Poslovni broj: Usž-2998/22-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Borisa Markovića, članova vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja I. M. iz R., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprava Republike Hrvatske, Z., kojeg zastupa dr. sc. I. M., ministar, radi brisanja s liste A stečajnih upravitelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-440/22-16 od 1. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-440/22-16 od 1. lipnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/I-133-04/15-01/152, urbroj: 514-03-02-02- 02/01-22-89 od 31. ožujka 2022. Osporavanim rješenjem tuženika tužitelj je upisan na listu stečajnih upravitelja za područje nadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu, dok je točkom II. izreke navedenog rješenja određeno da se tužitelj izuzima od izbora i imenovanja za stečajnog upravitelja u novim predmetima počevši od 31. ožujka 2022.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).
3. Tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud bitno povrijedio odredbe sudskog postupka, jer je propustio obrazložiti svoju presudu, odnosno nije se osvrnuo niti na jednu od točaka tužbenog zahtjeva. Posebice sud nije komentirao niti jednu od propisa EU na koje se tužitelj pozvao, čime je povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje kao i pravo na pošteno suđenje, te je u potpunosti propustio obrazložiti svoju presudu. Prvostupanjski sud je jedino iznio mišljenje vezano za neustavnost sporne odredbe na koju je tužitelj ukazivao, iako se on uopće nije pozvao na neustavnost iste. Također je sud propustio objasniti zašto po njegovom mišljenju citirana odredba članka 116. Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona nije nesuglasna s odredbama Ustava Republike Hrvatske, a kao jedini argument u prilog toj tvrdnji sud navodi pretpostavku da ustavnost odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona za sada nije dovedena u pitanje pred Ustavnim sudom RH, iz kojeg razloga se pravilno tuženik pozvao na citiranu odredbu zakona. Tužitelj također smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer u konkretnom slučaju smatra da je osporeno rješenje tuženika prema njemu diskriminatorno u odnosu na njegovu dob, zbog toga što je tužitelj navršio 70 godina, osporenim rješenjem tužitelj je brisan s liste stečajnih upravitelja, odnosno izuzet je od dodjeljivanja novih predmeta, što tužitelj drži izrazito diskriminatornim i suprotno praksi i pravnoj stečevini Europske unije. U ostalom dijelu žalbe u bitnom ponavlja tužbene navode, te konačno predlaže da Visoki upravni sud njegovu žalbu usvoji i pobijano rješenje poništi ili podredno predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da suprotno tvrdnji tužitelja kojom se poziva na prigovor diskriminacije, ističe kako je Zakonom o zabrani diskriminacije ("Narodne novine", 85/00. i 112/12.) detaljno uređena zabrana diskriminacije na području rada i radnih odnosa, te je njime usklađena antidiskriminatorna regulativa sa onom Europske unije. Tako između ostalog člankom 9. citiranog Zakona je propisano da se ne smatra diskriminacijom na osnovi dobi određivanje najniže ili najviše dobi i/ili profesionalnog iskustva i/ili stupnja obrazovanja kao uvjeta za zasnivanje radnog odnosa i kao uvjeta za stjecanje drugih pogodnosti vezanih za radni odnos.; određivanje prikladne i primjerene najviše dobi kao razloga za prestanak radnog odnosa, a koja je sukladna uvjetima za stjecanje prava na starosnu mirovinu, propisivanje dobi ili razumnog razdoblja zaposlenja kao uvjeta za stjecanje ili ostvarivanje prava na mirovinu, ako je takvo postupanje objektivno i razumno opravdano legitimnim ciljem, uključujući legitimne ciljeve socijalne politike, socijalne i zdravstvene zaštite, politike zapošljavanja, promicanja ciljeva tržišta rada i stručnog osposobljavanja, te ako su sredstva za njegovo postizanje primjerena i nužna. Slijedom navedenog, odredba članka 116. Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona ("Narodne novine", 36/22.) kojom je propisano da će stečajni upravitelj koji su na dan stupanja na snagu ovog Zakona upisani u listu A stečajnih upravitelja za područje trgovačkog suda i navršili 70 godina života, ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa po službenoj dužnosti upisati na listu stečajnih upravitelja, te će biti izuzeti od dodjeljivanja novih predmeta, a brisat će se s liste nakon dovršetka svih postupaka u kojima su imenovani do trenutka stupanja na snagu ovog Zakona, ne predstavlja diskriminatornu normu u smislu Zakona o zabrani diskriminacije. Stoga tuženik predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana, obzirom da osporenom prvostupanjskom presudom nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.
5. U odgovoru na navode tuženika, tužitelj navodi da se stečajnog upravitelja ne može svrstati niti u jednu kategoriju da tuženik dokaže stav koji mora biti logičan i razuman da tužitelja uvjeri da je rješenje kojim se briše stečajni upravitelj opravdano i razumno, radi čega ostaje kod dosadašnjih navoda.
6. Žalba nije osnovana.
7. Suprotno tvrdnji tužitelja, upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, koje je među strankama i nesporno, pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te odbio tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan.
8. Naime, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je osporeno rješenje tuženika zakonito imajući u vidu činjenice utvrđene tijekom postupka, kao i odredbu članka 116. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona, s obzirom da je tužitelj na dan stupanja citiranog Zakona imao navršenih 73 godine života.
9. S obzirom da je tužitelj tijekom postupka isticao da je osporeno rješenje prema njemu diskriminatorno, te se pozivao na akte Europske unije, ovaj Sud ističe da je odredbom članka 1. a) Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", 85/08. i 112/12.) propisano kako taj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:
- Direktiva vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi okvira za jednak tretman na području zapošljavanja i odabira zvanja, na koju se i tužitelj u žalbi i tijekom postupka poziva,
- Direktive vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o primjeni načela ravnopravnosti osoba bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo,
- Direktiva vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. kojom se primjenjuje načelo ravnopravnosti muškaraca i žena u mogućnosti dobivanja i nabave roba, odnosno pružanja usluga, te
- Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog tretiranja muškaraca i žena u pitanjima zapošljavanja i obavljanja zanimanja.
10. Dakle, u upravni sustav Republike Hrvatske unesena je pravna stečevina Europske unije na području diskriminacije, na području rada i radnih odnosa, te je regulativa usklađena sa onom Europske unije. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da osporenim rješenjem tuženika tužitelj nije diskriminiran na temelju dobi, kao što to tijekom upravnog spora tvrdi, radi čega je prvostupanjski sud zaključio da osporeno rješenje sadrži jasne, dostatne i obrazložene razloge rješavanja upravne stvari koje imaju svoje uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka, te logično i racionalno utemeljenje u materijalnom propisu. Obrazloženje osporene prvostupanjske presude pak sadrži razume i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti produkt arbitrarnog postupanja, odnosno sudske samovolje, radi čega je prigovore iznijete u žalbi kao neosnovane valjalo odbiti.
11. Stoga, kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS- a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda. U Zagrebu 10. studenog 2022.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.
