Poslovni broj: 4 P- 1130/19-22

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz N., V. 46

OIB , zastupane po punomoćniku H. P., odvjetniku iz

V., protiv tuženika P. B. Z. d.d. Z., OIB zastupani po odvjetničkom društvu L. i P. iz Z.radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti punomoćnik tužitelja odvjetnika H. P. i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnicu H.

Č., 11. listopada 2022. objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 8. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 4.1. Ugovora o kreditu broj : 9011354090, sklopljenog 17. svibnja 2006. između tužiteljice.i tuženika u dijelu u kojem se navodi da je godišnja kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana.

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 1 i članak 7.2. Ugovora o kreditu broj : 9011354090, sklopljenog 17. svibnja 2006. između tužiteljice i tuženika kojima je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati 6.979,10 kn/926,29 eura, sa zakonskim zateznim kamatama i to:

-  65,39 kn počevši od 31.08.2007. do isplate

-  64,25 kn počevši od 30.09.2007. do isplate

-  64,17 kn počevši od 31.10.2007. do isplate

-  65,07 kn počevši od 30.11.2007. do isplate

-  64,60 kn počevši od 31.12.2007. do isplate

-  65,75 kn počevši od 31.01.2008. do isplate

-  115,63 kn počevši od 29.02.2008. do isplate

-  117,62 kn počevši od 31.03.2008. do isplate

-  114,33 kn počevši od 30.04.2008. do isplate

-  113,61 kn počevši od 31.05.2008. do isplate

-  114,68 kn počevši od 30.06.2008. do isplate

-  112,55 kn počevši od 31.07.2008. do isplate

-  112,67 kn počevši od 31.08.2008. do isplate

-  113,93 kn počevši od 30.09.2008. do isplate

-  124,47 kn počevši od 31.10.2008. do isplate

-  117,36 kn počevši od 30.11.2008. do isplate

-  124,95 kn počevši od 31.12.2008. do isplate

-  126,11 kn počevši od 31.01.2009. do isplate

-  126,62 kn počevši od 28.02.2009. do isplate

-  125,02 kn počevši od 31.03.2009. do isplate

-  125,28 kn počevši od 30.04.2009. do isplate

-  123,19 kn počevši od 31.05.2009. do isplate

-  121,42 kn počevši od 30.06.2009. do isplate

-  121,81 kn počevši od 31.07.2009. do isplate

-  122,84 kn počevši od 31.08.2009. do isplate

-  122,72 kn počevši od 30.09.2009. do isplate

-  121,75 kn počevši od 31.10.2009. do isplate

-  123,58 kn počevši od 30.11.2009. do isplate

-  124,91 kn počevši od 31.12.2009. do isplate

-  127,06 kn počevši od 31.01.2010. do isplate

-  126,50 kn počevši od 28.02.2010. do isplate

-  129,27 kn počevši od 31.03.2010. do isplate

-  128,66 kn počevši od 30.04.2010. do isplate

-  129,93 kn počevši od 31.05.2010. do isplate

-  138,31 kn počevši od 30.06.2010. do isplate

-  138,78 kn počevši od 31.07.2010. do isplate

-  143,69 kn počevši od 31.08.2010. do isplate

-  142,11 kn počevši od 30.09.2010. do isplate

-  138,77 kn počevši od 31.10.2010. do isplate

-  130,78 kn počevši od 30.11.2010. do isplate

-  138,04 kn počevši od 31.12.2010. do isplate

-  133,04 kn počevši od 31.01.2011. do isplate

-  134,85 kn počevši od 28.02.2011. do isplate

-  132,41 kn počevši od 31.03.2011. do isplate

-  132,78 kn počevši od 30.04.2011. do isplate

-  133,41 kn počevši od 31.05.2011. do isplate

-  134,02 kn počevši od 30.06.2011. do isplate

-  141,79 kn počevši od 31.07.2011. do isplate

-  129,68 kn počevši od 31.08.2011. do isplate

-  125,75 kn počevši od 30.09.2011. do isplate

-  125,26 kn počevši od 31.10.2011. do isplate

-  124,91 kn počevši od 30.11.2011. do isplate

-  126,64 kn počevši od 31.12.2011. do isplate

-  128,46 kn počevši od 31.01.2012. do isplate

-  128,59 kn počevši od 29.02.2012. do isplate

-  127,37 kn počevši od 31.03.2012. do isplate

-  126,50 kn počevši od 31.03.2013. do isplate

-  125,46 kn počevši od 30.04.2013. do isplate

a sve sa zateznom kamatom od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. g., a od 01.01.2008. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., a nakon toga pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati novčani iznos od 29.878,85 kn, 3.965,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:

-  117,99 kn počevši od 31.10.2008. do isplate

-  128,19 kn počevši od 31.12.2008. do isplate

-  152,88 kn počevši od 31.01.2009. do isplate

-  163,72 kn počevši od 28.02.2009. do isplate

-  129,68 kn počevši od 31.03.2009. do isplate

-  135,09 kn počevši od 30.04.2009. do isplate

-  90,74 kn počevši od 31.05.2009. do isplate

-  52,89 kn počevši od 30.06.2009. do isplate

-  61,37 kn počevši od 31.07.2009. do isplate

-  83,17 kn počevši od 31.08.2009. do isplate

-  80,74 kn počevši od 30.09.2009. do isplate

-  59,92 kn počevši od 31.10.2009. do isplate

-  98,85 kn počevši od 30.11.2009. do isplate

-  127,27 kn počevši od 31.12.2009. do isplate

-  172,95 kn počevši od 31.01.2010. do isplate

-  161,05 kn počevši od 28.02.2010. do isplate

-  220,04 kn počevši od 31.03.2010. do isplate

-  207,14 kn počevši od 30.04.2010. do isplate

-  234,06 kn počevši od 31.05.2010. do isplate

-  412,64 kn počevši od 30.06.2010. do isplate

-  374,49 kn počevši od 31.07.2010. do isplate

-  477,42 kn počevši od 31.08.2010. do isplate

-  444,32 kn počevši od 30.09.2010. do isplate

-  374,24 kn počevši od 31.10.2010. do isplate

-  509,77 kn počevši od 30.11.2010. do isplate

-  678,54 kn počevši od 31.12.2010. do isplate

-  562,21 kn počevši od 31.01.2011. do isplate

-  604,42 kn počevši od 28.02.2011. do isplate

-  547,71 kn počevši od 31.03.2011. do isplate

-  556,24 kn počevši od 30.04.2011. do isplate

-  781,77 kn počevši od 31.05.2011. do isplate

-  796,94 kn počevši od 30.06.2011. do isplate

-  991,58 kn počevši od 31.07.2011. do isplate

-  897,22 kn počevši od 31.08.2011. do isplate

-  793,17 kn počevši od 30.09.2011. do isplate

-  780,20 kn počevši od 31.10.2011. do isplate

-  770,95 kn počevši od 30.11.2011. do isplate

-  816,68 kn počevši od 31.12.2011. do isplate

-  864,77 kn počevši od 31.01.2012. do isplate

-  868,39 kn počevši od 29.02.2012. do isplate

-  836,15 kn počevši od 31.03.2012. do isplate

-  56,98 kn počevši od 30.04.2012. do isplate -

56,11 kn počevši od 31.05.2012. do isplate -

56,39 kn počevši od 30.06.2012. do isplate -

55,08 kn počevši od 31.07.2012. do isplate -

55,51 kn počevši od 31.08.2012. do isplate -

51,50 kn počevši od 30.09.2012. do isplate -

55,61 kn počevši od 31.10.2012. do isplate -

55,10 kn počevši od 30.11.2012. do isplate -

56,47 kn počevši od 31.12.2012. do isplate -

51,48 kn počevši od 31.01.2013. do isplate -

50,45 kn počevši od 28.02.2013. do isplate -

844,44 kn počevši od 31.03.2013. do isplate -

816,69 kn počevši od 30.04.2013. do isplate -

284,92 kn počevši od 31.05.2013. do isplate -

284,16 kn počevši od 30.06.2013. do isplate -

290,28 kn počevši od 31.07.2013. do isplate -

301,73 kn počevši od 31.08.2013. do isplate

-  9.238,39 kn počevši od 13.09.2013. do isplate,

a sve sa zateznom kamatom od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. g., a od 01.01.2008. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., a nakon toga pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.919,00 kuna/1.183,75 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

11.Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženik radi utvrđenja i isplate. U tužbi navodi da su ona i tuženik 17. 5. 2006. sklopili Ugovor o kreditu br. 9011354090, da joj je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kreditu u iznos od 39.100,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita, na rok otplate 7 godina odnosno 84 mjeseci, u 60 jednakih mjesečnih anuiteta, s tim da je 27. 2. 12. reprogramiran neotplaćeni dio glavnice u iznosu od 8.130,72 CHF, na način da je rok otplate produljen sa 84 na 96 mjeseci. Nadalje navodi da predmetnim Ugovorom ugovorena kamatna stopa u visini od 4,35% koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a što je prouzročilo neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana, pa je takva odredba ugovora, prema mišljenju tužiteljice, protivna načelu savjesnosti i poštenja i posljedično ništetna. Tužiteljica nadalje smatra da je jednako tako ništetna i ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i to iz razloga jer tuženik prije zaključenja predmetnog ugovora o kreditu nije kao trgovac u cijelosti informirao tužitelja kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama. Nadalje se tužiteljica poziva na presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13.06.2104. godine, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.7.2013. godine, te je takvo pravno stajalište izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 249/14 od 09. travnja 2015. godine utvrđeno da je odredba kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika ništetna i nepoštena. Stoga tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu predlaže sudu sud utvrdi ništetnost pojedinih odredbi ugovora, te obvezno pravni zahtjev radi isplate zakonskih zateznih kamata s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 6.979,10 kuna, te na ime preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem povećanja CHF iznos od 29.878,85 kuna, kao i da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka.

2. 2.U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu na način da je osporavao kako osnovanost tako i visinu tužbenoga zahtjeva, Nadalje navodi da u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete, već o parnici radi stjecanja bez osnove, te je da pozivanje tužiteljice na utvrđenje suda iz presude VTS-a br. Pž-7129/13 pravno irelevantno u smislu odredbe čl. 138.a i 502.c, to tuženik smatra da se postavljeni tužbeni zahtjev i tužba u cjelini ukazuju u potpunosti neosnovanim i neurednim. Nadalje navodi da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika, da je tužiteljica poslovno sposobna osoba te da prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojila niti jedno pitanje kao sporno ili tražila bilo kakva razjašnjenja svoji ugovornih obveza ili ugovorne pozicije, da se tužiteljica svjesno odlučila za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama, budući da je u sama ocijenila kako joj, sukladno njezinim potrebama i mogućnostima, upravo najviše odgovora. Tuženik nadalje navodi da je tužiteljica izričito pristala na klauzulu o promjeni kamate stope, a koje se promjene nisu događale jednostrano i proizvoljno, već primjenom točno određenih kriterija predviđenih metodologijom tuženika, pri čemu je kod svake promijene kamate stope uredno tužiteljici slao o tome obavijesti i pripadajući otplatni plan. Također, navodi da je u prilikom zaključenja predmetnog ugovora s tužiteljicom u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu, da njegovo postupanje u pogledu promjene kamatnih stopa sukladno odgovarajućim regulatornim propisima HNB-a, te da je usklađeno i sa zahtjevima ZKP, te da u tom smislu nema protupravnosti u postupanju tuženika, te da promjena kamatne stope nije povrijedio kolektivne interese potrošača niti bilo kakav individualni interes, odnosno pravo tužiteljice. Tuženik također ističe i prigovor zastare. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže, odbaciti tužbu kao neurednu, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu troška postupka tuženiku

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid Ugovor o kreditu broj 9011047819, izračun razlike više uplaćenih anuiteta, plan otplate, dodatka ugovoru o kreditu, izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku T. B.

Sud je odbio prijedlog tužitelja radi izvođenja dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika, odbijen je prijedlog tuženika radi izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka i javnog bilježnika, imajući u vidu stav Vrhovnog suda RH iz presude poslovni broj br. Rev 3142/2018-2 od 19.3.2019. prema kojemu propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, te da stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

4.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP –a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i da s te osnove obveže tuženika na isplatu preplaćenog iznosa od 18.884,72 kuna sa zakonskim zateznim kamatama. Također tužitelj zahtjeva da sud utvrdi ništetnim odredbe Ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula te naloži tuženiku da mu s te osnove isplati preplaćeni iznos od 27.072,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama, da se utvrdi ništetnom odredba o prijevremenoj konačnoj otplati kredita, kao i odredbe Ugovora kojim ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d.

5.Nesporno je:

- da su tužiteljica i tuženik 17. 5. 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 9011354090 na iznos od 39.100,00 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama, te na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,35 %,

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, prvi anuitet je iznosio 349,10 CHF, da je tuženik tužitelju uz navedeni kredit dostavio otplatni plan sukladno kojem je tužitelj i očekivao da će se kretati rate kredita.

- da je sklopljen Dodatak I Ugovoru o kreditu kojim su stranke ugovorile poček otplate nedospjele glavnice kredita na rok od 12 mjeseci,

- da se redovna kamatna stopa mijenjala i to od od 31. 78. 2007 do 31.1.2008 5,30% od 29. 2. 200830.6.2010. 6,05%, od 31.7. 2010. do 31.10.2010. 6,10%, od 30.11.2010. do 30.4.2011. 5,75%, od 31. 5. 2011. do 31 7.2011. 5,50%, od 31.8. 2011. do 30. 6. 2012. 5,25% , od 31. 7. 2012. do 31.8. 2013. 5,20%

6.Sporno je:

-

da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućim pravom Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne.

-

da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, kao i razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog promjena tečaja CHF u odnosu na HRK, posebice zbog nesporne činjenice da je tužitelj izvršio konverziju predmetnog ugovora

-

da li je nastupila zastara utuženog potraživanja

7.Prigovor zastare sud je ocijenio neosnovanim. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2019. to od 13. lipnja 2014. do tada nije istekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Isto prema stajalištu suda vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

Osim navedenog, treba uvažiti i pravno stajalište sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.siječnja 2020. godine prema kojem: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena, ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“

8.U odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine ( što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije ( presuda Europskog suda C194/14 Sanchez Morchillo i Abril Garcia od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

Nadalje st. 4. čl. 81 ZZP-a, određeno je da kao trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.

Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nije osporio navode tužitelja da se o spornim dijelovima ugovornih odredbi iz čl. 4.1, 1 i 7.2. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga ova odredbe ništetne, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

12.Nadalje st. 4. čl. 81 ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nikakvim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga ove odredbe ništetne, u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03.

13.Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo knjigovodstveno- financijsko vještačenje po vještaku

Iz nalaza i mišljenja vještaka proistječe da je vještak uvidom u dokumentaciju utvrdio da su tužena kao Kreditor, i tužitelj dana

17.05.2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 9011354090, kojim se tužitelju stavlja na raspolaganje iznos od 39.100,00 CHF protuvrijednosti u HRK po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, da je Ugovor zaključen s rokom otplate od 7 godina, odnosno 84 mjeseca, da je otplata kredita ugovorena ju jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, da anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno, svakog zadnjeg dana u mjesecu, da je kredit odobren za adaptaciju stambenog objekta, da prvi anuitet dospijeva na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita u otplatu. Nadalje vještak navodi da je člankom 4. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa u visini 4,35 % godišnje, promjenjiva, u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana, da je za vrijeme trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu od strane poslovne banke na pripadajućem kontu evidentirane su sve tečajne razlike (bilo pozitivne ili negativne) nastale u odnosu na odstupanja u plaćanju anuiteta u odnosu na ugovorene datume dospijeća prema otplatnim planovima (svakog zadnjeg dana u mjesecu). Vještak navodi da je uvidom u pregled prometa po navedenoj partiji kredita utvrdio da su od strane korisnika kredita vršene uplate u različitim iznosima i u različite datume u odnosu na nominalne iznose anuiteta utvrđene otplatnim planovima, pri kojim uplatama su od strane Kreditora vršena zatvaranja obveza korisnika kredita sukladno pozitivnim zakonskim propisima (z.z. kamata, glavnica), da su za sva kašnjenja u podmirenju obveza po osnovu dospijeća anuiteta od strane poslovne banke Kreditora obračunate su, knjižene i naplaćene pripadajuće zakonske zatezne kamate. Nadalje je vještak utvrdio da je isplata po predmetnom ugovoru o kreditu izvršena dana 25.05.2006. (važeći tečaj za 1 CHF = 4,682361 kn), s dospijećem prvog anuiteta u iznosu od 540,77 CHF dana 30.06.2006., da su Dodatkom I. osnovnom ugovoru o kreditu ugovorne strane ugovorile poček otplate nedospjele glavnice kredita (8.130,72 CHF) na rok od 12 mjeseci, odnosno u razdoblju od 01.03.2012. – 28.02.2013. godine., da je za vrijeme moratorija otplate glavnice korisnik kredita plaćao kamatu u visini redovne kamatne stope koja u vrijeme zaključenja predmetnog Dodatka iznosila 5,25 % godišnje, da su člankom 2. ugovorne strane suglasno utvrdile da na dan sklapanja Dodatka dospjelo nepodmireno dugovanje iznosi 2.624,92 CHF, dok je čl. 5 utvrđeno da se preostala glavnica u iznosu od 8.130,72 CHF otplaćuje u 15 mjesečnih anuiteta i to 14 po 561,21 CHF te posljednji 561,23 CHF, dok su člankom 3. navedenog Dodatka ugovorne strane sporazumno produžile rok otplate nedospjele glavnice sa 84 mjeseca na 96 mjeseci, te na dan 29.02.2012. godine preostali rok otplate kredita iznosi 27 mjeseci. Navedeni Dodatak I. Ugovoru o kreditu broj 901135409 zaključen 27.02.2012. godine nije sklopljen radi provođenja postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je usvojen 22.09.2015. godine, te objavljen u NN br, 102/2015. Nadalje je vještak uvidom u jedinstveni plan otplate (str.67 spisa) utvrdio da je dana 13.09.2013. godine izvršena prijevremena otplata po predmetnom ugovoru o kreditu u iznosu od 6.377,17 CHF (glavnica 6.365,22 CHF + redovna kamata 11,90 CHF) protuvrijednosti u HRK (važeći tečaj za 1 CHF = 6.131027 kn) kojom uplatom je predmetni kredit broj 9011354090 otplaćen u cijelosti. Iz dostupne dokumentacije vještak navodi da nije mogao utvrditi razloge smanjenja nominalnog iznosa anuiteta sa 561,03 na 207,42 počevši od 31.03.2013. pa do konačne otplate kredita.

Iz zaključka nalaza i mišljenja proistječe da je ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed povećanja kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 9011354090 uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i njene naknadne promjene utvrđen je u iznosu od 25.477,52 kn. Nadalje, ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed povećanja tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 9011354090 uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu 25.05.2006. za 1 CHF = 4,682361, kao i sve naknadne izmjene tečaja CHF na dan kada je vršena uplata, odnosno dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta utvrđene su u ukupnom iznosu od 29.878,85 kn.

Vještak navodi da tužiteljica za vrijeme trajanja otplate po kreditu broj 9011354090 nije provela konverziju sukladno pozitivnim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br, 102/2015), te da se stoga nije mogao razmatrati učinke konverzije na način kako je to postavljeno zadatkom vještačenja (da li je tužiteljica konverzijom obeštećena u cijelosti, koliko je konverzijom priznato po osnovi preplate, te da li postoji eventualna razlika glavnice koja nije priznata u preplati.

14.Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu s pravilima struke.

15.Tužitelj je podneskom od 26.11.2020. tužbeni zahtjev za isplatu u cijelosti precizirao u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.

Provedenim vještačenjem utvrđeno je dakle, da je tuženik bez valjanje pravne osnove naplatio od tužitelja na ime osnovi promjenjive kamatne stope i tečajne razlike ukupno 36.857,95 kuna, odnosno u odnosu na povećanje kamatne stope iznos od 6.979,10 kuna, te u odnosu na povećanje tečajne razlike iznos od 29.878,85 kuna

15.1.Tako precizirani tužbeni zahtjev sud je ocijenio u cijelosti osnovanim.

16.Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

U konkretnom slučaju, obzirom da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o namjenskom kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika i dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF odnosno kojim je vezana glavnica za valutu CHF, tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a. dužan tužitelju vratiti iznose koje je primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi. Glede jednostrane promjene kamatnih stopa valja reći da je time tuženik mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredbe ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa utvrđene su ništetnim, te je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je on bio upoznat ta koja je bila razumljiva i određena, ona kamata stoga koja je primjenjivana u vrijeme sklapanja ugovora, a koja je iznosila 4,35% godišnje, slijedom čega je tuženik stekao bez osnove iznose koje je tužitelj platio u anuitetima preko iznosa kamatne stope od 4,35% godišnje kao i zbog promjene tečaja CHF od onog na dan isplate kredita.

Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO.

Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su odredbe iz čl. 4.1. i 7.2. Ugovora o kreditu zaključenim između stranka na način na koji su koncipirane suprotno načelu savjesnosti poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne obveze, te su ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a , jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323. st. 1. istoga Zakona, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelost osnovanim te je donio odluku kao u izreci.

17. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Dakle, visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 36.857,95 kuna, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe ( Tbr. 7. t. 1. Tarife) 1.250,00 kuna, za sastav podneska od 19.

8. 2022. 1.250,00 kuna, za zastupanje na pripremnim ročištima od 25. 11. 2020. i 19.

5. 2022. po 625,00 kuna, zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 11. 10. 2022. 1.250,00 kuna, ukupno 5.000,00 kuna.

Tužitelju je sud nadalje priznao trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.200,00 kuna i sudsku pristojbu na presudu iznos od 719,00 kuna.

Temeljem izrečenog tužitelju je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 8.919,00 kuna.

U Vinkovcima, 10. studenog 2022.

Sudac: Marija

Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST:

1.– punomoćnik tužitelja

2.–punomoćnik tuženika