REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1039/2019-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice A. H. OIB: … iz Z., koju zastupa punomoćnik Jadranka O. J., odvjetnica u Z., 2. tužiteljice A. K. OIB: … iz Z., i 3. tužitelja M. H. OIB: … iz Z., kojega zastupa punomoćnik S. G., odvjetnik u Č., protiv tuženika T. P. OIB: … iz Z., kojega zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G., H., Ž., u Z., radi poništenja ugovora i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o reviziji 3. tužitelja M. H., protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3412/2016-6 od 23. listopada 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4942/04-133 od 10. veljače 2016., u sjednici održanoj 9. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e:
Revizija 3. tužitelja M. H. se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4942/04- 133 od 10. veljače 2016. odbijen je prijedlog 3. tužitelja M. H. od 8. lipnja 2015. za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka.
2. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3412/2016-6 od 23. listopada 2018. potvrđeno je navedeno prvostupanjsko rješenje.
3. Protiv rješenja suda drugog stupnja, 3. tužitelj M. H. je pravodobno podnio reviziju iz čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže pobijano rješenje ukinuti.
4. U odgovoru na reviziju, tuženik osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen, u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude, u smislu odredbe čl. 382. ZPP.
7. Rješenje drugostupanjskog suda, kojim se potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijen prijedlog za ponavljanje postupka je rješenje kojim se postupak pravomoćno završava, a s obzirom na vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP (redovna revizija).
8. Iako revident u reviziji navodi da ju podnosi i zbog postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, dakle, da podnosi tzv. izvanrednu reviziju, protiv pobijanog rješenja dopuštena je redovna revizija, zbog čega ovaj sud nije niti razmatrao navode koji se odnose na tzv. izvanrednu reviziju.
9. Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
10. Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski je sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona, ispitao pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
11. U drugostupanjskom rješenju nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se poziva revident. Pobijano drugostupanjsko rješenje sadrži jasne razloge iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud utemeljio svoju ocjenu o neosnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka.
12. Pored činjenice da je na ročištu na kojem je bio prisutan punomoćnik revidenta, održanom 11. siječnja 2016., pročitan podnesak tuženika od 24. srpnja 2015., s time što taj podnesak nije prije održavanja ročišta dostavljen revidentu, revident nije onemogućen u raspravljanju, kako to pravilno zaključuje i drugostupanjski sud.
13. Iz cjelokupnog sadržaja revizije proizlazi, da se drugostupanjsko rješenje pobija zbog toga što revident nije zadovoljan činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova, jer su po njegovom mišljenju, sudovi pogrešno utvrdili odlučne činjenice. Revizija takvog sadržaja, kakvog je predmetna, po ocjeni ovog suda predstavlja reviziju s prigovorima pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja – što nije dopušteni revizijski razlog u smislu odredbe čl. 385. ZPP.
14. Suprotno navodima revizije, pravilno je zaključeno, u prilog neosnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka pravomoćno završenog presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4942/04-133 od 10. veljače 2016.
14.1. Tom je presudom odbijen tužbeni zahtjev: za poništenje ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 31. ožujka 2004. kod Javnog bilježnika I. P. iz Z. pod brojem OV-5350/04 (za nekretninu koja se sastoji od čk. br. 2986/28, obiteljska kuća u Z., II. Armije br. 3, tlocrtne površine 108 m2, u kopiji plana označena brojem I. i dvorište sa 105 čhv), sklopljenog između 1. tužiteljice A. H. suvlasnice u 1/6 dijela, 3. tužitelja M. H., suvlasnika u 4/6 dijela i 2. tužiteljice A. K. suvlasnice u 1/6 dijela nekretnine te tuženika T. P.; zahtjev kojim se utvrđuje pravno nevaljanim upis u zemljišnim knjigama na temelju predmetnog kupoprodajnog ugovora (koji upis je izvršen rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-13200/04 od 3. studenoga 2004); zahtjev kojim se nalaže brisanje postojećeg zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju rješenja Općinskog suda u Zagrebu broj Z-13200/04 od 3. studenoga 2004. i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, tako da se briše upis prava vlasništva na tim nekretninama s imena tuženika, a uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo tužitelja. Ujedno je odbijen i eventualno postavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništavosti predmetnog ugovora na temelju ništave punomoći koju su 1. tužiteljice A. H. i 2. tužiteljica A. K. izdale 3. tužitelju M. H. 24.veljače 2004.
15. Prijedlog za ponavljanje postupka revident podnosi iz zakonskih razloga propisanih odredbom čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP. Tvrdi da je na ročištu održanom 8. svibnja 2005. u predmetu br. P-5777/14, saznao za nove dokaze koji se tiču okolnosti vezanih za sklapanjem kupoprodajnog ugovora sklopljenog između stranaka i valjanosti punomoći koje su mu 1. i 2. tužiteljica izdale, a ti dokazi da su iskazi svjedoka M. H. i Š. B.
16. Prvostupanjski sud utvrđuje kako 3. tužitelj nije dokazao da nove dokaze (iskaze svjedoka M. H. i Š. B.) i nove činjenice (da je punomoć koju su mu 1. i 2. tužiteljice izdale, bila punomoć za sklapanje ugovora o zalogu) nije, bez svoje krivnje, mogao iznijeti prije nego je postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.
16.1. Pri tome prvostupanjski sud utvrđuje i to da je svjedokinja M. H. mogla biti predložena kao svjedok i ranije tijekom postupka dok je svjedok Š. B. već saslušan u ovom postupku kao svjedok.
16.2. Konačno, zaključuje prvostupanjski sud da dokazi na kojima 3. tužitelj temelji prijedlog za ponavljanje postupka, ne predstavljaju dokaze u smislu navedene odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP uslijed kojih bi za tužitelje mogla biti donesena povoljnija odluka.
17. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, u prilog neosnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka, prihvaća i drugostupanjski sud.
18. Revizijskim navodima odluka suda ničim nije dovedena u sumnju, naročito stoga što se ona u većem dijelu svodi na osporavanje pravilnosti pravomoćne presude donesene u ovom predmetu čije se ponavljanje traži.
19. Stoga je, primjenom odredbe čl. 393. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 9. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
