REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 81 Pž-3324/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja, i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete u iznosu od 112.269,70 kn / 14,900,75 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2276/2017-34 od 24. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2276/2017-34 od 24. svibnja 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 112.269,70 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kn (točka III. izreke).
2. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnom je naveo da je pravo tužitelja na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe regulirano odredbom čl. 162. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15; dalje: ZMO). U konkretnom slučaju se radi o djelatnosti s povećanom opasnosti, te je u tom slučaju na tuženiku teret dokaza da je primijenio sve mjere zaštite na radu. Iz dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis ne proizlazi da je to doista i učinjeno. Vožnja helikopterom je opasna djelatnost, a helikopter opasna stvar, pa na temelju odredbe čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njen vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Kako je nesporno da je radnik stradao obavljajući poslove svog radnog mjesta što predstavlja opasnu djelatnost, to za štetu od takve djelatnosti odgovara sam poslodavac. Predložio je uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu odluku i tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti.
3. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
4. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 80/22; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
5. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude kao i u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana presuda ima valjano obrazloženje u kojem je sud izložio koje je činjenice i na temelju kojih dokaza utvrdio.
6. Iz spisa proizlazi da je tužiteljev osiguranik Juraj Ruškač, djelatnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske, smrtno stradao u padu helikoptera koji se dogodio tijekom radnog vremena u Vukovaru 9. srpnja 2007. Tužitelj je udovici i djetetu poginulog osiguranika priznao pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem od 5. listopada 2007., pa stoga u ovome postupku tužitelj potražuje naknadu štete na ime isplaćenih mirovina koje je tužitelj isplaćivao svom osiguraniku u razdoblju od 1. studenog 2013. do 30. rujna 2016. (iznos od 112.269,70 kn), Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev navodeći u bitnom da se prema odredbi čl. 5. st. 3. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08 i 116/08; dalje: ZZR) odredbe tog Zakona ne odnose na pripadnike oružanih snaga i redarstvene službe uključene u održavanje javnog reda i sigurnosti. Zaključci i utvrđenja prvostupanjskog suda su pravilni i u cijelosti u skladu s dokumentacijom u spisu.
7. Iz okolnosti konkretnog slučaja, koje nisu sporne, proizlazi da su troškovi razmjernog i punog dijela obiteljske mirovine, koje tužitelj regresno potražuje u ovoj parnici, posljedica događaja koji se može smatrati upravo tipičnom opasnošću koja je svojstvena poslu oružanih snaga, te je slijedom toga pravilno primijenjena odredba čl. 5. st. 3. ZZR-a, koja propisuje da se odredbe tog Zakona ne odnose na pripadnike oružanih snaga i redarstvene službe. Svrha je i smisao takvih propisanih iznimki u tome da se izbjegnu potencijalni vrlo visoki iznosi odštete u situacijama u kojima su ozljede puno češće zbog prirode i veće rizičnosti obavljanja takvih poslova. Drugačija bi situacija bila da je do pogoršanja zdravlja i opće nesposobnosti za rad ili smrti tužiteljeva osiguranika došlo uslijed propusta poslodavca u zaštiti na radu koji nisu direktno povezani sa specifičnostima tih opasnih djelatnosti (primjerice, da je pripadniku oružanih snaga došlo do pogoršanja vida zbog obavljanja uredskog posla u loše osvijetljenoj prostoriji), međutim, ovdje to nije slučaj, jer je riječ o smrtnoj posljedici koja je nastupila u obavljanju poslova karakterističnim za oružane snage.
8. Ovaj sud se stoga slaže s ocjenom prvostupanjskog suda prema kojoj, u konkretnom slučaju na tuženika zbog specifične djelatnosti nije bilo mjesta primjeni uobičajenih pravila o zaštiti na radu, koja je za posljedicu imala troškove isplata obiteljske mirovine članovima obitelji poginulog Juraja Ruškača, djelatnika Ministarstva obrane Republike Hrvatske.
9. Stoga je, suprotno tužiteljevim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i pravilno obrazložio svoju odluku kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
10. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka donesena primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a koju tužitelj posebno ni ne osporava.
11. Slijedom svega navedenog tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 10. studenog 2022.
Predsjednik vijeća
Mario Vukelić, v.r.
