REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3005/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika J. D. iz O., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u R., protiv tuženika-protutužitelja K. d.o.o. iz J., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i P. iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-158/2017-2 od 17. siječnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-296/15-28 od 29. prosinca 2016., u sjednici održanoj 10. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Utvrđuje se da tuženikova Odluka o otkazu Ugovora o radu, broj 3-5/2006. od 26. siječnja 2006. godine, kojim je otkazan međusobno zaključen Ugovor o radu od 05. studenoga 2004. godine, uključivo s tuženikovom Odlukom s 4. sjednice njegova Nadzornog odbora od 06. ožujka 2006. godine, nije dopuštena i da radni odnos tužitelju nije prestao, te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto direktora, odnosno na drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku tužitelju isplatiti naknadu izgubljenih plaća od dana isteka otkaznog roka, pa do vraćanja tužitelja na posao, uključivo sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dospijeća svake plaće pa do isplate, kao i naknaditi parnični trošak, u istom roku."

2. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Utvrđuje se sudski raskid radnog odnosa tužitelju-protutuženiku kod tuženika- protutužitelja s danom 08. studeni 2008. godine, te se nalaže tuženiku-protutužitelju da na ime naknade štete isplati tužitelju-protutuženiku iznos od tri prosječne isplaćene mjesečne plaće prije otkazivanja Ugovora o radu u visini od 48.761,43 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude pa do isplate, obračunate po važećoj eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena, kao i da naknadi parnični trošak tužitelju-protutuženiku, sve u roku od osam dana."

3. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka.‟.

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Odbija se žalba tužitelja – protutuženika J. D. kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-296/15-28 od 29. prosinca 2016. potvrđuje u točki 1./1. u dijelu odbića tužbenog zahtjeva tužitelja kojim je zatražio nalaganje tuženiku – protutužitelju K. d.o.o. J. da ga vrati na radno mjesto direktora.

Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja – protutuženika J. D. preinačuje se citirana presuda suda prvog stupnja u preostalom dijelu točke 1./1. izreke, osim u dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja – protutuženika za vraćanje na radno mjesto koje odgovara tužiteljevoj – protutuženikovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu i sudi:

Utvrđuje se da odluka tuženika – protutužitelja o otkazu ugovora o radu od 26. siječnja 2006., kojom je otkazan međusobno zaključen ugovor o radu od 5. studenoga 2004., uključivo s odlukom tuženika – protutužitelja s 4. sjednice njegovog Nadzornog odbora od 6. ožujka 2006., nije dopuštena i da radni odnos tužitelja – protutuženika nije prestao."

2.1. Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

"Uvaženjem žalbi stranaka ukida se citirana presuda suda prvog stupnja u točki 1./1. izreke u dijelu odbića tužbenog zahtjeva tužitelja – protutuženika da se tuženiku – protutužitelju naloži vratiti tužitelja – protutuženika na radno mjesto koje odgovara tužiteljevoj – protutuženikovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, točki 1./2. te točkama 2. i 3. izreke i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje."

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je preinačena prvostupanjska presuda tuženik je podnio reviziju zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, drugostupanjsku presudu preinačiti u pobijanom dijelu ili ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom ili prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženika i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija tuženika je neosnovana.

6. Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno revizijskim navodima tuženika u postupku pred drugostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, ne postoji proturječnost dijela izreke drugostupanjske presude u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za povratak na radno mjesto direktora, sa dijelom izreke u kojem je taj sud presudio da nije dopuštena odluka tuženika-protutužitelja o otkazu ugovora o radu od 26. siječnja 2006., kojom je otkazan međusobno zaključen ugovor o radu od 5. studenoga 2004., uključivo s odlukom tuženika – protutužitelja s 4. sjednice njegovog Nadzornog odbora od 6. ožujka 2006., te da radni odnos tužitelja – protutuženika nije prestao. U obrazloženju pobijane presude jasno je navedeno da su ugovorom o radu od 5. studenoga 2004., koji sadrži i elemente ugovora o radu i elemente menadžerskog ugovora, ugovoreni radni odnos stranaka i odnos koji proizlazi iz obavljanja funkcije člana uprave, time što za svaki od tih odnosa vrijede posebna pravila, odnosno za ugovor o radu mjerodavne su odredbe Zakona o radu, dok su za menadžerski ugovor mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima. Osim toga, rješenjem drugostupanjskog suda djelomično je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za vraćanje tužitelja na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu i u tom dijelu je predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

7.1. Nadalje, ocjena dokaza koju je dao drugostupanjski sud, ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Stoga nije ostvaren niti revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP na koju revident sadržajno ukazuje u podnesenoj reviziji.

7.2. U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnom postupka tuženik pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica, odnosno zaključak da je u vrijeme kada je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, postojala mogućnosti da tuženik zaposli tužitelja na nekim drugim poslovima. Međutim, takvi prigovori po svojoj prirodi su činjenični prigovori koje revizijski sud ne može ocjenjivati s obzirom na to da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.3. Slijedom navedenog vijeće je ocijenilo da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

8. Predmet spora u ovom parničnom postupku jest zahtjev tužitelja na utvrđenje da su nedopuštene, tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu tužitelja broj 3-5/2006 od 26. siječnja 2006. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu od 5. studenoga 2004. i odluka Nadzornog odbora tuženika od 6. ožujka 2006. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja. Predmet spora je i zahtjev na utvrđenje te da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao, da sud naloži tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto direktora, odnosno na drugo radno mjesto koje odgovara stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja, te da tuženik isplati tužitelju naknadu izgubljenih plaća od dana isteka otkaznog roka do vraćanja tužitelja na posao. Predmet protutužbenog zahtjeva je bio sudski raskid radnog odnosa tužitelja s 8. studenoga 2008. i zahtjev za naknadu štete od 48.761,43 kuna sa zateznim kamatama.

9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, polazeći od stava da tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju predstavlja redoviti poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe čl. 106. st. 1. alineja 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05 – dalje: ZR/95), odnosno čl. 113. st. 1. alineja 1. pročišćenog teksta ZR. Zaključak da su odluka o otkazu i odluka kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava dopuštene, sud temelji na ocjeni da je tužitelju otkazan ugovor o radu zato što nije na zadovoljavajući način obnašao funkciju i radne zadatke direktora niti ispunjavao preuzete obveze te da u vrijeme otkaza ugovora o radu tužitelju kod tuženika nije bilo potrebe za radom tužitelja, a da odredba čl. 14. ugovora o radu od 5. studenoga 2004. predviđa mogućnost, no ne i obvezu tuženika da tužitelju u slučaju opoziva, ponudi zaključenje novog ugovora o radu na drugim poslovima. Zahtjev za isplatu naknade je plaće odbijen jer nije ispunjen uvjet propisan čl. 93. st. 3. ZR/95. Protutužbeni zahtjev je odbijen jer je sud ocijenio da je otkaz ugovora o radu dopušten.

10. Drugostupanjski sud je žalbu tužitelja djelomično odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto direktora, a dijelomično je prihvatio kao osnovanu i preinačio prvostupanjsku presudu (osim u dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika za vraćanje na radno mjesto koje odgovara tužiteljevoj- protutuženikovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u kojem je dijelu odluku ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje) te utvrdio da odluka tuženika-protutužitelja o otkazu ugovora o radu od 26. siječnja 2006., kojom je otkazan ugovor o radu od 5. studenoga 2004., zajedno s odlukom tuženika-protutužitelja s 4. sjednice njegovog Nadzornog odbora od 6. ožujka 2006., nije dopuštena i da radni odnos tužitelja- protutuženika nije prestao.

11. Revident u reviziji navodi da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava jer sud nije pravilno primijenio, odnosno nije primijenio, odredbe čl. 6. ZR/05 i čl. 106 ZR/05 , te odredbe čl. 13. i čl. 14. ugovora o radu od 5. studenoga 2004., navodeći da su u ovom slučaju stranke suglasnom voljom isključile primjenu odredbi Zakona o radu koje reguliraju mogućnost zapošljavanja radnika na drugom radnom mjestu nakon otkaza.

12. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je dijelom preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj tražio utvrđenje da odluka tuženika-protutužitelja o otkazu ugovora o radu od 26. siječnja 2006., kojom je otkazan međusobno zaključen ugovor o radu od 5. studenoga 2004., kao i odluka tuženika-protutužitelja s 4. sjednice njegovog Nadzornog odbora od 6. ožujka 2006., nisu dopuštene i da radni odnos tužitelja- protutuženika nije prestao. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede preinačenog dijela.

13. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

14. S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

15. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.