Posl. broj: 1. P-169/2022-14.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. M., G. c. .., Z. B., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. E. H., odvjetnici iz Z., protiv tuženika M. G, G. c. …, Z. B., OIB: …, P. D., T. …, K., OIB: … i mldb. M. J., G. c. …, Z. B., OIB: …, zastupane po majci i zakonskoj zastupnici D. P., sviju zastupanih po punomoćniku J. R., odvjetniku iz Z., radi iseljenja i predaje u posjed, nakon javne glavne rasprave zaključene 30. rujna 2022. u prisutnosti z.z. punomoćnice tužitelja D. M., odvjetnice iz Z., a odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 10. studenoga 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. N a l a ž e s e tuženicima G. M., D. P. i mldb. J. M. da tužitelju M. M. predaju u posjed nekretnine: čkbr. 655/4 oranica Dužica od 171 čhv/615 m2, čkbr. 655/5 kuća i dvorište od 285 čhv/1025 m2, čkbr. 655/10 oranica Dužica od 170 čhv/611 m2, čkbr. 655/11 oranica pri putu od 78 čhv/281 m2 i čkbr. 656/1 oranica dužica od 357 čhv/1284 m2, sve upisane u zk.ul. 1401 k.o. V., slobodne od osoba i stvari u roku od 15 dana.

II. N a l a ž e s e tuženicima G. M., D. P. i mldb. J. M. da tužitelju M. M. naknade troškove postupka u iznosu od 3.100,00 kn (tritisućesto kuna)/ 411,44 EUR (četiristojedanaest eura i četardesetčetiri centa)[1] sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 10. studenoga 2022. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je on vlasnik nekretnina navedenih u izreci presude te da su on i tuženici u kolovozu 2014. usmeno dogovorili da će tuženici kraće vrijeme zbog nemogućnosti pronalaska stambenog prostora prebivati na tim nekretninama. Obzirom da su tuženici postupili protivno usmenom dogovoru s tužiteljem, te od kolovoza 2014. do danas nisu pronašli drugu odgovarajuću nekretninu za stanovanje, a ujedno ne plaćaju ni režijske troškove za nju, odnosno u istoj žive bez ikakvog pravnog osnova te tužitelju ne dopuštaju pristup predmetnoj nekretnini, a tužitelj uredno plaća sve troškove za tu nekretninu, cijelo vrijeme boravka tuženika u njom, tužitelj je putem punomoćnika tuženicima poslao dvije opomene kojima traži da isele iz nje u roku od 30 dana, no na te su se opomene oglušili pa je tužitelj postavio tužbeni zahtjev kojim traži predaju predmetnih nekretnina u posjed.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navode da je tvrdnja tužitelja o usmenom dogovoru iz 2014. potpuno neistinita i iskonstruirana te tvrde da im je od strane pok. K. M., rođene 17. travnja 1915., dodijeljeno doživotno plodouživanje na nekretnini koja je predmet spora, odnosno u stanu u kojem žive ali da je predmetni ugovor kojim im je K. M. dodijelila pravo doživotnog plodouživanja u posjedu tužitelja od trenutka njegovog sklapanja zbog čega ploduživanje nije zabilježeno u zemljišnoj knjizi. Posebno napominju kako je nekretnina u kojoj tuženici stanuju stan u prizemlju obiteljske kuće koji ima zasebni ulaz, a tuženik G. M. u toj kući stanuje cijeli život. Sukladno tome, smatraju kako tuženik posjeduje valjanu pravna osnovu prema kojoj u predmetnoj nekretnini stanuje sa svojom obitelji pa stoga predlažu da se tužbeni zahtjev odbije.

3. U postupku su pročitani: računi i potvrde o plaćanju društava P. K. d.o.o. i Z. v. d.o.o., dopisi tužitelja tuženicima (zahtjevi za iseljenje) od 23. veljače 2022. i 28. ožujka 2022., ispis izvatka iz zemljišne knjige za zk.ul. 1401 k.o. V., ugovor o darovanju sklopljen 25. ožujka 1982. između A. M. kao darodavca i M. M. kao daroprimca, izvadak iz matice rođenih za M. M., izvadak iz matice umrlih za K. M. i preslika zemljišne knjige za zk. ul. 1401 k.o. V..

4. Na pripremnom ročištu 30. rujna 2022. tužitelj je odustao od dokaznih prijedloga za saslušanjem stranaka i svjedoka, a odbijeni su dokazni prijedlozi tuženika za saslušanjem svjedoka D. C. i stranaka jer to nije potrebno za utvrđivanje odlučnih činjenica. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale te je na tom ročištu sukladno odredbama čl. 292.a Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., proč. tekst , 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022., dalje: ZPP), prethodni postupak zaključen i na istom je ročištu održana i zaključena glavna rasprava budući da je su ocijenio da je to moguće s obzirom na okolnosti slučaja.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Iz isprava u spisu je vidljivo, a među strankama očito nije ni sporno (tuženici barem ništa od toga nisu konkretno osporili):

- da su u zk.ul. 1401 k.o. V. upisane nekretnine navedene u izreci ta da je kao vlasnik u 1/1 dijela upisan tužitelj M. M., a osim toga je pod brojem Z-5362/2018. temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju br. OU-39/18. od 3. svibnja 2018. upisana zabilježba prava davateljice uzdržavanja M. M. na tim nekretninama,.

- da je tužitelj M. M. predmetne nekretnine stekao temeljem ugovora o darovanju sklopljenog s njegovim ocem A. M. 25. ožujka 1982. te je od 29. ožujka 1982. u predmetu Z-499/82 uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina u zk. ul. 1401 k.o. V.,

- da je K. M. umrla 8. veljače 2000. godine, a nikada nije bila uknjižena kao vlasnica predmetnih nekretnina niti kao nositeljica nekog drugog stvarnog prava (pa ni prava plodouživanja) na tim nekretninama,

- da tuženici predmetne nekretnine drže u posjedu, odnosno da stanuju u kući koja se očito nalazi na čkbr. 655/5 k.o. V. te da odbijaju tuženiku predati u posjed ove nekretnine.

7. Sporno je, jesu li tuženici obvezni tužitelju predati u posjed predmetne nekretnine.

8. Prema odredbi čl. 161 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014., dalje: ZV), vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV-a, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

9. Tuženici niti ne osporavaju da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina, a s obzirom da je u zemljišnoj knjizi i upisa kao takav, on je sukladno odredbama čl. 122- 124. ZV-a te odredbama čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 63/2019.), oslobođen bilo kakvog daljnjeg tereta dokazivanja svoje prava.

10. S druge strane, prema odredbi čl. 163. st. 1. ZV-a, posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

11. Tuženici tvrde da predmetne nekretnine nisu dužni predati u posjed tužitelju jer da im je dodijeljeno doživotno plodouživanje na tim nekretninama te da "posjeduju pravnu osnovu prema kojoj u predmetnoj nekretnini stanuju".

12. Prema odredbi čl. 203. st. 1. ZV-a, pravo plodouživanja je osobna služnost koja svojeg nositelja (plodouživatelja) ovlašćuje da se u svakom pogledu služi nečijom stvari (poslužna stvar) u skladu s njezinom namjenom, čuvajući njezino sućanstvo.

13. Sukladno navedenoj definiciji osobna služnost ploduživanja jest jedno od prava koje ovlašćuje na posjedovanje stvari (pravo na posjed) ali tuženici po ocjeni ovoga suda nisu čak ni učinili vjerojatnim da bi to pravo ikada stekli, budući da nisu ni iznijeli činjenice iz kojih bi to proizlazilo pa su stoga odbijeni i njihovi dokazni prijedlozi za saslušanjem stranaka i svjedoka D. C. jer se u konkretnoj situaciji izvođenjem takvih dokaza niti ne mogu utvrditi odlučne činjenice za utvrđenje postojanja prava plodouživanja, pri čemu treba istaknuti da tuženici, odnosno njihov punomoćnik, unatoč urednim pozivima nije pristupio na pripremno ročište na kojem bi eventualno dopunio činjenične navode i obrazložio dokazne prijedloge, niti je izostanak opravdao.

14. Naime, prema odredbi čl. 218. st. 2. ZV-a, pravo osobne osniva se na temelju pravnog posla vlasnika poslužne nekretnine u korist određene osobe na teret određene stvari kao poslužne. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZV-a, na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje služnosti osnivaju se prava služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari, na način određen zakonom; prema stavku 4. tog članka, pravni posao kojemu je cilj osnutak služnosti, osim što mora zadovoljavati opće pretpostavke za valjanost, treba biti i u pisanom obliku ako je poslužna stvar nekretnina, a prema odredbi čl. 220. st. 1. ZV-a, pravo služnosti ne nekretnini osniva se uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini, osim ako zakon omogućuje da se služnost osnuje drukčije.

15. Budući da iz prethodno navedenih isprava jasno proizlazi da pravo plodouživanja na predmetnim nekretninama nije uknjiženo u zemljišnu knjigu; da je tužitelj te nekretnine stekao temeljem ugovora o darovanju sklopljenog sa svojim ocem 25. ožujka 1982., uknjižbom od 29. ožujka 1982. te da K. M. nikada nije bila uknjižena kao vlasnica predmetnih nekretnina, a umrla je 5. veljače 2000., sasvim je jasno da kada bi ona i sklopila bilo kakav ugovor s tuženicima, temeljem tog ugovora tuženici ne bi mogli steći pravo osobne služnosti plodouživanja na predmetnim nekretninama.

16. Osim toga, treba naglasiti i da K. M. nije nikada bila uknjižena ni kao ovlaštenica prava plodouživanja ne predmetnim nekretninama, a da je i bila, ne bi bilo odlučno budući da se prema odredbi čl. 202. st. 1. ZV-a, osobne služnosti ne mogu se prenositi s ovlaštenika na drugu osobu. Konačno, u smislu odredbe čl. 229. st. 1. ZV-a, osobna se služnost (za razliku od stvarne) ne može osnovati ni na temelju zakona dosjelošću pa je sasvim nebitna tvrdnja tuženika da I. tuženik u predmetnoj nekretnini stanuje cijeli svoj život.

17. Sukladno navedenom, budući da tuženici nisu ni učinili vjerojatnim, a kamoli dokazali da imaju bilo kakvo pravo koje bi ih ovlašćivalo na posjedovanje predmetnih nekretnina, valjalo je, temeljem citiranih odredbi, tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti.

18. Budući da su tuženici tako u cijelosti izgubila parnicu, valjalo im je, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, naložiti da tužitelju naknade troškove postupka. Tužitelju su troškovi zastupanja odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u visini jednokratne nagrade po tbr. 7/2 u iznosu od 2.000,00 kuna uvećano za PDV u iznosu od 500,00 kuna. Osim troškova zastupanja, tužitelju su priznati troškovi sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 200,00 kn te na presudu u iznosu od 400,00 kuna pa je tuženicima naloženo da mu ukupno na ime naknade troškova plate 3.100,00 kuna.

19. Na troškove je dosuđena i zakonska zatezna kamata od donošenja presude, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zlataru 10. studenoga 2022. godine

S u d a c:

Damir Čižmek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana.

DNA:

1. punomoćnici tužitelja I. E. H., odvjetnici iz Z.

2. punomoćniku tuženika J. R., odvjetniku iz Z.