Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-Us-112/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene M. G., zbog kaznenog djela iz članka 347. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12., dalje KZ/97.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optužene M. G. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 6. lipnja 2022., broj K-Us-38/2021., u sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice odvjetnika H. P.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća žalba optužene M. G., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se, za kazneno djelo iz članka 347. stavak 2. KZ/97. zbog kojeg je optužena proglašena krivom, prihvaća po prvostupanjskom sudu izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te je na temelju članka 67. KZ/97. primijenjena uvjetna osuda, time da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako optužena u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, a na temelju članka 49. stavak 4. KZ/97. optuženoj se kao sporedna kazna izriče novčana kazna u iznosu od 30 (trideset) dnevnih dohodaka, a jedan dnevni dohodak optužene iznosi 44,24 eura (četrdeset četiri eura i dvadeset četiri centa) / 333,33 kn (tristo trideset tri kune i trideset tri lipe), što iznosi 1327,21 eura (tisuću tristotine dvadeset sedam eura i dvadeset jedan cent) / 9.999,90 kn (devet tisuća devetsto devedeset devet kuna i devedeset lipa) koju je optužena dužna platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude.
II Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika u cijelosti i optužene M. G. u ostalom dijelu, kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-38/2021. od 6. lipnja 2022. optužena M. G. proglašena je krivom, zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti – primanja mita, opisanog i kažnjivog po članku 347. stavak 2. KZ/97. te joj je na temelju istog zakonskog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te je na temelju članka 67. KZ/97. primijenjena uvjetna osuda s time da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako optužena u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 49. stavak 4. KZ/97. optuženoj M. G. je kao sporedna kazna izrečena novčana kazna u iznosu 30 dnevnih dohodaka što iznosi 10.000,00 kuna (petnaest tisuća kuna) koju je optužena dužna platiti u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude. Utvrđeno je da jedan dnevni dohodak optužene M. G. iznosi 333,33 kune (tristo trideset tri kune i trideset tri lipe).
3. Na temelju članka 43. u vezi s člankom 384. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), ako novčana kazne ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen, naplatiti će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna neće moći niti prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak osuđene donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni dohodak zamijeni s dva sata rada. Ako osuđena ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijeniti će se kaznom zatvora.
4. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 8/22. - dalje: ZKP/08.) naloženo je optuženoj M. G. naknaditi trošak kaznenog postupka na ime podvoznih troškova svjedoka u iznosu 570,00 kn (petsto sedamdeset kuna) i paušala u iznosu od 10.000,00 kn (deset tisuća kuna), dakle sveukupno 10.570,00 kn (deset tisuća petsto sedamdeset kuna) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.
5. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optužena M. G. proglasi krivom za počinjenje kaznenog djela iz članka 347. stavak 2. KZ/97. pri čemu da je primila nagradu u vidu novčanog iznosa od najmanje 2.500,00 kuna za kupovinu laptopa, a nakon toga da se od nje oduzme imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 2.500,00 kuna.
6. Žalbu je podnijela i optužena M. G. po branitelju H. P., odvjetniku u Z. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predlaže uvažavanje žalbe, ukidanje pobijane presude i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
7. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijela je optužena M. G. putem branitelja H. P., odvjetnika u Z. s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.
8. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
9. Sjednica vijeća u javnom dijelu održana je u prisutnosti branitelja optužene odvjetnika H. P., dok uredno pozvana optužena M. G. te državni odvjetnik nisu pristupili što u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08. nije zapreka za održavanje sjednice.
10. Žalba optužene M. G. je djelomično osnovana, a žalba državnog odvjetnika je u cijelosti neosnovana.
11. Žaleći se na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. optužena u žalbi navodi da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza obrazlažući navedeno time da se optužena tereti za počinjenje kaznenog djela protiv službene dužnosti- primanja mita iz članka 347. stavak 2. KZ/97., a da Kazneni zakon iz 1997. poznaje i odgovornu osobu u pravnoj osobi koja se bavi gospodarskim poslovanjem. Nadalje, navodi da je u konkretnom slučaju riječ o odnosu između trgovačkog društva F. d.d. (dioničkog društva) koje se bavi gospodarstvom i privatne ordinacije primarne zdravstvene zaštite u kojem je optužena M. G. koncesionar, te da je pravno u statusu samostalne djelatnosti fizičke osobe i to zdravstvenog djelatnika. Stoga, kako proizlazi i iz podataka u presudi da je optužena zaposlena u privatnoj ambulanti obiteljske medicine, može se raditi jedino o gospodarskoj djelatnosti te ambulante, a nikako o obavljanju službene dužnosti i to da nije obrazloženo u pobijanoj presudi. Međutim, suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 14. obrazloženja pobijane presude obrazložio da je optužena M. G. imala svojstvo odgovorne osobe u smislu članka 87. stavak 6. KZ/11., a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je u inkriminiranom razdoblju bila liječnica primarne zdravstvene zaštite i to u ordinaciji obiteljske medicine te je imala sklopljen ugovor sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje o pružanju primarne zdravstvene zaštite i ovlaštena je propisivati lijekove osiguranicima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, slijedom čega je postupala kao odgovorna osoba. Stoga nije u pravu žaliteljica kada navodi da svojstvo odgovorne osobe nije pravilno utvrđeno i da bi se radilo o odgovornoj osobi u pravnoj osobi koja se bavi gospodarskim poslovanjem, pa u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 467. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koje se poziva branitelj pa i bez obzira na činjenicu što se prvostupanjski sud pri obrazloženju svojstva odgovorne osobe pozvao (očito omaškom) na odredbu članka KZ/11., a trebao je na odredbu članka KZ/97. uzimajući u obzir na vrijeme počinjenja kaznenog djela, što ne umanjuje značaj ispravnog utvrđenja svojstva odgovorne osobe jer su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o tim odlučnim činjenicama.
11.1. Suprotno žalbenim navodima nije u pravu optuženica kada navodi da se pobijana presuda ne može ispitati jer da u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koje se odnose na koruptivni dogovor između optužene i I. D.. Naime, ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 21. obrazloženja presude, utvrdio da je postojao koruptivni dogovor prema kojem je za propisivanje lijekova F. d.d. optužena M. G. trebala kao nagradu dobiti prijenosno računalo u vrijednosti 10.000,00 kuna navodeći da to proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka i pročitane dokumentacije navedenim pod točkama 19.i 20. obrazloženja pobijane presude i da je ostvarila tek 2.500,00 kuna od 10.000,00 kuna koje tada još nije primila, te da je primila obećanje dara, slijedom čega je i izmijenjen zakonski opis iz optužnice, a kao što je navedeno pod točkom 4. obrazloženja pobijane presude. Nije od značaja ni navod optužene da joj laptop nije trebao zbog materijalne vrijednosti nego zbog nadogradnje sustava. Također nije od značaja ni navod optužene kada u žalbi iznosi da se F. d.d. u svom radu nije služio gotovinom te da je trebalo provesti knjigovodstveno vještačenje u odnosu na činjenicu je li F. d.d. u svom poslovanju koristio gotovinu kada i u kojem iznosu, te da se za sporni novčani iznos mora dokazati je li to novac F. d.d. U tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi da se presuda ne može ispitati jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama slijedom čega da bi bila počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Naime, tijekom postupka utvrđeno da je optužena M. G. osiguranicima obaveznog zdravstvenog osiguranja propisivala lijekove s liste Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pa tako i lijekove F. što je sve obrazloženo pod točkom 15. i 16. pobijane presude. U prilog toga govori i izreka pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-4/15. kao i iskaz svjedoka S. V. koji je ispitan u ovom postupku i koji je naveo da je nagrađivanje liječnika i ljekarnika za propisivanje lijekova iz ponude F. d.d. bila poslovna politika trgovačkog društva, a nagrada se davala u iznosu od 5 do 10% vrijednosti propisanih F. lijekova i to u bonovima trgovačkih centara, plaćanja kongresa, opremanja ordinacija, tehničke robe i općenito različitih nagrada. Stoga ni u tom pravcu nije osnovan žalbeni navod optužene da se presuda ne može ispitati jer da u nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je ispravno prvostupanjski sud pod točkom 19. obrazloženja presude naveo zbog čega sadržaj e-mail korespondencije upućuje na koruptivni dogovor između optužene M. G. i stručne suradnice F. d.d. I. D., a što da proizlazi i iz e-mail komunikacije između I. D. i S. V., a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11.2. Nadalje, suprotno žalbenim navodima nije počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju se optužena poziva u žalbi navodeći da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava kao i samih tih isprava jer je ispravno prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pod točkom 8.2. naveo e-mail korespondenciju u odnosu na prijenosno računao kao i iskaz I. D. pod točkom 9.1. obrazloženja pobijane presude kada je istoj navela da nikada nije bilo riječi o davanju gotovinskih novčanih sredstava liječnicima. Nadalje u pogledu korespondencije SMS poruka vezano za sporni laptop ovaj sud prihvatio je obrazloženje prvostupanjskog suda pod točkom 19. pobijane presude jer prema podacima iz spisa proizlazi da je optužena M. G. slala stručnoj suradnici farmaceutske kuće I. D. određene specifikacije (tipove) prijenosnih računala, pa ispravno prvostupanjski sud navodi iz kojeg razloga bi to slala osim ako nije dogovoreno da će optuženoj F. d.d. kupiti prijenosno računalo. Ispravno prvostupanjski sud navodi i sadržaj elektroničke pošte između I. D. i S. V. kada I. D. pita S. V. što je s računalom za optuženu, a on odgovara da joj ga ne mogu dati unaprijed i da je za sada propisala samo 2.500,00 kuna. Stoga ispravno prvostupanjski sud navodi da upravo to upućuje na postojanje koruptivnog dogovora između M. G. kao osobe ovlaštene za izdavanje lijekova osiguranicima obaveznog zdravstvenog osiguranja i I. D. kao stručne suradnice F. d.d.
11.3. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 467. stavak 1. točka 11. ZKP/08., kada optužena navodi da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu i načinu postupanja optužene kao odgovorne osobe i V. R. kao djelatnika F. jer iako se prvostupanjski sud ispravno pod točkom 18. obrazloženja poziva na činjenicu da se sadržaj korespondencije između I. D. i V. R. ne odnosi na optuženje u odnosu za optuženu M. G., nadalje obrazlaže da to upućuje na način postupanja kako stručnih suradnika trgovačkog društva F. d.d. tako i optužene kao odgovorne osobe, koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Nije od značaja navod iznesen u žalbi da se u obrazloženju presude spominju tri računala, odnosno tipovi laptopa te da M. G. nije poslala I. D. točno određene vrste računala sa specifikacijama jer da specifikacije nisu navedene u e-mail komunikaciji. Naime, ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 8.2. obrazloženja pobijane presude naveo e-mail korespondenciju između I. D. i optužene M. G. koja stručnoj suradnici F. d.d. šalje točno određene specifikacije računala. Suprotno žalbenim navodima nije od značaja ni navod iznesen u žalbi da je sud u obrazloženju presude naveo koruptivni dogovor između optužene M. G. i I. D. da bi optuženica dobila laptop u vrijednosti od 10.000,00 kuna, te da prvostupanjski sud nije kvalitetno obrazložio na osnovu čega je utvrdio da je isto računalo trebalo postati vlasništvo optužene M. G., a ne vlasništvo F. d.d. ili I. D. jer niti iz jednog provedenog dokaza u spisu ne proizlazi da bi isto računalo trebalo biti vlasništvo F. d.d. ili stručne suradnice, jer to nije od značaja za činjenični opis kaznenog djela koje se optuženoj stavlja na teret.
12. Žaleći se na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optužena M. G. u svojoj žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. jer da su svi pred sudom jednaki i svatko ima pravo da mu zakonom ustanovljeni neovisni nepristrani sud pravično odluči, a da je postupanje suda u ovom postupku bilo protivno odredbama ZKP/08. i Ustava Republike Hrvatske iako to ne obrazlaže osim što ga paušalno navodi. Suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se optužena poziva u žalbi jer nije povrijeđeno pravo optužene na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske s obzirom da je sud s jednakom pažnjom ispitivao i utvrđivao činjenice koje terete optuženu kao i one koje joj idu u korist.
13. Optužena u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog zakona iz članka 469. točka 4. ZKP/08., ali je ničim ne obrazlaže, osim navođenja da je u pogledu kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti. Međutim, suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju nije počinjena povreda kaznenog zakona na koju se poziva u žalbi, jer je prvostupanjski sud ispravno obrazložio primjenu KZ/97. sve pod točkom 26. pobijane presude, kao što je ispravno obrazložen i pravni kontinuitet kaznenog djela iz članka 347. stavak 2. KZ/97. s kaznenim djelom primanja mita iz članka 293. stavak 2. KZ/11., a koja obrazloženja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
14. Nije u pravu optužena kada se žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje navodeći da u spisu ne postoji kuverta koja se spominje u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta pa da stoga nije moguće utvrditi je li uistinu na kuverti uz ostale podatke napisano i prezime G. ili neko drugo slično prezime, a s obzirom na iskaz svjedoka S. V. te mogućnosti da je na sličnoj kuverti napisano i prezime jedne od zaposlenica F. d.d., a posebno imajući u vidu obrazloženje pod brojem 31. pobijane presude. Naime ispravno je prvostupanjski sud naveo da je bijela papirnata kuverta oduzeta od I. D. potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 599529, te da je postupak protiv optuženog D. D. i dr., koji ima više od 58000 stranica i u kojem nije pronađena bijela kuverta, razdvojen od postupaka protiv optužene M. G., u kojem postupku zato nije ni razgledana bijela kuverta. Međutim prvostupanjski sud navodi da je svjedokinja I. D. svjedočila da je kuverta od nje oduzeta. Osim toga ta svjedokinja je potpisala i potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta u kojoj se navodi i bijela kuverta kao i tekst koji je na njoj napisan pa tako i prezime optužene (list 580 spisa). Ispravno prvostupanjski sud navodi da nije našao poveznicu između optužene i druge osobe sličnog prezimena kao ni razloga što bi takva kuverta radila kod I. D., a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud, te u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi optužene.
15. Zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. ZKP/08. žali se i državni odvjetnik, pri čemu s istim argumentima obrazlaže potrebu oduzimanja imovinske koristi, navodeći da je analiziranjem sadržaja e-mail-a od 3. rujna 2012. između I. D. i optužene M. G. pogrešno prvostupanjski sud zaključio da se radi o obećanju dara te da je optužena M. G. pristala primiti i primila u inkriminiranom razdoblju nagradu u vidu novčanog iznosa od najmanje 2.500,00 kuna za kupovinu laptopa. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio zakonski opis kaznenog djela koji se optuženoj M. G. stavlja na teret. Naime, u obzir treba uzeti činjenični opis za koji se tereti optužena, a što proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, te da optužba nije prekoračena, a što je sve navedeno pod točkom 4. obrazloženja presude, te obrazloženo pod točkama 17. do 20. pobijane presude kao i pod točkom 21., 22. i 23. pobijane presude, neosnovan je navod državnog odvjetnika da je prvostupanjski sud propustio izvesti zaključak o namjeri novca i to 1.300,00 kuna te da se radilo o gotovom novcu namijenjenom predaji optuženoj M. G., a koja nije izvršena jer je I. D. uhićena 12. studenog 2012, te da i sadražaj e-maila od 3.rujna 2012. treba tumačiti na način da se 2.5000,00 kuna odnosi na gotovinu predanu optuženoj M. G., jer nigdje iz spisa ne proizlazi da se iznos od 2.500,00 kuna odnosi na gotovinu koja je predana optuženoj M. G.. Stoga je i ovaj drugostupanjski sud prihvatio obrazloženje prvostupanjskog suda pod gore navedenim točkama.
16. Iako se optužena žali i na odluku o kazni istu ničim ne obrazlaže. Međutim ispravno je prvostupanjski sud optuženoj izrekao kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci pa je na temelju članka 67. KZ/97. primijenio uvjetnu osudu s rokom kušnje od 2 (dvije) godine, koja kazna je prihvaćena ali je optuženoj na temelju članka 49. stavak 4. KZ/97. kao sporedna izrečena novčana kazna u iznosu 30 dnevnih dohodaka što iznosi 1327,21 eura / 9.999,90 kuna, s obzirom na utvrđeni jedan dnevni dohodak u iznosu od 44,24 eura / 333,33 kuna u odnosu na optuženu, a ne kako je pogrešno navedeno u pobijanoj presudi 10.000,00 kuna dok je riječima navedeno "petnaest tisuća kuna". Ispravno su primijenjene i odredbe o prisilnoj naplati na temelju članka 43. u vezi članka 384. stavka 1. KZ/11. Nadalje, ispravno je prvostupanjski cijenio sve utvrđene olakotne okolnosti i to neosuđivanost optužene, te da je kazneno djelo počinila prije 10 godina, kao i otegotno dob optužene koja pretpostavlja svijest o značenju i posljedicama protupravnog postupanja, a uz to je visoko kvalificirana, te će se ovako odmjerenom kaznom postići svrha kako generalne tako i specijalne prevencije.
17. Kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nisu nađene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti a na temelju 476. stavak 1. ZKP/08., kao ni povrede kaznenog zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482.i 486. stavak 1. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 10. studenog 2022.
Predsjednica vijeća:
Snježana Hrupek-Šabijan,v.r.
