Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-955/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Ronića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja zavoda, OIB:., iz Z., zastupanog po punomoćnici M. Z., dipl. iur., protiv tužene C. o. d.d., OIB:…, iz Z., zastupane po punomoćnici S. Š., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4681/20-30 od 4. svibnja 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2022.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4681/20- 30 od 4. svibnja 2022. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Tuženik C. o. d.d., Z., OIB:… dužan je platiti tužitelju zavodu, Z., OIB:…, svotu od 73.785,90 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 04. 05. 2020. nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana“
kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kuna, u roku 15 dana."
2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu, odnosno podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Tužitelj je žalbu podnio zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali u žalbi ne navodi konkretno u čemu bi se sastojale eventualno počinjene bitne povrede iz kojih razloga je ovaj sud presudu suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet tužbenog zahtjeva naknada štete koju tužitelj traži zbog toga što svojoj osiguranici M. P. isplaćuje invalidsku mirovinu koje pravo joj je priznato rješenjem tužitelja od 3. studenog 1980. i to zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći 9. kolovoza 1978., za koju je odgovorna osiguranica tuženika.
6.1. Po ocjeni suda obvezu tuženika kao osiguratelja štetnika treba prosuđivati prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.; dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u trenutku nastanka štete tužitelju, dakle, u trenutku izvršene isplate invalidske mirovine koja šteta nastaje sukcesivno svaki mjesec. Pravni stav je suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju o osnovanosti tužbenog zahtjeva ne može odlučivati primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.; dalje: ZOMO) jer on kao opći zakon uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja utemeljenog na generacijskoj solidarnosti zbog čega je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih načela. Po ocjeni suda ZOOP predstavlja lex specialis zbog čega u konkretnom slučaju njegove odredbe treba primjenjivati u ovom postupku. Sud u obrazloženju presude citira odredbu članka 27. ZOOP-a, koji u stavku 1. propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema stavku 2. istog članka stvarnom štetom u smislu stavka 1. istog članka smatra se, između ostalog, i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji time da se prema stavku 3. istog članka razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Prema stavku 4. citiranog članka odredbe stavaka 1., 2. i 3. toga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
6.2. Sud je u postupku proveo vještačenje po vještaku financijske struke radi utvrđenja činjenice koju je tijekom postupka iznosio tuženik, kao razlog zbog kojeg je smatrao da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, a to je koliko bi iznosila starosna mirovina M. P., u slučaju da nije bilo štetnog događaja, te je li taj iznos mirovine veći ili manji od invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje oštećenici M. P. te koji traži kao naknadu štete od tuženika. Provedenim vještačenjem sud je utvrdio da je mirovina koju je tužitelj isplatio M. P. u utuženom razdoblju od 1. studenog 2017. do 31. srpnja 2018. manja od iznosa starosne mirovine koju bi u utuženom razdoblju tužitelj isplatio M. P. da nije bilo štetnog događaja i to bez obzira na činjenicu bi li M. P. u starosnu mirovinu otišla s 40 godina staža ili s navršenih 65 godina života na temelju utvrđenja koje činjenice sud zaključuje da u smislu odredbe članka 27. stavak 3. i 4. ZOOP-a tužitelju nije nastala šteta za koju bi odgovarao tuženik te da iz tih razloga tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Osnovane su žalbene tvrdnje tužitelja da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje prije svega iz razloga što je pogrešno utvrđivao činjenice u ovom postupku utvrđujući koliko bi iznosila starosna mirovina oštećenice M. P.. Ta činjenica nije odlučna za osnovanost tužbenog zahtjeva jer je u pravu tužitelj kada tvrdi da prema odredbama ZOMO-a jednom stečeno pravo s osnova potpunog gubitka radne sposobnosti koje se manifestira kroz pravo na invalidsku mirovinu ne može se prevesti u pravo na starosnu mirovinu, zbog čega se obveza osiguravajućeg društva štetnika ne može prosuđivati u odnosu na kriterij starosne mirovine u slučaju kada tužitelj traži isplatu iznosa kojeg je isplatio svojoj osiguranici na ime invalidske mirovine, a što proizlazi iz odredbe članka 60. stavak 1. ZOMO-a. Posebno nije razumljivo iz kojeg razloga je sud utvrđivao činjenicu koliko bi iznosila starosna mirovina oštećenice M. P. obzirom da je pravilno zauzeo pravni stav da se u konkretnom slučaju o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja treba odlučivati primjenom odredbe članka 27. ZOOP-a, koji u stavku 3. jasno propisuje kako se određuje razmjerni iznos mirovine na koji bi tužitelj imao pravo kao na stvarnu štetu, a to je razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja u odnosu na invalidsku mirovinu koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
8. U pretežnom dijelu žalbe tužitelj osporava primjenu materijalnog prava tvrdeći da se o osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva treba odlučivati primjenom ZOMO-a pri čemu se poziva na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revd-476/2020) te Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-1088/2017). Žalbene tvrdnje tužitelja nisu osnovane jer prema stabilnoj sudskoj praksi izraženoj u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji na temelju odrede članka 20. točka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13., 33/15. i 82/15.; dalje: ZS) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, zbog čega i ovaj sud prihvaća u tim odlukama izražene pravne stavove, u predmetima poput ovog zauzet je jasan pravni stav da u sporovima koje pokreće zavod protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (Rev-1067/2012, Rev-5292/2019, Rev-388/2018, Rev-909/2021 i Rev-552/2022).
9. Međutim, osnovane su žalbene tvrdnje tužitelja da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer u postupku nije utvrđivao postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja M. P., koju tužitelj isplaćuje, i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu zbog čega za sada niti materijalno pravo iz članka 27. ZOOP-a nije pravilno primijenjeno.
10. Iz obrazloženih razloga žalbu tužitelja trebalo je uvažiti, a presudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe članka 370. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
11. U ponovnom postupku sud prvog stupnja odlučit će o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja primjenom odredbe članka 27. ZOOP-a time da će utvrditi odlučne činjenice u smislu tog članka sukladno dokaznim prijedlozima stranaka.
Koprivnica, 10. studenog 2022.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković v.r.
