REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 6 Us I-1566/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja L. t. d.o.o. L., Š. m. T., kojeg zastupaju opunomoćenici iz O. u. V. i p., odvjetnici u R., N. T., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2, kojeg zastupa službena osoba N. S., radi uklanjanja, 10. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/21- 02/855, URBROJ: 443-02-02-12-21-03/NS od 17. studenog 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/21-02/855, URBROJ: 443-02-02-12-21- 03/NS od 17. studenog 2021. tužitelju je kao investitoru naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni na poravnatom terenu kamenom drobljencem u tlocrtnim veličinama 28,25 x (6,50 do 6,67) m izgrađen plato (armirano-betonsku ploču) – parkiralište, na sjeveroistočnom dijelu kč.br. … k.o. L., koja se nalazi u posebno zaštićenom području unutar prostornih međa zaštićenog nepokretnog kulturnog dobra, urbanističke kulturno-povijesne cjeline naselja L., koja je upisana u Registar nepokretnih kulturnih dobara Republike Hrvatske pod br. … revidiranim rješenjem Ministarstva kulture broj Z-2695 od 23. ožujka 2006., izgrađen bez izvršne građevinske dozvole (t. 1.), uz ostala popratna utvrđenja i upozorenja (t. 2.-5.).

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora ističe da je obrazloženje pobijanog rješenja manjkavo, te ne sadrži razloge odlučne za donošenje istoga. Citirajući obrazloženje presude ovoga suda posl.br. UsI-66/2021 od 16. srpnja 2021., ističe da je tuženiku bilo poznato da je tužitelj prethodno bio ishodio građevinsku dozvolu za izgradnju spornog parkirališta, dakle da je u odnosu na tužitelja bilo donijeto izvršno rješenje kojim je isti stekao pravo građenja parkirališta. Smatra da je postupio po izdanoj građevinskoj dozvoli, te ističe da je imao legitimno očekivanje da ta građevinska dozvola neće biti poništena. Ističe da je u čitavom postupku zanemarena nužnost primjene načela zaštite legitimnog očekivanja tužitelja, te je posljedično pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

3. Tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika, kao i da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. Viši građevinski inspektor koji je donio pobijano rješenje u dostavljenom očitovanju dodatno ističe da je upravo presudom ovoga suda na koju se tužitelj poziva (posl.br. UsI-66/2021-5 od 16. srpnja 2021.) tuženiku dana uputa glede toga da je sporna građevina izgrađena bez izvršne građevinske dozvole. Ističe da su neosnovani navodi tužitelja glede toga da je gradio na temelju izvršne građevinske dozvole, budući da je građevinska dozvola po žalbi poništena drugostupanjskim rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, a tužiteljeva tužba protiv tog rješenja odbijena presudom ovoga suda posl.br. UsI-294/2020-13 od 27. listopada 2020. Stoga je tužitelj postupio protivno odredbu čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji sukladno kojoj se gradnji građevina može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a na rizik investitora, na temelju izvršne građevinske dozvole, kako je to navedeno i u obrazloženju pobijanog rješenja.

6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 3. studenog 2022., u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, čime se smatra da strankama u smislu čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

8. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je nadležni građevinski inspektor dana 13. listopada 2021. proveo inspekcijski pregled građenja građevine na kč. br. … k.o. L., te utvrdio da je na sjeveroistočnom dijelu te čestice, uz među s k.č.br. … k.o. L., izgrađena građevina detaljnije opisana u izreci pobijanog rješenja, a koja u naravi predstavlja armirano-betonsko parkiralište.

10. O navedenome je tužitelj kao vlasnik predmetne nekretnine obaviješten dopisom od 18. listopada 2021., te ujedno pozvan na očitovanje o svim relevantnim okolnostima vezanima uz predmetnu gradnju, pa nakon što je isti to propustio učiniti, donijeto je pobijano rješenja.

11. Nastavno iz spisa proizlazi da je predmetni pregled izvršen nakon što je ovosudnom presudom posl.br. UsI-66/2021-15 od 16. srpnja 2021. poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/20-26/11, URBROJ: 443-01-18-01/2-20-1 od 16. prosinca 2020. i predmet vraćen tuženiku na ponovno odlučivanje o prigovoru V. K. protiv obavijesti građevinskog inspektora od 20. studenog 2020., a kojim se ista obavještava da nema uvjeta za pokretanje inspekcijskog postupka vezano uz zakonitost građenja sporne građevine na k.č.br. … k.o. L., a vezano uz što je ista podnijela prijavu 2016. te 2017. godine.

12. Navedenom presudom utvrđeno je da predmetna građevina (parkiralište) ne predstavlja uređenje okućnice u smislu čl. 3. st. 1. t. 4. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, "Narodne novine" broj 112/17, dalje: Pravilnik) (za koje nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu niti sačiniti glavni projekt, te koji stoga ne bi ni potpadali u nadležnost građevinske inspekcije, već komunalnog redarstva), budući da se ne radi o uređenju građevne čestice postojeće građevine. Pritom je ukazano da je kč. br. … k.o. L. (na kojoj je izgrađena predmetna građevina - parkiralište) upisana u zemljišnim knjigama i katastru kao vinograd površine 832 m², te da na istoj nije zabilježena izgradnja postojeće građevine (građevine izvedena na temelju građevinske dozvole ili sa njom izjednačenog akta), dok se postojeća građevina (H. P.) ne nalazi izgrađena na k.č.br. … k.o. L., već na kč. br. zgr. … k.o. L., a od predmetne kč. br. … dijeli je i kč. br. … k.o. L., koji okružuje česticu kč. br. zgr. ….

13. Također je utvrđeno da spisu ne prileže dokazi da je formirana građevna čestica postojeće zgrade izgrađene na kč. br. … na način da bi istom bio obuhvaćen i dio kč. br. … k.o. L., te da je stoga za izgradnju predmetne građevine (parkirališta) potrebno ishodovati građevinsku dozvolu, a dokaz čega je i okolnost što je tužitelj takav zahtjev podnio, a nadležno tijelo i usvojilo te izdalo traženu građevinsku dozvolu, a koja je međutim naknadno poništena rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, potvrđenim presudom ovoga suda.

14. U ovome sporu nije sporno da je sporna građevina predstavlja parkiralište; da je ista izgrađena na k.č.br. … k.o L.; da k.č.br. … k.o. L. ne predstavlja građevnu česticu postojeće građevine; da je tužitelj vlasnik i investitor predmetne građevine; da se predmetna građevina može graditi samo na temelju (pravomoćne ili izvršne) građevinske dozvole, te da za gradnju predmetne građevine nije izdana pravomoćna građevinska dozvola.

15. Međutim, tužitelj smatra da nije bilo osnova za nalaganje uklanjanja pobijane građevine, ističući da je za gradnju iste bila izdana izvršna građevinska dozvola, te da je stoga isti imao legitimna očekivanja da ta građevinska dozvola neće biti stavljena van snage, odnosno da će građevina ostati u prostoru.

16. Iznijeti se navodi ne mogu prihvatiti kao osnovani, budući da su isti utemeljeni na pogrešnom iznošenju činjenica i primjenjivog materijalnog prava.

17. Odredbom čl. 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19), važećeg u vrijeme građenja sporne građevine odnosno izdavanja građevinske dozvole, propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako tim Zakonom ili propisom donesenim na temelju tog Zakona nije drukčije propisano (st. 1.), pri čemu investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole (st. 2.).

18. Sukladno čl. 102. st. 1. Zakona o gradnji, protiv dozvole i rješenja o njezinoj izmjeni, dopuni, ukidanju ili poništenju, rješenja o odbijanju ili odbacivanju zahtjeva za izdavanje dozvole te rješenja o obustavi postupka, koje donosi upravno tijelo, može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje Ministarstvo.

19. Iz spisa upravnog postupka i ranije presude proizlazi da je za gradnju predmetne građevine uistinu bila izdana građevinska dozvola od strane Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Opatiji, KLASA: UP/I-361-03/17-06/65, URBROJ: 2170/1-03- 06/3-19-29 od 5. rujna 2019.

20. Međutim, suprotno navodima tužitelja, navedena građevinska dozvola nikada nije postala izvršna, budući je po žalbi V. K. ista poništena rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja KLASA: UP/II-361-03/19-02/499, URBROJ: 531- 09-2-20-2 od 15. siječnja 2020., a koje je rješenje potvrđeno presudom ovoga suda posl.br. UsI-294/2020-13 od 27. listopada 2020., te presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-258/2021-3 od 21. travnja 2022.

21. Stoga, suprotno navodima tužitelja, navedena građevinska dozvola nikada nije postala izvršna u smislu čl. 133. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, dalje: ZUP), budući je već po redovnom pravnom lijeku (žalbi stranke u postupku) poništena.

22. Stoga su neosnovani navodi tužitelja o postojanju legitimnih očekivanja vezano uz građenje predmetne građevine i izdanu građevinsku dozvolu, budući da se građenju može pristupiti tek na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a iznimno - i to na vlastitu odgovornost i rizik investitora – na temelju izvršne građevinske dozvole, a tužitelj je u konkretnom slučaju pristupio gradnji i izgradio građevinu već na temelju građevinske dozvole, ne sačekavši izvršnost iste, pa stoga isti snosi sav rizik takve bespravne gradnje.

23. Također su neosnovani i navodi tužitelja glede postojanja legitimnog očekivanja da predmetna građevinska dozvola neće biti poništena, budući je sukladno čl. 102. st. 1. Zakona o gradnji i tada bilo propisano pravo žalbe, pa isti nije imao osnove za takva očekivanja.

24. Slijedom navedenog, pravilno je i zakonito tužitelju na temelju čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21) pobijanim rješenjem naređeno uklanjanje predmetne građevine koja je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

25. Stoga je na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo je odbiti tužbeni zahtjev te riješiti kao u izreci ove presude.

26. Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, pa tužitelju, koji je u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

27. Tužitelj je u sklopu tužbe podnio i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe u smislu čl. 26. ZUS-a. Međutim, imajući u vidu da se, sukladno ustaljenoj upravnosudskoj praksi, odgoda izvršenja u slučajevima bespravne gradnje načelno protivi javnom interesu izraženom u odredbama Zakona o Državnom inspektoratu, posebice odredbi čl. 103. st. 1. tog Zakona, koja propisuje da se postupci pokreću u javnom interesu, i to po službenoj dužnosti; to sud smatra da nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe. Stoga je prijedlog tužitelja odbijen kao neosnovan.

28. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.

U Rijeci 10. studenog 2022.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena (čl. 26. u svezi čl. 67. st. 1. ZUS).