Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-534/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. V.1 iz D., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. D., odvjetniku u I., protiv I. tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., Stalna služba u M., II. tuženika S. V. pok. J., III. tuženika P. V. pok. J., IV. tuženika M. V.1 pok. M., V. tuženika M. V. pok. M., VI. tuženice I. V. pok. M.,

VII. tuženika B. V. pok. M., VIII. tuženice M. V.3 pok. M., IX. tuženika I. V. pok. I., X. tuženika J. V.2 pok. I., XI. tuženice I. V. pok. I., XII. tuženice K. V. pok. I., XIII. tuženice K. V.2 ud. M., II. do XIII. tuženik nepoznatog boravišta, zastupani po privremenom zastupniku K. B., odvjetniku u I., radi utvrđenja prava vlasništva i brisanja, odlučujući o žalbi I. tuženice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-1215/2020-25 od 30. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 10. studenog 2022.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-1215/2020-25 od 30. prosinca 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine koja se sastoji od d.č.zem. 3831/1 pov. 383 m[2] i d.č.zem. 3831/2 pov. 60 m obje upisane u zk. ul. br. 172 k.o. D., te d.č.zem. 3890/1 pov. 26 m[2] i d.č.zem. 3905/3 pov. 60 m obje upisane u zk. ul. br. 155 K.O. D., ukupne površine 538 m[2] , prikazana na skici mjerenja vještaka geodetske struke ing.geod. Z. B. u I., 8. studenoga 2021. točkama A-B-C-D-E-F-A, koja Skica čini sastavni dio presude, te da je tužitelj ovlašten na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići u zemljišnim knjigama toga suda uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u cijelosti uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženih, brisanje prava vlasništva upisanog kao općenarodna imovina, kao i brisanje svih ostalih sporednih prava tuženika upisanih u C listovima, što su tuženi dužni trpjeti.

2. Protiv presude žali se I. tuženica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u odnosu na I. tuženicu, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini koja se sastoji od dijelova kčbr. 3831/1, kčbr. 3831/2, 3890/1 i kčbr. 3905/3 a koje je na skici mjerenja vještaka dipl. ing Z. B. označena točkama A-B-C-D-E-F-A.

5. U žalbenom stadiju postupka prije svega sporan je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na dio kčbr. 3890/1 u površini od 26 m[2] . Sud prvog stupnja je naime u prvostupanjskom postupku utvrdio i da su se u odnosu na dio kčbr. 3890/1 u površini od 26 m[2] ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

6. Međutim, takvo utvrđenje suda prvog stupnja ne može se za sada prihvatiti. Naime, tuženica je već u odgovoru na tužbu navela da kčbr. 3890/1, ali i kčbr. 3905/3 predstavljaju javni put. Navedeno proizlazi i iz posjedovnog lista (list 22-27 spisa) u kojem je navedeno da predmetne katastarske čestice predstavljaju put i da predstavljaju javno dobro-ceste, a predmetne čestice su kao put upisane i u zemljišnim knjigama (list 11-14 spisa).

7. Međutim, iako je tuženica već u odgovoru na tužbu tvrdila da kčbr. 3890/1 i kčbr. 3905/3 predstavljaju javni put, te da se na istima nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću odnosno da iste sukladno čl. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) nisu imale sposobnost da budu objektom prava vlasništva, pobijana presuda o takvim prigovorima tuženice nema bilo kakvih razloga čime ista ne sadrži niti razloge o odlučnim činjenicama. Uslijed navedenog, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se se ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. U svezi stjecanja prava vlasništva na javnom dobru potrebno je navesti da se na javnom dobru u načelu ne može stjecati pravo vlasništva jer javno dobro predstavlja stvar koja nije sposobna biti objektom prava vlasništva. Međutim, okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi i katastru kao javno dobro ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao javno dobro u uporabi. Stoga je moguće, a slijedom korištenja nekretnine u javnom dobru, da takva nekretnina izgubi svojstvo javnog dobra pa može biti predmetom stjecanja prava vlasništva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revt-243/11 od 27. svibnja 2015.).

9. Sud prvog stupnja utvrdio je i da su se pravni prednici tužitelja više od 40 godina računajući unatrag od 6. travnja 1941. nalazili u posjedu sporne nekretnine. Međutim, utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na posjedovanje sporne nekretnine prije 6. travnja 1941. ne mogu se za sada prihvatiti. Naime, sud prvog stupnja je utvrđenje da su se pravni prednici tužitelja nalazili u posjedu sporne nekretnine više od 40 godina računajući unatrag od 6. travnja 1941. temeljio na iskazima svjedoka M. Č., A. V., I.

V.2 i S. V. Međutim, navedeni svjedoci rođeni su 1968., 1963, 1971. i 1961. godine, pa stoga njihovi iskazi ne mogu zasebno, a niti u međusobnoj vezi, upućivati na jasan i nedvojbeni zaključak da su prednici tužitelja (sud prvog stupnja u presudi ne navodi koji su to točno prednici) posjedovali spornu nekretninu 40 godina računajući unatrag od 6. travnja 1941. To pogotovo kada svjedoci M. Č., A. V. i S. V. uopće nisu iskazivali o tome tko je posjedovao spornu nekretninu prije 6. travnja 1941. dok je samo jedan svjedok i to I. V.2 samo naveo da su njihove nekretnine u privatnom vlasništvu najmanje sto i pedeset godine ne navodeći od kuda mu je to poznato. 10. Iz pobijane presude prvog stupnja može se zaključiti, iako to sud jasno i nedvojbeno ne navodi, da sud prvog stupnja smatra u odnosu na 3890/1 i kčbr. 3905/3 da je, s obzirom da se radi o nekretninama koja su bile u režimu društvenog vlasništva tj koje su upisane kao općenarodna imovina, pravno relevantno razdoblje posjedovanja do 6. travnja 1941. iz čega proizlazi da sud prvog stupnja smatra da rok dosjelosti na nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu nije mogao teći u razdoblju do 8. listopada 1991.

11. Međutim, takva pravna shvaćanja suda prvog stupnja u pogledu početka trajanja roka dosjelosti za nekretnine koje su bile u društvenom vlasništvu su pogrešna. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odnosu na početak računanja roka dosjelosti za nekretnine koje su bile u društvenom vlasništvu u odluci broj Rev- 291/14 od 17. travnja 2018. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09.- dalje ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog zakona.

12. Dakle, suprotno pravnom shvaćanju suda prvog stupnja, u vrijeme potrebno za dosjelost na nekretninama koje su se na dan 8. listopada 1991. nalazile u društvenom vlasništvu uračunava se i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava drugih osoba.

13. Sud prvog stupnja pobijanom presudom odredio je i "brisanje svih ostalih sporednih prava tuženika upisanih na C listovima". Međutim, pobijana presuda o tom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja ne sadrži bilo kakve razloge. Osim toga, u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja je nejasan i neodređen, a posljedično tome i izreka pobijane presude, jer iz istog nije jasno koja to točno "sporedna prava" tužitelj zahtijeva brisati, i zašto bi to uopće bio predmet parničnog postupka, a ne, primjerice, zemljišnoknjižnog. Ako tužitelj zahtijeva brisanje određenih zemljišnoknjižnih upisa tada je dužan navesti koje to zemljišnoknjižne upise zahtijeva brisati i zašto. Pritom ovaj žalbeni sud primjećuje da su na listu C zk. ul. br. 172 u kojoj su upisane kčbr. 3831/1 i kčbr. 3831/2 upisano doživotno pravo plodouživanja K. V.2 ud M. koja je XIII. tuženica u ovom postupku i za koju tužitelj tvrdi da je nepoznatog prebivališta i boravište, dok je na listu C zk. ul. 155. upisana zabilježba spora u korist M. V.4 koja se odnosi na kčbr. 3890 pa je doista koja to "sporedna prava" tužitelj zahtijeva brisati i temeljem čega.

14. Sud prvog stupnja utvrdio je pobijanom presudom, između ostalog, i da je tužitelj vlasnik nekretnine koja je prikazana na skici mjerenja vještaka dipl. ing Z. B. točkama A-B-C-D-E-F-A: Međutim, skica mjerenja vještaka Z. B. od 8. studenog 2021. koja se nalazi na stranici 46 spisa uopće ne sadrži točke E i F koje se navode u izreci presude, pa je i zbog toga izreka pobijane presude nejasna.

15. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP u svezi s čl. 201. ZPP, pobijanu presudu ukinuti u cijelosti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem, te će, imajući u vidu i pravna shvaćanja izražena u ovom rješenju, u ponovljenom postupku ponovno ocijeniti sve dokaze koji su izvedeni kao i one koje stranke eventualno predlože, te ponovno ocijeniti osnovanost tužiteljevog zahtjeva imajući pritom u vidu da, sukladno čl. 186. st. 1. ZPP, isti mora biti određen i razumljiv.

17. Sud prvog stupnja će tako jasno utvrditi tko i od kada se nalazio u spornih nekretnina, te će u presudi jasno navesti kada je rok dosjelosti počeo teći i kada su se eventualno ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću imajući pritom u vidu da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP. Sud prvog stupnja će ponovno ocijeniti i navode I. tuženičina odgovora na tužbu kojima osporava sposobnost dijelova kčbr. 3890/1 i kčbr. 3905/3 koji su predmet spora da budu predmetom vlasništva obzirom da su iste u zemljišnim knjigama i katastru evidentirane kao javno dobro i put. U odnosu na dijelove kčbr. 3890/1 i kčbr. 3905/3 koje su predmet spora sud prvog stupnja će utvrditi što iste predstavljaju u pravnom smislu (javnu cestu, nerazvrstanu cestu i sl.) i u naravi (primjerice, da li su iste dio tužiteljeva ograđenog dvorišta i sl.) od kada su iste evidentirane kao javna dobra, te da li su iste faktički izgubile svojstvo javnog dobra, te kada. U tom smislu će ocijeniti da li sporni dijelovi kčbr. 3890/1 i kčbr. 3905/3 mogu ili su mogli biti objektom prava vlasništva (čl. 3. ZVDSP) pri čemu će imati i u vidu da je teret dokaza na tužitelju da dokaže da se na nekretninama koje su predmet tužbenog zahtjeva koje su djelomično evidentirane kao javno dobro moglo stjecati pravo vlasništva.

18. Sud prvog stupnja će u ponovljenom postupku zatražiti i od vještaka da dopuni skicu mjerenja na način da na istoj ucrta ne samo točke E i F koje spominje u pisanom nalazu i mišljenju, već i da ucrta lomne točke svih katastarskih čestica posebice onih kčbr. 3890/1 i kčbr. 3905/3, a sve kako bi u slučaju djelomične osnovanosti tužbenog zahtjeva bilo moguće tužbeni zahtjev i djelomično prihvatiti.

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.