48 od 12. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tuženice kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-236/2021-48 od 12. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica A. M. P. iz S., BiH, OIB:…, suvlasnica za 1/3 suvlasničkog dijela nekretnine označene sa čest. zem. 2197/14 zk. ul. 947 KO P., kao i suvlasnica za 1/3 dijela obiteljske kuće izrađene na naprijed navedenoj nekretnini, u naravi prizemlja, pa je ista ovlaštena temeljem ove presude i po pravomoćnosti iste zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na naprijed navedenoj nekretnini, čest. zem. 2197/14, zk.ul. 947 KO P., na svoje ime za 1/3 suvlasničkog dijela, uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena pravnog prednika stranaka E. M., što je tužena dužna trpjeti.

2. Utvrđuje se da 1/3 suvlasničkog dijela nekretnine označene sa čest. zem. 2197/14 zk. ul. 947 KO P., kao i 1/3 dijela obiteljske kuće izgrađene na naprijed navedenoj nekretnini, u naravi prizemlja, ne čine ostavinsku imovinu sada pok. E. M."

II Nalaže se tuženici u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 14.350,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 12. srpnja 2022. godine pa do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. "

2. Tuženica pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupanja na ponovno postupanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženice, tužiteljica je osporila navode s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je suvlasnica za 1/3 suvlasničkog dijela nekretnine označene sa čest. zem. 219/14 ZU 947 K.O. P. kao i suvlasnica za 1/3 dijela obiteljske kuće izrađene na naprijed navedenoj nekretnini u naravi prizemlja, pa je ovlaštena temeljem presude postići uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime za 1/3 suvlasničkog dijela uz istodobno uknjižbu brisanja tog prava s imena pravnog prednika stranaka E. M., kao i utvrđenje da je 1/3 suvlasničkog dijela navedene nekretnine ne čini ostavinsku imovinu sada pok. E. M.

7. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio da je iza smrti oca stranaka pok. E. M. pokrenut ostavinski postupak i da su stranke njegove kćeri, te da je tužiteljica rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj O-216/15 upućena u parnicu radi utvrđivanja sastava i utvrđenja pravovaljanosti ugovora o darovanju o 22. ožujka 2002., a tužena A. P. radi utvrđenja pravovaljanosti oporuka od 3. veljače 2001. Nadalje, je utvrđeno da iz Ugovora o darovanju od 22. ožujka 2002. proizlazi da je E. M. svojoj kćeri A. P. darovao i prenio cijelo svoje pravo vlasništva 1/1 na označenoj zemljišnoj parceli k.č.br. 2197/14 k.o. P. i 1/3 suvlasničkog dijela predmetne obiteljske kuće za stanovanje što u naravi predstavlja prizemlje predmetne obiteljske kuće za stanovanje te da je točkom III. ugovora koristeći svoje zakonsko pravo opoziva "sve svoje ranije sačinjene testamente kojima je raspolagao u pogledu predmetnih nekretnina, zemlje, obiteljske kuće bliže opisani u točki I. ovog ugovora, jer je iste dao pod psihološkim pritiskom svoje supruge A. M. rođ. K. i kćeri A. H. rođene M.".

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je u postupku koji je vođen između tužiteljice A. H. rođene M. i tužene A. M. P. radi utvrđenja donijeta pravomoćna presuda poslovni broj P-1180/2019 od 31. svibnja 2019. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1734/2019-2 od 17. prosinca 2020. u kojem postupku je utvrđeno da su pok. roditelji stranaka majka A. M. i otac E. M. bili suvlasnici za po 3/6 dijela prizemlja i drugog kata kuće u P. s pripadajućom okućnicom izgrađene na čest. zem 2197/14 k.o P. te da suvlasnički dio 3/6 dijela opisane nekretnine ne čini ostavinsku imovinu iza pok. E. M., dok je odbijen tužbeni zahtjev da bi tužena, ovdje tužiteljica A. M. P. bila nedostojna nasljednica iza smrti svog oca, odbijen je tužbeni zahtjev da bi tužiteljica (ovdje tužena A. H.) bila isključiva vlasnica prvog kata kuće u P. s pripadajućom okućnicom, izgrađene na čest. zem. 2197/14 K.O. P. i da taj dio ne čini ostavinsku imovinu iz pok. E. M.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev da je ništetan i bez pravne krijeposti darovni ugovor sklopljen dana sklopljen 22. ožujka 2002. između E. M. i A. M. P. kao i da je pobojan i bez pravne krijeposti navedeni darovni ugovor.

10. Sukladno odredbi članka 111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 88/01, a koje odredbe se primjenjuju sukladno odredbi članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 35/05) pravo prestaje istekom roka od godine dana od dana saznanja za razlog pobojnosti, u svakom slučaju to pravo prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora.

11. S obzirom da je darovni ugovor zaključen 22. ožujka 2002., a tužba podnesena 16. lipnja 2008., to jer je protekao objektivni prekluzivni rok od tri godine, pa je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ugovor pobojan.

12. Darovni ugovor nije ni ništetan jer sukladno odredbi članka 103. ZOO-a nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu. U smislu odredbe članka 103. ZOO-a i pod pretpostavkom da je E. M. raspolagao dijelom kuće koja nije njegova, ta okolnost ne čini ugovor o darovanju ništetnim budući da isti ne proizvodi pravne učinke u odnosu na vlasnike odnosno suvlasnike nekretnine.

13. U odnosu na pozivanje tuženice da je darovni ugovor od 22. ožujka 2002. u suprotnosti sa sporazumom od 5. rujna 2022. za navesti je da je navedeno analizirano u pravomoćnoj presudi poslovni broj P-1180/19 od 31. svibnja 2019.

14. Načelo pravne sigurnosti zajamčeno odredbom članka 6. stavak 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Međunarodni ugovor br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) ugrozilo bi se u slučaju da se po pitanju pobojnosti i ništetnosti darovnog ugovora, koja su pravomoćno raspravljena u postupku poslovni broj P-1180/19 ponovno raspravlja u drugom postupku.

15. Stoga sadržaj pravne ocijene suda, u kontekstu istog činjeničnog supstrata u odnosu na pravnu valjanost pravnih odnosa stranaka, vezuje sud i u kasnijoj parnici u svezi pobojnosti ništetnosti pravnog posla.

16. Na ostale žalbene navode za navesti da se hrvatski parnični postupak temelji na dominantnoj primjeni raspravnog načela (članaka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP-a). to znači da su stranke te koje moraju navesti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve odnosno prigovore, te predlagati dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Stranke moraju navesti sve one činjenice koje su pravno relevantne za nastupanje onih pravnih posljedica koje se u tužbenom zahtjevu ističu te predložiti dokaze za utvrđenje istinitosti svojih tvrdnji o postojanju pravno relevantnih činjenica.

17. Sud ne samo da nije dužan, nego i ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati postoje li još koje činjenice koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim u slučaju kad posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članaka 7. stavak 2. ZPP-a).

18. Odredbom članka 54. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) propisano je da se u članku 365. stavak 2. riječ " navedeni" zamjenjuje se riječju "određenih".

19. Obrazloženje zakonodavca za izmjenu navedenog članaka je da drugostupanjski sudovi nakon Novele iz 2003. više nemaju ovlasti neograničenog ispitivanja žalbe kako je to bilo u sustavu kojem je vladalo načelo materijalne istine. Stoga razlozi u žalbi moraju biti određeno naznačeni jer se samo tako i poštuju odredbe o stranačkoj dispoziciji i raspravnom načelu.

20. Bez povrede prava druge stranke, može se pravilno ispitati pobijana odluka i djelotvorno primijeniti pravilo iz članka 365. stavak 2. Ako krajnji ishod parnice u najvećoj mjeri zavisi o umješnosti znanja i sposobnosti stranke koja vodi parnicu, tada se to pravilo mora jasnije odraziti i u drugostupanjskom postupku.

21. Kako se u konkretnom slučaju tuženica u žalbi poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1. ZPP-a, ali isto nije određeno osim u dijelu kojim osporava pobojnosti i ništetnost darovnog ugovora, a koji prigovori su neosnovani, pa kako sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a razlozi žalbe moraju biti određeno naznačeni jer postupak i razlozi odluke drugostupanjskog suda, u kojem isti pronalazi ono što žalba ne osporava može biti na štetu protivne stranke, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

22. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/17,107/15 i 37/22) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka.

23. Slijedom navedenog, valjalo je temelju odredbe članaka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe tuženice kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presadu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 10. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.