REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2435/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević, članice vijeća, u pravnoj tužitelja CA OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Mesić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mesić, Potočnjak & Šušnjar iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-860/2017-2 od 7. ožujka 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5967/16-6 od 13. travnja 2017., u sjednici održanoj 9. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e:

1. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačava se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-860/2017-2 od 7. ožujka 2019., te se sudi:

Odbija se žalba tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5967/16-6 od 13. travnja 2017.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak revizije u iznosu od 1.8750,00 kuna (248,86 EUR), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5967/16-6 od 13. travnja 2017. suđeno je:

"Nalaže se tuženiku, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, isplatiti tužitelju, CA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 19.658,43 kn (devetnaest tisuća šest stotina pedeset i osam kuna i četrdeset i tri lipe) na ime invalidske mirovine za razdoblje od 30. rujna 2008. godine do 30. rujna 2009. godine zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2016. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29 stavak 2 i 8 ZOO-a, te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (dvije tisuće pet stotina kuna) sa zateznim kamatama tekućim od 13. travnja 2017. godine pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29 stavak 2 i 8 ZOO-a, sve u roku od 15 dana.".

2. Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-860/2017-2 od 7. ožujka 2019. preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu u skladu sa navodima revizije, podredno ukine drugostupanjsku presudu i premet vrati na ponovni prvostupanjski postupak. Potražuje trošak revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao pripadnika Hrvatskog vijeća obrane za isplatom iznosa od 19.658,43 kuna (dospjeli, a neisplaćeni iznosi prema rješenju tuženika Klasa: UP/I 141-02/08-03/OB 01201665665 od 21. listopada 2009.).

6.1. Prvostupanjski sud, usvaja zahtjev tužitelja uz zaključak da, iako u državnom proračunu nisu osigurana sredstva za isplatu zaostatka invalidske mirovine , tužitelj ima legitimno i opravdano očekivati da će mu potraživanje biti podmireno u razumnom roku. Kako je rješenjem tuženika od 21. listopada 2019. određivanje vremena ispunjena ostavljeno na volju dužnika, glede roka ispunjenja odnosno dospijeća obveze tuženika ima se primijeniti odredba čl. 176. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/08 i 41/08 - dalje u tekstu: ZOO), te utvrđuje da je tražbina tužitelja dospjela danom podnošenja tužbe (17. listopada 2016.).

6.2. Drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi tuženika, preinačava prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev u cijelosti te izražava shvaćanje da je " (…) parnični sud vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku, pa kako je u izreci navedenog rješenja kojim je utvrđeno da tužitelj ostvaruje pravo na zaostale iznose mirovine, izričito navedeno da će utuženi iznos biti isplaćen „kada za to budu osigurana sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske“ dakle, da će se isplata zaostale mirovine izvršiti kad se ispuni i kumulativni uvjet, osiguranje sredstava u državnom proračunu Republike Hrvatske (koja sredstva nisu osigurana), nije bilo mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva (…)" pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2521/2013 od 30. svibnja 2017.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7.1. Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. Tužitelj svojim pitanjem problematizira primjenu odredbe čl. 176. ZOO, odnosno pitanje dospjelosti tražbine tužitelja i uvjetne obveza tuženika iz upravnog rješenja kada je kao jedan od uvjeta naveden "kada za to budu osigurana sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske".

8.1. Vezano za razloge važnosti navedenih pitanja u smislu čl. 382. st. 3. ZPP tužitelj određeno ukazuje na presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-718/2017 od 7. ožujka 2018., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3795/2017 od 18. rujna 2018., Gž-5147/2017 od 31. listopada 2017. i Gž-3822/2017 od 10. travnja 2018., Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-2153/2017 od 3. rujna 2018., Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1814/2017 od 14. veljače 2018. i Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1855/2017 od 15. studenog 2017.

9. Pitanje koje se odnosi na dospjelost predmetne tražbine tužitelja je pitanje koje je važno za odluku u ovoj pravnoj stvari, i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer, prema dosadašnjoj praksi drugostupanjskih i revizijskog suda, ono ovisi o tome jesu li osigurana sredstva u državnom proračunu temeljem ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji, odnosno jesu li u konkretnom slučaju osigurana sredstva za isplatu neisplaćenih mirovina tužitelju temeljem rješenja tuženika od 21. listopada 2009., donesenom primjenom Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 174/04, 92/05, 02/07 i 107/07 – dalje: ZPHBDR), dok je Europski sud za ljudska prava (ESLJP-a), odlučujući po tužbama protiv revizijskih odluka u takvim predmetima utvrdio povredu prava podnositelja na mirno uživanje vlasništva (članak 1. Protokola 1.).

10. Naime, sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odluci poslovni broj Rev-1223/07-2 od 5. svibnja 2009. i Rev-2521/2013-2 od 30. svibnja 2017., (kojom je potvrđeno odbijanje tužbenog zahtjeva, u situaciji kad je tuženik Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje rješenjem odredio da će se tužitelju isplatiti dodatak na mirovinu za određeno vremensko razdoblje "kada budu osigurana sredstva u proračunu Republike Hrvatske", trenutkom odlučivanja (i presuđivanja) utužena tražbina tužitelja prema tuženiku nije dospjela) utvrđeno je da u tom konkretnom predmetu za navedenu namjenu nisu bila osigurana sredstva u državnom proračunu.

10.1. Međutim, u međuvremenu je ESLJP-a razmatrao navedeno pitanje te je u konačnoj presudi objavljenoj 23. rujna 2021. u spojenim predmetima Nedić i Džojić protiv Hrvatske (brojevi zahtjeva 26813/15 i 18153/16) utvrdio povredu prava podnositelja na mirno uživanje vlasništva (članak 1. Protokola 1.) neisplatom navedenih mirovina.

10.2. Prvi podnositelj (Nedić) je 2011., a drugi (Džojić) 2014. tužbom zahtijevao isplatu neisplaćenih iznosa mirovine te su obojica (prvi 2014. i drugi 2015.) pravomoćno odbijeni sa zahtjevom za isplatu. Pritom su sudovi slijedili stabilnu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, započetu još 2009. (Rev-1223/07 od 5. svibnja 2009.), prema kojoj u situaciji kada je rješenjem HZMO-a određeno da će se tužitelju isplaćivati dodatak na mirovinu kada budu osigurana sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske, utužena tražbina nije dospjela budući da za navedenu namjenu sredstva u državnom proračunu nisu bila osigurana.

10.3. ESLJP-a je u navedenim presudama ponovio kako nemogućnost izvršenja pravomoćne odluke kojom je podnositelju priznat novčani iznos predstavlja miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje imovine. Potvrdio je da se poneko kašnjenje s izvršenjem može opravdati posebnim okolnostima, ali je istakao da državno tijelo ne može navesti nedostatak sredstava kao izgovor za nepoštivanje pravomoćne odluke. ESLJP je utvrdio da su predmetne pravomoćne odluke upravnih tijela ostale neizvršene u razdoblju od devet godina jer odgovarajuća sredstva za njihovo ispunjenje nisu bila predviđena u državnom proračunu. S obzirom na to da su u njegovoj dosadašnjoj praksi (ESLJP-a) puno kraća kašnjenja utvrđena pretjeranim, ESLJP-a nije našao nikakvih razloga da odstupi od te prakse u ovim predmetima pa je utvrdio povredu članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju.

11. Prema tome, prihvaćajući navedeno shvaćanje ESLJP-a vijeće ovog suda je odstupilo od svoje dosadašnje prakse o navedenom pitanju, te je imajući u vidu navedeno ocijenio da drugostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja uz izraženo shvaćanje da " (…) nije bilo mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva jer za to nisu bila osigurana sredstva u državnom proračunu(…)".

12. Stoga, neovisno što je izrekom pravomoćnog rješenja tuženika od 21. listopada 2009., određeno da isplata mirovine tužitelju po tom rješenju pripada počevši od 30. rujna 2008. uz odgodni uvjet da će zaostale mirovine biti isplaćene kad za to budu osiguranja sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske i neovisno o tome što sredstva namijenjena isplati tužiteljevog potraživanja nisu bila osigurana u državnom proračunu tuženik je bio dužan ispuniti svoju pravomoćnim rješenjem utvrđenu obvezu, jer nema opravdanih razloga tužitelja predugo zadržavati u neizvjesnosti, u smislu odredbe čl. 176. ZOO, poštujući načelo opravdanog očekivanja tužitelja glede ispunjenja njegovog potraživanja, a kako je tuženik-dužnik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze u trenutku podnošenja tužbe, odnosno 17. listopada 2016., taj dan predstavlja primjeren rok za ispunjenje njegove obveze.

13. S obzirom na navedeno, valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i na temelju čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao izreci presude pod toč.1.

14. Kad se povodom pravnog lijeka preinačuju nižestupanjske odluke, potrebno je odlučiti o ukupnim troškovima spora (čl. 166. st. 2. ZPP).

14.1. Tužitelj je u cijelosti uspio s revizijom pa mu je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP dosuđen trošak revizije u ukupnom iznosu od 1.875,00 kn, a koji se odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) u iznosu od 1.500,00 kn uz pripadajući PDV na odvjetničku uslugu od 375,00 kuna (Tbr. 10. toč. 6 Tarife), pa je odlučeno kao u izreci pod toč. 2.

14.2. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. (1 EUR=7.53450).

Zagreb, 9. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud