Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-121/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Noemi Butorac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ABC, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika [obrt], iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv točke II presude na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Pr- 1235/2021-10 od 14. rujna 2022., 09. studenog 2022.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki II izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku broj Pr-1235/2021-10 od 14. rujna 2022.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I/ Nalaže se tuženiku [obrt] da tužitelju ML na ime razlike manje isplaćenih plaća isplati bruto iznos od 19.582,09 kn (devetnaest tisuća petsto osamdeset dvije kune devet lipa) / 2.600,541 eura (dvije tisuće šesto eura pedeset četiri centa) zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

- za prosinac 2015. na iznos od 1.395,13 kn od 16. siječnja 2016. do isplate

- za siječanj 2016. na iznos od 1.423,86 kn od 16. veljače 2016. do isplate

- za veljaču 2016. na iznos od 1.416,80 kn od 16. ožujka 2016. do isplate

- za ožujak 2016. na iznos od 1.340,91 kn od 16. travnja 2016. do isplate

- za travanj 2016. na iznos od 1.375,96 kn od 16. svibnja 2016. do isplate

- za svibanj 2016. na iznos od 1.404,63 kn od 16. lipnja 2016. do isplate - za lipanj 2016. na iznos od 1.438,19 kn od 16. srpnja 2016. do isplate

- za srpanj 2016. na iznos od 1.396,97 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate

- za kolovoz 2016. na iznos od 1.718,45 kn od 16. rujna 2016. do isplate;

- za rujan 2016. na iznos od 1.350,38 kn od 16. listopada 2016. do isplate;

- za listopad 2016. na iznos od 1.515,00 kn od 16. studenog 2016. do isplate;

- za studeni 2016. na iznos od 1.417,24 kn od 16. prosinca 2016. do isplate;

- za prosinac 2016. na iznos od 1.357,60 kn od 16. siječnja 2017. do isplate;

- za siječanj 2017. na iznos od 1.030,96 kn od 16. veljače 2017. do isplate, sve u roku 15 dana po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim pojedinačnim bruto iznosima ,sve u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku [obrt] da tužitelju ML na ime parničnog troška isplati iznos od 1.875,00 kn/249,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 14. rujna 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje [obrt], sve u roku 15 dana dok se tužitelj odbija s preostalim zahtjevom za naknadu troška postupka u iznosu 1.250,00 kn. "

2. Tužiteljica je izjavila žalbu protiv odluke o parničnim troškovima (točka II izreke) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da presudu preinači na način da, pored svote dosuđene u točki II izreke, dosudi i daljnjih 500,00 kn na ime troškova prvostupanjskog postupka. Tužiteljica je tražila i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 500,00 kuna plus PDV (Tbr. 7 točka 1.), za sastav obrazloženog podneska od 13. srpnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn plus PDV (Tbr. 8. točka 1.), što ukupno daje svotu od 1.875,00 kn. Na dosuđeni trošak tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske odluke.

6. Glavna žalbena objekcije tužiteljice je da je kao vrijednost predmeta spora trebalo uzeti vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva bez obzira na činjenicu što je u tužbi bila formalno naznačena manja vrijednost predmeta spora jer tužiteljica u vrijeme sastavljanja tužbe nije znala koliko će iznositi konačno određeni tužbeni zahtjev, pa je zbog toga označila vrijednost predmeta spora sa 2.600,00 kn.

7. Protivno shvaćanju žaliteljice ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno kod utvrđivanja visine troška za sastav tužbe uzeo vrijednost predmeta spora koja je navedena u tužbi. Naime, prema odredbi članka 186. b. stavak 5. ZPP- u tužbi iz stavka 1. tog članka (stupnjevita tužba) tužitelj je dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 40. stavak 2. ZPP-a, a prigodom postavljanja tužbenog zahtjeva iz stavka 4.tog članka tužitelj je dužan iznova označiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članaka 35. do 37. i članka 39. ZPP-a. Zbog toga se visina troška za svaku pojedinu radnju utvrđuje prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja te radnje. Vrijednost predmeta spora kod podnošenja tužbe iznosila je 2.600,00 kuna i prvostupanjski sud je pravilno priznao trošak za sastav tužbe u iznosu od 500,00 kn plus PDV.

8. Za sastav podnesaka od 13. srpnja 2021. sud je priznao tužiteljici trošak u iznosu od 1.000,00 kn plus PDV, ocijenivši ga kao obrazloženi podnesak sukladno Tbr.8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Međutim, za podnesak od 13. srpnja 2021. tužiteljici nije pripadala naknada po Tbr.8. točka 1. već po Tbr.8. točka 3., tj. za ostale podneske jer se nije radilo obrazloženom podnesku već o podnesku s kojim se samo uskladio tužbeni zahtjev sa dobivenim podacima, zbog čega se za takav podnesak priznaje naknada sukladno Tbr.8. točka 3. Tarife, ali kako prvostupanjski sud postupajući na ovakav način nije pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu žaliteljice, sud ne može intervenirati u ovaj dio pobijane odluke.

9. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, pa je riješeno kao u izreci.

10. Budući je tužiteljičina žalba odbijena to nije bilo osnove za priznavanje troškova žalbenog postupka.

U Dubrovniku, 09. studenog 2022.

Sutkinja

Noemi Butorac