Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1175/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R I J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja i Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja P. – P. d.o.o. iz K., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici I. B., odvjetnici iz K., protiv tuženika D. K. iz K., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku J. J., odvjetniku iz Z., radi isplate odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 21 Povrv- 262/2018 od 28. travnja 2022., dana 10. studenog 2022.,

p r e s u d i o  je

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 21 Povrv-262/2018 od 28. travnja 2022., u dosuđujućem pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana, a dijelom uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 21 Povrv- 262/2018 od 28. travnja 2022.,

a/ potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim se nalaže tuženiku D. K. iz K., OIB: ..., nadoknaditi tužitelju P. – P. d.o.o. iz K., OIB: ..., parnični trošak u iznosu od 8.086,35 kn (slovima: osam tisuća osamdeset šest kuna trideset pet lipa)/1.073,24 EUR-a[1] zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2022. pa do isplate po stopi od 5,49% godišnje, odnosno u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.,

b/ preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke na način da se za više dosuđeni parnični trošak u iznosu od 8.086,35 kn, do iznosa od 9.336,35 kn, dakle za razliku od (1.250,00 kuna), zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. P. Z. iz K., posl.br. Ovrv-367/2018 od 29. ožujka 2018. u kojem je naloženo tuženiku D. K. iz K., OIB: ..., isplatiti tužitelju P. – P. d.o.o. iz K., OIB: ..., iznos od 16.508,00 kn (slovima: šesnaest tisuća petsto osam kuna) zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to kako slijedi:

- na iznos od 825,40 kn od 1. kolovoza 2016.,

- na iznos od 825,40 kn od 1. rujna 2016.,

- na iznos od 825,40 kn od 1. listopada 2016.,

- na iznos od 825,40 kn od 1. studenog 2016.,

- na iznos od 825,40 kn od 1. prosinca 2016.,

- na iznos od 825,40 kn od 1. siječnja 2017.,

- na iznos od 825,40 kn od 1. veljače 2017.,

- na iznos od 825,40 kn od 1. ožujka 2017.,

- na iznos od 825,40 kn od 1. travnja 2017.,

- na iznos od 825,40 kn od 1. svibnja 2017.,

- na iznos od 825,40 kn od 1. lipnja 2017.,

- na iznos od 825,40 kn od 1. srpnja 2017.,

- na iznos od 825,40 kn od 1. kolovoza 2017.,

- na iznos od 825,40 kn od 1. rujna 2017.,

- na iznos od 825,40 kn od 1. listopada 2017.,

- na iznos od 825,40 kn od 1. studenog 2017.,

- na iznos od 825,40 kn od 1. prosinca 2017.,

- na iznos od 825,40 kn od 1. siječnja 2018.,

- na iznos od 825,40 kn od 1. veljače 2018.,

- na iznos od 825,40 kn od 1. ožujka 2018., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku D. K. iz K., OIB: ..., nadoknaditi tužitelju P. – P. d.o.o. iz K., OIB: ..., parnični trošak u iznosu od 9.336,35 kn (slovima: devet tisuća tristo trideset šest kuna trideset pet lipa) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2022. pa do isplate po stopi od 5,49% godišnje, odnosno u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude u dosuđujućem dijelu kao i odluci o troškovima postupka žalbu pravovremeno podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga, predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13.89/14,70/19 i 80/22 dalje: ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba u pogledu glavne stvari nije osnovana, dok je djelomično osnovana u pogledu troškova postupka.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5.1.Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuju tužitelji u žalbu, suprotno tvrdi tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, a presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a kako u postupku nisu počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, to nije osnovan taj žalbeni razlog.

5.2.Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravivši sve tvrdnje na kojima tužitelji temelje svoj tužbeni zahtjev, kao i tvrdnje kojima ih tuženik pobija na osnovu provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu članka 8. ZPP-a, potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju, prihvaća ih i ovaj sud.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naplate sredstva zajedničke pričuve iz čl. 89. st. 2. u vezi s čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV).

6.1.U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio je:

-da iz zahtjeva za prijavu na javni natječaj (list 32-33 spisa) proizlazi kako je tužitelj u ime suvlasnika predmetne stambene zgrade, a kao upravitelj predmetne stambene zgrade, dana 5. svibnja 2017. uputio Gradu K. Z. za prijavu na javni natječaj za ugradnju sustava internih i sekundarnih vodomjera u višestambenim zgradama na području grada K. za 2017. godinu.,

-da uz navedeni zahtjev priložena je i potpisna lista suvlasnika samostalnih uporabnih cjelina koje namjeravaju sudjelovati u javnom pozivu te je pod rednim brojem 1 navedeno ime tuženika D. K. uz koje stoji potpis K., dok je pod rednim brojem 10 ponovno navedeno ime tuženika D. K. uz naznaku ˝poslovni prostor˝ i potpis K.

-da iz Međuvlasničkog ugovora suvlasnika zgrade u K., ... od 30. travnja 2012. (list 26-30 spisa i 52-56 spisa) proizlazi da su suvlasnici zgrade u K., ..., uredili uzajamne odnose u vezi s upravljanjem i korištenjem te zgrade.,

-da iz članka 2. istog Ugovora proizlazi kako se suvlasnicima smatraju osobe koje su u skladu sa zakonom stekle vlasništvo određenog posebnog dijela zgrade kao i sve osobe koje će nakon sklapanja ovog ugovora steći vlasništvo posebnog dijela zgrade. Člankom 6. navedenog Ugovora odlučeno je kako upravljanje zgradom suvlasnici povjeravaju P.- P. d.o.o. K., , koje je registrirano za poslove upravljanja, dok je člankom 7. kao predstavnik suvlasnika određena A. V..,

-da iz istog Ugovora proizlazi i obveza suvlasnika plaćati zajedničku pričuvu. Obveza podmirivanja pričuve propisana je i člankom 10. Ugovora o upravljanju zgradom br. Radićeva 40_2012. (list 22-25 spisa).,

-da iz odluke većine suvlasnika od 31. listopada 2013. (list 31 spisa), proizlazi kako je visina pričuve povećana na iznos od 4,00 kn/m2 korisne površine, a što za stan tuženika na 1. katu površine 93,79 m2 iznosi 375,16 kn mjesečno te poslovni prostor u prizemlju površine 112,55 m2 iznosi 450,20 kn mjesečno, odnosno ukupno 825,40 kn mjesečno, a kako to i proizlazi iz izvoda otvorenih stavki tužitelja. Iz odluke većine suvlasnika od 31. listopada 2013. (list 31 spisa) proizlazi kako je tužitelj ispravno obračunao kvadraturu poslovnog prostora i stana tuženika budući je u istoj navedenog kako poslovni prostor u prizemlju u vlasništvu FINAB d.o.o. ima korisnu površinu 112,55 m2, dok stan na 1. katu u vlasništvu FINAB d.o.o. ima korisnu površinu 93,79 m2,

-da je tuženik stekao u vlasništvo navedene nekretnine te je stoga tužitelj u ovom postupku dokazao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva

6.2.Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja nakon što je utvrdio da je tuženik suvlasnik zgrade u K., anagrafske oznake ..., te da je tako tuženik obveznik plaćanja zajedničke pričuve iz koje osnove za utuženo razdoblje (srpnja 2016. godine do veljače 2018. godine) ostao dužan ukupan iznos od 16.508,00 kuna koji nije platio, pa je temeljem odredbe čl. 380. ZV-a obvezao tuženika na plaćanje zajedničke pričuve kao jednog od suvlasnika navedene stambene zgrade.

7. Odredbom čl. 85. st. 2. ZV-a, stipulirana je obveza svih suvlasnika nekretnine da osnuju zajedničku pričuvu koja prema propisu iz odredbe čl. 90. st. 1. ZV-a predstavlja namjenski vezanu zajedničku imovinu svih suvlasnika nekretnina namijenjenu za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, pa upravo iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi obveza svih suvlasnika zgrade na plaćanje sredstava zajedničke pričuve, pa kako je tuženik suvlasnik zgrade, to je isti u obvezi kao i ostali suvlasnici plaćati zajedničku pričuvu.

8. Naime, prema odredbi čl. 85. st. 2. ZV-a suvlasnici su dužni osnovati zajedničku pričuvu, a prema čl. 90. st. 1. istog zakona, zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova, održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

9. Doprinos za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno sa ovim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno (čl. 89. st. 2. ZV-a).

10. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, koji tuženik neosnovano žalbenim navodima dovodi u dvojbu. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio kako je tuženik izvanknjižni vlasnik, koji je ujedno i posjednik i korisnik predmetnog stana i na kojoj adresi je i sam izjavio da ima prijavljeno prebivalište. Ovo posebno proizlazi iz iskaza svjedokinje A. V. kao i samog tuženika koji je izjavio kako u stanu povremeno boravi i isti uređuje sa svojom suprugom, te odlazio na sastanke stanara, gdje se prema ostalim suvlasnicima legitimirao kao vlasnik predmetnog stana. Uostalom njegov potpis se nalazi na potpisnoj listi suvlasnika samostalnih uporabnih cjelina (list 33 spisa), a isti nije osporio vjerodostojnost, osim što je paušalno iskazivao kao to nije njegov potpis.

10.1. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud navodi kako činjenica što tuženik nije svoje pravo vlasništva upisao u zemljišnim knjigama ne može ići na štetu ostalih suvlasnika i za istog dovoditi do nepostojanja obveze plaćanja zajedničke pričuve, pa sama okolnost da određena osoba nije u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik određenog stana, a u postupku se dokaže da je stvarni vlasnik, ne dovodi do promašene pasivne legitimacije o čemu se je izjasnila recentna sudska praksa.

11. Žalbeni navodi tuženika svode se na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tuženik u žalbi iznosi vlastitu interpretaciju i ocjenu provedenih dokaza, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje, prema tvrdnji tuženika, ukazuju na drugačije činjeničnog stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka.

11.1. Prvostupanjski sud relevantne činjenice utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza, dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, kako bi se moglo provjeriti da li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu.

12. Kako žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda kojeg u cijelosti kao ispravnog prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, to je s obzirom na naprijed izneseno trebalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, čime je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

13. Međutim, osnovano žalitelj u žalbi dijelom osporava tužitelju priznate troškove za pojedine radnje.

13.1. Odredbom čl. 155. ZPP pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

14. Prvostupanjski sud je pravilno tužitelju obistinio parnični trošak imajući u vidu vrijednost predmeta spora, te popisane radnje od strane punomoćnika tužitelja na koje je pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022 – dalje: Tarifa/12)., a što ovaj sud prihvaća kao pravilno. Međutim, nije bilo mjesta priznavanju troškova za pristup na ročište od 07. rujna 2021., u iznosu od 1.000,00 kuna uvećano za PDV 25%, obzirom da je na tom ročištu tužitelju već priznat trošak obrazloženog podneska iznosu od 1.000,00 kuna uvećano za PDV 25%, a što osnovano žalitelj osporava u žalbi pozivom na odredbu članka 155.ZPP-a.

15. Zbog navedenog valjalo je dijelom uvažiti žalbu tuženika, te umanjiti priznati trošak tužitelja ( 9.336,35 kn), za iznos od (1.250,00 kuna), te potvrditi dosuđeni iznos od 8.086,35 kn, pozivom na odredbu članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a, čime je odlučeno kao u rješenju ovog drugostupanjskog suda.

U Splitu, 10. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.