Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj P-151/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Jeleni Ćelić, u pravnoj stvari tužitelja RH, MO, koju zastupa …., protiv tuženika ad/ 1 M..I. iz D., … i ad/2 V. I. iz D., …, koje zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u V., …, radi naplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 14. listopada 2022. u nazočnosti …., dana 10. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima ad/1 M..I. iz D., …, OIB: … i ad/2 V. I. iz D., …, OIB: …. u roku od 15 dana solidarno isplate tužitelju iznos od 1.122,30 KN ( tisućustodvadesetdvije

kunetridesetlipa) / 148,95 EUR (stočetrdesetosameuradevedesetpetcenti) sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 124,70 kn / 16, 55 EUR od 16. travnja 2019. g. do isplate

- na iznos od 124,70 kn / 16, 55 EUR od 16. svibnja 2019. g. do isplate

- na iznos od 124,70 kn / 16, 55 EUR od 16. lipnja 2019. g. do isplate

- na iznos od 124,70 kn / 16, 55 EUR od 16. srpnja 2019. g. do isplate

- na iznos od 124,70 kn / 16, 55 EUR od 16. kolovoza 2019. g do isplate

- na iznos od 124,70 kn / 16, 55 EUR od 16. rujna 2019. g do isplate

- na iznos od 124,70 kn / 16, 55 EUR od 16. listopada 2019. g. do isplate

- na iznos od 124,70 kn / 16, 55 EUR od 16. studenoga 2019. g. do isplate

- na iznos od 124,70 kn / 16, 55 EUR od 16. prosinca 2019. g. do isplate po stopi propisanoj u čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, dalje u tekstu: ZOO), a koja stopa se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku ad/ 1 i ad/ 2 u roku od 15 dana u korist tužiteljice naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 280,00 KN (dvjestoosamdesetkuna) / 37,16 EUR (tridesetsedameurašesnaestcenti) sa zateznim kamatama koja na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a, a koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je vlasnik stana koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k.č. … zk.ul. … k.o. …, anagrafske oznake …, šifra zgrade: …, broj stana: 13, IV. kat, površine 40,75 m², šifra stana …, dat na upravljanje Ministarstvu obrane Republike Hrvatske temeljem Odluke o davanju ovlaštenja Ministarstvu obrane za upravljanje stanovima, garažama i poslovnim prostorom u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/92). Predmetni stan je koristio prednik tuženika ad/1. i ad/2. - sada pok. M. I. 1. kojemu je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju posl.br. … od 13. lipnja 2017. godine naloženo iseliti iz predmetnog stana te isti predati u posjed tužitelju slobodan od osoba i stvari. Nadalje, pok. M. I. 1 preminuo je dana 16. listopada 2019. godine te su imenovanoga, sukladno rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika I. K., broj: O-…; UPP/OS-…. od 29. siječnja 2020. godine, naslijedili tuženik ad/1. i ad/ 2., dok je predmetni stan u posjed tužitelju predao tuženik ad/1. dana 13. studenoga 2020. godine. Sada pok. M. I.1. nije plaćao naknadu za korištenje stana za razdoblje od srpnja 2018. godine do listopada 2019. godine te je po toj osnovi preostalo dugovanje u iznosu od 1.995,20 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose, a što je razvidno iz kartice salda – otvorene stavke Ministarstva obrane od 6. rujna 2021. godine. Odredbom čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN) propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove dok je odredbom čl. 139. st. 4. ZN-a propisano da kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. Tužitelj se prije podnošenja tužbe, sukladno odredbi čl. 186 a st. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), obratio tuženicima ad/1. i ad/2. sa zahtjevom za mirno rješenje spora, po kojem tuženici ad/1. i ad/2. nisu postupili. Slijedom navedenog predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženici osporavaju tužbu kao pravno i činjenično neutemeljenu. Stoga, predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva uz osudu tužiteljice da solidarno naknadi troškove ovog prijepora tuženicima. Ističu da im je dostavljen primjerak nepotpisane tužbe zv. „nacrt tužbe“, pa predlažu vratiti tužbu tužiteljici na uređenje, pod prijetnjom odbačaja u smislu čl. 109. ZPP-a. Da je potpuno neosnovano pozivanje tužiteljice na pravo korištenja, i to onako kako to stoji u toč. III. tužbe, a sve budući se ovdje radi o ugovorenoj najamnini, koja se očito obračunavala u visini dvostruke zajedničke pričuve po m² stana u zgradi. Ostaje zato nejasno na koji način je prednik tuženika zadužen za mjesečne anuitete u iznosu od 124,70 kn, pa se na ovom mjestu spori kako osnov tako i visina potraživanja tužitelja. Dakle, nema dokaza o visini najma, pa bi svakako bilo svrhovito dokazati tko je upravitelj zgrade gdje se stan nalazi, egzistira li međuvlasnički ugovor ili ugovor o upravljanju, te na koji način je ugovorena cijena stambene pričuve. Tuženici smatraju da iz Ugovora o najmu proizlazi obveza plaćanja najamnine, a nikako stambene pričuve, pa je prije svega ovdje potrebno razlučiti o kakvom pravnom osnovu se radi, je li tuženik zadužen za platež pričuve ili najma. Ovo, zato, jer se radi o drukčijim zastarnim rokovima propisanima za navedena beriva, pa se u ovaj čas ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Tuženici ističu prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika. Ovo, jer u čl. VIII. Ugovora o najmu od 27. studenog 2002. godine jasno piše tko su korisnici stana, a upravo se radi i osobama koji su zakonski nasljednici sada pok. M. I.1.. Istina, neki od tih nasljednika su se prihvatili nasljedstva u ostavinskom postupku koje ih po zakonu pripada, te svoje zakonske neslijedne dijelove ustupili ovdje tuženima. Međutim, to ne znači da samo tuženici odgovaraju za dugove ostavitelja, o čemu dakako postoji sudska praksa, već dug prelazi u trenutku smrti na sve njihove pravne sljednike, i to neovisno o tome kakve su oni dispozicije poduzimali u okviru ostavinskog postupka. Odricanjem od nasljedstva nasljednik se „ekskulpira“ obveze da odgovara za dug svog ostavitelja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem izvatka iz zemljišne knjige (list 4 spisa), Ugovora o najmu od 27. studenog 2002. (list 10-11 spisa), presude zbog izostanka Općinskog suda u … posl. br. …. od 13. lipnja 2017. (list 12- 13 spisa), Rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-… od 29. siječnja 2020. (list 14-16 spisa), Zapisnika o povratnoj primopredaji stana od 13. studenog 2020. (list 17-18 spisa), kartice salda konti – otvorene stavke (list 19 spisa).

4. Punomoćnici stranaka popisali su troškove postupka.

5. Predmet ovog spora je naplata novčane tradžbine u iznosu od 1.995,20 kuna sa zateznim kamatama na ime najamnine koju tužiteljica potražuje od tuženika ad/1 i ad/2.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica stana u odnosu na koji traži plaćanje najamnine, kao ni činjenica da je predmetni stan do svoje smrti 16. listopada 2019., koji obuhvaća utuženo razdoblje, koristio prednik tuženika ad/1. i ad/2., sada pok. M.I.1.. Nije sporno ni da su tuženici nasljednici pok. M.I.1, uz I. M. i D. I. koje su upravo tuženicima ustupile svoje nasljedne dijelove i da je povratna primopredaja stana izvršena 13. studenog 2020. godine.

7. Sporna je pasivna legitimacija tuženika, odnosno jesu li na strani tuženika trebali biti obuhvaćeni svi nasljednici iza pok. M.I.1. Sporna ja osnova tužbenog zahtjeva, tj. odnosi li se novčano potraživanje tužiteljice na pričuvu ili najam. Sporni su također i visina tužbenog zahtjeva i pitanje zastare utuženog novčanog potraživanja.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 3 Poslovni broj: 9 Gž-683/2020-2 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan. 9. Iz zemljišno knjižnog izvatka (list 4 spisa) je vidljivo da je Republika Hrvatska upisana kao vlasnica za cijelo kat. čest. … upisane u zk.ul.broj … k.o…., a među strankama je nesporno da je upravo na navedenoj kat. čest. izgrađena zgrada u kojoj je stan broj …, IV. kat, površine 40,75 m², šifra stana …., koji je dan na upravljanje Ministarstvu obrane Republike Hrvatske temeljem Odluke o davanju ovlaštenja Ministarstvu obrane za upravljanje stanovima, garažama i poslovnim prostorom u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/92).

10. Iz Ugovora o najmu od 27. studenog 2002. (list 10-11 spisa), je vidljivo da je Ministarstvo obrane RH na temelju točke 1.Odluke o davanju ovlaštenja Ministarstvu obrane za upravljanje stanovima, garažama i poslovnim prostorom u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/92) i čl. 42. Pravilnika o stambenom zbrinjavanju klasa 023-03/01-02/02, urbroj 512-01-01-18 od 29. svibnja 2001. s M.I.1.

27. studenog 2002. sklopilo ugovor o najmu stana.

10.1. Iz čl. V. Ugovora proizlazi da su ugovorne strane u svrhu najamnine ugovorile plaćanje naknade za korištenje stana sukladno Odluci pomoćnika ministra klasa 023- 03/02-01/07, urbroj 512M3-02-1 od 25. veljače 2002. u visini dvostruke zajedničke pričuve po m2 koja se plaća u stambenoj zgradi gdje se stan nalazi i to najkasnije do 15. u mjesecu ( čl.VI. Ugovora).

11. Iz presude zbog izostanka Općinskog suda u … posl. br. … od 13. lipnja 2017. (list 12-13 spisa) je vidljivo da je pok. M.I.1. naloženo iseliti iz predmetnog stana te isti predati u posjed tužitelju slobodan od osoba i stvari, što je i učinjeno 13. studenog 2020., kako o proizlazi iz zapisnika o povratnoj primopredaji stana ( list 17 spisa).

12. Iz kartice salda konti – otvorene stavke (list 19 spisa) tužiteljice proizlazi da je M.I.1. dužan Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane platiti iznos od 1.995,20 kuna, a pojedinačno se radi o iznosima od po 124, 70 kuna koji predstavljaju najamninu za stan šifre …, površine 40,75 m² za razdoblje od srpnja 2018. do listopada 2019. godine.

13. Iz Rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-…. od 29. siječnja 2020. (list 14-16 spisa), koje je pravomoćno 29. siječnja 2020., je vidljivo da su nasljednicima prvog reda iza umrlog M.I.1. utvrđeni supruga D. I., kćer I. M. i sinovi M.I. i V. I., a da su na temelju zakona i ustupa nasljednicima proglašeni M. i V. I., jer su se D. I. i I. M. prihvatile nasljedstva i svoje nasljedničke dijelove ustupile na jednake dijelove M.I. i V.I..

14. Odredbom članka 139. Zakona o nasljeđivanju (NN br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje ZN) propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a kad ima više nasljednika oni za ostaviteljeve dugove odgovaraju solidarno i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. Prema st. 2. istog čl. nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za dugove ostavitelja. Dakle, ustupanje prethodno prihvaćenog nasljednog dijela nekom od sunasljednika nema pravni značaj odricanja od nasljedstva, pa bi u konkretnom slučaju bile pasivno legitimirane i D. I. i I. M., koje su se prihvatile nasljedstva i svoje nasljedničke dijelove ustupile na jednake dijelove M.I. i V. I..

14.1. Međutim, prigovori tuženika ad/1 i ad/2 da nisu jedini nasljednici iza pok. M.I.1., bez istaknutog prigovora da su visine vrijednosti njihovih nasljednih dijelova eventualno manje od utuženog potraživanja, koje u konkretnom slučaju iznosi 1.995,20 kuna sa zateznima kamatama, nisu pravno relevantni i to iz razloga što nasljednici, kako je već prethodno istaknuto, odgovaraju za ostaviteljev dug solidarno iz čega proizlazi da vjerovnik može tražiti naplatu svog potraživanja od bilo kojeg nasljednika do visine vrijednosti naslijeđene imovine tog nasljednika, a nesporno je da su tuženici naslijedili imovinu čija vrijednost premašuje iznos tužbenog zahtjeva.

15. Među strankama je sporno odnosi li se tužiteljičino potraživanje na plaćanje pričuve ili najma, no iz čl. V. Ugovora o najmu od 27. studenog 2002. (list 10-11 spisa) jasno proizlazi da su ugovorne strane upravo u svrhu najamnine ugovorile plaćanje naknade za korištenje stana sukladno Odluci pomoćnika ministra klasa 023- 03/02-01/07, urbroj 512M3-02-1 od 25. veljače 2002. u visini dvostruke zajedničke pričuve po m2, koja se plaća u stambenoj zgradi gdje se stan nalazi.

16. Odredbom čl. 380. st. 2. ZV propisano je da su suvlasnici dužni uplaćivati sredstva zajedničke pričuve najmanje u visini koja odgovora 0,54 % vrijednosti njihovog posebnog dijela godišnje, a koja se izračunava temeljem građevinske vrijednosti etalonskog objekta, odnosno iznosa od 3.400,00 kn za m2, a prema podacima Ministarstva prostornog uređenja ("Narodne novine" broj: 35/95) čime se dobiva iznos minimalne pričuve od 1,53 kn/m2 (3.400,00 kn x 0,0054 godišnje / 12). Pri tom valja napomenuti da je građevinska vrijednosti etalonskog objekta vremenom 29. kolovoza 2012. iznosi 6.000,00 kuna po m² korisne površine znatno uvećana i od

stana (NN 100/2012), iz čega proizlazi da je minimalni iznos pričuve znatno veći od prethodno utvrđenog iznosa od 1,53 kn/m2, koji međutim tužiteljica ne potražuje od tuženika ad/1 i ad/2.

16.1. Iz Ugovora o najmu od 27. studenog 2002. (list 10-11 spisa) je vidljivo da površina stambenog prostora kojeg je koristio pravni prednik tuženika ad/1 i ad/2 iznosi 40,75 m², pa je sud visinu mjesečne naknade za korištenje tog stana u svrhu najamnine za utuženo razdoblje od rujna 2018. do prosinca 2019. utvrdio umnoškom utvrđenog mjesečnog minimalnog zakonskog iznosa pričuve (1,53 kn/m2) i površine stambenog prostora (40,75 m² ) umnoženim dva puta ( 1,53 kn x 40,75 m² x 2) , kako je to ugovoreno u toč. V. Ugovora, pa tako utvrđeni mjesečni iznos najamnine za isti stambeni prostor iznosi 124,70 kn, što je tužbenim zahtjevom i postavljeno.

17. Tuženici su istaknuli i prigovor zastare, kojeg je sud utvrdio djelomično osnovanim. Naime, člankom 229. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – dalje: ZOO) je propisano da tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine.

17.1. S obzirom na činjenicu da iz čl. VI. Ugovora o najmu stana proizlazi da je ugovoreno kako će se iznos najamnine uplaćivati mjesečno, najkasnije do 15.-og dana u mjesecu, to pojedinačni mjesečni iznos dospijeva 16.- og dana mjeseca za koji su ista sredstva trebala biti uplaćena. Najstarije potraživanje tužiteljice je potraživanje najamnine za rujan 2018. koje je dospjelo 15. rujna 2018., pa je stoga zastarijevanje tog najstarijeg potraživanja započelo 16. rujna 2018. i navršilo se 16. rujna 2021., odnosno po proteku roka od tri godine, a takva je situacija i s ostalim mjesečnim iznosima koja se odnose na dio utuženog razdoblja zaključno s datumom 16. ožujka 2019. godine.

17.2. Naime, tužiteljica je tužbu podnijela 15. srpnja 2022., a prije podnošenja tužbe sukladno odredbi čl. 186.a ZPP se obratila tuženicima zahtjevom za mirno rješenje spora kojeg su primili 24. siječnja 2019., kako to proizlazi iz dostavnica s lista 6 spisa. Na taj zahtjev su tuženici mogli odgovoriti u roku od 3 mjeseca. Stoga je sukladno odredbi čl. 186. a st. 3. ZPP-a došlo do zastoja zastare za to razdoblje od tri mjeseca, odnosno od 24. siječnja 2022. do 24. travnja 2022., a odredbom čl. 238. ZOO-a propisano da zastara, ako je počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

17.3. Stoga je sud, imajući na umu zastarni rok od 3 godine i zastoj zastare koji je trajao tri mjeseca (od 24. siječnja 2022. do 24. travnja 2022.) , odbio dio tužbenog zahtjeva utvrdivši da nastupila zastara za potraživanje tužiteljice u iznosu od 872,90 kuna, odnosno da su zastarjela pojedinačna potraživanja kako slijedi:

- iznos od 124,70 kn od 16. rujna 2018. g . zastara nastupila 16.rujna 2021.

- iznos od 124,70 kn od 16. listopada 2018. g. zastara nastupila 16. listopada 2021.

- iznos od 124,70 kn od 16. studenoga 2018. g. zastara nastupila 16. studenog 2021.

- iznos od 124,70 kn od 16. prosinca 2018. g. zastara nastupila 16. prosinca 2021.

- iznos od 124,70 kn od 16. siječnja 2019. g. zastara nastupila 16. siječnja 2022.

- iznos od 124,70 kn od 16. veljače 2019. g., zastara nastupila 16. svibnja 2022.

- iznos od 124,70 kn od 16. ožujka 2019. g. zastara nastupila 16. lipnja 2022.

18. Odluka o nadoknadi troškova parničnog postupka iz točke III. izreke presude temelji se na čl. 154. st. 2., u vezi s čl. 155. ZPP-a.

18.1. Tuženici su osporavali i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, a kako je tužiteljica uspjela u cijelosti glede osnove (100%), a glede visine 56,25 % ( 1.122, 30 kn od 1995,20 kuna) ukupno je u ovom postupku zbrojem postotaka uspjeha u osnovi i visini i dijeljenjem na dva, tužiteljica uspjela u omjeru 78 %, a tuženik u omjeru 22 %, pa kada se ti postotci oduzmu, tužiteljici valja dosuditi 56% traženog troška.

18.2. Tužiteljica potražuje parnični trošak za sastav tužbe i zastupanja na ročištu o 14. listopada 2022. po 250,00 kuna, ukupno 500,00 kuna. Sud je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» 142/2012., 118/2014. i 107/2015.) tužiteljici priznao odmjerio naknadu dijela ukupnih troškova u iznosu od 280,00 kuna, odnosno u iznosu koji odgovara postotku od 56 % koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

19. Zbog svega prethodno navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Metković, 10. studenog 2022.

S u t k i n j a :

Jelena Ćelić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. ODO …

2. M. B., odvjetnik u V., …