REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 748/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice AŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotužiteljice AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Domagoj Krpina, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović i Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2970/2021-2 od 3. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj P-1245/19-27 od 22. srpnja 2021., u sjednici održanoj 9. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Addiko Bank d.d. odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2970/2021-2 od 3. prosinca 2021., kojom je odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj P-1245/19-27 od 22. srpnja 2021.

2. Protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u kojem predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:

1. Je li sud u pojedinačnom postupku u kojemu potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi ili je ovlašten utvrditi njihovu nepoštenost i posljedično ništetnost isključivo na temelju utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača?

2. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja iz presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača u pojedinačnom postupku koji je pokrenuo potrošač pozivajući se na ta utvrđenja, ako se u pojedinačnom postupku utvrde drukčije činjenične okolnosti od onih koje su utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača?

3. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja presuda za zaštitu kolektivnih prava i interesa u pojedinačnim sudskim postupcima koji su pokrenuti radi vraćanja stečenog bez osnove prije nego što je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19)?

4. U parničnom postupku koji je pokrenut tzv. stupnjevitom tužbom sukladno članku 186.b Zakona o parničnom postupku, mora li tužitelj konačno odrediti tužbeni zahtjev prije zaključenja prethodnog postupka ili to smije učiniti i u stadiju glavne rasprave?

5. Je li ugovorna strana za koju je pravomoćno utvrđeno da je sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača nepošteno ugovorila određenu ugovornu odredbu nužno i nepošteni stjecatelj u smislu članka 1115. Zakona o obveznim odnosima? U slučaju restitucije na osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, teku li zakonske zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?

6. Je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u cijelosti ništetna ako je prethodno utvrđen ništetnim isključivo način njezine promjene?

7. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana tako da odredi primjenu fiksne kamatne stope za solemnizirani ugovor o kreditu u kojemu su se stranke jasno opredijelile za ugovaranje promjenjive kamatne stope?

8. Može li se podnošenje tužbe koju je Udruga potrošača podnijela radi zaštite kolektivnih prava i interesa smatrati radnjom vjerovnika iz članka 241. Zakona o obveznim odnosima koja dovodi do prekida zastare u sudskom postupku koji je pojedinačno pokrenuo potrošač koji nije bio stranka tog kolektivnog spora?

9. Ako sud u pojedinačnom postupku utvrdi ništetnost odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, i time ga pretvori u ugovor o kreditu u hrvatskim kunama bez valutne klauzule s fiksnom kamatnom stopom, smije li sud u tom kreditu (kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom) kao fiksnu kamatnu stopu primijeniti iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovito naplaćivale za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom u tom razdoblju?

2.1. Tuženik ističe da su postavljena pitanja važna za rješenje spora ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Kao razloge zbog kojih prvo, drugo, peto, šesto i osmo pitanje smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka revizijskog suda i na odluke drugostupanjskih sudova (poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i dr.), smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.

4. Na prijedlog nije odgovoreno.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19.

- dalje: ZPP), ocijenjeno je da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije koja se odnose na način utvrđivanja nepoštenosti ugovornih odredbi nepoštenost stjecatelja, ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te na prekid zastare, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda (tako u Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr.), a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu (tako i u Revd-4383/21, Revd- 5169/20212, Revd-146/22, Revd-1383/2022-2, Revd-2810/2022-2 i dr.).

5.1. U pogledu ostalih pravnih pitanja ocijenjeno je da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da bi pitanja koja postavlja u prijedlogu bila važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

6. Slijedom navedenog, a s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenost revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u svezi čl. 387. stavak 5. ZPP- a riješiti kao u izreci.

Zagreb, 9. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud