REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ps-28/2018-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. M. (OIB: …) iz S., H.

zastupan po pun. J. C., odvj. u S., protiv tuženika H.

I. d.o.o., (OIB: …)., radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. rujna 2022.g. u nazočnosti tužitelja, zamjenika pun. tužitelja, te pun. tuženika, a na ročištu od 09. studenoga 2022.g., zakazanog radi donošenja i objave presude

p r e s u d i o  j e:

»I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Na temelju čl. 31. st. 1. Zakona o najmu stanova H. I. d.o.o. (OIB: …5), kao najmodavac (u daljnjem tekstu najmodavac), daje I. M.

( OIB: … ) iz S., . u najam stan u stan u S.,

…, stan površine 44,20 m2 koji se nalazi u prizemlju stambenog objekta, kao zaštićenom najmoprimcu (u daljnjem tekstu najmoprimac).

2- Uz najmoprimca stan će koristiti kao članovi njegovog domaćinstva supruga supruga M. M., te kćeri A. i K. M..

3- Stranke ugovaraju zaštićenu najamninu u iznosu od 138,43 kn koju najamninu najmoprimac plaća svakog prvog, a najkasnije 10-og u mjesecu na račun najmodavca. 4- Najmoprimac se obvezuje snositi sve režijske troškove za korištenje stana.

5- Najmodavac je dužan najmoprimcu omogućiti korištenje stana prema odredbama Zakona o najmu stanova i ovom ugovoru.

6- Najmoprimac može koristiti stan samo za stanovanje, a zajedničke dijelove i uređaje u zgradi, te zemljište koje služi redovitoj uporabi zgrade sukladno njihovoj namjeri 7- Najmoprimac je dužen pri korištenju stana postupati pažljivo i čuvati stan i zgradu od oštećenja i kvarova.

8- Najmoprimac ne može dati stan u podnajam.

9- Najmodavac ima jednom godišnje pregledati stan, a najmoprimac mu je to dužan omogućiti.

10- Stranke su suglasne da će najmodavac snositi troškove održavanja stana u okviru raspoloživih sredstava i troškova za radove na redovitom održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade.

11- Ovaj ugovor zaključuje se na neodređeno vrijeme, a može prestati u slučajevima i na način propisan odredbama Zakona o najmu stanova.

12- Za slučaj da najmoprimac iseli iz stana dužen je istoga predati najmodavcu. 13- Prava i obveze iz ovog ugovora stupaju na snagu danom pravomoćnosti ove presude.

II Ova presuda u cijelosti zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

III Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu određenu po čl. 29. st.2. ZOO-a.«

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 400,00 kn kn / 53,09€ /[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 09. studenoga 2022.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje:

1. Dana 07. listopada 2016.g. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja I. M.

(OIB: …) iz S., protiv tuženika H.

I. d.o.o., (OIB: …) A. M. 12, Z., u kojoj se navodi da je tužitelj djelatnik H. željeznica d.d., da isti nije bio stambeno zbrinut zbog čega je uz prešutnu suglasnost odgovornih osoba prednika tuženika, kao i mnogi drugi radnici H. d.d., uselio u prostorije H.-a te na taj način riješio svoje stambeno pitanje. Naime, tužitelj se dana 20. srpnja 1983.g. uselio u stan koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, hodnika, kupaonice, predsoblja i terase ukupne površine 44,20 m2. Isti se uselio sa suprugom M. M. i kćerima A. i

K. M.. U trenutku kada je tužitelj uselio u stan, stan je bio u derutnom stanju te je tužitelj bio prisiljen u cijelosti adaptirati predmetni stan o svom trošku. Dana 17. prosinca 1999.g. prednik tuženika s tužiteljem da je zaključio ugovor o korištenju predmetnog stana za službene potrebe na neodređeno vrijeme. Temeljem navedenog ugovora tužitelj je predniku tuženika plaćao naknadu za stanovanje u iznosu od 107,67

kn mjesečno. Dana 16. siječnja 2003.g. prednik tuženika je s tužiteljem zaključio ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom na neodređeno vrijeme

u iznosu od 138,43 kn. U ugovoru su navedeni članovi obiteljskog domaćinstva koji s tužiteljem mogu koristiti stan i to supruga M. te djeca A. i K. M..

Iako je u nazivu ugovora naznačeno da se radi o ugovoru o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom iz sadržaja ugovora razvidno je da se radi o ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Od dana useljenja do danas tužitelj i njegova obitelj koriste ovaj stan za stanovanje. Tuženik nije prihvatio status tužitelja kao zaštićenog najmoprimca štoviše tvrdi da on stan koristi bez pravnog osnova. Za predmetni stan tužitelj plaća najamninu tuženiku u iznosu od 138,43 kn, prema izračunu tuženika, međutim ovaj iznos nije obračunat kao zaštićena najamnina. Kako tužitelju nije poznato na koji način je izračunata ova najamnina predlaže se sudu od tuženika zatražiti izračun zaštićene najamnine za predmetni stan kako bi tužitelj mogao urediti tužbeni zahtjev.

Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj je zatražio donošenje presude slijedećeg sadržaja:

»Na temelju čl. 31. st. 1. Zakona o najmu stanova H. I. d.o.o. (OIB: …), kao najmodavac (u daljnjem tekstu najmodavac), daje I. M.

( OIB: …) iz S., …, u najam stan u stan u S.,

…, stan površine 44,20 m2 koji se nalazi u prizemlju stambenog objekta, kao zaštićenom najmoprimcu (u daljnjem tekstu najmoprimac).

2. Uz najmoprimca stan će koristiti kao članovi njegovog domaćinstva supruga supruga M. M., te kćeri A. i K. M..

3. Stranke ugovaraju zaštićenu najamninu u iznosu od 138,43 kn koju najamninu najmoprimac plaća svakog prvog, a najkasnije 10-og u mjesecu na račun najmodavca.

4. Najmoprimac se obvezuje snositi sve režijske troškove za korištenje stana.

5. Najmodavac je dužan najmoprimcu omogućiti korištenje stana prema odredbama Zakona o najmu stanova i ovom ugovoru.

6. Najmoprimac može koristiti stan samo za stanovanje, a zajedničke dijelove i uređaje u zgradi, te zemljište koje služi redovitoj uporabi zgrade sukladno njihovoj namjeri

7. Najmoprimac je dužen pri korištenju stana postupati pažljivo i čuvati stan i zgradu od oštećenja i kvarova.

8. Najmoprimac ne može dati stan u podnajam.

9. Najmodavac ima jednom godišnje pregledati stan, a najmoprimac mu je to dužan omogućiti.

10. Stranke su suglasne da će najmodavac snositi troškove održavanja stana u okviru raspoloživih sredstava i troškova za radove na redovitom održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade.

11. Ovaj ugovor zaključuje se na neodređeno vrijeme, a može prestati u slučajevima i na način propisan odredbama Zakona o najmu stanova.

12. Za slučaj da najmoprimac iseli iz stana dužen je istoga predati najmodavcu.

13. Prava i obveze iz ovog ugovora stupaju na snagu danom pravomoćnosti ove presude.

II Ova presuda u cijelosti zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

III Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu određenu po čl. 29. st.2. ZOO-a.«

2. Dana 11. travnja 2018.g. kod ovog suda zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika u kojem je tuženik u bitnome istakao:

- da se tuženik u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu,

- da tužitelj danom stupanja na snagu Zakona o najmu stanova ( NN 91/96, 48/98,66/98, 22/06) nije imao pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu navedenom tužbi i tužbenom zahtjevu, te u smislu odredbe članka 30. stavak 2. i članka 31. toga Zakona nije stekao pravo i obveze zaštićenog najmoprimca.

- da je Zakonom o stambenim odnosima ( NN 52/1974, 51/1985) člankom 3. stavak propisano da građanin koji je temeljem ugovora o korištenju stana ili koje druge valjane pravne osnove stekao pravo na korištenje stana koji je u društvenom vlasništvu, i ima pravo taj stan trajno i nesmetano koristiti pod uvjetima utvrđenim tim zakonom kao i da sudjeluje u upravljanju zgradom suglasno odredbama glave II toga Zakona( stanarsko pravo).

- da je tužitelj prema vlastitom priznanju bez pravne osnove zajedno sa članovima svoga kućanstva uselio u nekretninu tužitelja 20. srpnja. 1983.g. te da stoga nije na temelju valjane pravne osnove stekao stanarsko pravo sukladno odredbama navedenog Zakona o stambenim odnosima.

- da je tuženik sa tužiteljem dana 16. siječnja 2003 godine zaključio Ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom, broj ugovora 61400020.,

- da je Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-06/9090-2 od 29. prosinca, 2006.g. u sudski registar toga suda upisana je podjela prednika tuženika H. H.

d.o.o. s osnivanjem četiri društva s ograničenom odgovornošću: H.

I. d.o.o., H. V. d.o.o., H. P. d.o.o. i H. C.

d.o.o.

- da su planom podjele pravnog prednika H. H. d.o.o. stambene

zgrade i stanovi preneseni u imovinu tuženika te da je H. I. d.o.o. vlasnik navedenih stanova,

- da radi svega navedenog kao i činjenice da tuženik koristi navedeni stan temeljem Ugovora o najmu stanova sa slobodno ugovorenom najamninom kojega je zaključio sa tužiteljem dana 16. siječnja 2003, sud u predmetnom postupku svojom odlukom ne može zamijeniti sadržaj toga ugovora na način kako to tužitelj svojim zahtjevom traži,

- da se nadalje ističe da je tužitelj u navedeni stan protupravno uselio kada je u primjeni bio Zakon o stambenim odnosima (NN 52/1974, 51/1985), da je stanarsko pravo u smislu odredbi toga Zakona subjektivno pravo, odnosno skup ovlaštenja što ih norme objektivnog prava priznaju nositelju, da stan dobiven na korištenje temeljem valjane pravne osnove trajno i nesmetano koristi i održava sukladno vlastitim potrebama svoje obitelji, te da sukladno zakonskim propisima sudjeluje u upravljanju zgradom u kojoj se stan nalazi.

- da je stan kao objekt stanarskog prava tj. stanovi na kojima se prema istom Zakonu moglo stjecati stanarsko pravo je:

- stan koji zadovoljava potrebe osobe koja ima pravo na dodjeljivanje stana te potrebe članova njegovog obiteljskog domaćinstva ili takav stan koji odgovara stanu što ga je nositelj stanarskog prava do tada koristio i kao takav osigurava trajnije nesmetano stanovanje nositelju i članovima obiteljskog domaćinstva.

-stanovi solidarnosti izgrađeni udruženim sredstvima izdvojenih iz osobnih dohodaka radnika radi stambenog zbrinjavanja najugroženijeg sloja ljudi te radnika koji nisu imali sredstava za rješavanje stambenog pitanja.

- kadrovski stanovi kojim su zbrinjavani deficitarni kadrovi.

- druge kategorije stana na koje se može steći stanarsko pravo (npr. stan u zgradi koja se mora obnovit, prenamjena stana i sl.).

- da je Zakonom o stambenim odnosima čl. 8. određeno koje prostorije, unatoč činjenici što zadovoljavaju pretpostavke da budu objekt stanarskog prava, ne mogu postati objektom takvog odnosa a to su između ostalih i stanovi za službene potrebe.

- da je čl. 59. istog Zakona propisano da se stanarsko pravo stječe danom useljenja u stan na osnovi pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje ili koje druge valjane pravne osnove, ako tim zakonom nije drukčije određeno.

- da u postupku nije sporno da je tužitelj sa članovima svog kućanstva u stan uselio bez valjane pravne osnove te u trenutku useljenja nisu postojale pravne pretpostavke za nastanak i opstanak stanarskog prava. Stan mu nije dodijeljen odlukom ili rješenjem ovlaštenog davatelja stana niti Ugovorom o uporabi stana ili druge valjane pravne osnove stjecanja, da bi se u konačnici došlo do useljenja u stan sukladno odredbi čl. 59. Zakona o stambenim odnosima.

- da je stanarsko pravo ukinuto Zakonom o najmu stanova 5.studenog, 1996.g. i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1.siječnja, 1997.,

- da je čl. 30. Zakona o najmu stanova ukinuto stanarsko pravo te da su dosadašnji nositelji stanarskog prava postali najmoprimci, uz iznimku osoba protiv kojih je u tijeku postupak za otkaz stanarskog prava, danom stupanja na snagu Zakona o najmu stanova 5.studenog, 1996.

- da je tužitelj prema vlastitom priznanju u navedeni stan uselio bez pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje odnosno bez ugovora o uporabi stana ili druge valjane pravne osnove stjecanja da bi se došlo do useljenja u stan sukladno odredbi čl. 59. Zakona o stambenim odnosima.,

- da je zaključenjem navedenog ugovora tužitelj preuzeo sva prava i obveze koji iz tog ugovora proizlazi te je na iste i pristao.

- da se ističe da zaštićenu najamninu temeljem odredbe čl. 8. Zakona o najmu stanova plaćaju korisnici koji:

- se koriste stanovima izgrađenim sredstvima namijenjenim za rješavanje stambenih pitanja osoba slabijeg imovnog stanja,

-se koriste stanom na temelju propisa o pravima hrvatskih branitelja,

-su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do dana stupanja na snagu

Zakona o najmu stanova,

-su određeni posebnim propisom,

- da se tužitelj, kao korisnik koji nije ispunio gore navedene uvjete kojim mu se priznaje pravo na plaćanje zaštićene najamnine, ugovorom kojega je zaključio sa tuženikom, obvezao tuženiku mjesečno plaćati slobodno ugovorenu najamninu, te da je svojim potpisom pristao ispuniti sve preuzete obveze.

- da je slobodno ugovorena najamnina negativno određena tj. plaćaju je korisnici koji nisu ispunili uvjete propisane čl.8 Zakona o najmu stanova.

- da radi navedenog, tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan.

3. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom cjelokupne priložene dokumentacije, i to priloženih uvjerenja o prebivalištu, pregledom ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom zaključenim između tužitelja i tuženika dana 18.01.2003.g., Ugovora o korištenju stana za službene potrebe, nepotpisanog od strane tuženika, Odluke tuženika o dodjeli stana tužitelju za službene potrebe, Z., 17. prosinca 1999.g.,

pregledom O. tuženika od 13.01.2003.g. izveden je dokaz saslušanjem tužitelja,

svjedoka M. M., A. I. i I. G., te je izveden dokaz

pregledom ostale priložene dokumentacije.

4. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za donošenjem presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, koji se stan nalazi u prizemlju stambenog objekta u S., ,…, površine 44,20 m2.

8. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj, zajedno sa svojom obitelji 1983.g. uselio u poslovni prostor u vlasništvu tuženika,

- da je prije useljenja taj prostor služio tuženiku kao poslovna prostorija, skladište, ekspresni magazin,

- da su stranke dana 16.01.2003.g. zaključile ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom,

9. Među strankama je sporno:

- da li su se ostvarile pretpostavke za sklapanjem ugovora sa zaštićenom najamninom.

10. Člankom 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj: 91/96., 48/98., 66/98. i 22/06. – dalje ZNS) koji je stupio na snagu 5. studenog 1996., propisano je da se tim zakonom uređuju prava i obveze u svezi s najmom i korištenjem stana ili dijela stana. Prema stavku 2. istog Zakona stanom se smatra skup prostorija namijenjenih za stanovanje sa prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz, a članak 8. stavak 1. alineja treća propisuje da zaštićenu najamninu plaćaju korisnici stanova koji su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do stupanja na snagu tog zakona dok u smislu članka 9.

ZNS slobodno ugovorenu najamninu plaćaju korisnici stanova za koje nije zakonom određeno plaćanje zaštićene najamnine.

10.1. Prema odredbi članka 30. ZSO danom stupanja na snagu tog zakona, prestalo je stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu tog zakona i te osobe stupanjem na snagu zakona stječu prava i obveze najmoprimca dok je člankom 31. ZNS-a propisano da vlasnik stana i osoba iz članka 30. toga Zakona, koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju, sukladno odredbama toga Zakona, ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu a za slučaj da vlasnik stana u roku od 3 mjeseca od primitka pisanog zahtjeva najmoprimca ne sklopi ili odbije sklopiti ugovor o najmu, najmoprimac će prema članka 33. stavak 3. ZNS-a tražiti od suda donošenje presude koja će zamijeniti taj ugovor.

10.2 Člankom 48 Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine br. 52/1974,), koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme kada je tužitelj, 1983.g., uselio u predmetni stan, propisano je:

Stanarsko pravo stječe se danom useljenja u stan na osnovi pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje ili koje druge valjane pravne osnove, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Stanarsko pravo stječe se na neodređeno vrijeme, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

10.3 Identično je bilo propisano čl. 59 Zakona o stambenim odnosima (Narodne Novine 51/1985).

11. Dakle, da bi tužitelj u konkretnom slučaju uspio u ovom sporu, trebale su se ostvariti pretpostavke iz gore navedenih zakonskih odredbi, i to prvenstveno:

- da tužitelj dokaže da je imao stanarsko pravo na predmetnom stanu, a da bi to dokazao, bilo je potrebno sukladno citiranim zakonskim odredbama da tužitelj dokaže da ima pravomoćnu odluku o davanju predmetnog stana na korištenje ili koju drugu valjanu pravnu osnovu,

12. Pregledom priloženih uvjerenja o prebivalištu, sud je utvrdio:

- da tužitelj I. M. ima prijavljeno prebivalište na adresi S., H. počev od 09.01.1985.g. pa do danas,

- da M. M. ima prijavljeno prebivalište na adresi S., H. počev od 17.12.1984.g. pa do danas,

- da K. M. ima prijavljeno prebivalište na adresi S., H. počev od 12.11.1984.g. pa do danas,

13. Pregledom Ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom zaključenim dana 16.01.2003.g. između H. - H. Ž. d.o.o.,

Z.,, zastupane po direktoru D. N., dipl.iur., po posebnoj punomoći, kao vlasnik stana (dalje: najmodavac) s jedne strane i I. M., Jmbg … iz S., H., na radnom mjestu

carinski disponent u gl. poslovnici H. C. S...... (dalje:najmoprimac), s druge

strane, sud je utvrdio:

- da je rečeni ugovor sklopljen temeljem članka 5, 9 i 10 Zakona o najmu stanova ("Narodne Novine", broj 91/96), članka 22. Pravilnika o davanju stanova u najam i dodjeli stanbenih kredita radnicima HŽ-a SIVjHŽ-a broj 4 od 14.6.20002. i Odluke Direktora H. - Nekretnina broj:191/03 od 13.1.2003.. .godine, za stan u S.,

H. ,

- da se stan nalazi u stambenom objektu, prizemlje, udaljenost od osi kolosjeka više od 25 m,

- da se stan sastoji od: dvije sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja, hodnika i terase u ukupnoj površini 44,20 m2,

- da će najmoprimac stan koristiti sa slijedećim članovima obiteljskog domaćinstva: 1. M. M. – supruga, J. 2708959385025, 2. A. M. – kći,

1605979385032. 2207984385014, 3. K. M. – kći,

- da će najmoprimac za korištenje stana plaćati slobodno ugovorenu najamninu u iznosu od 138,43 kn, sukladno O. U. H. broj: U-65-13/02. od 20. kolovoza 2002., a prema popisu za obračunske grupe na plaći ili prema ispostavljenim uplatnicama do 15. u mjesecu za protekli mjesec...

- da će najmoprimac uz ugovorenu najamninu plaćati komunalnu i vodoprivrednu naknadu, te ostale troškove u svezi sa stanovanjem, odnosno troškove komunalnih usluga i to: naknadu za utrošak električne energije, uplatnicama toplinske energije, plina, vode, odvoz kućnog smeća i druge korištene usluge, te da komunalne usluge najmoprimac plaća prema ispostavljenim izravno od dobavljača, odnosno od davatelja usluga,

- da najmoprimac može koristiti stan samo za stanovanje, a zajedničke dijelove i uređaje u zgradi i zemljište koje služi za upotrebu zgrade u skladu s njihovom namjenom, najmoprimac ne može dati drugoj osobi stan ili dio stana u podnajam.

14. Pregledom dokumenta pod nazivom Ugovor o korištenju stana za službene potrebe u kojem su kao stranke tog ugovora navedeni tužitelj kao korisnik stana i HŽ Hrvatske željeznice, kao vlasnik stana, datiranog s 13.01.2000.g., sud je utvrdio da isti nije potpisan od strane tužitelja.

15. Pregledom Odluke o dodjeli stana za službene potrebe od 17. prosinca 1999.g. sud je utvrdio:

- da je rečena odluka donesena na temelju članka 15. Izjave o osnivanju H. H. , d.o.o. i članka 21. Pravilnika o davanju stanova u najam i dodjeli stambenih kredita zaposlenicima H., U. H. na 14. sjednici, održanoj 17. prosinca 1999.

godine,

- da se rečenom Odlukom tužitelju I. M. na radnom mjestu samostalnog carinsko-komercijalnog referenta u društvu C. C. d.o.o. Z., dat na

uporabu stan za službene potrebe u S., H., ukupne površine 44,20 m2.

- da je toč. III odlučeno da je temeljem ove Odluke korisnik stana za službene potrebe dužan sklopiti Ugovor o uporabi stana za službene potrebe kojim će se regulirati međusobna prava i obveze između H. H. i korisnika službenog

stana,

16. Pregledom Odluke tvrtke H. N. od 13.01.2003.g., sud je utvrdio da je rečenom O. predmetni stan u S., ukupne površine 44,20

m2 pretvoren iz stana u službene potrebe za stan za redovne potrebe. Također je utvrđeno da je tužitelju rečenom Odlukom priznato pravo na najam stana koji mu je dodijeljen Odlukom uprave U—105-45/97 od 24.10.1997.g.

17. Pregledom rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Tt- 06/9090-2 od 29. prosinca 2006. utvrđeno je da se istim rješenjem u sudski registar upisuje podjela društva s ograničenom odgovornošću razdvajanjem s osnivanjem četiri društva s ograničenom odgovornošću pod tvrtkom/nazivom H. H.

d.o.o. prema podacima utvrđenim u prilogu rješenja.

18. Pregledom plana podjele trgovačkog društva HŽ –d.o.o. od

12. travnja 2006. utvrđeno je da će se istim, između ostaloga, podjela trgovačkog društva HŽ - H. d.o.o. postupkom razdvajanja provest postupak

osnivanja sljedećih društava:

- H. I. – Upravljanje, održavanje i izgradnja željezničke infrastrukture,

društvo s ograničenom odgovornošću

- H. P. društvo s ograničenom odgovornošću

- H. C., , društvo s ograničenom odgovornošću

- H. V., društvo s ograničenom odgovornošću.

19. Pregledom odluke HŽ-a od 18. srpnja 2002. utvrđeno je da se istom daje suglasnost na Odluku Uprave HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. broj U-48-10/02 od 14. ožujka 2002. o prodaji stanova u vlasništvu HŽ-a koji su dani u najam zaposlenicima i umirovljenicima HŽ-a koji su se zaposlili u HŽ-u do kraja 1992. te da predmet prodaje nisu stanovi koji su potrebni za uredno i sigurno obavljanje željezničkog prometa te stanovi na području posebne državne skrbi.

20. U svom iskazu tužitelj je istakao:

- da je 1983.g. ušao u prostor koji je bio tada poslovni prostor HŽ. –

da je taj prostor na današnjoj adresi H., a nekada prije, da je to bila

adresa P. U.

- da su mu tadašnji njegovi rukovoditelji od kojih je jedan bio šef kolodvora a drugi je bio šef komercijale rekli da prostor odnosno skladište u kojem je tada bila smještena roba za brzu otpremu - ekspresno skladište, više nije bio adekvatan prostor za skladište jer se radilo o baraci koja je napravljena 1955.g.,

- da je HŽ taj prostor koristio za vrijeme mediteranskih igara, to je bilo 1979.g., i te sljedećih otprilike 5 do 6 godina, a njegovo izmještanje je bilo izvršeno na drugi kraj kolodvora,

- da su mu njegovi rukovoditelji rekli da useli u taj prostor i formalno je proveden sudski postupak radi iseljenja, da bi direktor OUR-a povukao tu tužbu što u predmetu ima pisani trag, da u tom rješenju piše da se protiv njega povlači tužba odnosno prijedlog za iseljenje i da se predmet smatra okončanim,

- da su nakon njega u isti objekat uselile još tri obitelji,

- da se navedeni prostor nalazi 25 m od kolosjeka, što je vidljivo iz ugovora o slobodnoj ugovorenoj najamnini,

- da je 1985.g. radnički savjet HŽ-a radne organizacije Željeznički prijevoz, donio odluku o plaćanju najamnine, struje i vode, dok je na njemu bila obveza plaćanja komunalija, a kako je tada bilo, tako je i danas.

- da se radi o prostoru od 200m2, i da su pored njega u taj prostor još uselile druge tri obitelji i da su zajedno svi živjeli u tom prostoru gdje žive i dan danas.

- da je 1999.g. dobio Odluku o dodijeli stana za službene potrebe, da bi 2003.g. dobio ugovor o slobodnoj ugovorenoj najamnini.

- da je već od spomenute odluke 1985.g. on plaćao najamninu, struju, vodu i komunalije, da je dakle sve vrijeme plaćao najamninu, a istu je od 1985.g. do 2001.g. plaćao HŽ-u,

- da je plaćao vodu za 4 člana obitelji puta pet metara kubnih za vrijeme od 6 godina, međutim ta voda nije bila od Hrv. željeznica već od nekadašnje tvrtke Jadrantrans,

- da HŽ nema mjerilo u tom objektu jer je on 2001.g. sa gradskim vodovodom sklopio ugovor i na objekat priključio gradsku vodu,

- da su 2009.g. HŽ stavile kontrolno mjerilo za električnu energiju.

- da je on uložio znatna sredstva da bi prostor priveo uvjetima za stanovanje i to na način da je izmijenio kompletnu instalaciju struje, vode, unutarnji interijer, zatvore, da HŽ nikada nije uložio niti kune u taj prostor,

- da su tijekom godina otkupljivani prostori koji se nalaze bliže kolosjeku nego njegov prostor, da je onaj tko je imao informacije svoj stambeni problem riješio, dok on svoje stambeno pitanje nije riješio,

- da od nekih drugih nekretnina posjeduje samo nekretninu u U. koju je prošle godine naslijedio od majke,

- da su u stanu živjeli on, njegova supruga i njegove dvije kćeri koje su se u međuvremenu udale,

- da je 2004.g. podnio zahtjev za otkupom predmetnog stana, međutim da mu je rečeno da nema pravo na otkup jer da se tu uselio, a da mu je to usmeno rečeno a nikada nije dobio neku pisanu odluku u tom pravcu.

- da su ti šefovi koji su njemu dali suglasnost da useli šefovi iz S., - da nije dobio pisanu odluku o useljenju u predmetni prostor.

- da se u spisu nalazi odluka Radničkog savjeta o visini najma prostora, te struje i vode,

a plaćanje je vršeno putem platnog naloga, to znači da se njemu i ostalim stanarima voda struja i stanarina odbijala od plaće, a otkada je u mirovini da dobiva račun od HŽ infrastrukure i to samo za potrošak el. energije i stanarinu, a vodu plaća gradskom vodovodu.

- da se nekretnina u Unešiću sastoji od nešto zemlje i nešto kuće,

- da se dokaz o tome da je podnio pisani zahtjev za otkupom predmetnog prostora,

odnosno zahtjev nalazi u spisu.

- da je htio podnijeti zahtjev stambenoj komisiji prednika tuženika radi dodjele stana, ali da nije znao kada to treba predati, da ljudi koji su vodili nisu davali takve informacije jer su radili kriminalne radnje, da je onaj tko je dao novac riješio i otkupio, a onaj koji nije dao novac taj da još nije riješio.

21. Iz iskaza svjedoka M. M. proizlazi:

- da tužitelja poznaje otprilike 40 godina, te da mu je poznato da je tužitelj doselio u ovaj objekat koji je bio prije u vlasništvu tvrtke J., da je to bilo 1988., 1989.g. uoči M. igara u S..

– da mu je poznato da su H. željeznice imale E. magazin, koji se nalazio

u S., na željezničkom kolodvoru, te da se nakon odluke tadašnjih vlasti taj magazin preselio u K. nasuprot tehničkog pregleda vozila, a da je to taj objekat u kojem danas živi tužitelj,

- kada je završen ukop pruge, par godina nakon preseljenja tog magazina u K.,

da se taj objekat ispraznio jer je taj magazin ponovo preseljen u K., predgrađe.

Kada je došlo do preseljenja tog magazina u K. pregrađe, tada je od strane tadašnjih inokosnih organa tuženika rečeno, zaključeno na kolegiju, da u prostor koji je ispražnjen mogu useliti djelatnici tadašnjih željeznica,

- da je useljenje izvršeno, međutim, da tada nitko od tih djelatnika koji su uselili nije dobio ništa napismeno već da je sve usmeno rečeno i odlučeno,

- da je, nakon što su ti djelatnici uselili u taj prostor, slijedilo pokretanje postupka iseljenja putem pravnih poslova, da ne zna točno kada je pokrenut taj postupak iseljenja, međutim misli da je to bilo mjesec dva dana od useljenja,

- da je 1999.g. bio pokrenut štrajk u HŽ, da se tada tražilo

povećanje plaća i rješavanje stambenih problema, da je nakon toga donesena odluka od strane tuženika da se pokrenu svi postupci radi useljenja,

- da je na nivou H.-a bilo tri stotine takvih postupaka, a da je donesena odluka da se svi ti prostori koji su useljeni pretvore u službene stanove,

- da je prije toga, da bi se dobio stan, bilo potrebno da se da suglasnost od ovlaštenih osoba da im ti prostori nisu potrebni za proces rada,

- da je nakon toga raspisan natječaj za službene stanove, i svim djelatnicima je trebao dati njegov direktor suglasnost da im je taj stan potreban za službene potrebe,

- da je, negdje 2002.g., kada se promijenila uprava, donesena odluka da se službeni stanovi promijene u redovne stanove, a da je nakon te odluke raspisan natječaj gdje su se svi djelatnici koji su dobili službene stanove prijavili i dobili su rješenje o redovnom stanu. Kad su stigla ta rješenja u tim rješenjima je pisalo da se stan daje u najam. Ne poznavajući pravnu terminologiju i probleme, te nepoznavanje pojma najam bez da je navedena riječ „zaštićenih“ usmeno je rečeno da svi stanovi idu u otkup. - da je slijedom toga na nivou HŽ-a velik broj takvih stanova otkupljen, a da je njima rečeno da ti stanovi u kojima žive također idu u otkup, te da je na taj način velik broj stanova otkupljen na nivou cijelog HŽ-a,

- da su neki djelatnici podnijeli zahtjev za otkup ali kod njih nije došlo do realizacije na splitskom području, da njemu nije poznato da li je tužitelj podnio zahtjev za otkup,

- da, nažalost, to obećanje da će se stanovi moći otkupiti nije dan danas realizirano,

da je na nivou HŽ-a bilo više odluka da se ide na otkup, bilo je više klauzula.

- da mu nije poznato čiji je interes bio da oni to ne otkupe,

- da smatra da bi uprava HŽ-a trebala donijeti političku odluku i dopustiti da oni koji žive u stanovima da otkupe te stanove po onim uvjetima pod kojima su ostali zaposlenici HŽ-a otkupili.

– da je njemu sve ovo poznato jer se nalazi u istoj situaciji kao i tužitelj, da je zaposlenik HŽ-a 40-tak godina i tri mjeseca.

- da su Mediteranske igre bile 1979.g.

- da su svi objekti u koje su tada uselili djelatnici Hž-a bili derutni i da nisu bili prikladni za stanovanje, da je takav objekat bio i objekat u koji je uselio tužitelj, da su svi djelatnici uložili u stanove vlastita sredstva, tako da su isti sa vlastitim sredstvima doveli objekte u prostor prikladan za stanovanje.

- da svi oni plaćaju struju, vodu i stanarinu, da stanarinu plaćaju HŽ-u, te da također i struju i vodu plaćaju HŽ-u obzirom da se radi o zajedničkom mjerilu.

22. Iz iskaza svjedoka A. I. proizlazi:

- da su, u razdoblju od 1979. do 1985.g., kako su se praznile službene prostorije željeznica, tako u te prostorije useljavani ljudi koji su radili u željeznici, te da je na taj način između ostalog u prostor gdje danas živi uselio i tužitelj,

- da je on bio u povjerenstvu za pretvaranje službenih prostorija u stanove sa pravom otkupa to je bilo 1995.g., 1996.g. iza rata,

- da su svi ti korisnici takvih stanova uložili vlastita sredstva u uređenje tih službenih prostorija koje su im dodijeljene da bi mogli te prostorije prilagoditi za život u njima, da željeznica u uređenje tih prostorija nije ništa izdvojila,

- da je neko vrijeme bilo govora da će se ti stanovi otkupiti u tu svrhu, da je jedan put iz Z. došao jedan direktor tuženika međutim da nije nikada došlo do realizacije otkupa, a gdje je sve to završilo, da mu nije poznato,

- da su prostorije u koje je tužitelj uselio bile su izgrađene, odnosno, postojale su još u doba kada je kopan tunel između S. predgrađa i S., da je u tim prostorijama

jedno vrijeme bio čak i J.,

- kada su oni iselili, tada su u te prostorije ušli djelatnici željeznica uz blagoslov direktora, a koliko je njemu poznato izdano je vrlo malo rješenja o useljenju uglavnom se radilo o usmenim dopuštenjima za useljenje u te prostorije.

- da koliko je njemu poznato, nisu pokrenute nikakve tužbe za iseljenje osoba koje su uselile u te prostore i nije mu poznato da bi bilo tko bio deložiran, koliko zna nitko nije deložiran,

- da mu je poznato da su otkupljeni stanovi od željeznica, od strane bivših radnika željeznica,

- da povjerenstvo nije imalo ovlaštenje donositi odluke, zadaća povjerenstva je bila da ide od zaposlenika do zaposlenika koji su uselili u službene prostorije i da popisuje koliko svaki taj objekat ima prostorija i što je taj koji je uselio u objekat napravio u objektu, da je tada bilo 86 takvih zaposlenika koji su uselili u službene stanove na području S., S. i K. S. i za svakog je napisana zabilješka o tome što

je napravljeno u stanu.

- da je taj zapisnik dostavljen upravi tuženika i direktoru za nekretnine u Z., D. M.,

- da je D. M. jednom prilikom bio u S., te je obećao da će se dopustiti otkup tih stanova, međutim nikada nije došlo do toga, a D. M. je i smijenjen nakon izvjesnog vremena.

23. U svom iskazu svjedok I. G. je istakao:

- da je prostor u kojem je tužitelj uselio i u kojem sada živi njemu dobro poznat,

- da je tu nekad bila ekspresna blagajna i da je tu on radio, da je to bilo davno, misli da je to bilo 1985., 1986.godine,

- da se radi o jednom prostoru koji je bio u dosta devastiranom stanju,

- da je ta ekspresna blagajna preseljena u glavni magazin na željeznički kolodvor S.

predgrađe,

- da nakon što je ta ekspresna blagajna preseljena u taj magazin u taj prostor je preselio tužitelj, a da je tužitelj u taj prostor preselio uz dogovor s nadređenima, misli da se jedan od nadređenih zvao D. S., da je on bio glavni direktor,

- da se ne sjeća imena ostalih nadređenih,

- da se ne sjeća točnih godina jer da je sve bilo davno, ali da mu je poznato da je tužitelj u predmetni prostor uselio nakon preseljenja ekspresne blagajne, misli da je to bilo 1984., 1985. ali ne sjeća se točno,

- da je on član član udruge Ž. stanara S. i poznato mu je da u toj njihovoj udruzi ima 44 obitelji koje su uselili u prostorije tuženika na ovakav način kao tužitelj, da se radi o istoj stvari,

- da misli da ima još sličnih obitelji, ali oni nisu njihovi članovi,

- da je tužitelj, nakon što je uselio, rekao da ima namjeru tu živjeti jer da nije imao drugog smještaja,

- da je tužitelj predmetni prostor doveo u funkciju za stanovanje, poznato mu je da je tužitelj u taj prostor doveo i vodu, te da je taj prostor obnovio u cijelosti,

- da tužitelj u tom prostoru i dan danas živi, da mu poznato da u tom prostoru sa tužiteljem žive još dvoje djece i žena.

- da koliko je njemu poznato, tuženik nije donosio nikakve odluke vezane uz stanovanje tužitelja u predmetnom prostoru u razdoblju nakon što je tužitelj uselio u predmetni stan,

- da mu nije poznato da je tuženik pokušavao bilo kakve deložacije tužitelja iz predmetnog stana,

- da mu je poznato da se HŽ nisu ponašale jednako prema svim ljudima, naime, oni ljudi koji su imali vezu i koji su platili, oni su riješili svoje stambeno pitanje, Neki od ljudi su otkupili stanove od HŽ-a a neki su podnosili i zahtjev za nadogradnju, a ti su zahtjevi odobreni.

- da u tom objektu gdje stanuje tužitelj ima još useljenih željezničara, poput S. J., pok. R., K. J.,

- da se svi oni nalaze pod istim krovom zajedno s tužiteljem, da je svatko od njih u svom stanu, ali pod istim krovom,

- da je U. Ž. stanara formirana u vrijeme kada su počele prijetnje

deložacijama, ne sjeća se točno kada je to bilo, tamo je tada iz Z. preporučeno da osnuju Udrugu i da uđu u spor s poslodavcem.

24. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ovaj sud je utvrdio:

- da je tužitelj bio zaposlenik HŽ, te da je tužitelj uz znanje prednika

tuženika, tijekom 1983.g. uselio u poslovne prostorije u vlasništvu tuženika, konkretno u skladište u kojem je do tada bila smještena roba za brzu otpremu – ekspresno skladište, te da je tužitelj na taj način riješio svoje stambeno pitanje,

- da je tužitelj poslovni prostor tuženika pretvorio u stan površine 44,20 m2 te u isti uselio sa suprugom i djecom,

- da je prednik tuženika HŽ-Hrvatske željeznice, Uprava HŽ-a 17. prosinca 1999.g. donijela Odluku da tužitelju I. M., na radnom mjestu samostalnog carinsko-

komercijalnog referenta u društvu C. C. d.o.o. Z. dodijeli na

upotrebu stan za službene potrebe u S., …, ukupne površine 44,20

m2,

- da je naprijed navedenom Odlukom prednika tuženika odlučeno da korisniku stana za službene potrebe prestaje pravo na uporabu stana nakon prestanka obavljanja poslova zbog kojih je dobio službeni stan (bez krivnje ili svojom krivnjom) te u slučaju zaposlenikova odlaska iz HŽ,

- da je Odlukom tvrtke HŽ Nekretnine od 13.01.2003.g., predmetni stan u S.,

H. ukupne površine 44,20 m2 pretvoren iz stana u službene potrebe za

stan za redovne potrebe. Također je utvrđeno da je tužitelju rečenom Odlukom priznato pravo na najam stana koji mu je dodijeljen Odlukom uprave U—105-45/97 od 24.10.1997.g.

- da su, potom, dana 16.01.2003.g. tužitelj kao najmoprimac s jedne strane i HŽ - H. Ž. d.o.o., Z., kao vlasnik stana (dalje: najmodavac) s druge

strane zaključili Ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom temeljem članka 5, 9 i 10 Zakona o najmu stanova ("Narodne Novine", broj 91/96), članka 22. Pravilnika o davanju stanova u najam i dodjeli stambenih kredita radnicima HŽ-a SIVjHŽ-a broj 4 od 14.6.20002. i Odluke Direktora HŽ - Nekretnina broj:191/03 od 13.1.2003.. .godine, za stan u S., …,

- da je rečenim ugovorom definirano da se stan nalazi u stambenom objektu, prizemlje, udaljenost od osi kolosjeka više od 25 m, da se stan sastoji od: dvije sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja, hodnika i terase u ukupnoj površini 44,20 m2,

- da će najmoprimac stan koristiti sa slijedećim članovima obiteljskog domaćinstva: 1. M. M. – supruga, J. …, 2. A. M. – kći,

…, 3. K. M. – kći,

- da će najmoprimac za korištenje stana plaćati slobodno ugovorenu najamninu u iznosu od 138,43 kn, sukladno O. U. H. broj: U-65-13/02. od 20. kolovoza 2002., a prema popisu za obračunske grupe na plaći ili prema ispostavljenim uplatnicama do 15. u mjesecu za protekli mjesec...

- da je rješenjem T. suda u Z. br. Tt06/9090-2 od 29. prosinca 2006.

upisana podjela prednika tuženika HŽ H. željeznice d.o.o. s osnivanjem 4

društva, i to: H. I. d.o.o. (tuženik), H. V. vlakova d.o.o., H. P.

prijevoz d.o.o. i H. C. d.o.o.,

- da su planom podjele pravnog prednika H. HŽ d.o.o. stambene

zgrade i stanovi preneseni u imovinu tuženika,

- da je tuženik kao društvo osnovan radi upravljanja željezničkom infrastrukturom, a željezničku infrastrukturu prema odredbama Zakona o željeznici (NN 94/13) i Pravilnika o željezničkoj infrastrukturi (NN 123/03 i 30/04) čine željeznička pruga i pružno tijelo, nasipi, usjeci, odvodni kanali, jarci,

- da je citiranim Zakonom o željeznici, odnosno Pravilnikom određeno da je željeznička infrastruktura javno dobro u općoj upotrebi u vlasništvu RH i njome se gospodari i upravlja u skladu s njezinim statusom, a ugovorom između Vlade RH i tuženika od 12. lipnja 2008. tuženik se obvezuje obavljati poslove upravljanja željezničkom infrastrukturom i ostale poslove, sukladno ugovoru o upravljanju, dok je aneksom tog ugovora od 7. prosinca 2010. ugovoreno da je tuženik ovlašten raspolagati i sklapati ugovore zakupa zemljišta i poslovnog prostora, najma i korištenja službenih stanova, odnosno uporabnih nekretnina u sklopu željezničke infrastrukture,

- da tužitelj nije stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu u smislu odredaba

Zakona o stambenim odnosima, jer poslodavac, prednik tuženika nikada nije donio odluku kojom se tužitelju odobrava useljenje u predmetni stan u trenutku useljenja (1983.g.), slijedom čega je, po ocjeni ovog suda, riječ o useljenju bez odluke poslodavca,

- da je, međutim, poslodavac znao za bespravno useljenje tužitelja i nije poduzeo nikakvu radnju u cilju sprječavanja tog useljenja,

- da tužitelj koristi predmetni stan za stanovanje sa svojom obitelji od 1983.g. te da se u predmetnom stanu nalazi i danas neprekidno, bez ometanja od strane tuženika,

25. Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, zaključak je ovog suda da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

26. U odnosu na spornu činjenicu je li tužitelj stekao status zaštićenog najmoprimca te je li osnovan njegov tužbeni zahtjev za donošenje presude koja bi zamijenila ugovor o najmu stana zaključak je ovog suda da tužitelj u trenutku stupanja na snagu Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06 i 68/18 – dalje: ZNS) 5. studenog 1996. nije imao status zaštićenog najmoprimca iz čl. 8. ZNS-a, slijedom čega se nisu ostvarile pretpostavke za donošenjem presude koja bi zamijenila ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom sukladno odredbi čl. 31. st. 1. ZNS-a.

27. Naime, unatoč činjenici što se je tužitelj s obitelji uselio u poslovne prostorije tuženika 1983., nakon čega je adaptirao te prostorije na način da je formirao stan površine 44,20 m2, što je tuženik prešutno odobrio zbog toga što nije poduzeo niti jednu radnju kojom bi spriječio useljenje tužitelja, tužitelj nije mogao steći stanarsko pravo zbog činjenice što se nisu ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 48 Zakona o stambenim odnosima koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme useljenja tužitelja u predmetni stan (1983.g.), a kasnije čl. 59 Zakona o stambenim odnosima iz 1985.g.

28. Naime, prema citiranoj odredbi stanarsko pravo se stjecalo na osnovu pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje ili koje druge valjane pravne osnove, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

29. U konkretnom slučaju tužitelj nikada nije dobio pravomoćnu odluku o davanju stana na korištenje, a ni bilo koju drugu odluku ni pravnu osnovu u tom pravcu, slijedom čega tužitelj nikada nije stekao status nositelja stanarskog prava.

30. Samim time nisu se ispunile ni pretpostavke propisane odredbom čl. uvodno citiranog čl. 8. stavak 1. alineja treća Zakona o najmu stanova prema kojem zaštićenu najamninu plaćaju korisnici stanova koji su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do stupanja na snagu tog zakona Naime, kod činjenice da tužitelj nije stekao status nositelja stanarskog prava na predmetnom stanu, to onda tužitelj ne može ni plaćati zaštićenu najamninu jer zaštićenu najamninu mogu plaćati samo korisnici stanova koji su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do stupanja na snagu Zakona o najmu stanova.

31. Nadalje, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan ni iz razloga jer se u konkretnom slučaju ne radi o stanu, već o službenim prostorijama u vlasništvu tužitelja. Naime, iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj uselio u prostorije u kojima je do tada bila smještena roba za brzu opremu – ekspresno skladište. Međutim, čl. 1. ZNS-a propisano je da se tim zakonom uređuju prava i obveze u svezi s najmom i korištenjem stana ili dijela stana, a tužitelj nije ni prešutno od pravnog prednika tuženika dobio na korištenje stan, već poslovni prostor (ekspresno skladište), zbog čega se pravni odnos među strankama ne može prosuđivati prema odredbi čl. 31. st. 1. ZNS-a, jer tužitelj na poslovnom prostoru ni na koji način nije mogao steći stanarsko pravo.

32. Nadalje, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan ni iz razloga jer je tuženik tužitelju predmetni stan dodijelio temeljem Odluke o dodjeli stana za službene potrebe i Ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom čime je tužitelj pristao

na posljedice koje iz takve Odluke i ugovora proizlaze, obzirom da ugovor stvara prava i obveze među ugovornim strankama.

33. Člankom 6. Zakona o stambenim odnosima propisano je između ostalog da se stanarsko pravo ne može se steći na stanovima za službene potrebe;

34. S obzirom da tužitelj, sukladno gore citiranoj zakonskoj odredbi, nije mogao steći stanarsko pravo na stanu za službene potrebe, to onda ne može ni plaćati zaštićenu najamninu jer zaštićenu najamninu, sukladno uvodno citiranim odredbama, mogu plaćati samo korisnici stanova koji su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do stupanja na snagu Zakona o najmu stanova.

35. Cijeneći sve naprijed navedeno, zaključak je ovog suda da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan prvenstveno iz razloga jer tužitelj 1983. nije uselio u stan već u poslovne prostorije tuženika, a što nije ni sporno s obzirom da i sam tužitelj u svom iskazu navodi da je uselio u poslovne prostor prednika tuženika koji je služio kao ekspresno skladište, koje je on kasnije vlastitim sredstvima adaptirao za potrebe stanovanja, a kako se stanarsko pravo moglo stjecati samo na stanovima a ne i na poslovnim prostorijama,

to tužitelj nije na predmetnom stanu stekao stanarsko pravo, pa sukladno navedenom i ne može zaključiti ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom jer su to mogli napraviti samo korisnici stanova koji su imali status nositelja stanarskog prava.

36. Odlukom od 17. prosinca 1999.g. predmetno skladište pretvoreno je u stan za službene potrebe, iz kojeg razloga po ocjeni ovoga suda tužitelj u trenutku stupanja na snagu ZNS-a nije imao stanarsko pravo koje bi stekao prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu toga zakona, iz kojih razloga neosnovano traži zaključenje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom iz čl. 31. st. 1. ZNS-a.

37. Pored navedenog, sve i da je tužitelj u ovom postupku i dokazao da je stekao stanarsko pravo do stupanja na snagu Zakona o najmu stanova, što po utvrđenju ovog suda nije dokazao, niti tada tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan. Naime, prema odredbi čl. 33. st. 2. ZNS-a zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana najmoprimac je bio dužan podnijeti vlasniku stana u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu toga

Zakona 5. studenog 1996., odnosno od dana pravomoćnosti odluke kojom je odlučeno o pravu te osobe na korištenje stanom. Iako se ne radi o prekluzivnom roku tužitelj je imao mogućnost tražiti od tuženika zaključenje spornog ugovora u razumnom roku, što nije učinio, jer tu činjenicu tijekom ovog postupka nije iznio, već je s pravnim prednikom tuženika 16. siječnja 2003.g., dakle nakon sedam godina od stupanja na snagu ZNS-

a zaključio Ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom.

38. Dakle, cijeneći ponašanje tužitelja, cijeneći pri tome činjenicu da tužitelj nije ni u propisanom, a ni u razumnom roku zatražio sklapanje ugovora sa zaštićenom najamninom, već da je zaključio ugovor sa slobodno ugovorenom najamninom, ovaj sud zaključuje da je volja tužitelja bila da sa tuženikom zaključi ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom, a ne ugovor sa zaštićenom najamninom.

39. Konačno, potrebno je i istaći da tužitelj nije ni osporio Odluku pravnog prednika tuženika od 17. prosinca 1999.g., kojom je odlučeno da se tužitelju daje na uporabu stan za službene potrebe.

40. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te je odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

41. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 1 ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe u iznos od 400,00 kn. Naime, prema odredbi čl. 40 ZPP-

a ako prvostupanjski sud ne utvrdi vrijednost predmeta spora najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn. S obzirom da tužitelj nije odredio vrijednost predmeta spora, te s obzirom da to nije napravio ni sud do zaključenja glavne rasprave, to je sukladno odredbi čl. 40 ZPP-a određeno da vrijednost predmeta spora iznosi 50.000,00 kn. Slijedom navedenog,

pristojba odgovora na tužbu iznosi 425,00 kn. No kako je tuženik zatražio trošak u iznosu od 400,00 kn, to je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 400,00 kn. Na dosuđeni iznos tuženiku pripada kamata počev od presuđenja, dakle od 09. studenoga 2022.g. pa do konačne isplate. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

U Splitu, 09. studenoga 2022.g.

S U D A C

Miro

Maslać,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u roku od 15 dana nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.