Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kž-292/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Melite Avedić, predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Ivančice Cvitanović članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf u kaznenom predmetu protiv optuženog D. R. zbog kaznenih djela iz 247. stavka 1. u Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19: dalje KZ/11) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Poli podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Poli poslovni broj: K-221/17 od 27. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. studenoga 2022.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se djelomično žalba optuženika, preinačava prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka iz toč. IV izreke presude te ista sada glasi: „Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19. i 80/22, dalje: ZKP/08) optuženi D. R. OIB:…iz S., oslobađa se
plaćanja troškova iz članka 145. stavak 2. točaka 6. i 7. ZKP/08 te isti padaju na teret proračunskih sredstava“.
II. U ostalom dijelu žalba optuženika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli-Poli poslovni broj: K-221/2017 od 27. svibnja 2022. optuženi D. R. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva - prijevarom u gospodarskom poslovanju – opisano u članku 247. stavku 1. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 247. stavka 1. i članka 44. KZ/11 optuženi Duško Relić je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. travnja 2019. do 8. svibnja 2019.
1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeniku A. P. djelomično je dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev na ime naknade imovinske štete nastale počinjenjem kaznenog djela od 47.680,40 kuna, koji iznos mu je dužan naknaditi optuženi D. R. u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok se u preostalom dijelu do postavljenog iznosa od 50.000,00 kuna oštećenik A. P. radi ostvarenja imovinskopravnog
zahtjeva upućuje u parnicu.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženom D. R. nalaženo je naknaditi trošak kaznenog postupka, i to: trošak paušala od 12.000,00 kn
te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja B. J., odvjetnika iz P.,
od 4.625,00 kn, odnosno ukupan trošak kaznenog postupka od 16.625,00 kn, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
1.4. Branitelju optuženika po službenoj dužnosti B. J., odvjetniku iz P. , priznaje se (točnije: dodjeljuje se) nagrada za zastupanje optuženika od 4.625,00 kuna te je računovodstvu suda naložena isplata priznatog (dodijeljenog) iznosa nagrade od 4.625,00 kn na teret proračunskih sredstava u korist računa odvjetnika Bojana Jovina iz Pule.
2. Žalbu je pravodobno podnio optuženik po branitelju B. J.,
odvjetniku u P. zbog bitne povrede odredbaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškova postupka te traži da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Poli, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije u cijelosti kao neosnovana.
3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak broj KŽ-DO-336/2022 vratilo na nadležni postupak.
4. Žalba optuženika je djelomično osnovana.
5. Optuženik u žalbi smatra da je sud počinio povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 351. ZKP/08 jer nije proveo valjanu, savjesnu kritičku i logičku analizu i ocjenu provedenih dokaza, ni pojedinačno svakog za sebe ni u vezi s ostalim dokazima.
5.1. Žalitelj pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje vidi u tome da u ovom predmetu nije dokazano da bi optuženik počinio djelo koje mu se stavlja na teret. Smatra kako se radilo o građansko-pravnom odnosu, a u konkretnom predmetu nije došlo do perfekcije pravnog posla i tijekom postupka nije dokazano da bi optuženik zaprimio ulja, a sam čin isporuke nije potvrđen niti iskazom saslušanog svjedoka, niti dokumentacijom. Stoga smatra kako su proturječni i ničim dokazani navodi suda navedeni u toč. 13. obrazloženja u kojem se navodi da je isporuku potvrđivala prijevoznica i račun za prijevoz. Stoga optužba nije dokazala da bi na strani optuženika bila ostvarena protupravna imovinska korist, odnosno šteta na strani oštećenika. Svjedok A. P. u svom iskazu nije imao nikakvih posebnih saznanja o predmetu inkriminacije, dok svjedokinja Đ. P.
samo navodi da je razgovarala putem telefona, odnosno da se nije osobno susrela s optuženikom, slijedom čega smatramo da nije potvrđeno da je optuženik osobno sudjelovao u bilo kakvim razgovorima oko narudžbe ulja.
5.2. Žalitelj nadalje smatra da je sud donoseći pobijanu presudu počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka budući je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, ne može se ispitati, pobijana presuda također uopće nema valjanih razloga i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama dok su dani razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Također je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je niz odlučnih činjenica bitnih za odlučivanje pogrešno utvrdio, dok je također niz činjenica bitnih za odlučivanje propustio utvrditi.
6. Nasuprot žalbenih navoda nedvojbeno je da je oštećenik isporučio određenu količinu robe koju je fakturirao, međutim optuženik smatra kako u tijeku postupka nije dokazano da bi roba bila predana optuženiku odnosno ovlaštenoj osobi koja bi po nalogu optuženika trebala preuzeti robu. U spisu postoji prijevoznica i račun za prijevoz, no ne postoji potpisana otpremnica na kojoj bi bilo vidljivo da je optuženik odnosno ovlaštena osoba njegove tvrtke preuzela robu.
6.1. Ukupna materijalna dokumentacija nedvojbeno ukazuje na ugovaranje poslovnog odnosa na osnovu kojih je uslijedila narudžba robe, izdavanje računa te prijevoznica i račun za prijevoz. Također nema dokaza da društvo optuženika ne bi ni primilo robu kao što to neosnovano ističe žalitelj u žalbi, već nasuprot tome roba je primljena, manjim dijelom plaćena, a optuženik je prema navodima svjedokinje Đ. P. tražio odgodu i odugovlačio s plaćanjem. Da robu nije primio zasigurno bi to reklamirao, ne bi izdao zadužnicu i vratio bi račun izdavatelju. Pritom treba imati u vidu i ukupno financijsko stanje društva optuženika posebice da se oštećenik kao ovršenik nije mogao naplatiti putem izdane zadužnice kod banke zbog nedostatka novčanih sredstava na računu ovršenika što je dovelo do blokade društva, a potom i brisanja iz sudskog registra. Isto nedvojbeno ukazuje na postojanje prijevarne namjere kod optuženika koji je osnovao društvo i poslovao s njim upravo u cilju da od više društava preuzme robu, ne plati je, a zaradu od prodaje zadrži u svoju korist, a što je i učinio. Također je svjesno predstavniku oštećenika izdao nenaplativu zadužnicu znajući da je zbog potraživanja drugih vjerovnika prema njegovom društvu neće moći naplatiti. Stoga činjenično stanje nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
6.2. Razmatrajući navode iz žalbe optuženika, ista je u potpunosti neosnovana, budući da je sud na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, te zakonito provedenog postupka i pravilne primjene materijalnog prava donio presudu kojom je optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju - opisano i kažnjivo u članku 247. stavku 1. KZ/11. Stoga nisu počinjene nikakve bitne povrede odredbi kaznenog postupka, a niti ih Vijeće nalazi po službenoj dužnosti jer je presuda jasna i razumljiva.
6.3. Sud u pogledu utvrđivanja krivnje optuženika nije počinio niti jednu od povreda na koje se poziva branitelj optuženika u žalbi. Sud nije počinio ni povredu kaznenog zakona, a niti je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je odlučio o krivnji opt. D. R. za kazneno djelo za koje ga je proglasio krivim.
7. Optuženik se žali i na odluku o kazni koje žalbene razloge posebno ne obrazlaže osim što navodi da je prestroga iako je izrečena minimalna kazna zatvora koja je zapriječena za to djelo. Smatra da je kazna previsoka u odnosu na težinu eventualno počinjenog kaznenog djela, kao i eventualne okolnosti počinjenja te da je postojala mogućnost izricanja blaže kazne, kojom bi se na istovrstan način moglo utjecati na optuženika da ubuduće ne čini niti takva a niti slična kaznena djela a pritom ne obrazlaže koje je dodatne olakotne okolnosti sud trebao uzeti u obzir. 7.1. Sud je u obrazloženju (toč. 22., 23. i 24.) odluke o kazni naveo koje je olakotne i otegotne okolnosti primijenio, pravilno ih cijenio te na osnovu njih donio odluku o vrsti i visini kaznenopravne sankcije, a koja utvrđenja prihvaća i ovo Vijeće. Sud je pravilno kao otegotno cijeno dosadašnju osuđivanost optuženika za ista kaznena djela u periodu od 2012-2021. i to šest puta na uvjetne i bezuvjetne kazne. Također optuženik nije podmirio dugovanje u cijelosti ni po proteku 14 godina od počinjenja djela. Pored toga do sada izrečene kaznenopravne sankcije nisu na njega pozitivno utjecale, što treba cijeniti kao njegov život nakon počinjenja kaznenog djela. Stoga i ovo Vijeće smatra kako se samo izrečenom bezuvjetnom kaznom zatvora može postići svrha kažnjavanja kod optuženika te nema mjesta izricanju blaže kazne te ga je pravilno osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
8. Optuženik smatra nepravilnom i odluku glede snošenja troškova postupka, budući se navedene okolnosti imovnog stanja optuženika nisu naknadno provjeravale, a pored toga sud uopće nije cijenio kao bitnim nezaposlenost optuženika te da je isti lošeg imovnog stanja. Razmatrajući žalbu optuženika na odluku o troškovima vijeće je utvrdio kako je navod osnovan te je u tom dijelu došlo do povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 5. u svezi članka 471. stavak 2. ZKP/08 jer u presudi o troškovima kaznenog postupka sud nije utvrdio da bi optuženik imao nešto od imovne, a niti dali je zaposlen i kolika su mu primanja. U takvoj situaciji kada, to nije mogao utvrditi sud je trebao presumirati in favorem optuženika i smatrati da nema imovine ni primanja te ga osloboditi troškova postupka.
8.1. Stoga je prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti u odluci o troškovima optuženika temeljem članka 148. stavka 6. ZKP/08 osloboditi plaćanja troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točke 6. i 7. ZKP/08 u paušalnom iznosu i troškova postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.
8.2. Sukladno članku 148.a ZKP/08 ukoliko se deset godina od pravomoćnosti odluke o troškovima kaznenog postupka sazna da je imovinsko stanje osuđenika takvo da je u mogućnosti u cijelosti ili djelomično naknaditi troškove kaznenog postupka, uključujući i troškove postavljenog branitelja, predsjednik vijeća, će na prijedlog državnog odvjetnika, po očitovanju osuđenika o prijedlogu, posebnim će rješenjem obvezati osuđenika na plaćanje istih troškova u cijelosti ili djelomično.
9. Nadalje se ukazuje prvostupanjskom sudu da kod izricanja kazne istu ne treba izreći „i uz primjenu članka 44. KZ/11“ jer je navođenje istog članka nepotrebno. 10. S obzirom kako nije utvrđeno postojanje povreda kaznenog postupka koje drugostupanjski sud povodom žalbe, temeljem članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 ispituje po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem članka 486. stavka 1. ZKP/08, a povodom žalbe optuženika preinačiti prvostupanjsku presudu zbog povrede kaznenog zakona u odluci o troškovima kaznenog postupka iz članka 469. točke 5. u vezi članka 471. stavka 2. ZKP/08., dok je temeljem članka 482. ZKP/08 u ostalom dijelu žalba optuženika odbijena kao neosnovana te je u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.
U Sisku 10. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća
Melita Avedić,v.r.
