REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 112/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog K. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 25. ožujka 2022. broj K-57/2021-102 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 8. lipnja 2022. broj I Kž-160/2022-8, u sjednici održanoj 10. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e :
Zahtjev osuđenog K. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 25. ožujka 2022. broj K-57/2021-102 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 8. lipnja 2022. broj I Kž-160/2022-8, optuženi K. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i na temelju tih zakonskih odredbi te uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora od dvije godine.
2. Osuđeni K. B. podnio je po branitelju, odvjetniku Š. M., zahtjev za izvanredno preispitivanje navedene pravomoćne presude (dalje: zahtjev), na temelju članka 515. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), a iz razloga predviđenih u članku 517.
III Kr 112/2022-3
stavku 1. točkama 2. i 3. ZKP/08., predloživši da se ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08-I) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na koji je dan odgovor.
4. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju na znanje.
5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.
6. Podnositelj zahtjeva smatra da je drugostupanjski sud počinio tešku povredu prava na pravično suđenje (sastojak kojega je i pravo na obrazloženu sudsku odluku) zajamčenog Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisanu člankom 468. stavkom 2. ZKP/08. Navedenu povredu nalazi u arbitrarnosti obrazloženja drugostupanjske odluke koja nije dala dostatne i relevantne razloge u odnosu na istaknute žalbene osnove, a takvo propuštanje je utjecalo na presudu.
6.1. Nastavno, pojašnjava kako drugostupanjski sud nije suštinski odgovorio na u žalbi istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. (u odnosu na protupravni napad oštećenika, namjeru optuženika kao i odluku o kazni), a niti na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vezano za pitanje prava na nužnu obranu optuženika, te s tim u vezi njegove namjere.
7. Zahtjevom se, ustvari, isprepliću dopušteni osnovi pobijanja iz članka 517. stavka 1. točaka 2. i 3. ZKP/08 s prigovorima činjenične naravi o dokazanosti kaznenog djela pokušaja ubojstva. Međutim, utvrđenje da bi se oštećenik kritične prilike ponašao napadački te da bi se optuženik, dolaskom do vozila iz kojeg je uzeo mačetu s kojom se uputio prema oštećeniku, branio od napada oštećenika ili manifestirao svoju volju da se s njim obračuna (u kojem slučaju nema pravo na nužnu obranu), predstavljaju činjenična pitanja koja ne mogu biti osnovom podnošenja ovog izvanrednog pravnog lijeka, kako jasno slijedi iz taksativno nabrojanih razloga u članku 517. st. 1. ZKP/08. U protivnom, dozvolilo bi se preispitivanje utvrđenih činjenica u trećem stupnju, izvan zakonom predviđenih uvjeta.
8. Što se tiče obrazloženosti drugostupanjske presude treba reći sljedeće:
8.1. Pravo na obrazloženu sudsku odluku ne može se tumačiti tako da zahtijeva detaljan odgovor na svaku tvrdnju stranke u postupku, već to ovisi o okolnostima svakog pojedinog predmeta. Da bi se utvrđenje činjenica i ocjena dokaza mogli smatrati arbitrarnima u mjeri koja utječe na pravičnost postupka, pogrešni zaključci sudova o odlučnim činjenicama morali bi biti toliko očigledni da se mogu okarakterizirati kao nedvojbena pogreška koju nijedan razuman sud ne bi nikada mogao učiniti (sukladno rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-
III Kr 112/2022-3 519/2021 od 23. lipnja 2021.) Pri tome, ocjenu o dokaznoj snazi pojedinih dokaza tj. ocjenu o tome koje će dokaze smatrati vjerodostojnima, a koje ne, daju sudovi do pravomoćnog okončanja postupka te ne mogu biti predmetom analize povodom ovdje podnesenog izvanrednog pravnog lijeka.
8.2. Drugostupanjski je sud otklonio citiranu postupovnu povredu smatrajući da pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, a da navedeni razlozi nisu nejasni. U tom smislu je obrazložio da je sud prvog stupnja označio sve razloge na kojima se temelji izreka pobijane presude, pri čemu je zaključio da su svi razlozi o odlučnoj činjenici (odnosno o obrambenoj kretnji oštećenika, a ne protupravnom napadu) valjano i dostatno navedeni pod točkom 10. te presude. Jednako tako, zaključio je da je prvostupanjski sud valjano i iscrpno obrazložio sve sastavnice izravne namjere na strani optuženika, dok je u odnosu na odluku o kazni dodatno pojasnio otegotne okolnosti u vidu pravomoćne osuđivanosti zbog kaznenih djela s elementima nasilja.
8.3. Nakon što je reproducirao navode žalbe vezano za žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, taj sud je doista naveo kako se u žalbi optuženika ne iznosi ništa novo što nije bilo predmetom analize i ocjene prvostupanjskog suda, već da se žalbenim razlozima u stvari polemizira sa razlozima prvostupanjske presude. Nakon toga, pod točkom 10.3. obrazloženja drugostupanjske presude izložio je rezultate dokaznog postupka provedenog pred prvostupanjskim sudom s naglaskom na odlučujuće dokaze optužbe koje i taj, drugostupanjski sud, smatra uvjerljivom osnovom osuđujuće presude. Ujedno je obrazložio iz kojih razloga ne prihvaća tezu obrane da bi se u konkretnom slučaju radilo o postupanju u nužnoj obrani, analizirajući dinamiku inkriminiranog događaja u cjelini. Stoga zaključke prvostupanjskog suda temeljene na nabrojanim dokazima, koji su valjano ocijenjeni, drugostupanjski sud izrijekom prihvaća kao pravilne i potpune.
8.4. Prvostupanjska i drugostupanjska presuda čine cjelinu koja, kao takva, treba dati pouzdanu osnovu za pravilno presuđenje. Analizom obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je taj sud vrlo opsežno i jasno odgovorio na sva sporna pitanja pa i ona koja su kasnije bila predmetom žalbenog postupka. Kod takve kvalitete prvostupanjske presude, koja u potpunosti obuhvaća razumnu ocjenu svih izvedenih dokaza pa i onih vezanih uz utvrđenje da je optuženik prvi bacio mačetu kojom je oštećeniku zadao obrambenu ozljedu desne podlaktice te s tim u vezi utvrđenja njegove izravne namjere, drugostupanjski sud nije bio u obvezi ponovno iznositi iste argumente kojima je sud prvog stupnja već odgovorio na sporna pitanja. Naime, prihvaćanje sveobuhvatnih zaključaka danih u prvostupanjskoj presudi ne znači automatski da sud drugog stupnja ignorira navode žalbe, već pokazuje da se žalbom, ustvari, ne iznosi ništa bitno i novo što bi zaključivanje prvostupanjskog suda dovelo u sumnju. Drugačija bi obveza žalbenog suda bila u situaciji da u prvostupanjskoj presudi postoje nedostaci ili nejasnoće u procesu zaključivanja ili utvrđivanja odlučnih činjenica, a to, međutim, ovdje nije slučaj.
8.5. Zbog toga, neovisno o pozivanju žalbenog suda na argumentaciju izloženu u prvostupanjskoj presudi, ovdje se ne radi o arbitrarnoj odluci drugostupanjskog suda, posebno ne u mjeri koja bi kompromitirala pravičnost postupka gledano u cjelini. S
III Kr 112/2022-3
tim u vezi, nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka koja bi mogla utjecati na drugostupanjsku presudu, na koju upućuje osuđenik u podnesenom zahtjevu. Kraj takvog stanja stvari, na ovaj konkretni predmet nije od odlučnog utjecaja ni sudska praksa na koju se osuđenik poziva.
9. Kako time navodi zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nisu osnovani, trebalo je, temeljem članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08-I odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 10. studenog 2022.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan v.r.
