REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž Ob-216/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz Z., S., OIB:..., zastupanog po punomoćnici L. B., odvjetnici iz Z., protiv tuženice J. P. iz Z., P..., OIB:..., zastupane po punomoćniku D. L., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja izvanbračne stečevine i trpljenja uknjižbe te po protutužbi protutužiteljice J. P. (dalje: tuženice-protutužiteljice) protiv protutuženika (dalje: tužitelja-protutuženika) I. P., radi utvrđenja izvanbračne stečevine i trpljenja uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P Ob-189/2021-16 od 15. rujna 2022., 10. studenog 2022.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja-protutuženika i preinačuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P Ob-189/2021-16 od 15. rujna 2022. na način da isto, sada preinačeno, glasi:
„Prihvaća se kao osnovan prigovor tužitelja-protutuženika i ukida se rješenje o plaćanju razlike sudske pristojbe Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P Ob-189/2021-9 od 29. srpnja 2021.“
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskoga suda, kao neosnovan odbijen je prigovor predlagatelja osiguranja podnesen protiv rješenja prvostupanjskog suda o plaćanju razlike sudske pristojbe poslovni broj: P Ob-189/2021-9 od 29. srpnja 2021.
2. Protiv ovog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj-protutuženik. Žalbu podnosi zbog svih zakonskih žalbenih razloga. U žalbi, u bitnomu, navodi da je platio sudsku pristojbu na tužbu i dokaz o istomu dostavio u sudski spis uz podnesak od 20. svibnja 2021. te da je neosnovan iznos pristojbe iz pobijanog rješenja, obzirom na naznačenu vrijednost predmeta spora, a koji spor se ne odnosi na novčanu svotu već na utvrđenje postojanja izvanbračne stečevine.
2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje stavi izvan pravne snage.
3. Žalba tužitelja-protutuženika je osnovana.
4. Tijekom ovog postupka utvrđeno je: da je tužitelj-protutuženik 19. svibnja 2021. podnio tužbu u elektroničkom obliku radi utvrđenja izvanbračne stečevine i trpljenja uknjižbe te je kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 10.000,01 kunu (stranica 1 preslike spisa); da je tužitelj-protutuženik u privitku podneska od 20. svibnja 2021. dostavio dokaz da je 19. svibnja 2021. platio sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 200,00 kuna (stranica 7 preslike spis): da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: P Ob-189/2021-9 od 29. srpnja 2021., tužitelj-protutuženik pozvan da u roku od 8 dana plati razliku sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 4.600,00 kuna; da je protiv tog rješenja tužitelj-protutuženik podnio pravovremeni prigovor ističući, u bitnomu, da je platio sudsku pristojbu na tužbu i dokaz o istomu dostavio u sudski spis uz podnesak od 20. svibnja 2021. te da je neosnovan iznos pristojbe iz pobijanog rješenja, obzirom na naznačenu vrijednost predmeta spora; da je pobijanim rješenjem takav njegov prigovor, odbijen kao neosnovan. Pri tomu prvostupanjski sud izražava pravno shvaćanje da je vrijednost predmeta spora koja je navedena u tužbi u visini od 10.000,00 kuna očito suviše nisko naznačena jer je notorno da je vrijednost imovine (dva stana u Novom Zagrebu) koja je predmet spora znatno viša, pa je stoga „valjalo pozvati tužitelja na pristojbu na tužbu u iznosu od daljnjih 4.600,00 kn“.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, koje se u ovomu postupku imaju primijeniti kao postupovnopravne odredbe (članak 365. stavak 2. u vezi odredbe članka 381. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijano rješenje nije zakonito i pravilno.
6. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 381. ZPP, pa ovaj drugostupanjski sud zaključuje da u ovomu postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
7. Međutim, u ovomu postupku je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
8. Na temelju odredbe članka 40. stavka 1. ZPP ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota.
8.1. Odredbom članka 40. stavka 2. ZPP propisano je da u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.
8.2. Prema odredbi članka 40. stavka 3. ZPP ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.
9. Međutim, ni iz sadržaja dostavljenog preslika predmetnog spisa (stranice 1-179) niti iz sadržaja obrazloženja pobijanog rješenja ne proizlazi da je prvostupanjski sud, po službenoj dužnosti (obzirom da tuženica-protutužiteljica u odgovoru na tužbu nije prigovorila po tužitelju-protututuženiku u tužbi naznačenoj vrijednosti predmeta spora) ni izvanraspravno niti „najkasnije na pripremnom ročištu“, brzo i na prikladan način provjerio točnost u tužbi naznačene vrijednosti predmeta spora te da je rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odredio vrijednost predmeta spora, na način kako to propisuje spomenuta odredba članka 40. stavka 3. ZPP.
10. Dakle, kako prvostupanjski sud u konkretnomu slučaju nije rješenjem, protiv kojega nije dopuštena posebna žalba, odredio vrijednost predmeta spora u smislu odredbe članka 40. stavka 3. ZPP, to valja zaključiti da je vrijednost predmeta spora u ovomu postupku ona koja je i naznačena u tužbi, u iznosu od 10.000,01 kunu (tako i Žs Pu Gž Ob-11/2022-2 od 24. siječnja 2022.).
11. Posljedično tomu, zbog neopstojnosti prvostupanjskog rješenja o određivanju vrijednost predmeta spora na način kako to propisuje spomenuta odredba članka 40. stavka 3. ZPP, „otpao“ je i pravni osnov za pozivanje žalitelja na plaćanje razlike sudske pristojbe za tužbu.
12. Slijedom navedenog, obzirom da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je kao osnovanu prihvatiti žalbu žalitelja i na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP u vezi članka 29. stavka 6. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18) riješiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Puli – Pola 10. studenog 2022.
Sudac
Miroslav Ružić,
v.r.
