Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. Vojarna sv. Križ

D r a č e v a c

49 Pr-502/2019-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda mr.sc. Danieli Pivčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz S., OIB:…, zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u S., protiv tuženika E. – K. z, U.,

S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. M.,

odvjetniku u S., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 26. rujna 2022., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika te punomoćnika tuženika, po objavi dana 10. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nedopuštena i bez pravnog učinka Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 10. lipnja 2019., Klasa: 112-02/19-01/03, Urbroj: 2181-531-01/1-19-19, kojom se tužitelju otkazuje ugovor o radu na radnom mjestu Tehničkog direktora Klasa: 112-

02/16-01/3, Urbroj: 2181-531-02/1-16-2 od 4. srpnja 2016. godine i dopis – odluka tuženika od 8. srpnja 2019. godine kojom isti odbija zahtjev tužitelja za zaštitu prava kao neosnovan, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku tužitelja vratiti na rad na radno mjesto Tehničkog direktora te mu omogući radno-pravni status sukladno sklopljenom Ugovoru o radu na radnom mjestu Tehničkog direktora Klasa: 112-02/16-01/3, Urbroj: 2181-531-02/1-16-2 od 4. srpnja 2016. godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn/331,81 eura[1] sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koju određuje članak 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja

kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužbom koja je zaprimljena kod suda 24. srpnja 2019. tužitelj predlaže utvrditi nedopuštenom Odluku tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora te naložiti tuženiku vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto tehničkog direktora. Tužitelj tvrdi da nezakonitost pobijane odluke o otkazu proizlazi iz razloga što se ista temelji na izmijenjenim okolnostima i to provedbi nove sistematizacije koju je tuženik donio na 179. sjednici Upravnog vijeća te Odluci o imenovanju i razrješenju od 16. travnja 2019. koju je tuženik donio na 180. sjednici Upravnog vijeća dana 12. travnja 2019. Međutim, da nova sistematizacija radnih mjesta nije zakonita jer da Radničkom vijeću uz prijedlog nove sistematizacije nisu dostavljeni podaci važni za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, da na 179. sjednicu nije pozvan niti je sudjelovao tužitelj kao tehnički direktor. Nadalje, da o 179. i 180. sjednici Upravnog vijeća u vrijeme donošenja odluke o otkazu nije postojao Zapisnik već se isti usvajao tek na 181. sjednici čime bi se tek ostvarili preduvjeti za stupanje na snagu odluka donesenih na 179. i 180.

sjednici. Tužitelj dalje ističe kako se točkom 4. Odluke o razrješenju tužitelj imenuje na radno mjesto "voditelja projekta aglomeracije K. – T." u

Jedinici za pripremu i provedbu projekata aglomeracija S. – S. i K. – T. u Tehničkom odjelu, dok u novoj sistematizaciji tuženika takvo radno mjesto ne postoji, a da kao uvjet za radno mjesto voditelja u Tehničkom odjelu nije određen uvjet posjedovanja ovlaštenja za zakonsku kategoriju voditelja projekta pa da tuženik i s ovog aspekta postupa neutemeljeno. Također da o

Odluci o razrješenju nije provedeno savjetovanje s radničkim vijećem premda je ista važna za položaj tužitelja kao radnika jer je imenovan na novo radno mjesto koje ima niži koeficijent složenosti i predviđenu manju plaću, a da odluka nije ni obrazložena. Stoga da je Odluka o razrješenju ništetna, a samim time ništetna je i Odluka o otkazu koja se temelji na ništetnoj Odluci o razrješenju. Tuženik da je postupao na temelju nezakonito donesene sistematizacije kao i Odluke o razrješenju, koje nisu stupile na snagu niti su mogle biti usvojene prema pravilima i aktima tuženika. Pored toga, tužitelj ukazuje kako radno mjesto Tehničkog direktora nije ukinuto te se u novoj organizaciji procesa poslovanja tuženika nije pokazalo suvišnim jer nije prestala potreba za obavljanjem posla koji tužitelj obavlja pa organizacijski razlog nije opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

Također da novom sistematizacijom nisu postavljeni novi ili dodatni uvjeti za radno mjesto tehničkog direktora, a koje tužitelj ne bi ispunjavao. Tuženik da je svoje zadovoljstvo radom tužitelja redovito iskazivao i dodjelom stimulacije,

dok je Radničko vijeće iskazalo protivljenje donošenju pobijane odluke o otkazu. Tuženik da nije vodio računa o trajanju radnog odnosa tužitelja,

starosti i obvezama uzdržavanja, a Radničko vijeće da je tek informirao o namjeri otkazivanja, a da nije proveo savjetovanje sa istim. Konačno, tužitelj je istakao kako nije prestala potreba za obavljanjem posla tehničkog direktora niti se smanjio opseg poslova tuženika, dok se radnim mjestom koje se nudi tužitelju propisuju dužnosti koje se protežu izvan nadležnosti i djelatnosti tuženika jer je ta ustrojstvena jedinica ustrojena u V. i k .

d.o.o. S., koji je jedan od osnivača tuženika. Stoga da je pobijana Odluka o otkazu protivna Zakonu o radu, Zakonu o ustanovama te mjerodavnim aktima

tuženika budući nisu bili ispunjeni kumulativno propisani uvjeti za odlučivanje o istome pa da je odluka neosnovan i nezakonita.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio pravnu i činjeničnu osnovu tužbe te se usprotivio tužbenom zahtjevu kao neutemeljenom ističući kako je tuženik izvršio provedbu nove sistematizacije radnih mjesta uz poštivanje svih zakonskih normi i pravila. Predmetne odluke donijete u sklopu provedbe sistematizacije da nisu osporene osim odluke o imenovanju i razrješenju

tužitelja. Tuženik navodi da su poštivane procedure na 179. i 180. sjednici

Upravnog vijeća tuženika te da se u odnosu na tužitelja, i ostale radnike postupao sukladno aktima i ustaljenoj praksi tuženika. Tuženik da je u pobijanoj Odluci o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora jasno naglasio da postoji potreba rasporeda tužitelja na radnom mjestu Voditelj projekta aglomeracije K.-T., a sve imajući u vidu dosadašnji angažman i rad tužitelja i važnost pripreme i provedbe projekata aglomeracija S.-S. i

K.-T., uslijed činjenice da je tužitelj bio do tada potpuno uključen u taj

projekt. Tuženik da smatra da je savjetovanje s radničkim vijećem provedeno uz poštivanje zakonske procedure, a vijeću da je dostavljena potrebna dokumentacija. Pobijana Odluka o otkazu da je donijeta isključivo iz organizacijskih razloga, a nije bila motivirana tehnološkim viškom. Tuženik da je prilikom donošenja iste imao u vidu starost tužitelja, obveze uzdržavanja te trajanje radnog odnosa kod tuženika pa da isti ne bi bio diskriminiran u odnosu na druge radnike.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o radu od 4. srpnja 2016., odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od

10. lipnja 2019., zahtjeva za zaštitu prava od 24. lipnja 2019., dopisa punomoćnika tuženika od 8. srpnja 2019., odluke o imenovanju i razrješenju od 16. travnja 2019., rješenja od 2. srpnja 2019., Statuta Agencije E.

K. z. od prosinca 2014., Poslovnika o radu Upravnog vijeća,

zahtjeva tužitelja za očitovanje radničkog vijeća od 18. travnja 2019.,

očitovanja radničkog vijeća od 19. travnja 2019., tužbe radi utvrđenja nedopuštenosti dijela odluke o imenovanju i razrješenju, spisa ovoga suda br. Pr-403/2019, Pr-544/2019, izvatka iz zapisnika sa 179. sjednice upravnog vijeća, zapisnika sa 179., 180., 181. i 182. sjednice Upravnog vijeća tuženika,

očitovanja radničkog vijeća od 17. svibnja 2019., odgovora tuženika radničkom vijeću od 22. svibnja 2019., očitovanja radničkog vijeća od 28.

svibnja 2019., izvatka iz sistematizacije V. i k. d.o.o.,

organizacijske sheme, izvatka iz "Action completion note" projekta aglomeracije K.-T., popisa radnih mjesta s opisom poslova kod

tuženika od 29. ožujka 2019., saslušanjem zz tuženika T. R. Ć.,

svjedoka M. M., D. K. te tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Između stranaka je nesporno da je tuženik Odlukom o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 10. lipnja 2019. otkazao tužitelju

ugovor o radu zaključen za radno mjesto tehničkog direktora te istovremeno ponudio tužitelju sklapanje novog ugovora o radu na poslovima voditelja

projekta aglomeracije K.-T. u Jedinici za pripremu i provedbu

projekta aglomeracija S.-S. i K.-T. u tehničkom odjelu.

Nesporno je da je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava protiv ove Odluke, koji je tuženik otklonio u svom odgovoru na zahtjev. Sporno je da li je pobijana Odluka dopuštena, da li je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao te da li je tuženik obvezan vratiti tužitelja na radno mjesto. 6. Odredbom čl. 115. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR)

propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u

slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) pri čemu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnoga odnosa,

starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Temeljem odredbe članka 123. st. 1. ZR-a je propisano da se odredbe ovog Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora). Prema odredbi čl. 135. ZR-

a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor

o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je radnik ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

7. U postupku je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj kod tuženika temeljem ugovora o radu od 4. srpnja 2016. radio na radnom mjestu tehničkog direktora. Nadalje, da je tuženik pobijanu Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 10. lipnja 2019. utemeljio na organizacijskim razlozima i to provedbi nove sistematizacije i važnosti pripreme i provedbe projekata aglomeracija S.-S. i K.-T..

Naime, iz obrazloženja ove Odluke u bitnome proizlazi kako je poslodavac utvrdio da je potrebna potpuna uključenost tužitelja u pripremu i provedbu projekata aglomeracija K.-T. te da je radi potrebe bolje i učinkovitije organizacije posla istoga potrebno rasporediti na radno mjesto Voditelja projekta aglomeracije K.-T. u Jedinici za pripremu i provedbu

projekta u Tehničkom odjelu. Upravno vijeće tuženika da je na 180. sjednici od 12. travnja 2019. tužitelja razriješilo dužnosti tehničkog direktora i imenovalo za voditelja projekta te mu dostavilo na potpis ugovor o radu za to radno mjesto, kojeg isti nije potpisao. Nadalje je utvrđeno da se o namjeravanom otkazu tuženik savjetovao sa radničkim vijećem koje je izrazilo protivljenje namjeravanoj odluci.

8. Iz popisa radnih mjesta s opisom poslova kod tuženika od 29. ožujka 2019.

proizlazi kako egzistira radno mjesto tehničkog direktora, dok prema

Tabličnom prikazu s koeficijentom složenosti radnih mjesta kod tuženika od

29. ožujka 2019. proizlazi da je radno mjesto tehničkog direktora sa koeficijentom složenosti 6,7, a voditelja projekta aglomeracije K.-T.

5,8. Dakle, tuženik tužitelju nije ponudio adekvatno radno mjesto sa istim koeficijentom složenosti poslova već radno mjesto za koje je predviđen manji koeficijent složenosti poslova od onog radnog mjesta na kojemu je isti radio. Također tuženik nije ponudio tužitelju radno mjesto za koje je potreban veći broj izvršitelja već mu je ponudio radno mjesto za koje je potreban samo jedan izvršitelj premda radno mjesto tužitelja nije ukinuto niti je prema navedenom popisu radnih mjesta s opisom poslova kod tuženika prestala

potreba za tehničkim direktorom.

9. Iz očitovanja radničkog vijeća na zahtjev za očitovanjem poslodavca u svezi pobijane odluke o otkazu od 17. svibnja 2019. u bitnom proizlazi kako se ovo vijeće protivi donošenju takve odluke jer ne postoje opravdani razlozi za istu.

Pored toga, da radničkom vijeću poslodavac nije dostavio apsolutno nikakve podatke važne za donošenje predmetne odluke i sagledavanje njezina

utjecaja na položaj radnika. U dodatnom očitovanju od 28. svibnja 2019.,

radničko vijeće je ustrajalo u protivljenju donošenju odluke o otkazu te ukazalo poslodavcu na nepravilnosti u svezi postupka koji je prethodio namjeravanoj odluci, navelo kako se radniku ne nudi jednakopravno mjesto, da o odluci o imenovanju i razrješenju od 16. travnja 2019. nije provedeno savjetovanje sa radničkim vijećem, da radno mjesto tehničkog direktora i dalje postoji te postoji potreba za obavljanjem posla kojeg je radnik do sada obavljao

uspješno i dobro.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako nije sudjelovao na 179.,180.,181. sjednici Upravnog vijeća tuženika, jer nije pozvan, unatoč tome što sukladno aktima i statutu društva tehnički direktor obvezno sudjeluje na sjednicama. Novom sistematizacijom tuženika da nije ništa promijenjeno u opisu radnog mjesta tehničkog direktora, koje nakon otkaza nije ukinuto, a ustrojstvena jedinica voditelja projekta K.-T. da je u nadležnosti V. i k.

d.o.o. U trenutku otkaza nakon više od 10 godina rada kod tuženika da nije postojao sporazum između tuženika i Vodovoda i kanalizacija d.o.o. u svezi prijenosa ugovora o radu što da mu je bilo sporno. Od 26. kolovoza 2019. da je nezaposlen. Da smatra da ga se htjelo prebaciti na radno mjesto koje nije bilo u nadležnosti tuženika jer je takva jedinica za taj posao oformljena u

Vodovodu i kanalizaciji upravo za taj posao. Kod tuženika da se bavio svim poslovima tehničkog direktora pa kako vezanim uz aglomeraciju K.-

T., tako i aglomeraciju S.-S. te ostale projekte kao i privremene

poslove po nalogu izvršnog direktora, sve u skladu sa opisom radnog mjesta tehničkog direktora. Tužitelj je istakao kako je teško doživio odluku o otkazu budući poslodavac nije dao svoje očitovanje o socijalnim kriterijima iako je morao znati da uzdržava četveročlanu obitelj, supruga da je bila nezaposlena,

a djeca maloljetna. Iskaz tužitelja sud prihvaća kao uvjerljiv budući je sukladan ispravama koje prilože spisu.

11. ZZ tuženika T. R. Ć., od 1.prosinca 2017. izvršna direktorica kod

tuženika, u iskazu je navela kako je sudjelovala u postupku otkazivanja

ugovora o radu tužitelju te razrješenja istog. I. je da je tuženik od 2014.

preuzeo od firme V. i k. d.o.o. pripremu projekata

aglomeracije S.-S. i K.-T.. Članovi Upravnog vijeća tuženika da

su predstavnici osnivača društva, predstavnik vlade i predstavnik HBOR-a,

koji su svi zajedno donosili strateške odluke za firmu, a jedna od takvih odluka je bila i odluka o reorganizaciji tuženika. U okviru toga da je donesena nova sistematizacija radnih mjesta, koja nije osporavana te je valjana. Odluke o razrješenju i imenovanju tehničkog direktora i voditelja da se donose na prijedlog izvršnog direktora, a odluke donosi Upravno vijeće. Za takve odluke da nije bila potrebno savjetovanje sa radničkim vijećem, dok je za odluku o otkazu ugovora o radu bilo potrebno konzultiranje sa radničkim vijećem.

Radno mjesto koje je ponuđeno tužitelju i to voditelja projekta aglomeracije

K.-T. da je tada postojalo kod tuženika, a tužitelj da je predložen za

ovo radno mjesto jer je bio direktno uključen u vođenje projekta na način da je ovjeravao račune, održavao sastanke i sve važne aktivnosti u projektu. Plaća

da mu je na tome radnom mjestu trebala biti manja. Iz iskaza zz tuženika nadalje proizlazi kako je ona nastavila raditi poslove tehničkog direktora nakon otkazivanja tužitelju, a da na to radno mjesto nije zaposlena druga

osoba. Inače, da su dio poslovanja tuženika i neki ugovori o radu djelatnika preneseni na VIK, a odluka o otkazu da je uslijedila prije toga prijenosa jer da se tužitelja i druge radnike nije htjelo ostaviti bez posla. Inače, da poziv na sjednicu Upravnog vijeća tuženika upućuje predsjednik Upravnog vijeća koji odlučuje tko je potreban nazočiti na sjednici. Inače u obrazloženju odluke o razrješenju te odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom da je obrazloženo

zbog čega se takva odluka donosi, odnosno da je tužitelj bio potrebniji na drugom radnom mjestu i već uključen u taj projekt. Prije otkazivanja ugovora tužitelju da je proveden postupak savjetovanja sa radničkim vijećem te je bilo više komunikacija sa radničkim vijećem, kojem je dostavljena cijela

dokumentacija, a isto se protivilo otkazu. Inače, da će tuženik raditi do 31.

prosinca 2023. Prilikom otkazivanja ugovora o radu tužitelju da je uzet u obzir socijalni kriterij s tim da su zaključili, ali da se ne sjeća na osnovu čega, da supruga nije bila nezaposlena u trenutku otkazivanja.

12. Svjedok M. M., koji je radio na radnom mjestu voditelja projekta

u tehničkom odjelu kod tuženika u vrijeme kada je tužitelj radio kao tehnički direktor, pa su mu okolnosti spora poznate te sud njegov iskaz kao istinit prihvaća, naveo je kako su u odjelu bila 3 voditelja, kojima je bio nadređen tehnički direktor. Voditelj u tehničkom odjelu nije imao detaljan uvid u rad tehničkog direktora pa da on nije bio upoznat sa zadacima koje izvršni direktor daje tehničkom direktoru. Svjedok je naveo kako je sada zaposlen u V. i K. d.o.o., sa tuženikom da je prethodno zaključio sporazum te potom novi ugovor o radu sa drugom firmom. Tada da su svi djelatnici E.

K.Z. prešli u ViK osim jednog djelatnika i to M. R. koji radi u ViK-u, ali temeljem sporazuma. Inače, odluke o imenovanju i razrješenju tehničkog direktora da se donose na prijedlog izvršnog direktora,

koji onda predlaže Upravnom vijeću, koje donosi konačnu odluku. Sve odluke

Upravnog vijeća da se zapisnički konstatiraju, a zapisnici se verificiraju na slijedećoj sjednici toga vijeća. U vrijeme kad je on bio tehnički direktor, da je izvršni direktor bio D. K., a odluka o razrješenju da je donesena po prethodnom dogovoru na koji je pristao.

13. Svjedok D. K., koji je radio kod tuženika od 2009. do 2022. i to na radnim mjestima stručni suradnik za pravne poslove, izvršni direktor, savjetnik

izvršnog direktora i stručni suradnik za pravne poslove I, naveo je da u razdoblju kada je bio izvršni direktor od 2013. do 2017., tužitelj je bio tehnički direktor. Odluke o imenovanju i razrješenju da se donose po prijedlogu izvršnog direktora i to na sjednici Upravnog vijeća koje prihvaća ili ne taj prijedlog. Odgovornost za cijelu proceduru da je na izvršnom direktoru da je provede sukladno zakonu i aktima tuženika. Izvršni direktor da odgovara za zakonito poslovanje ustanove, dok tehnički direktor odgovara za rad i upravlja radom tehničkog odjela i daje naloge voditeljima projekta. Pored toga da su postojale pravna i financijska služba. Tehnički direktor da nije koordinirao radom pravnog i financijskog odjela već je to bilo u domeni izvršnog direktora.

Tehnički direktor da je zamjenik izvršnog direktora u slučaju njegove spriječenosti, a po internim aktima nije moguće da izvršni direktor obavlja poslove tehničkog direktora. Svi voditelji projekta da nisu bili upoznati sa zadatcima i dužnostima tehničkog direktora, već samo neki na koje se

odnosio zadatak. Inače, da je kao izvršni direktor, a nakon što je voditelj projekta aglomeracije K.-T. izabran za gradonačelnika G. T.

i nakon što je napustio radno mjesto voditelja projekta, sukladno svojim ovlastima zadužio tužitelja da privremeno do imenovanja novog voditelja projekta posveti povećanu pažnju realizaciji projekta aglomeracije K.-

T.. Sukladno svojim ovlastima iz opisa radnog mjesta izvršnog direktora da je imao mandat davati takva zaduženja tehničkom direktoru koje je morao izvršavati. U trenutku kada je voditelj otišao na mjesto gradonačelnika, da je imenovana nova voditeljica projekta, a tužitelj da je u to vrijeme, oko 3

mjeseca radio poslove tehničkog direktora u čijoj nadležnosti je kontrola svih projekata i poslove voditelja projekta jer je projekt živ i nije se moglo stati sa radom. Svjedok je dodao da smatra da bi otkaz ugovora o radu tužitelju bio politički motiviran kako bi ga se malo udaljilo od poslovanja tuženika, a njegovo radno mjesto da je nastavilo postojati s tim da na isto nije zaposlen drugi radnik. U sudskom postupku kojeg je vodio, da je odluka o otkazu njegova ugovora o radu utvrđena nedopuštenom pa da ga je tuženik vratio na posao, ali mu nije isplatio plaće. Iskaz svjedoka je sudu uvjerljiv i logičan, a potkrijepljen je i uvidom u spis ovoga suda br. Pr-544/2019.

14. Analizirajući i ocjenjujući sve izvedene dokaze u postupku te utvrđeno činjenično stanje kako je opisano, sud je mišljenja kako tuženik nije dokazao da bi zbog poslovnih promjena izvršio organizacijske promjene zbog kojih da je došlo do promjena u svezi radnog mjesta tehničkog direktora na kojem je prije otkazivanja ugovora o radu radio tužitelj kao ni činjenicu da je prestala potreba za radnim mjestom tužitelja. Uistinu je autonomno pravo poslodavca organizirati proces poslovanja kako to odgovara potrebama posla, odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući i prijenos dijela poduzeća na novog poslodavca uz uvjete i pretpostavke iz odredbe članka 137. ZR-a, pa je poslodavac ovlašten, uvažavajući zakonom određene pretpostavke, donijeti i odluku o otkazu ugovora o radu koji je poslovno uvjetovan. Pravo je poslodavca prilikom donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu odrediti kojim će zakonskim kriterijima dati prednost s time da je pri donošenju takve odluke isti u obvezi kriterije konkretno i transparentno primijeniti, pri čemu u odluci o otkazu ugovora o radu mora navesti koji su to kriteriji bili odlučujući pri odabiru kojem će se od više radnika dati poslovno uvjetovani otkaz. Prema zaključku suda, u konkretnom slučaju obrazloženje pobijane

Odluke nije uvjerljivo kod činjenice da radno mjesto tehničkog direktora kod tuženika i dalje egzistira te činjenice da tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati da je prilikom odlučivanja o organizacijskim promjenama uzeo u

obzir usporedne kriterije i između kojih radnika bi to bilo primjenjivo. Naime,

tuženik nije dokazao da je pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika iako je morao znati da tužitelj ima dvoje malodobne djece i

suprugu bez prihoda. Da je tomu tako razvidno je i iz očitovanja radničkog vijeća 17. svibnja 2019. u kojem se navodi kako poslodavac nije dostavio vijeću apsolutno nikakve podatke važne za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, što je suprotno odredbi čl. 150. ZR-a. Osim toga, u očitovanju od 28. svibnja 2019.

radničko vijeće je ukazalo na niz nepravilnosti koji su prethodili pobijanoj odluci o otkazu, ponovilo kako smatra da predložena odluka o otkazu nije utemeljena na ZR-u i da se protivi donošenju iste jer da između ostaloga,

radno mjesto tehničkog direktora i dalje postoji te postoji potreba za obavljanjem posla kojeg je tužitelj do sada obavljao. Naime, iz rezultata postupka proizlazi kako se kod tuženika nisu dogodile organizacijske

promjene, već da se tuženik paušalno pozivao na organizacijske promjene poput izmijenjenih okolnosti, organizacijskih razloga i to provedbe nove sistematizacije i važnosti pripreme i provedbe projekata aglomeracija S.-

S. i K.-T., iako je u postupku utvrđeno da i dalje egzistira radno mjesto tehničkog direktora kod tuženika. Upravo navodi iz iskaza zz tuženika

T. R. Ć. kako je ona nastavila raditi poslove tehničkog direktora nakon otkazivanja tužitelju, ukazuje na postojanje potrebe obavljanja posla tehničkog direktora. Osim toga, tuženik je ponudio tužitelju ugovor o radu za neadekvatno radno mjesto nižeg koeficijenta složenosti poslova što bi za posljedicu imalo nižu mjesečnu plaću. S obzirom da je 17. rujna 2019. došlo

do sporazuma o prijenosu dijela poslova i prijenosa ugovora o radu na

V. i k.d.o.o., to isto nije moglo biti razlog raspoređivanja tužitelja na drugo radno mjesto i to 16. travnja 2019. kada je donesena

Odluka o razrješenju i 10. lipnja 2019. kada je donesena pobijana odluka o otkazu. Osim toga, Odluka o razrješenju tužitelja nije obrazložena već se istom tužitelj i drugi pojedinačno navedeni radnici razrješavaju odnosno imenuju na pojedine dužnosti, bez obrazloženja, slijedom čega nije provjerljiva ni zakonita pa bi time bila nezakonita i odluka o otkazu koja je donesena na temelju te odluke. Slijedom svega iznijetoga, prema zaključku suda, razlozi za otkaz istaknuti u pobijanoj odluci nisu konkretizirani ni dopušteni slijedom čega se takva odluka ukazuje nedopuštenom. Imajući u vidu naprijed navedeno, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

15. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,

2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda RH, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda RH, 70/19., 80/22.) te je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno toč. 7. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) u iznosu od 200 bodova što pri vrijednosti boda od 10,00 kn uz PDV iznosi 2.500,00 kn/331,81 eura.

U Splitu, 10. studenoga 2022.

SUDAC:

mr.sc. Daniela Pivčević,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba

županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku

od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. u spis