REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3304/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Agitator j.d.o.o., OIB 59771917540, Od Gaja 66, Dubrovnik, 2. tužitelja Fortezza Gruppo j.d.o.o., OIB 73620714481, Josipa Pupačića 6, Dubrovnik, 3. tužitelja Kalamos j.d.o.o., OIB 11551323530, Mandaljenska 6, Dubrovnik, 4. tužitelja Monza Gruppo j.d.o.o, OIB 54419028561, Od Gaja 56, Dubrovnik, 5. tužitelja Duraković j.d.o.o., OIB 04792857884, Put od Osojnika 28, Mokošica, 6. tužitelja Cruiser j.d.o.o., OIB 98234041170, Đura Basaričeka 2, Dubrovnik, 7. tužitelja RŽ, vlasnika obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 8. tužitelja ZŽ, vlasnik obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 9. tužitelja ŽŽ, vlasnik obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10. tužitelja EŽ, vlasnika obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 11. tužitelja ŠŽ, vlasnika obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Bojan Lujak, odvjetnik u Dubrovniku i 12. tužitelja SŽ, vlasnika obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Gašpar Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, protiv 1. tuženika Sanitat Dubrovnik d.o.o., OIB 99080716453, Marka Marojice 5, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnik Lovro Zovko, odvjetnik u Zagrebu i 2. tuženika Sindikat turizma i usluga Hrvatske, Podružnica autotaxi prijevoznika Dubrovnik, OIB 56191126957, Krešimirov trg 2/3, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Slaven Šoša, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlozima oba tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5078/2021-3 od 26. travnja 2022. i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5078/2021-4 od 26. travnja 2022. kojima su potvrđeni presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 217/2019 od 19. kolovoza 2021., i rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-217/2019 od 20. kolovoza 2021, na sjednici održanoj 9. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlozi za dopuštenje revizije prvotuženika i drugotuženika odbacuju se.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5078/2021-3 od 26. travnja 2022. i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 5078/2021-4 od 26. travnja 2022. kojima su potvrđeni presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-217/2019 od 19. kolovoza 2021., i rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-217/2019 od 20. kolovoza 2021. zbog pitanja koja smatraju važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

2.1. Prvotuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pitanja:

„Je li predmetni Ugovor o zakupu rezerviranog parkirališnog mjesta od 6. lipnja 2019., broj 01-146/2-19, sklopljen između tuženika Sanitat Dubrovnik d.o.o., OIB: 99080716453 i Sindikata turizma i usluga Hrvatske, Podružnice autotaxi prijevoznika Dubrovnik, OIB: 56191126957 ništav jer je jedinica lokalne samouprave koja je donijela odluku na temelju koje je sklopljen ugovor raspolagala predmetnom nekretninom bez provedenog javnog natječaja, a takav je ugovor sukladno čl. 391. stavak 5. ZV ništetan (sve vezano za nekretninu koja je prethodno na temelju ZSPNC i Odluke o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja, uz suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova, određena kao parkiralište)?

Obzirom na formulaciju članka 391. stavak 1. u vezi s stavkom 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da nekretninu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave tijela nadležna za njihovo raspolaganje mogu otuđiti ili njome na drugi način raspolagati samo na osnovi javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržišnoj cijeni, ako zakonom nije drukčije određeno, da li je za ništavost pravnog posla o raspolaganju nekretninom nužno da jedna od stranaka bude jedinica lokalne samouprave (sve vezano uz stranke Ugovora o zakupu rezerviranog parkirališnog mjesta od 6. lipnja 2019., broj 01- 146/2-19, jer jedinica lokalne samouprave Grad Dubrovnik nije stranka ugovora, već trgovačkog društvo – organizator parkiranja koji daje, a korisnik parkiranja prima u zakup na izvanuličnom parkiralištu ispod tvrđave Minčeta u Dubrovniku)?

Da li se sklapanje predmetnog Ugovora o zakupu rezerviranog parkirališnog mjesta od 6. lipnja 2019., broj 01-146/2-19, sklopljen između tuženika Sanitat Dubrovnik d.o.o., OIB: 99080716453 (koji nije jedinica lokalne samouprave, već organizator parkiranja) i 2. tuženika Sindikata turizma i usluga Hrvatske, Podružnice autotaxi prijevoznika Dubrovnik, OIB: 56191126957 može smatrati raspolaganjem nekretninom u smislu odredbe članka 391. stavak 1. ZV, imajući u vidu svrhu odredbe članka 391. stavak 1. ZV i sadržaj Ugovora o zakupu rezerviranog parkirališnog mjesta?

Da li se rezervacija parkiranja i sklapanje ugovora o zakupu rezerviranog parkirališnog mjesta između organizatora parkiranja koji nije jedinica lokalne samouprave i korisnika parkiranja na temelju odluke predstavničkog tijela kojom se određuju javne parkirališne površine i rezervirana parkirališna mjesta može smatrati raspolaganjem u smislu članka 391. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarima, obzirom na ustavne i zakonske ovlasti jedinica lokalne samouprave da uređuju promet na svom području tako da određuju parkirališne površine i način parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja?

Da li bi, u slučaju prihvaćanja stava prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u slučajevima kada jedinica lokalne samouprave općim aktom (odlukama o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja i sličnim aktima) određuje rezervirana parkirališna mjesta kao parkirališta posebne namjene u skladu sa ovlastima iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama da uređuje promet na svom području, bilo potrebno u svakom pojedinom slučaju raspisivati javni natječaj za zakup rezerviranih parkirališnih mjesta, jer bi prihvaćajući stav nižih sudova to značilo raspolaganje nekretninom?

Predstavlja li djelatnost parkiranja i uređenja naplate za korištenje parkirnog mjesta kao javna usluga koju je dužna organizirati jedinica lokalne samouprave u smislu Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu izuzetak od primjene članka 391. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, obzirom na članak 35. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarima da namjenu stvari u vlasništvu Republike Hrvatska (što se primjenjuje i na pravo vlasništva jedinica lokalne samouprave) određuje zakon ili državno tijelo koje je za to nadležno na temelju zakona?

Je li za sklapanje ugovora o zakupu za nekretninu koja je odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave u skladu sa člankom 5. stavkom 1. točkom 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove određena kao posebna površina za parkiranje (rezervirano parkirališno mjesto jedinica lokalne samouprave dužna raspisati javni natječaj u smislu članka 391. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, iako je ta nekretnina odnosno dio površine te nekretnine prethodno definiran kao parkiralište?

Može li se odluka predstavničkog tijela kojom se određuju javne parkirališne površine i rezervirana parkirališna mjesta može smatrati pravnim poslom iz članka 391. stavak 1. u vezi s člankom 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?”

2.2. Drugotuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pitanja:

„Može li se odredba iz čl. 391. stavak 1. u vezi s stavkom 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da nekretninu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave tijela nadležna za njihovo raspolaganje mogu otuđiti ili njome na drugi način raspolagati samo na osnovi javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržišnoj cijeni, ako zakonom nije drukčije određeno, primijeniti u sudskom postupku u kojem ne sudjeluje kao stranka jedinica lokalne samouprave, niti je jedinica lokalne samouprave potpisnik pravnog posla koji se utvrđuje ništetnim?

Da li se rezervacija parkiranja i sklapanje ugovora o zakupu rezerviranog parkirališnog mjesta između organizatora parkiranja koji nije jedinica lokalne samouprave i korisnika parkiranja na temelju odluke predstavničkog tijela kojom se određuju javne parkirališne površine i rezervirana parkirališna mjesta može smatrati raspolaganjem u smislu članka 391. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarima, obzirom na ustavne i zakonske ovlasti jedinica lokalne samouprave da uređuju promet na svom području tako da određuju parkirališne površine i način parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja?

Predstavlja li djelatnost parkiranja i uređenja naplate za korištenje parkirnog mjesta kao javna usluga koju je dužna organizirati jedinica lokalne samouprave u smislu Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu izuzetak od primjene članka 391. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, obzirom na članak 35. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarima da namjenu stvari u vlasništvu Republike Hrvatska (što se primjenjuje i na pravo vlasništva jedinica lokalne samouprave) određuje zakon ili državno tijelo koje je za to nadležno na temelju zakona?“

3. Kao razloge zbog kojih pitanja smatraju važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, oba tuženika navode da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama ovoga revizijskog suda poslovni broj Rev 830/08-2 od 28. rujna 2011., Revt 112/10-2 od 14. rujna 2011., u presudi i rješenju Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž 4056/2008-2 od 16. ožujka 2011., u odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-53/19-14, Usoz-63/19-4 od 28. rujna 2020., a prvotuženik navodi još i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-II- 3357/2008 od 29. rujna 2010. i u odluku ovoga revizijskoga suda poslovni broj Rev 2784/16-2 od 3. studenoga 2016.

4. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.

5. Prijedlozi nisu dopušteni.

6.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da, u odnosu na postavljena pitanja, nije riječ o pitanjima koja bi, u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer, po ocjeni ovoga suda, nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi praksa viših sudova bila nejedinstvena, s obzirom na to da u odlukama, na koje se tuženici pozivaju u opravdanju postavljenih pitanja, nije izraženo nikakvo shvaćanje glede postavljenih pitanja.

6.2. Naime, u ustavnosudskoj odluci na koju se je prvotuženik pozvao, nije zauzimano shvaćanje o ništetnosti ugovora o zakupu rezerviranih parkirališnih mjesta na području Grada Dubrovnika, već je u navedenoj odluci zauzeto shvaćanje o suglasnosti s Ustavom i zakonom Odluke o komunalnom redu (»Službeni glasnik Grada Zagreba« broj 4/08., 5/08., 8/09. i 17/09.) koju donijela Gradska skupština Grada Zagreba, a tiče se premještanja parkiranih vozila.

6.3. U odluci ovoga revizijskoga sud poslovni broj Rev 2784/16-2 od 3. studenoga 2016. radilo se o utvrđenju ništetnosti sudske nagodbe koju je Grad Poreč sklopio s fizičkom osobom, pri čemu nije bilo raspolaganja nekretninom, dok je u predmetu u povodu kojega je donesena odluka poslovni broj Revt 112/10-2 od 14. rujna 2011. činjenična situacija bila različita od ovopredmetne, jer je utvrđeno da je bio proveden javni natječaj. Nadalje, u odluci ovoga revizijskog suda poslovni broj Rev 830/08-2 od 28. rujna 2011. zauzeto je identično shvaćanje kao i u ovom predmetu – da je ništav ugovor kojega je jedinica lokalne samouprave sklopila bez provedenog javnog natječaja, dok je u presudi i rješenju Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž 4056/2008-2 od 16. ožujka 2011. u pitanju bila kupoprodaja nekretnine u vlasništvu trgovačkog društva (a ne jedinice lokalne samouprave). Najzad, u predmetu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-53/19-14, Usoz-63/19-4 od 28. rujna 2020., obustavljeni su od izvršenja čl.1. st. 2., čl. 2. st. 2., čl. 4. i čl. 5. st. 1. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ broj 6/19), baš kao što je to drugostupanjski sud u svojoj odluci i utvrdio. Stoga, niti u jednoj od spomenutih odluka nije zauzimano shvaćanje koje bi se odnosilo na ovopredmetnu situaciju, na način da bi bilo različito od shvaćanja iz drugostupanjske odluke.

7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP, odnosno nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud