Poslovni broj: Ref 13 P: Pr-4620/2021-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Ex Vojarna Sv. Križ, Dračevac

21 000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. J., O.: …, iz S.,

zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku u N.

G., protiv tuženice R. H., M., O.:

…, zastupane po O. u S., radi isplate,

nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. kolovoza 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja E. Š., odvjetnika u S. i zakonske zastupnice tuženice V. G., zamjenice ODO u S., po objavi od 10. studenog 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženica R. H. za M. Z.,

dužna je tužitelju P. J. iz S., O.: …, isplatiti

uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 140.342,41 kuna / 18.626,64 E., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.07.2015. god., a od 01.08.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec siječanj 2011. godine na iznos od 8.191,84 kuna, od 15.02.2011.;

- za mjesec veljaču 2011. godine na iznos od 9.222,48 kuna, od 15.03.2011.;

- za mjesec ožujak 2011. godine na iznos od 7.627,66 kuna, od 15.04.2011.;

- za mjesec travanj 2011. godine na iznos od 10.068,38 kuna, od 15.05.2011.;

- za mjesec svibanj 2011. godine na iznos od 6.794,26 kuna, od 15.06.2011.;

- za mjesec lipanj 2011. godine na iznos od 7.119,97 kuna, od 15.07.2011.;

- za mjesec srpanj 2011. godine na iznos od 5.731,67 kuna, od 15.08.2011.;

- za mjesec kolovoz 2011. godine na iznos od 2.953,57 kuna, od 15.09.2011.;

- za mjesec rujan 2011. godine na iznos od 3.002,87 kuna, od 15.10.2011.;

- za mjesec listopad 2011. godine na iznos od 7.888,24 kuna, od 15.11.2011.;

- za mjesec studeni 2011. godine na iznos od 7.348,85 kuna, od 15.12.2011.; - za mjesec prosinac 2011. godine na iznos od 5.707,42 kuna, od 15.01.2012.;

2Poslovni broj: Ref 13 P: Pr-4620/2021-32

- za mjesec siječanj 2012. godine na iznos od 2.740,76 kuna, od 15.02.2012.;

- za mjesec ožujak 2012. godine na iznos od 10.594,10 kuna, od 15.04.2012.;

- za mjesec travanj 2012. godine na iznos od 7.362,24 kuna, od 15.05.2012.;

- za mjesec svibanj 2012. godine na iznos od 6.096,62 kuna, od 15.06.2012.;

- za mjesec lipanj 2012. godine na iznos od 7.051,97 kuna, od 15.07.2012.;

- za mjesec srpanj 2012. godine na iznos od 9.010,38 kuna, od 15.08.2012.;

- za mjesec kolovoz 2012. godine na iznos od 1.661,30 kuna, od 15.09.2012.;

- za mjesec rujan 2012. godine na iznos od 1.998,85 kuna, od 15.10.2012.;

- za mjesec listopad 2012. godine na iznos od 8.253,72 kuna, od 15.11.2012.;

- za mjesec studeni 2012. godine na iznos od 766,53 kuna, od 15.12.2012.;

- za mjesec prosinac 2012. godine na iznos od 3.148,73 kuna, od 15.01.2013.; kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 48.250,00 kn / 6.403,88 EUR također sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 15.5.2014. tužitelj navodi da je kao policijski službenik MUP-a, PU SD, PPP

S. tijekom 2011. i 2012. ostvarivao plaću kod tuženice. Tužitelj da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika. Priroda posla tužitelja da je iziskivala prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanima itd. Odredbama čl. 86. Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("NN" br. 93/08, 23/09, 39/09, 90/10 i 89/12)

da je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava za 40%, za prekovremeni rad uvećava za 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, itd. Tijekom 2011. i 2012. tuženica da tužitelju nije pravilno obračunala i isplatila plaću za ostvareni prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima. Tužitelj da je u skladu s odredbom čl. 186.a. ZPP-a podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora dana 11.2.2014., međutim tuženica da nije dostavila prijedlog nagodbe niti se očitovala na zahtjev tužitelja u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja pa tužitelj stoga predlaže, da sud donese presudu kojom je će se naložiti tuženici da isplati tužitelju za razdoblje od siječnja 2011. pa do prosinca 2012. mjesečne iznose od po 1.000,00 kn s zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate.

2. Podneskom podnesenim pred sudom 18.8.2015. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženice traži isplatu ukupnog bruto iznosa od 250.464,86 kn za razdoblje od siječnja 2011. do prosinca 2012., sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate.

3. U odgovoru na tužbu podnesenim pred sudom 13.2.2015. tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužitelju da je pravilno obračunata i isplaćena plaća za prekovremeni rad, rad noću, nedjeljom, subotom i blagdanom. Također, tužitelju da je uredno isplaćivana naknada za pasivno dežurstvo u skladu s odredbom čl. 57. Kolektivnog ugovora. Nadalje, iz radnih naloga da je vidljivo kako je rad organiziran na način da zaposlenici provode na brodu više dana uzastopce i to na način da 12

3Poslovni broj: Ref 13 P: Pr-4620/2021-32

sati rade i nakon toga imaju 12 sati odmora. Ukoliko bi za vrijeme odmora od 12 sati bilo hitnih intervencija, u izvješću da bi to bilo naznačeno te da se takav rad evidentirao kao prekovremeni rad koji je zatim kao takav bio plaćen. Nadalje, tužitelj da pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. Kolektivnog ugovora ostvaruje samo za stvarno odrađene sate, a ne za sate koje je proveo spavajući, odmarajući i kada nije izvršavao radne zadaće, odnosno putujući do mjesta rada na terenu. U pogledu prekovremenog rada da je izraženo pravno shvaćanje VSRH o uvjetima koji moraju biti ispunjeni da bi se u pojedinom slučaju vrijeme provedeno na radu duže od predviđenog, tretiralo kao prekovremeni rad, odnosno takav rad treba biti rezultat više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, a ne sama činjenica da je tužitelj bio nazočan na radnom mjestu. Slijedom navedenog, tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom: zahtjeva tužitelja za mirno rješenje spora od 11. 2. 2014., obračunskih lista plaće tužitelja, radnih naloga

PU SD, PPP S, izvoda iz

evidencije o prisutnosti na radu te ostale dokumentacije priložene spisu, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke te dokaz vještačenjem po vještaku za financije i računovodstvo dipl. oec. M. G..

5. Općinski sud u Splitu donio je presudu br. Pr-377/14 od 12.10.2015. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti i naložio tuženici da isplati tužitelju uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 250.464,86 kn za razdoblje od siječnja 2011. do zaključno sa prosincem 2012., sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate.

6. Po izjavljenoj žalbi tuženice Županijski sud u Splitu je rješenjem br. Gž R-521/2015 od 12.10.2017. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno raspravljanje. U obrazloženju odluke drugostupanjski sud u bitnom navodi kako je propušteno utvrditi je li tužitelj u vrijeme predviđeno za odmor imao sate rada.

7. U ponovnom suđenju tužitelj je nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem podneskom od 19.11.2021. uredio tužbeni zahtjev u skladu s 2. varijantom izračuna sudskog vještaka M. G. (dopuna vještva od 15.9.2021.) u kojem je potraživanje tužitelja umanjeno u odnosu na prvo vještačenje s iznosa od 250.464,86 kn na iznos od 140.342,41 kn jer je iz obračuna isključeno 8 sati dnevnog radnog odmora za vrijeme višednevnih službi na moru u skladu s zauzetom praksom Vrhovnog suda R. H. u istovrsnim predmetima.

8. Ovaj sud je u ponovnom suđenju izveo iste dokaze kao u postupku dok se vodio pod poslovnim brojem Pr-377/14, pročitana je u spisu dostavljena dokumentacija te je po prijedlogu tužitelja izveden dokaz dopunom financijskog vještačenja.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od svibnja 2011. do zaključno sa prosincem 2013.

4Poslovni broj: Ref 13 P: Pr-4620/2021-32

11. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao policijski službenik MUP R. H., PU SD, PPP S..

12. Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanima za cijeli 24 satni angažman tijekom višednevnih službi na moru.

13. Člankom 91. Zakona o policiji (NN broj 129/00, 41/08, 76/09 – dalje

ZP) je propisano da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punoga radnog vremena ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla, te da policijskom službeniku za prednje navedeni rad pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

13.1. Člankom 86. Zakona o radu (NN broj 149/09 – dalje ZR) je

propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, dok je odredbom čl. 82. st. 1. ZR-a propisano da poslodavac kojega obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenoga kolektivnim ugovorom.

13.2. Člankom 44. st. 1., 11. i 13. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN broj 93/08, 23/09, 39/09, 90/10 – dalje KU) je propisano da službenik ima pravo na uvećanje plaće za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5% (st. 1.), zatim da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno (st. 11.), te da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren (st. 13.).

14. Provedenim dokaznim postupkom utvrđene su slijedeće činjenice:

-da je tužitelj je u utuženom razdoblju radio kao policijski službenik MUP RH u PU SD, PPP S. i to, kao zapovjednik broda;

-da je tuženica organizirala rad i određivala vrijeme trajanja posla tužitelju;

- da je izvršavajući radne naloge tužitelj provodio na policijskom ophodnom brodu po nekoliko dana zaredom, najčešće 5 dana, boraveći za to vrijeme neprekidno na radnom mjestu u aktivnom dežurstvu jer službu vrši po potrebi ili na poziv, pa je tako radio i prekovremeno, noću, na državne blagdane te subotom i nedjeljom;

-da tuženica nije dokazala kako je tužitelju izvršila preraspodjelu radnog vremena već je utvrđeno da tužiteljev rad u kontinuitetu od po nekoliko dana za redom nije nadoknađen slobodnim danima, niti je o tome tuženica donijela pismenu odluku.

5Poslovni broj: Ref 13 P: Pr-4620/2021-32

14.1. Nadalje, uvidom u radne naloge tuženice sud je utvrdio da je u istima određen sat i dan početka i završetka rada, radni zadatak te mjesto izvršenja istog. Iz istih je razvidno kako je tužitelj bio obvezan izvršavati opće i posebne zadatke te aktivno dežurati cijelo vrijeme službe, koje je određeno od prvog do posljednjeg dana službe. Pregledom Izvještaja razvidno je postupanje, obavljeni rad i u kojem vremenu je isti izvršavan, za svakog člana posade, a na temelju višednevnih radnog naloga.

15. U skladu s tumačenjem Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 6. lipnja 2006. i pravnom shvaćanju koje je zauzeo Vrhovni sud R. H. u većem broju istovrsnih predmeta kao primjerice: Rev-753/09 od 17. studenoga 2009, Revr-1425/13 od 10. svibnja 2016. Revr-640/14 od 1. lipnja 2016., Revr-1256/14 od 1. lipnja 2016., Revr-598/15 od 1. lipnja 2016., i drugim., u situaciji kada zbog specifične službe tužitelj obavlja svoj rad u višednevnim službama na brodu i ima pravo na slobodno vrijeme tj. vrijeme za odmor, ovaj sud zaključuje, da se to slobodno vrijeme ne može smatrati radom bez obzira što je tužitelj obvezan biti nazočan na svome mjestu rada (brod) pa proizlazi, da tužitelj ima pravo na plaćeni rad samo za stvarno odrađene sata rada.

16. Slijedom navedenog i kako tuženica nije dokazala da je tužitelju izvršila preraspodjelu radnog vremena, sud je naložio sudskom vještaku da utvrdi visinu razlike plaće umanjujući ukupno provedeno vrijeme na brodu za osam sati odmora.

17. Sudski vještak M. G. podnio je pisano Dopunsko vještvo od 15.9.2021. u kojem je sate rada tužitelja utvrdio na temelju podataka koje je tuženica dostavila u spis i to, na temelju evidencije koju je tuženica vodila o mjesečnim satima rada tužitelja i na temelju radnih naloga s priloženim Izvješćima koja se odnose na obavljanje dužnosti tužitelja u utuženom razdoblju. Za tako utvrđene sate rada tužitelja, sudski vještak je primjenom odredbi čl. 44 KU-a izradio izračun neplaćenog rada iz osnove prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanima na način da je u drugoj varijanti obračuna od ukupno provedenog vremena na brodu izuzeo osam sati odmora pa je za razdoblje od 1.1.2011. do 31.12.2012. dobio razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 140.342,41 kn koja nije isplaćena tužitelju, sve po mjesecima kako je to prikazano u Tablici br. 3. vještva, stupac 19. (str. 418- 419 spisa).

18. Kako je naprijed navedeno, tužitelj je podneskom od 19.11.2021. uredio tužbeni zahtjev u skladu s drugom varijantom obračuna dok je tuženica prigovorila dva puta nalazu i mišljenju vještaka i to, u podnesku od 23.11.2021. i u podnesku od 2.3.2022.

18.1. U podnesku od 23.11.2021. tuženica navodi da se iz tablice vještva obračun po varijanti Ad.2 – izuzeto 8 sati na ime odmora i iskorišteni slobodni dani, jasno vidi kako je vještak za svaki dan boravka na službenom plovilu od ponedjeljka do petka računao na način da je ukupno provedeno vrijeme dijelio na redovan rad, odmor i prekovremeni rad. Međutim, način na koji to vještak radi u potpunosti je u suprotnost s stajalištem VSRH, a isto je jasno vidljivo na stranicama od 16. do 20. i 22. do 28. dopune vještva.

Tako da vještak na str. 17., od ukupnog vremena provedenog na plovilu za razdoblje od 17. veljače do 21. veljače 2011., za dan 17. veljače 2011. navodi kako je tužitelj

6Poslovni broj: Ref 13 P: Pr-4620/2021-32

od ukupno 17. sati provedenih na službenom plovilu na dan 17. veljače 2011., ostvario 8 sati redovnog rada, 1 sat odmora i 8 sati prekovremeno, što znači da je tuženik imao samo 1 sat odmora, što je apsolutno neprihvatljivo i u potpunosti protivno sudskoj praksi VSRH, a i samom nazivu varijante Ad.2.

Isti izračun da je vještak napravio i za dan 21. veljače 2011. gdje je naveo da je tužitelj od ukupno 20 sati provedenih na službenom plovilu ostvario osam sati redovnog rada, četiri sata odmora i osam sati prekovremeno. Da je vještak pravilno izvršio izračun onako kako je naveo u obrazloženju, onda bi izračun za dane 17. i 21. veljače 2011., izgledao na sljedeći način: od ukupno 17 sati provedenih na službenom plovilu 17. veljače 2011. umanjeno za 8 sati odmora, dobilo bi se 8 sati rada i 1 sat prekovremenog rada, dok bi se za dan 21. veljače 2011., a nakon odbitka 8 sati odmora, dobilo 8 sati redovnog rada i 4 sata prekovremenog rada, a ne obrnuto kako je to izračunao vještak.

Posebno se navodi kako je i za dane vikenda vještak radio izračun na način da uopće nje oduzimao 8 sati odmora ili je taj odmor sveden na minimalni broj sati unatoč činjenici kako je stajalište VSRH, u istovrsnim predmetima da se i za vikende treba odbiti 8 sati odmora. Naime, za dan vikenda 12. ožujka 2011. (subota) vještak navodi kako je tužitelj od ukupno 16 sati provedenih na službenom plovilu ostvario 0 sati redovnog rada, 0 sati odmora i 16 sati prekovremenog rada - što da je u apsolutnoj suprotnosti s onim što vještak navodi u nalazu i obrazloženju načina obračuna Ad. 2., varijante izračuna. Odnosno vještak za dan 12. ožujka 2011. nije oduzeo 8 sati odmora. Iz navedene dopune vještva da očigledno proizlazi kako vještak jedno piše, a drugo računa što je tuženici u potpunosti neprihvatljivo. Nadalje, tuženica navodi da se ne slažu s načinom uvećanja satnice prekovremenih sati iz stupca 11. Tablica vještačenja.

19. S obzirom na iskazane prigovore tuženice, zatraženo je od vještaka G. da se pisano očituje pa je isti u spis 17.12.2021. dostavio očitovanje u kojem navodi da je iz stupca 11. razvidno da se ne radi o uvećanju satnice prekovremenih sati, kako to navodi tuženica u svom navedenom podnesku, već se u stupcu 11. radi o ostvarenim prekovremenim satima rada tužitelja, a u stupcu 12. iskazani su redoviti sati rada na način da sam prekovremene sate rada iz stupca 11. uvećao za 50% i tako prekovremene sate pretvorio u redovite, sve da bi se iskorišteni SD, odnosno iskorišteni sati tužitelja (stupac 13.) mogli odbiti od ukupnih redovitih sati rada iz stupca 12. (iskorišteni slobodni sati tužitelja računaju se kao redoviti sati rada) i tako dobili preostali neplaćeni redoviti sati rada [stupac 14. (stup. 12.- stup.13.)], koji su sati prenijeti u tablicu br. 3, stupac 3., a koji se sati dalje iskazuju u kunama na način da su navedeni sati po osnovi prekovremenih sati pomnoženi sa satnicom bez uvećanja za 50%, stupac 9., (jer je uvećanje predmetnih sati za 50% izvršeno u stupcu 12.). Vrijednost spomenutih sati po osnovi prekovremenih sati iskazana je u stupcu 10., tablice br. 3 predmetnog dopunskog vještva i ovog očitovanja. Na taj način sudski vještak da je postupio u skladu s odredbom čl. 44. st. 11. i 13. KU-a.

19.1. Što se tiče prigovora tuženice za obračun pod varijantom drugom, sudski vještak navodi da je ponovnom kontrolom utvrdio da su navedeni sati u spomenutom razdoblju ispravno iskazani i obračunani. Vještak navodi da je postupio u skladu s pravilom VSRH kada je tužitelj angažiran 24 sata u višednevnoj plovidbi ( 8 sati redovitog rada, 8 sati odmora i 8 sati prekovremenog rada). Međutim, kada se radi o radu tužitelja manjem od 24 sata u jednom danu, onda je vještak postupio kako je to iskazano u tablici varijante Ad. 2, u razdoblju od 17.02.2011. do 21.02.2011. godine.

7Poslovni broj: Ref 13 P: Pr-4620/2021-32

Dakle, tužitelj je radio 17 sati ( 8 sati redovitog radnog vremena, 1 sat odmora i 8 sati prekovremenog rada. Iz navedenog vještva proizlazi da tužitelj u 24 sata nije radio 7 sati (24-17) i kada se tome doda onaj 1 sat odmora, onda tužitelj u navedena 24 sata nije radio, odnosno “odmarao se” točno 8 sati, a što je u skladu uputama VSRH i određeno. I tako redom, za sve dane, odnosno razdoblja u kojima je tužitelj radio (dežurao).

19.2. Sudski vještak nadalje navodi kako je tuženica posebno prigovorila i za dane vikenda kada je tužitelj radio jer da vještak za te dane nije oduzimao 8 sati odmora ili je taj broj sveo na minimalan broj. U odnosu na navedeno vještak obrazlaže da je za dan vikenda 12.03.2011. (subota) tužitelj je radio (dežurao) 16 sati i to od 8 do 24 sata pa da stoga navedeno vrijeme rada od 16 sati nije umanjivao za 8 sati odmora, s obzirom iz uputa VSRH proizlazi ukoliko netko boravi 24 sata na brodu, da se 8 sati računa kao redovan rad, 8 sati kao prekovremeni rad i tek onda ide 8 sati odmora .

20. Nakon što se sudski vještak pisano očitovao, tuženica je u podnesku od 2.3.2022. dodatno prigovorila dopuni nalaza i mišljenja vještaka jer da vještak, samo u slučaju kada boravak tužitelja na plovilu traje 24 sata – obračunava rad tužitelja po formuli 3 osmice (8 sati rada, 8 sati odmora, 8 sati prekovremeno), dok da u slučaju kada je tužitelj kraće na brodu od 24 sata, da tada vještak kao za dan 17. 02. 2011. uračunava premalo sati odmora ili uopće ne uračunava, a sa takvim stavom se tuženica ne slaže jer da nije životno i logično da netko radi 24 sata bez 8 sati odmora.

20.1. Ovdje je za reći tuženici da je vještak u dopuni vještva uvijek kada bi tužitelj boravio na brodu više od 16 sati, nakon što bi obračunao 8 sati redovnog rada i 8 sati prekovremenog rada, preostale sate obračunao bi kao odmor, a što je prema mišljenju suda u skladu s izraženim stavom VSRH, a i životno je i logično da tužitelj ukoliko na brodu boravi 16 sati, a ne 24 sata, da svih 16 sati radi, s obzirom se radi o specifičnim radnim uvjetima, s obzirom prema iskazu tužitelja brod nije smio napustiti, s obzirom je bio zapovjednik broda i nije ga imao tko zamijeniti, s obzirom bi tužitelj unutar 24 sata zaspao svega sat vremena između svih poziva i intervencija i s obzirom je tužitelj iskazao da je u Izvješća upisivao 12 sati rada i 12 sati u pripravnosti, a od čega su gotovo sve sate pripravnosti proveli radno.

20.2. Nadalje, tuženica napominje da je iz izvješća uz radni nalog br. 24/194 za razdoblje od 17. do 21.02.2011. proizlazi kako je posada na dan 17. 02. 2011. započela sa službom u 07,00 sati, a završila u 19,15 sati, kada se planira odmor i noćenje posade. Boravak posade na službenom plovilu trajao je od 07,00 do 24,00, a rad je trajao od 07,00 do 19,15 sati, što znači da je tužitelj od ukupno 17 sati radio 8 sati redovno, 4 sata prekovremeno, dok je 5 sati odmarao. Za napomenuti je kako je odmor unutar redovnog radnog vremena od 8 sati trajao 2,5 sati, a isto je jasno vidljivo iz izvješća jer je vrijeme od 12,30 do 13,30 sati – evidentirano kao odmor dok od 15,00 do 16,30 sati nema nikakvih aktivnosti (dokaz – izvješće uz radni nalog).

20.3. Nadalje, tuženica navodi kako je vještak obračunao kako tuženica tužitelju mora isplatiti naknadu za rad noću, iako je tužitelju odmor od 8 sati koristio isključivo noću, što da je jasno vidljivo iz Izvješća uz radne naloge. Konačno, tuženica posebno napominje kako je vještak utvrdio da tuženica treba platiti tužitelju 12.438,71 kn (tablica 3., redak 17.), naknade za pasivno dežurstvo i to unatoč činjenici što je tužitelju za svaki sat boravka na plovilu, sukladno čl. 57. Kolektivnog ugovora već isplaćen dodatak za pasivno dežurstvo (dokaz – obračunske liste plaća).

8Poslovni broj: Ref 13 P: Pr-4620/2021-32

21. Sudski vještak se po prijedlogu tuženice dodatno pisano očitovao 11.4.2022. pa navodi, da je prilikom izrade predmetnog dopunskog vještva i tablica, koristio radne naloge i izvješća uz te radne naloge. Štio se tiče dodatka za pasivno dežurstvo sudski vještak navodi da je točno da su isplaćeni iznosi vezani za pasivno dežurstvo iskazani u tablici br. 3, stupac 17. u sveukupnom bruto iznosu od 12.438,71 kuna (u II. varijanti obračuna), ali da ti iznosi nisu uključeni u ukupan bruto iznos potraživanja tužitelja od tuženice od 140.342,41 kuna (tablica 3., stupac 19., red sveukupno), II. varijanta spomenutog dopunskog vještva, te tablica br. 3 iskazana u očitovanju od 17.12.2021. godine. Dakle, ukupan bruto iznosa od 152.781,12 kuna (tabl. br. 3. stupac 16., red sveukupno) umanjen je za iznos plaćenog pasivnog dežurstva tužitelju od 12.438,71 kuna i tako se dobije bruto iznos od 140.342,71 kuna, koji iznos tuženica duguje tužitelju za navedeno utuženo razdoblje po utuženoj osnovi.

22. Nakon takvog očitovanja sudskog vještaka tuženica nije predložila eventualno usmeno saslušanje vještaka ili vještačenje po drugoj osobi sudskog vještaka već na ročištu od 25.8.2022. paušalno navodi kako ustraje u iznesenim prigovorima.

23. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud kao ispravnu varijantu obračuna prihvaća onu iz Dopune vještačenja od 15.9.2021. jer je vještak u toj varijanti obračuna sate rada tužitelja utvrdio na temelju podataka koje je tuženica dostavila u spis i to, na temelju evidencije koju je tuženica vodila o mjesečnim satima rada tužitelja i na temelju radnih naloga s priloženim Izvješćima koja se odnose na obavljanje dužnosti tužitelja u utuženom razdoblju te su dodaci na plaću obračunati u skladu s odredbama čl. 44 KU-a i zauzetom praksom Vrhovnog suda R. H. prema kojoj se u slučaju 24 satnog boravka tužitelja na brodu iz obračuna izuzima 8 sati na ime odmora, dok se preostalih 16 sati obračunava kao 8 sati redovnog rada i 8 sati prekovremenog rada. Kako je tužitelj upravo u skladu s tom varijantom obračuna postavio tužbeni zahtjev, isti je prihvaćen kao osnovan te je naloženo tuženici da po osnovi razlike plaće na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od svibnja 2011. do zaključno sa prosincem 2013. isplati tužitelju ukupan bruto iznos od 140.342,41 kn / 18.626,64 EUR.

24. Tužitelju je na dosuđeni iznos valjalo priznati zateznu kamatu primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („N.N.“ br.: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od zatraženog 15.-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u smislu čl. 45. st. 1., 2., 4 i 5. Zakona o porezu na dohodak („NN" 177/04., 177/04., 73/08., 80/10., 114/11.,

22/12., 144/12., Odluka USRH - 120/13.,125/13., 148/13., Odluka USRH - 83/14., 143/14., 136/15., dalje: Zakon), čl. 12. st. 9., čl. 14., čl. 16. st. 2. i čl. 36. st. 1. i 2. Zakona, i člsnka 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („NN“ broj 95/05, 96/06. ,68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12. i 79/13., dalje: Pravilnik) te čl. 11., 12. i 15. Pravilnik.

25. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. (N. n. br.

57/22) i Odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

9Poslovni broj: Ref 13 P: Pr-4620/2021-32

26. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99,

88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP).

27. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a i 155. ZPP-a te je odmjerena u skladu s popisanim troškom prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22 dalje Tarifa)

28. Tužitelju je prema popisanom trošku i VPS-u u vrijeme poduzimanja svake radnje određen slijedeći parnični trošak: a) dok se postupak vodio pod brojem Pr-377/14-za sastav prijedloga za mirno rješenje spora, za sastav tužbe, za sastav podneska od 17.3.15. i zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 17.3.15. i 6.5.15., za svaku radnju 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari od 3.9.15. iznos od 5.000,00 kn (VPS 250.464,86 kn), za sastav podneska od 18.8.15. iznos od 5.000,00 kn (VPS 250.464,86 kn), za pristup roč. za objavu od 12.10.15. zatraženih 500,00 kn, za razmatranje spisa 250,00 kn (Tbr. 32. t. 1. Tarife), za pravno savjetovanje sa strankom 500,00 kn (Tbr. 30. t. 1. Tarife), a što sve zbrojeno daje iznos od 16.250,00 kn, koji iznos je valjalo uvećati za PDV i trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn pa se dobije ukupan iznos od 22.812,50 kn; b) dok se postupak vodio pod brojem Pr-773/17 i Pr-4620/21 za zastupanje po punomoćniku na ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari od 29.5.2018. zatraženi iznos od 1.250,00 kn (VPS je tada bio 250.464,86 kn), a za ročište od 9.7.2021. zatraženi iznos od 2.500,00 kn, za zastupanje na 3 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i kada je VPS iznosio 140.342,41 kn (25.11.2021., 22.3.2022., 25.8.2022.) za svako iznos od 2.500,00 kn, za sastav podneska od 25.5.2018. iznos od 1.250,00 kn (Tbr. 8. t. 3. Tarife i VPS 250.464,86 kn) i za sastav podneska od 30.6.2021. iznos od 1.250,00 kn iz istih razloga, za sastav podnesaka od 19.11.2021. i 14.3.2022. za svaki iznos od 2.500,00 kn, a što sve zbrojeno daje iznos od 18.750,00 kn, koji iznos je valjalo uvećati za PDV i trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn pa se dobije ukupan iznos od 25.437,50 kn. Kada se zbroje obračunati iznosi pod a i b, dobije se iznos od 48.250,00 kn / 6.403,88 EUR koliko je naloženo tuženici da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

28.1. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st.2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

29. Slijedom navedenom, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 10. studenog 2022.

s u t k i nj a

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom