Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1714/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Nediljke Radić kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i dr. sc. Lidije Vojković kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1.

V. U. iz Z., OIB: …, pod 2. J. U. iz Z., OIB: …, i pod 3. maloljetnog I. U. iz Z., OIB: …, zastupanog po zakonskoj zastupnici, majci S. M. iz Z., OIB: …, svi tužitelji zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ž. & p. d.o.o., Z., protiv tuženika AO d.d., Z., OIB: …, zastupanoga po punomoćnicima iz odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, od 9. lipnja 2022. pod poslovnim brojem P- 1613/2017., u sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, od 9. lipnja 2022. pod poslovnim brojem P-1613/2017.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu koja u izreci glasi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku J.O. d.d., iz Z., OIB: … da tužiteljima

-V. U. iz Z., OIB: …, isplati iznos od 225.500,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 220.000,00 kn od 14.07.2017. do isplate, na iznos od 5.500,00 kn od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena,

-J. U. iz Z., OIB: …, isplati iznos od 263.961,67 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 220.000,00 kn od 14.07.2017. do isplate, na iznos od 5.500,00 kn od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, na iznos od 7.211,67 kn od dana 26.09.2014. do isplate na iznos od 31.250,00 kn od dana 02.07.2015. do isplate, sve prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena,

-mldb. I. U. iz Z. OIB: …, kojeg zastupa zakonska zastupnica majka S. M., Z., OIB: …, isplati iznos od 290.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 250.000,00 kn od 14. srpnja 2017. do isplate, na iznos od 40.000,00 kn od 31.07.2017. do isplate, sve prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 109.301,24 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu višem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan."

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žale tužitelji osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP - Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22). s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to pred drugim sucem.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu kojim je osporio žalbene navode, predložio odbiti žalbu i obvezati tužitelje na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu nije osnovan.

6. Predmet postupka u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja za naknadu štete koju su pretrpjeli zbog smrti bliskog srodnika, i to tužitelji pod 1. i 2. zbog smrti djeteta, a tužitelj pod 3. zbog smrti oca, i to sada pokojnoj A. U..

7. A. U. je na nastradao 24. rujna 2014. oko 22,20 sati u mjestu Š., predio A., te stoga tužitelji zahtijevaju naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u smislu odredbe članka 1101. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO - Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/11), te naknadu imovinske štete u smislu odredbe članka 1093 ZOO-a, time da tužitelj pod 3. potražuje i isplatu osigurane svote za slučaj smrti putnika temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti, sve u iznosima kako je to pobliže i označeno u izreci prvostupanjske presude.

8. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud je utvrdio kako je zaista u prometnoj nesreći u automobilu marke Peugeot 206 registarske oznake ZD …… smrtno stradao A. U., no upravo na način da je isti upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, te da stoga sukladno odredbi članka 23. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje ZOOP – Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) tužbeni zahtjev nije osnovana.

9. S obzirom na istaknute žalbene navode kao prvo valja istaći da o zahtjevu stranke za izuzeće odlučuje predsjednik suda, ako zakonom nije drugačije određeno u skladu s odredbom članka 74. stavak 1. ZPP-a.

10. S obzirom da je odredbom članak 74. stavak 5. ZPP-a propisano kako protiv rješenja kojim se zahtjev za izuzeće prihvaća nije dopuštena žalba, a protiv rješenja kojim se zahtjev odbacuje ili odbija nije dopuštena posebna žalba, što je po pravnom shvaćanju ovog suda potpuno jasno da prvostupanjski sud u svojoj presudi ne može obrazlagati razloge u svezi odbijanja zahtjeva za izuzeće, niti to treba posebno isticati, time da naravno nema zapreke u žalbi na presudu, kao odluke o glavnoj stvari isticati žalbene razloge koji se tiču izuzeća, jer u ostalom u skladu sa odredbom članka 354. stavak. 2. točka 1. ZOO-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti (članka 71. stavak 1. točka 1. – 6.), odnosno kojem rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u donošenju presude sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca.

11. Analogno odredbi članka 354. stavak 2. točka 1. ZPP-a relativno bitnu povredu postupka moglo bi predstavljati ako u donošenju presude sudjelovao sudac kod kojeg postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost, odnosno ako su ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 71. stavak 1. točka 7. ZPP-a.

12. Naime, odredbe članka 71. stavak 1. točka 1.- 6. predviđaju razloge izuzeća o samom zakonu, odnosno kako to pravna teorija navodi radi se praktično o isključenju suca ("iudex inhabilis"), dok kad postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost po pravnoj teoriji smatra se izuzećem u užem smislu ("iudeks suscpectus").

13. Okolnosti koje odvode u sumnju nepristranost suca moraju biti osnovani slučajevi sumnje, a to ne spada ono što se u žalbi navodi o upravljanju postupkom.

14. Sud je taj koji upravlja postupkom i odlučuje koje će dokaze izvesti, jer zadatak suda nije kako to tužitelji u žalbi misle da neograničeno provodi dokaze, kako bi neka od stranaka bila zadovoljna s provedenim dokazima. U ovom konkretnom slučaju postojali su kontradiktorni dokazi, jer se u biti ova parnica svela na utvrđenje je li kritične prigode kada je došlo do smrtnog slučaja automobilom upravljao sada pokojni A. U., a suvozač da je bio T. A. (nije bilo sporno kako se na zadnjem sjedištu nalazio M. Z.), ili je automobilom upravljao T. A., a suvozač je bio sada pokojni A. U.

15. Ne proizlazi iz stanja spisa, a posebno ne iz presude da bi uredujući sudac imao formirani stav ili mišljenje o postupku ili strankama, odnosno da bi imao animozitete ili simpatije prema nekoj od stranaka, niti iz stanja spisa proizlazi kako bi zaista uredujući sudac imao nekakav bliži odnos s tuženikom, a kontradiktornosti koje se u točki 2. žalbe ističu, ustvari predstavljaju fragmentarno izvlačenje dijelova zapisnika i obrazloženja presude, onako kako to tužitelji smatraju da im odgovara.

16. Prvostupanjski sud je istaknuo sve bitne te razloge zašto smatra da je automobilom upravljao pokojni A. U., a ne T. A. i to:

- automobil marke Peugeot 206 registarske oznake ZD … bio je u vlasništvu pokojnog A. U.,

- neposredno prije prometne nezgode vraćajući se sa druženja svjedoci su vidjeli kako u automobil sjedaju i to pokojni A. U. na mjesto vozača, T. A. na mjesto suvozača, a M. Z. otraga,

- kako prvi svjedoci koji su došli po prometnoj nezgodi navode da bi T. A. izišao iz automobila s mjesta suvozača,

- kako upravo M. Z. koji se nalazio u automobilu prilikom te strašne prometne nesreće potvrđuje da bi upravljao automobilom pokojni A. U., te naposljetku kako bi upravo prometno tehničkim vještačenjem uz kombinaciju sa sudskom medicinskim vještačenjem u ovom parničnom postupku bilo navedeno da iz ozljeda, tragova u automobilu proizlazi vjerojatnim kako je kritične prigode automobilom upravljao sada pokojni A. U.

17. Stoga, s obzirom da su u spisu postojala i druga vještva, od kojih su neka rađena privatno za stranke, a neka za druge postupke, time da u tim nalazima i mišljenjima je postojala kontradikcija, jer su neki nalazi i mišljenja tvrdili kako je vjerojatnije da je automobilom upravljao T. A., dok su drugi nalazi i mišljenja tvrdili da je vjerojatnije da je automobilom upravljao sada pokojni A. U., to je logično od strane prvostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima tužitelja kako je sud smatrao činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđenim da se dalje ne provode nova vještačenja, a ovo sve s obzirom i na detalj no proveden postupak.

18. Iako odredba članka 220.a ZPP-a u smislu odredbe članka 32. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2022. (dalje ZID ZPP/22- Narodne novine broj 80/22) se ne primjenjuje retroaktivno u smislu odredbe članka 107. ZID ZPP/22 valja istači kako i je Ustav (Narodne novine broj 56/90, 105/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) po odredbi članka 29. propisao kako dokazi pribavljeni na nezakonit način se ne mogu uporabiti u sudskom postupku, no prvostupanjski sud nije izvodio nezakonite dokaze, jer nema dokaza koji bi bio pribavljen onako kako to ubit propisuje odredba članaka 10. Zakona o kaznenom postupku (dalje: ZKP- Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/120 i 80/22). Okolnost što je sud prihvatio iskaz svjedoka T. A. (ne tuženikovog osiguranika kako to na jednom mjestu u žalbi ističu tužitelji) nije utemeljena na poligrafskom nalazu, a nema govora da bi nalaz i mišljenje Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zavoda za prometno- tehnička vještačenja uz kombinirani nalaz vještaka medicinske struke dr. J. Š. bili nezakoniti dokazi, te da je počinjena povreda postupka, kao i da je trebalo provoditi nova vještačenja.

19. Naime, s obzirom na žalbene navode koje tužitelji ističu (u točki 3. žalbe) valja istači kako je odredbom članka 45. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2013. (dalje ZID ZPP/13) u cijelosti izmijenjena odredba članka 251. ZPP-a, te je određivanje osobe vještaka iako dalje ostalo na sudu, više disponirano strankama.

20. Ovo je logično zakonodavno rješenje, jer u smislu odredbe članka 254. stavak 2. ZPP-a stranka je dužna podnijeti za izuzeće vještaka čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem.

21. U ovom konkretnim slučaju tužitelji nisu se usprotivili potencijalnom vještačenju vještaka dr. J. Š., time da je posebno za ukazati tužiteljima kako je vještak prometne struke T. P., dakle jedan od supotpisnika pisanog nalaza i mišljenja kojeg je izradio Fakultet prometnih znanosti sveučilišta u Zagrebu na ročištu održanom 18. srpnja 2019. istaknuo da je odmah po završetku provedene rekonstrukcije koja se izvršila 7. ožujka 2018. a na odlagalištu Policijske uprave zadarske odnosno nakon pregleda osobnog automobila Peugeot 206 osobno rekao da obzirom kako u sudskom spisu postoje vještačenja dr. M. i dr. P. da će Zavod za prometno tehnička vještačenja zatražiti suradnju prof. dr. Š., na to je i posljedice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika pitao je li se tome protive i niti jedan od punomoćnika nije iskazao protivljenje za organiziranje profesora Š. (list spisa 301).

22. Iz stanja spisa proizlazi kako tužitelji zaista nisu jedno privatno mišljenje koje su naručili od dr. Š. koje je izradio u nalaz i mišljenje vještaka prometne struke I. niti dostavili uz spis, pa stoga nema govora da bi bile ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 254. ZPP-a iz izuzećem vještaka dr. J. Š.

23. Po Pravilniku o stalnim sudskim vještacima (Narodne Novine broj 38/14, 123/15 i 29/16) bi zaista zaposlenici pravne osobe bili provoditelji vještačenja, ali upravo po Pravilniku osoba gubi svojstvo vještaka konstutitivnim rješenjem, a nedvojbeno je da takvog rješenja za Fakultet nema.

24. Glede fakulteta prometnih znanosti sveučilišta u Zagrebu, Zavoda za prometno- tehnička vještačenja, valja istaći kako je vještvo potpisano čak od tri osobe i to T. P., dipl. ing., zatim doc. dr. sc. Ž. Š., dipl. ing. i T. K. mag. ing. traff., pa okolnost što T. P. u tom trenutku nije bio zaposlenik, već ugovorni vanjski suradnik, a T. K. nije bio još na listi prometno tehničkih vještaka ne znači da bi nalaz fakulteta prometnih znanosti, Sveučilišta u Zagrebu, zavoda za prometno-tehnička vještačenja bio nezakonit dokaz, odnosno da sud nije mogao utemeljiti presudu i na ovom dokazu.

25. Ako kazneni postupci o kojima tužitelji navode u žalbi budu zaista dovršeni na način kako to ističu tužitelji, to će onda predstavljati razlog za ponavljanje postupka u smislu odredbe članak 421. stavak 1. točka 4, 5 i 6. ZPP-a.

26. Sukladno navedenom nije bilo niti potrebe provoditi novo vještačenje, a ovo sve jer je prvostupanjski sud u cijelosti iznio razloge, pa ne stoje niti žalbeni navodi iz točke 4. žalbe.

27. Nalaze i mišljenja vještaka u smislu žalbenih navoda pod točkom 5. u žalbi u biti tužitelji interpretiraju onako kako to njima odgovara,a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a sud je taj koji cijeni dokaze i u ovoj presudi je zaista iznio iscrpne i valjane razloge zašto smatra da je vozač automobila bio pokojni A. U., a ne T. A..

28. Točno je kako to u žalbi ističu tužitelji da je u postupku osiguranja dokaza proveden nalaz i mišljenje vještaka ing. H. i dr. P., iako po pravnom shvaćanu ovog suda za takvo osiguranje dokaza nije niti bilo potrebnih pretpostavki u smislu odredbe članka 272. stavak 1. ZPP-a, no suprotno od tužiteljevih žalbenih navoda prvostupanjski sud je detaljno i iscrpno naveo zašto smatra nalaz i mišljenje fakulteta prometnih znanosti uz nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. J. Š. valjanim.

29. Kako je to već navedeno okolnost da bi se vodio kazneni postupak protiv jednog od svjedoka nije pravno relevantno u ovoj fazi postupka, već kako je to već i ovaj sud naveo može predstavljati potencijalno u budućnosti razlog za ponavljanje postupka.

30. Glede procjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka u smislu žalbenih navoda pod točkom 7. žalbe valja ponovno ukazati tužiteljima kako je sud taj koji cijeni iskaze u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, a ne stranke.

31. Kao prvo valja istaći da zaista svjedok M. J. nije naveo kako bi došlo do promjene u upravljanju automobilom marke Peugeot 206 sive boje, jer je isti naveo kako je vidio trojicu mladića koji su pripiti, i koji su se vozili sa crnim Mercedesom ili nekim drugim autom, pa je potpuno jasno kako iz iskaza svjedoka M. J. sud nije mogao izvesti zaključak kojeg sugerira u žalbi.

32. Glede svjedoka koji su po mišljenju tužitelja instruktruirani jer ne znaju na koje bi stražnje sjedište sjeo svjedok Ž. valja istači kako iz stanja spisa proizlazi da se prometna nezgoda dogodila u automobilu marke Peugeot 206, te se radi o manjem automobilu, pa je očito jasno u takvoj situaciji da takav automobil nema posebno sjedište za putnika koji će se nalaziti iza vozača, i posebno odvojeno sjedalo za putnika koje će se nalaziti iz suvozača, već ima tvz. stražnje sjedalo, a s obzirom da se radi o malom automobilu nije ni logično da se svjedoci sjećaju točno gdje sjeda osoba na zadnje sjedalo, jer je logično da takva osoba u krajnjoj liniji se i namješta i sjedi onako kako joj bolje odgovara s obzirom na to da ima cijelo stražnje sjedalo na raspolaganju, a ponavlja se kako se radi o malom automobilu.

33. U žalbi nadalje tužitelji kombiniraju iskaze svjedoka, onako kako njima odgovara, no praktično činjenično stanje u spisu upućuje da je automobil vozio sada pokojni A. U., a ovaj sud je svjestan činjenice da je to teško prihvatiti tužiteljima jer ovaj spis nema samo imovinsku dimenziju već on ima prije svega i ljudsku dimenziju, no sud donosi pravorijek na temelju činjeničnog stanja kojeg je utvrdio u spisu.

34. Glede točke 8. u žalbi ponovno se radi o konstrukciji koju tužitelji ističu a koja nema uporište u utvrđenju prvostupanjskog suda, odnosno u činjeničnom stanju.

35. Kako je to već ovaj sud i ranije naveo sud nije proveo poligrafsko testiranje, poligrafsko testiranje nije dokaz, niti je prvostupanjski sud na temelju tog dokaza izveo određene zaključke, ali je naravno priklanjajući vjeru iskazu jednog od svjedoka T. A. nad kojim je provedeno poligrafsko testiranje i cijenio tu činjenicu, a što je moguće.

36. Glede nalaza i mišljenja dr. B. i ing. S. (promet ekspert d.o.o.), a koji nalaz i mišljenje su izrađeni za potrebe kaznenog postupka, i koji su u bitnom istovjetni nalazu dr. Š. i Fakulteta prometnih znanosti, jasno je kako prvostupanjski sud ovaj nalaz i mišljenje nije tretirao kao vještačenje, jer to vještačenje nije već se radilo o privatnoj ispravi, kao što su to uostalom i nalazi i mišljenja koja su privatno naručili tužitelji, te stoga nema govora da bi prvostupanjski sud počinio povredu postupka propisanom odredbom članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a niti da su tužiteljima povrijeđena ustavna prava na pravično tuženje, a kako to u točki 10. žalbe ističu tužitelji.

37. Glede točke 11. žalbenih navoda ponovo se ukazuje tužiteljima da je sud iznio razloge zašto smatra da su nalaz i mišljenje vještaka dr. Š. i Fakulteta prometnih znanosti valjani, a isto se odnosi i na točku 12. žalbenih navoda.

38. Glede odluke o troškovima postupka kao prvo valja istači da suprotno o žalbenih navoda pripremno ročište nije odgođeno, niti se na njemu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, već se na pripremnom ročištu i te kako raspravljalo o glavnoj stvari.

39. Naravno da se na pripremnom ročištu ne saslušavaju svjedoci, niti izvode dokazi vještačenjem, jer onda to ne bi bilo pripremno ročište, ali raspravljanje o procesnim pitanjima nije raspravljanje o očitovanjima stranaka u svezi glavne stvari i njihovim činjeničnim isticanjima i dokaznim prijedlozima.

40. Suprotno od žalbenih navoda tužitelja troškovi podneska su pravilno određeni, jer se radilo o potrebnim podnescima, a prilikom pisanja odluke o troškovima postupka prvostupanjski sud je očito omaškom u pisanju za određene podneske upisivao krive brojeve, pa je tako u biti podnesak od 18. rujna 2020. podnesak od 18. rujna 2019. (koji je dostavljen tužiteljima, te su se tužitelji na njega i očitovali), a kao što je uostalom podnesak od 26. listopada 2018. u biti podnesak od 24. listopada 2018., a podnesak od 7. studenoga 2011. je podnesak od 2. studenoga 2011.

41. Tužitelji sada u žabli mogu istači da je trošak kombiniranog vještačenja u iznosu od 15.000,00 kuna previsok, no po pravnom shvaćanju ovog suda upravo je trošak vještačenja u skladu s pravilnikom o stalnim sudskim vještacima (Narodne novine broj 38/14, 123/15 i 29/16).

42. Stoga je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a obvezao tužitelje da naknade parnični trošak tuženiku.

43. Nama govora da bi prvostupanjski sud počinio povredu postupka propisano odredbom članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je upravo prvostupanjski sud u valjano napisanoj presudi, u zaista iscrpno, ali ipak koncizno obrazloženje istaknuo sve prijepore između stranaka, te dao valjane i dostatne razloge zašto smatra da je kritične prigode automobilom u prometnoj nesreći upravljao sada pokojni A. U..

44. Osim što prvostupanjski sud nije počinio ni tu povredu postupka, kao ni povredu postupka propisanom odredbom članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP- prvostupanjski sud nije niti počinio druge povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 364. stavak 2. ZPP-a.

45. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo s obzirom na utvrđene činjenice.

46. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdit prvostupanjsku presudu.

47. Sukladno odredbi članka 155. ZPP-a trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat tuženiku jer se nije radilo o trošku nužnom za ovaj spor.

U Splitu, 10. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Nediljka Radić, v. r.