REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 15 Pž-648/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mario Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja Z. Z.. E. - C. Z. P. d.o.o. u likvidaciji, V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik F. Š., odvjetnik iz V., protiv tuženika C. d.o.o., V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica iz Odvjetničkog društva Ć. i Š. d.o.o. iz Z., radi isplate iznosa od 27.696,97 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-105/2020-12 od 11. siječnja 2022., 10. studenoga 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-105/2020-12 od 11. siječnja 2022 u točki I. presude i u dijelu točke II. presude kojim se nalaže tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odlučio: „I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 27.696,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.7.2018. god. pa do isplate. II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.254,00 kn odbija kao neosnovan.“
2. Tako je prvostupanjski sud odlučio uslijed nedostatka aktivne legitimacije tužitelja te primjenom pravila o teretu dokazivanja jer izvedenih dokaza prvostupanjski sud nije mogao utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva za naknadu štete nastale u poslovnom prostoru tuženika.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu osporavajući je cijelosti osim u dijelu rješenja u kojem je zahtjev tuženika za isplatu troškova postupka u iznosu od 1.254,00 kn odbijen kao neosnovan i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev usvojiti ili podredno je ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška žalbe.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Presuda je ispitana po članku 365. stavku 2. i članku 467. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale u poslovnom prostoru za koji tuženik tvrdi da je u njegovom vlasništvu te da je s tuženikom usmeno sklopio ugovor o zakupu tih poslovnih prostorija.
Tužitelj u tužbi tvrdi da je s tuženikom usmeno dogovoreno da će tuženik, kao zakupnik, snositi troškove tekućeg održavanja poslovnog prostora, čišćenja prostora, soboslikarskih radova i sitnih popravaka stolarije i instalacije. Prilikom primopredaje, a kada je tuženik izlazio iz prostora, tužitelj je konstatirao da zidovi nisu okrečeni, parket i tepison su uništeni, a potrgane su bile i trakaste zavjese.
8. Sadržaj žalbenih razloga dijelom se svodi na žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji nije ispitan iz razloga što se u ovom predmetu radi o postupku u sporu male vrijednosti. Takvu odluku dopušteno je pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Prva pretpostavka odgovornosti za štetu je – nastanak štete koju je dužan dokazati tužitelj. Međutim, iz provedenih dokaza prvostupanjski sud štetu nije mogao utvrditi, a niti utvrditi u kakvom je stanju prostor bio kada je u njega tuženik ušao. Iz iskaza saslušanih osoba sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi zaključak suda o nastanku štete. Također tužitelj nije dokazao da je vlasnik poslovnog prostora koji je predmet ovog postupka.
10. Pri tome ovaj žalbeni sud naglašava da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a koji sudu moraju pružiti osnove za utvrđenja s takvim stupnjem izvjesnosti koji ne ostavlja ni najmanje dvojbe za suprotan zaključak.
11. Stoga je suprotno žalbenim navodima, a s obzirom na to da tužitelj nije dokazao nastanak štete, pravilno prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a) odbio tužbeni zahtjev.
Da bi postojala odgovornost za štetu, pretpostavke odgovornosti za štetu (štetnik i oštećenik, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost) moraju biti kumulativno ispunjenje.
Kako tužitelj očito nije dokazao štetu, dakle jednu od pretpostavki odgovornosti za štetu, već je to dostatan razlog radi kojeg je prvostupanjski pravilno i zakonito odbio tužbeni zahtjev. Ova utvrđenja pobijaju odlučne žalbene navode
12. Stoga ostali žalbeni razlozi nisu od značaja.
Tako nije od značaja pozivanje tužitelja na sudsku praksu prema kojoj usmeni ugovor o zakupu poslovnog prostora može konvalidirati, ako su obje strane ispunile svoje obveze. To stoga jer bi i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu (članak 368. stavak 2. ZPP-a).
Nije od značaja ni žalbeni razlog da vlasništvo prostora nije odlučno za aktivnu legitimaciju tužitelja, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da je vlasnik poslovnog prostora koji je predmet ovog postupka.
13. Prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje od tih činjenica je utvrdio, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio odlučujući o zahtjevima stranaka.
14. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna u pobijanom dijelu, obrazložena i u skladu s odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a i odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02 i 26/03 – pročišćeni tekst) uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
15. Zato je žalba tužitelja odbijena i pobijana presuda potvrđena (članak 368. stavak 1. i 2. ZPP-a).
Zagreb, 10. studenoga 2022.
Sudac
Mario Vukelić
