Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Pž-5410/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog T. R., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 1. i 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Sisku od 24. rujna 2020., poslovni broj: 25.PpP-1948/2020, u sjednici vijeća održanoj 10. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okr. T. R., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točki 4. te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07.,39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. T. R. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi

u isto vrijeme i na istom mjestu kao u točki 1. upravljao osobnim automobilom marke VW broja šasije xxxxx za koji nije sklopio ugovor o obveznom osiguranju prije nego je vozilo stavio u promet

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

II Žalba okrivljenika u odnosu na djelo u točki 4. izreke pobijane presude je bespredmetna.

III Uslijed odluke u toč. I izreke ove presude, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okr. T. R. za djela u toč. 1., 2. i 3. izreke pobijane presude prihvaćaju kazne odmjerene po prvostupanjskom sudu u iznosu od 5.000,00 kn (pettisuća kuna), 300,00 kn (tristo kuna) i 3.000,00 kn (tritisuće kuna), pa se okrivljeniku na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 8.300,00 kn (osamtisućatristo kuna), u koju se uračunava vrijeme uhićenja od 21. do 22. rujna 2020. kao dva dana zatvora, odnosno 600,00 kn (šesto kuna), pa je na ime izrečene kazne preostalo za platiti 7.700,00 kn (sedamtisućasedamsto kuna) / 1.021,97 EUR[1] (tisućudvadesetjedan eur i devedesetsedam centi), koju kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku tri mjeseca od primitka ove presude i ako u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

IV Žalba okr. T. R. odbija se kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

V Na temelju odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik se oslobađa obveze naknade troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku okr. T. R. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 199. stavka 1. i 7., članka 238. stavka 7. i članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te članka 65. stavka 1. Zakona o osiguranjima u prometu, pa mu je na temelju citiranih propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 9.000,00 kuna.

1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme uhićenja od 21. do 22. rujna 2020. uračunato u izrečenu kaznu zatvora kao dva dana zatvora, odnosno 600,00 kuna kazne.

1.2. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

1.3. Istom presudom okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni.

2.1. Žalitelj u bitnome ističe da nema mogućnosti platiti kaznu jer je nezaposlen, bolestan i nema osnovnih egzistencijalnih uvjeta za život. Predlaže da mu se omogući rad za opće dobro ili podmirenje kazne na drugi način.

2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je u odnosu na djelo u toč. 4. izreke pobijane presude bespredmetna, a u ostalom dijelu nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) nalazi da je prvostupanjski sud na štetu okrivljenika počinio povredu materijalnog prekršajnog prava u pitanju iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim u točki 4., na činjenično opisan način, po propisu nije prekršaj.

4.1. Naime, odredbom članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je:

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba ako kao vlasnik vozila, odnosno korisnik u svojstvu posjednika brodice, odnosno jahte prije uporabe vozila, brodice, odnosno jahte u prometu ne sklopi ugovor o osiguranju te ga ne obnavlja dok je vozilo, brodica, odnosno jahta u prometu sukladno odredbi članka 4. stavka 1. ovoga Zakona.

Odredbom članka 4. stavka 1. istog Zakona, propisano je:

(1) Vlasnik prijevoznog sredstva dužan je za osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona, prije uporabe prijevoznog sredstva u prometu, sklopiti ugovor o osiguranju te ga obnavljati sve dok je prijevozno sredstvo u prometu.

4.2. Dakle, prema citiranim zakonskim odredbama proizlazi da se za prekršaj može kazniti isključivo vlasnik prijevoznog sredstva, koji prije uporabe tog sredstva u prometu ne sklopi ugovor o osiguranju ili isti ne obnavlja dok je prijevozno sredstvo u prometu, pa je svojstvo vlasnika prijevoznog sredstva jedna od odlučnih činjenica, odnosno konstitutivni element bića prekršaja iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

4.3. Budući da činjenični opis djela u toč. 4. izreke pobijane presude ne sadrži da bi okrivljenik bio vlasnik prijevoznog sredstva, to djelo za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak, na činjenično opisan način, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj Sud, postupajući po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu i okrivljenika oslobodio od optužbe za predmetno djelo, kao u točki I ove presude, dok je žalba okrivljenika u tom dijelu bespredmetna.

5. Uslijed odluke u toč. I izreke ove presude, a po službenoj dužnosti, ovaj Sud je preinačio i odluku o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je prihvaćanjem iznosa kazni odmjerenih po prvostupanjskom sudu za djela u toč. 1., 2. i 3. izrekao ukupnu novčanu kaznu jednaku zbroju pojedinačno utvrđenih kazni, sukladno odredbe članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, u koju je uračunao i vrijeme uhićenja okrivljenika kao dva dana zatvora, odnosno 600,00 kuna novčane kazne, kao u toč. III ove presude.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu nadalje sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti vijeće ovog Suda je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu počinjene druge povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

7. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj Sud smatra da je izrečena kazna pravilna i zakonita, primjerena težini prekršaja počinjenih u stjecaju, opasnosti djela i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona i nije prestrogo odmjerena. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je već cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika na koje ponovno upire u žalbi te je u dovoljnoj mjeri vrednovao i njegove loše materijalne prilike. Naime, prvostupanjski sud je za djela u toč. 2. i 3. kazne odmjerio uz primjenu instituta ublažavanja u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisanih kazni, dok je za djelo u toč. 1. kaznu odmjerio u minimalno propisanom iznosu, iako je utvrdio i otegotnu okolnost u vidu ranije kažnjavanosti za vožnju pod utjecajem alkohola, pa nema uvjeta za blaže kažnjavanje niti žalitelj ističe nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

8. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

9. Prijedlog žalitelja da se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro je preuranjen jer se, sukladno odredbe članka 34. Prekršajnog zakona, pod zakonom propisanim uvjetima, o tome odlučuje u postupku izvršenja prekršajne sankcije.

10. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona, ovaj Sud smatra da su se u konkretnom slučaju zbog loših materijalnih prilika žalitelja ispunili uvjeti iz članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, pa je oslobođen obveze naknade troškova žalbenog postupka, smatrajući da bi bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. studenoga 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.