Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-342/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja I. K. iz O., OIB: … i II. tužiteljice Ž. K. iz O., OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici S. P., odvjetnici u K., protiv tuženika T. M. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. M., odvjetniku u K., radi utvrđenja prava vlasništva i zabrane uznemiravanja, odlučujući o žalbi I. tužitelja i II. tužiteljice i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-804/2019-14 od 22. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 10. studenog 2022.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se u cijelosti presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P- 804/2019-14 od 22. rujna 2021., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su I. i II. tužitelj svaki u 1/2 dijela vlasnici kčbr. 1078/13 šuma S. od 8055 m[2] , upisane u zk. ul. br. 541 k.o. S., te da im je tuženik navedeno dužan priznati te trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama (točka I. izreke). Ujedno je odbačen tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom II. istog kojim su tužitelji zahtijevali da se naloži tuženiku da uspostavi prijašnje stanje na kčbr.1078/13 upisanoj u z.k.ul.br. 541 k.o. S., u naravi šuma S. površine 8055 m[2] , na način da prestane na istoj, sam ili putem trećih osoba, vršiti obilježavanje, sječu i eksploataciju drvne mase, te da mu se zabrani da ubuduće na taj ili sličan način uznemirava pravo vlasništva tužitelja na njihovoj nekretnini (točka II. izreke). Određeno je i da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

2. Protiv točke I. i III. izreke žali se tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalbu protiv točke II. i III. izreke podnijeli su i I. i II. tužitelj također iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati, odnosno podredno, da se ista u pobijanom dijelu ukine i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. I. i II. tužitelj su podnijeli i odgovor na žalbu tuženika u kojem predlažu da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava suvlasništva i zahtjev tužitelja za pružanjem vlasničke zaštite od uznemiravanja.

7. Sud prvog stupnja u prvostupanjskom postupku je utvrdio da su I. i II. tužitelj nalazili kao istiniti i pošteni posjednici u posjedu sporne kčbr. 1078/13 u koji posjed su ušli temeljem pravnog posla kupoprodaje, te da su na takav način sukladno čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) pravo vlasništva stekli dosjelošću.

8. Međutim, utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na posjed sporne nekretnine ne mogu se za sada prihvatiti. Naime, sud prvog stupnja je činjenicu posjedovanja utvrdio na temelju iskaza svjedoka koji su iskaz davali na sudu i koji su na sudu iskazali da im je poznato koja je nekretnina predmet spora. Međutim, nejasno kako svjedoci znaju da je predmet spora upravo kčbr. 1078/13 i do kuda se ista uopće prostorno proteže, a niti je sud svjedoke pitao od kuda im je poznato o kojoj to točno nekretnini trebaju iskazivati. Stoga iskazi svjedoka i tužitelja za sada nisu podobni za stvaranje nedvojbenog zaključka da su se tužitelji nalazili u posjedu upravo sporne kčbr. 1078/13 na što s pravom u žalbi ističe tuženik.

9. Sud prvog stupnja odbio je dokazni prijedlog tužitelj za provođenjem dokaza uviđajem na licu mjesta uz nazočnost geodetskog vještaka smatrajući da za izvođenjem tih dokaza nema potrebe jer su svjedoci znali o kojoj nekretnini iskazuju. Međutim, imajući u vidu da je predmet spora nekretnina koja je u naravi šuma koja, kako iz dokaznog postupka se može zaključiti, nema jasno omeđene granice i koja je uz to nastala parcelacijom, u postupku je radi utvrđivanja sporne činjenice posjeda bilo potrebno provesti dokaz uviđajem i geodetskim vještačenjem kako bi se utvrdilo koja je uopće nekretnina predmet spora i da li je predmet spora upravo kčbr. 1078/13. Stoga je odbijanje dokaznog prijedloga tužitelja za provođenjem dokaza uviđajem i geodetskim vještačenjem bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude čime počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP. Navedeno je imalo za posljedicu i da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno tako da je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP koji žalbeni razlog također u žalbi ističe tuženik.

10. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude (str. 7, drugi odlomak) navodi da su tužitelji u posjedu predmetne nekretnine u vremenu dužem od 20 godina, te da su u posjed ušli temeljem kupoprodaje. Međutim, nejasno je do koga su to tužitelji kupili nekretninu i kada pri čemu sud prvog stupnja ranijem odlomku sporne presude navodi da je nekretninu kupio njihov prednik. Uslijed navedenog razlozi u pobijanoj presudi su nejasni i proturječni. Osim toga, iz pobijane presude uopće nije jasno od kada tužitelji ili njihovi pravni prednici posjeduju spornu nekretninu što predstavlja odlučnu činjenicu o kojoj ovisi pravilna primjena materijalnog prava: Naime, odredbom čl. 388. st. 2. ZVDSP propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Kako je jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom propisano vrijeme u postupku je radi pravilne primjene materijalnog prava bilo potrebno utvrdi kada počinjene teći rok dosjelosti jer o navedenoj činjenici ovisi da li će se primjenjivati pravna pravila Općeg građanskog zakonika, odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91 - dalje: ZOVO) koje su bile na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997. godine ili odredbe ZVDSP koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. i koji je trenutno na snazi.

11. Sud prvog stupnja odbacio je i tužbeni zahtjev tužitelja u točki II. istog iz razloga što je ocijenio osnovanim prigovor tuženika da se radi o neprecizno postavljenom zahtjevu za smetanje posjeda koji tužitelji nisu ispravili ni pravilno artikulirali ni nakon prigovora tuženika. Pritom sud prvog stupnja u obrazloženju ne navodi materijalnopravnu ili procesnopravnu odredbu temeljem koje donio takvu odluku.

12. Pravna shvaćanja sud prvog stupnja su međutim pogrešna, na što s pravom u žalbi ističu tužitelji, što je posljedično rezultiralo i nepravilnom i nezakonitom odlukom. Naime, prije svega sudu prvog stupnja se ukazuje da se u parničnom postupku odbacuje tužba, a ne tužbeni zahtjev (primjerice u slučajevima iz čl. 288. st. 2. ZPP, čl. 109. st. 4 ZPP, čl. 88. st. 5. ZPP i dr.). Nadalje, točka II. tužbenog zahtjeva tužitelja ne predstavlja nikakav neprecizno postavljeni zahtjev za smetanje posjeda kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja, već zahtjev iz čl. 167. ZVDSP koji je usmjeren na pružanje vlasničke zaštite od uznemiravanja. Isti je u tom dijelu u potpunosti određen (čl. 186. st. 1. ZPP) i podoban za postupanje, tako da je pogrešna ocjena suda prvog stupnja da se radi o neodređenom tuženom zahtjevu. Osim toga, čak i ako je sud prvog stupnja (pogrešno) smatrao da je taj dio tužbenog zahtjeva neodređen, tada nije imao osnova da taj dio tužbe odbaci, već je sud prvog stupnja imao dužnost da tužitelje sukladno odredbi čl. 109. st. 1. i 2. ZPP pozove na ispravak tužbe. Tek ako tužitelji ne bi ispravili tužbu u roku koji im je sud odredio ili bi vratili tužbu bez ispravka postojala bi osnova da se utvrdi da je tužba (a ne tužbeni zahtjev) u tom dijelu povučena odnosno da se tužba u tom dijelu odbaci (čl. 109. st4. ZPP).

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. i čl. 370. u svezi s čl. 380. toč. 3. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Obzirom da je sud prvog stupnja na pripremnom ročištu održanom dana 14. siječnja 2020. zaključio prethodni postupak, to je, sukladno čl. 377. st. 1. ZPP, odlučeno da se predmet vraća sudu prvog stupnja u stadij prethodnog postupka, a kako bi sud provođenjem novog prethodnog postupka mogao otkloniti bitne povrede na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem.

14. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će provesti novi prethodni postupak i glavnu raspravu i otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem, te će najprije ponovno odlučiti o dokaznom prijedlogu tužitelja za provođenjem dokaza uviđajem i geodetskim vještačenjem. Ako prihvati te dokazne prijedloge tužitelja sud će prilikom uviđaja dopunski saslušati stranke i svjedoke a kako bi isti na licu mjesta znali koja je nekretnine predmet spora i o kojoj trebaju iskazivati. Sud prvog stupnja će u ponovljenom postupku utvrditi i od kada se tužitelji odnosno njihovi prednici nalaze u posjedu sporne nekretnine, a kako bi u skladu s odredbom čl. 388. st. 2. ZVDSP mogao pravilno primijeniti materijalnopravne propise u slučaju ako utvrdi da su ispunjene pretpostavke da se tužbeni zahtjev prihvati. Također, sud prvog stupnja će utvrditi činjenice koje su pravno relevantne za pružanje vlasničke zaštite od uznemiravanja iz čl.167. ZVDSP nakon čega će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.