REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4268/2021-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INKASO.HR d.o.o. Osijek, Lorenza Jagera 5, OIB 82925459345, kojega zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borić & Toš d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, koju zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5375/2020-1 od 5. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1245/2019-33 od 26. listopada 2020., u sjednici održanoj 9. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Tuženici se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5375/2020-1 od 5. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1245/2019-33 od 26. listopada 2020., u odnosu na pitanje:
"Treba li odredbu čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014, dalje ZZP/07) tumačiti na način da se isključivo potrošač koji osobno pokrene postupak sukladno navedenoj odredbi ZZP/07 može pozivati na utvrđenja iz provedenog postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača?".
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja i odbijena je žalba tuženice.
2. Presudom suda prvog stupnja pod stavkom I. izreke naloženo je tuženici u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos 9.777,83 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa (pobliže navedenih u izreci prvostupanjske presude) do isplate, dok je pod stavkom II. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.
3. Protiv navedene drugostupanjske presude tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije u kojem predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:
"1. Treba li odredbu čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014, dalje ZZP/07) tumačiti na način da se isključivo potrošač koji osobno pokrene postupak sukladno navedenoj odredbi ZZP/07 može pozivati na utvrđenja iz provedenog postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača?
2. Trebaju li se ugovorne strane u slučaju djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, a sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. 3. 2004. broj Su-IV-222/04, smatrati poštenim stjecateljima, pa stjecatelj treba platiti zatezne kamate na stečeno bez osnove tek od dana podnošenja zahtjeva odnosno tužbe?".
3.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica ističe da prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385. i čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).
4. U odgovoru na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije tužitelj je predložio odbaciti prijedlog tuženice za dopuštenje revizije, te je zatražio trošak sastava odgovora na prijedlog.
5. Prijedlog je dopušten.
6. Ispitujući dopuštenost prijedloga sukladno odredbama čl. 385.a ZPP, ovaj sud je ocijenio da je (prvo postavljeno) pitanje naznačeno u izreci rješenja važno za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Međutim, u odnosu na drugo postavljeno pitanje valja reći da isto nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer se u odnosu na drugo pitanje (koje se odnosi na tijek zatezne kamate na stečeno bez osnove ovisno je li pošten ili nepošten stjecatelj) polazi od drugačije pretpostavke nego li je sud utvrdio (utvrđeno da je tuženica nepošten stjecatelj), zbog čega o odgovoru na naznačeno pitanje ne ovisi odluka o sporu.
8. Slijedom navedenog, a s obzirom da su u ovoj pravnoj stvari u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 6. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
9. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP), slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 9. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
Broj zapisa: eb304-85a7b
Kontrolni broj: 07e79-32b3c-30cf3
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
