Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž Ob-140/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice- protutuženice M. H. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku J. J., odvjetniku u B., protiv tuženika-protutužitelja V. V. iz B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. Č., odvjetniku u B., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-274/2019-23 od 10. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 10. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-274/2019-23 od 10. prosinca 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku-protutužitelju da tužiteljici- protutuženici isplati iznos od 8.398,85 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2019. do isplate (točka I. izreke), te da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.387,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2021. do isplate (točka III. izreke). Ujedno je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja za utvrđenjem da je ništetan i bez pravnog učinka Sporazum o diobi izvanbračne stečevine sklopljen dana 3. srpnja 2007. godine između tužiteljice i tuženika na kojem je istinitost potpisa ovjerila M. K., javna bilježnica iz B. pod brojem br. OV-12882/2007 3. srpnja 2007. (točka II. izreke).

2. Protiv presude žali se tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu presude tuženik) iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica-protutuženica (dalje u tekstu presude tužiteljica) je podnijela odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda nije proturječna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik.

6. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da su se tužiteljica i tuženik bili u izvanbračnoj zajednici dulje od tri godine,

- da je izvanbračna zajednica prestala u srpnju 2007.,

- da je tijekom izvanbračne zajednice tuženik podigao kredit, te dana 4. listopada 2004. sklopio Ugovor o kupoprodaji stana površine 56,71 m[2] za kupoprodajnu cijenu od 53.840,00 EUR,

- da je tijekom izvanbračne zajednice tužiteljica sklopila s R. A. d.d. Ugovor o kreditu u iznosu od 15.000,00 EUR čija su sredstva utrošena za adaptaciju stana,

- da su nakon prestanka izvanbračne zajednice tužiteljica i tuženik dana 3. srpnja 2007. sklopili Sporazum o diobi izvanbračne stečevine kojim se tuženik obvezao da će preuzeti otplatu kredita kojeg je tužiteljica podigla kod R. A. d.d., dok se tužiteljica obvezala iseliti iz stana u B.,

- da je tuženik, sukladno Sporazumu o diobi izvanbračne imovine, plaćao rate kredita kojeg je tužiteljica podigla idućih jedanaest godina, i to od veljače 2019. kada je iste prestao plaćati,

- da je tužiteljica, nakon što je tuženik prestao plaćati rate kredita, platila rate kredita u ukupnom iznosu od 8.398,65 kn.

8. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tuženik.

9. Tuženik tako u žalbi osporava utvrđenje suda prvog stupnja da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici, te da su sredstva iz kredita kojeg je podigla tužiteljica, a koji se nakon prestanka izvanbračne zajednice obvezao plaćati tuženik, bila iskorištena za plaćanje i adaptaciju stana. Međutim, sud prvog stupnja je predmete činjenice utvrdio pravilno ocjenjujući kako materijalne, tako i personalne dokaze, na temelju kojih je pravilno utvrdio da su stranke nalazile u izvanbračnoj zajednici tijekom koje je tužiteljica podigla kredit čija sredstva su utrošena na adaptaciju stana kojeg je ranije kupio tuženik. Za takvo svoje utvrđenje sud prvog stupnja je dao jasne, logične i uvjerljive razloge koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, a koje tuženik svojom vlastitom ocjenom izvedenih dokaza ne može dovesti u sumnju. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika koji se odnose na automobil koji je otac tuženika darovao tužiteljici. Naime, iz samog iskaza oca tuženika svjedoka M. V. proizlazi da isti nije darovan tužiteljici radi kompenzacije dugovanja tuženika, tako da je i tu činjenicu sud prvog stupnja pravilno utvrdio.

10. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno utvrdio da se Sporazumom o diobi izvanbračne stečevine od 3. srpnja 2007. tuženik obvezao plaćati kredit kojeg je tijekom izvanbračne zajednice podigla tužiteljica, te da je tu svoju obvezu prestao izvršavati veljače 2019. nakon čega je tužiteljica platila rate kredita u ukupnom iznosu od 8.398,65 kn.

11. Međutim, iako je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, predmetni Sporazum o diobi izvanbračne imovine sklopljen je 3. srpnja 2007. tako da za sporni pravni odnos nisu mjerodavne odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15, 98/19, 47/20 - dalje: ObZ/15) koji je stupio na snagu 1. studenog 2015. a kojeg primjenjuje sud prvog stupnja, već odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 – dalje: ObZ/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora i trajanja izvanbračne zajednice tužiteljice i tuženika, a koji u odredbi čl. 3. i odredbi čl. 255. na identičan način regulira kako izvanbračnu zajednicu tako i bračni ugovor. Pritom je potrebno navesti da tuženikovo preuzimanje obveze da plaća kredit koji je podigla tužiteljica u pravnom smislu ne predstavlja preuzimanje duga iz čl. 96. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05 - dalje: ZOO) kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, već preuzimanje ispunjenja iz čl. 103. st. 1. i 2. ZOO. Slijedom iznijetog, tužbeni zahtjev tužiteljice je valjalo prihvatiti primjenom odredbi čl. 255. u svezi s čl. 3. ObZ/03 i čl. 103. st. 1. i 2. ZOO, te o tuženom zahtjevu tužiteljice odlučiti na jednak način.

12. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo. Naime, na temelju utvrđenja da ne postoji bilo kakav razlog zbog kojeg bi Sporazum o diobi izvanbračne stečevine od 3. srpnja 2007. bio ništetan pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbi čl. 322. ZOO i čl. 279. st. 3. ZOO protutužbeni zahtjev tuženika odbio.

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. i 2. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

14. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

15. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.