REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

S p l i t

Pr-5994/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. S., T., …,

OIB: ….., kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u Š.,

protiv tuženika A. d.o.o. S. D., …, OIB: …..,

kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u K.&K. odvjetničko društvo d.o.o. S., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu i isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 22. rujna 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dne 9. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

.

I Utvrđuje se da otkaz Ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika dana 11. veljače 2021. godine koji je tuženik dao tužitelju odlukom od dana 25. ožujka 2021. godine nije dopušten sukladno čemu tužitelju tom odlukom nije prestao radni odnos.

II Nalaže se tuženiku, pod prijetnjom ovrhe i u roku od petnaest dana, tužitelju naknaditi sve plaće računajući od dana prestanka rada 31. ožujka 2021. godine pa do isteka ugovora o radu 11. svibnja 2021. godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki dospjeli iznos plaće po stopi propisanom u čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kako slijedi:

- za mjesec travanj iznos od 5.000,00 kuna/663,61 Eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana 16. svibnja 2021. pa do isplate,

- za mjesec svibanj iznos od 2.500,00 kuna/331,81 Eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana 16. lipnja 2021. pa do isplate.

III Nalaže se tuženiku tužitelju, u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.687,50 kn/622,14 Eur.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 4.lipnja 2021. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenom odluke tuženika o otkazu ugovora o radu i isplate. U tužbi se navodi kako su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme dana 11. veljače 2021. i radni odnos počinje 11. veljače 2021. i traje do 11. svibnja 2021., međutim, tuženik je u Odluci od dana 25. ožujka 2021. naveo da ugovor o radu ističe 31. ožujka 2021. godine te da se isti neće produžiti te je s tim datumom izvršio odjavu tužitelja kao radnika od osiguranja pri HZMO. Na izloženi način tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu. Navodi kako je tužitelj gore navedenu odluku osobno preuzeo kod tuženika dana 29. travnja 2021. godine, a to iz razloga što je od 3. travnja 2021. godine pa do 27. travnja 2021. godine bio na bolovanju i sporna odluka mu nije bila dostavljena ni na koji način. Po zaprimanju iste tužitelj je u zakonskom roku poštom i preporučenom pošiljkom podnio Zahtjev za zaštitu prava dana 5. svibnja 2021. godine te dopunu istoga dana 10. svibnja 2021. godine, u kojem je zahtijevao poništenje odluke o otkazu, isplatu plaće te povratak na posao, ali se tuženik u zakonskom roku od petnaest dana koji je imao za odgovor oglušio na taj zahtjev pa je stoga tužitelj u daljnjem roku od petnaest dana podnio ovu tužbu. Nadalje, navodi se kako je Odluka o otkazu neutemeljena i nezakonita, nije naveden nikakav zakonom predviđeni razlog za otkaz, a prema odredbama ugovora radni odnos ne prestaje 31. ožujka 2021. godine, već 11. svibnja 2021. godine, kao i da odluku, kojom de facto daje otkaz tužitelju, nije obrazložio kako to zahtijeva odredba čl. 120. Zakona o radu, a nije niti ispoštovan otkazni rok određen ugovorom o radu.

Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude, a nakon preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 18.siječnja 2022., kojom će se utvrditi otkaz ugovora o radu na određeno vrijeme od 11.veljače 2021., koji je tuženik dao tužitelju odlukom od 25.ožujka 2021. nedopuštenim i da tužitelju radni odnos temeljem te odluke nije prestao, uz obvezivanje tuženika na naknadu plaće tužitelju od dana prestanka rada 31.ožujka 2021 do isteka ugovora o radu 11.svibnja 2021. i to za mjesec travanj 2021. iznos od 5.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 16.svibnja 2021. do isplate te za mjesec svibanj 2021. iznos od 2.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 16.lipnja 2021. do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu od 28.lipnja 2021. tuženik navode tužitelja u tužbi smatra neosnovanim. Navodi kako je među strankama zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme 11.02.2021.god., te je navedeni ugovor trebao prestati dana 11.05.2021.god. i prema tom ugovoru među strankama je ugovoreno da u slučaju kad poslodavac daje otkaz da otkazni rok iznosi 15 dana. Tužitelj je primljen na radno mjesto vozača, te uopće nije izvršavao svoje obveze, pa je tuženik donio odluku da tužitelju u skladu sa zaključenim ugovorom, isti ugovor prestaje 31.03.2021.god. Nakon što je tuženik obavijestio tužitelja da mu ugovor o radu prestaje, isti je otvorio bolovanje dana 03.04.2021.god., odnosno jedan dan prije isteka otkaznog roka, ali tužitelj nije dostavio tuženiku izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad, tako da tuženik uopće nije znao da je tužitelj na bolovanju, pa je upitno je li tužitelj bio bolestan, jer je bolovanje otvorio jedan dan prije isteka otkaznog roka, time da o bolovanju nije obavijestio tuženika. Nadalje, navodi kako je ugovor o radu sa tužiteljem bio zaključen na određeno vrijeme i to do 11.05.2021.god., a s obzirom da tužitelj nije obavljao poslove u skladu s ugovorom o radu, a niti prema uputi ovlaštenih osoba zaposlenih u tuženiku, to je onda tuženik odlučio tužitelju otkazati ugovor o radu prije isteka ugovorenog roka. Tuženik je odmah nakon nekoliko dana nakon što je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme, obavijestio tužitelja da ne ispunjava uvjete i ne obavlja ugovorene poslove. Osim toga, tuženik ističe da navedeni zahtjev za zaštitu prava nije podnesen u zakonskom roku, a niti je tužba podnesena u roku propisanom Zakonom o radu. Predlaže tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovan, uz obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o radu na određeno vrijeme od 11. veljače 2021., odluke tuženika od 25. ožujka 2021., prijave o prestanku osiguranja HZMO-a od 6.travnja 2021., zahtjeva za zaštitu prava od 4. svibnja 2021., potvrde o primitku preporučene pošiljke od 5.svibnja 2021., dopune zahtjeva za zaštitu prava od 10.svibnja 2021., potvrde o primitku preporučene pošiljke od 10.svibnja 2021., izlista stanja računa broj 3230544612, te saslušanjem tužitelja kao parbene stranke, dok je tužitelj odustao od prijedloga za izvođenjem dokaza traženjem izlista poziva šefa gradilišta i drugog inženjera gradilišta, kao i za izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem, dok su i tužitelj i tuženik odustali od prijedloga za izvođenjem dokaza saslušanjem zz tuženika, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

-da je tužitelj bio zaposlenik tuženika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 11. veljače 2021. do 11. svibnja 2021. na radnom mjestu vozača,

- da je tuženik dana 25. ožujka 2021. donio odluku kojom tužitelju 31. ožujka 2021. ističe ugovor o radu na određeno vrijeme i da se isti neće produžiti, te je odjavio tužitelja s HZMO-a s danom 31. ožujka 2021.

-da je tužitelj bio na bolovanju od 3. travnja 2021. do 27. travnja 2021., a kako proizlazi i iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad od 27. travnja 2021.,

- da je tužitelj dana 5. svibnja 2021. podnio zahtjev za zaštitu prava tuženiku, a dana 10.svibnja 2021. dopunu zahtjeva za zaštitu prava,

- da tuženik nije odgovorio na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava,

- da je tužitelju temeljem čl. 2. Ugovora o radu na određeno vrijeme definirana osnovna bruto plaća u iznosu od 5.000,00 kn.

5. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu od 25. ožujka 2021. i da radni odnos nije prestao, te naknada plaće za mjesec travanj i svibanj 2021.

8. Naime, prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

9. Temeljem odredbe čl. 119. Zakona o radu, prije redovitog otkaza uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze te je također dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu.

10. Odredbom čl. 120. Zakona o radu propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku (stavak 1.), da mora biti obrazložen (stavak 2.) i da mora biti dostavljen radniku (stavak 3.).

10.1. Smisao odredbe čl. 120. ZR je zaštita radnika od samovoljnih odluka poslodavca jer se obvezivanjem poslodavca da radniku osobno dostavi pisanu i obrazloženu odluku o otkazu ugovora o radu (koja sadrži jasne i određene razloge otkazivanja) omogućava radniku poduzimanje zakonom propisanih mjera za zaštitu prava u odnosu na upravo tu konkretnu odluku o otkazu ugovora o radu i u odnosu na konkretne razloge u njoj sadržane.

10.2. Dakle, otkaz koji nema pisani oblik i koji nije dostavljen radniku, odnosno koji nije obrazložen, je nezakonit.

11. U konkretnom slučaju, tužitelj je zaprimio odluku od 25. ožujka 2021. potpisanu po direktoru tuženika, a koja odluka, po ocjeni ovog suda, ne predstavlja pisanu odluku o otkazu, niti je tako naslovljena, niti sadrži naredbu da se ista ima dostaviti tužitelju, ali ta odluka tuženika od 25. ožujka 2021. potvrđuje da je poslodavac dana 25. ožujka 2021. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju te da mu radni odnos kod tuženika prestaje s danom 31.ožujka 2021.

11.1. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je izradio i dostavio bilo kakvu pisanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju na temelju koje bi mu prestao radni odnos 31. ožujka 2021., već mu je dostavio odluku datiranu s 25.ožujka 2021. u kojoj je navedeno da tužitelju s danom 31. ožujka 2021. ističe ugovor o radu od 11.veljače 2021 i da se neće produžiti. Ta odluka ne predstavlja odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju, ali je na temelju te odluke koju je tužitelj zaprimio 29. travnja 2021. (kao što nesumnjivo proizlazi iz iskaza tužitelja saslušanog kao parbenu stranku), saznao da mu je radni odnos kod tuženika prestao s danom 31. ožujka 2021.

11.2. Tužitelj je primitkom te odluke dne 05. svibnja 2021. podnio tuženiku, preporučenom pošiljkom, zahtjev za zaštitu prava, a dne 10. svibnja 2021. dopunu zahtjeva za zaštitu prava, a potom nakon što tuženik nije odgovorio na taj zahtjev, podnio je predmetnu tužbu, sve u rokovima propisanim u čl. 133. st. 1. ZR (prema kojoj radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava) i st.2. istog članka (prema kojoj ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom).

11.3. Naime, otkaz ugovora o radu tužitelj je zaprimio 29. travnja 2021., kako proizlazi i iz njegovog iskaza (da je odluku tuženika zaprimio 29.travnja 2021. kada je nakon prestanka bolovanja saznavši na mirovinskom da je odjavljen otišao kod tuženika tražeći potvrdu o prekidu radnog odnosa), a zahtjev za zaštitu prava radnika tužitelj je podnio 5. svibnja 2021., dakle, u roku od 15 dana. Od dostave zahtjeva za zaštitu prava počinje teći rok od 15 dana iz čl. 133.st.2. ZR, kojem zahtjevu nije udovoljeno pa je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana zahtijevao zaštitu svojih prava pred ovim sudom (4. lipnja 2021.), što znači da u trenutku podnošenja tužbe sudu nije nastupila prekluzija prava na sudsku zaštitu radi čega se tuženikov prigovor ukazuje neosnovanim.

11.4. Imajući u vidu prednje, ovaj sud smatra nedopuštenom odluku tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju od 11. veljače 2021. (neovisno o razlozima za donošenjem takve odluke), na temelju koje je tužitelju s danom 31.ožujka 2021. prestao radni odnos kod tuženika, s obzirom na to da je tuženik tom odlukom otkazao ugovor o radu tužitelju, a da pritom nije u skladu s odredbom čl. 120. ZR donio pisanu i obrazloženu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju, niti je tu odluku dostavio tužitelju niti ju je obrazložio.

11.5. Odluka od 25. ožujka 2021. ne predstavlja odluku o otkazu, već je tužitelj, na temelju te odluke samo saznao da mu je prestao radni odnos kod tuženika s danom 31. ožujka 2021. S obzirom na to da je tuženik donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju 25.ožujka 2021., da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika s danom 31. ožujka 2021., da odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 25.ožujka 2021. tuženik nikada nije u pisanom obliku dostavio tužitelju, niti je dokazao u postupku da je izradio bilo kakvu pisanu odluku na temelju koje bi tužitelju radni odnos prestao 31.ožujka 2021., već je tužitelj samo zaprimio odluku od 25. ožujka 2021., a koja ne može predstavljati odluku o otkazu ugovora o radu u kojoj je navedena vrsta poslova koje je tužitelj obavljao i razlog otkazivanja, a na temelju koje je tužitelj saznao da mu je prestao radni odnos kod tuženika, to je po mišljenju ovog suda tuženikova odluka od 25.ožujka 2021. nedopuštena.

11.6. Tvrdnje tuženika iznesene u odgovoru na tužbu da tužitelj nije izvršavao svoje obveze u skladu s ugovorom o radu, niti prema uputi ovlaštenih osoba zaposlenih kod tuženika tuženik ničim nije dokazao, niti to proizlazi iz odluke od 25.ožujka 2021., štoviše tuženik, osim prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem zz tuženika, od kojeg prijedloga je odustao, drugih dokaza nije ni imao.

11.7. Dakle, tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu, a da pritom tu odluku o otkazu ugovora o radu nije donio u pisanom obliku, niti ju je obrazložio, niti je takvu odluku dostavio tužitelju, kako je sve to propisano odredbom čl. 120. ZR, stoga je ta odluka nedopuštena i sukladno istoj tužitelju nije prestao radni odnos, radi čega je odlučeno kao u točki I izreke presude.

12. Glede zahtjeva tužitelja za naknadom plaće zbog nezakonitog otkaza za razdoblje od 31. 3. 2021. do 11. 5. 2021., isti je po ocjeni ovog suda osnovan.

12.1. S obzirom na to da je utvrđena nedopuštenom tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu time je nastala valjana pravna osnova za isplatu plaće za utuženo razdoblje u kojem tužitelj nije radio krivnjom tuženika.

Kako je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju koji je sklopljen od 11.veljače 2021. do 11.svibnja 2021., to je tužitelju dosuđena naknada plaće od odluke o otkazu do isteka roka na koji je ugovor o radu sklopljen (do 11.svibnja 2021.), a koja visina naknade plaće proizlazi iz ugovora o radu od 11.veljače 2021. Naime, iz ugovora o radu na određeno vrijeme od 11.veljače 2021. proizlazi kako je ugovorena bruto plaća od 5.000,00 kn mjesečno, pa je tužitelju za mjesec travanj 2021. dosuđen iznos od 5.000,00 kn/663,61 Eur, te za mjesec svibanj 2021. iznos od 2.500,00 kn (fiksni tečaj konverzije 1 Eur=7,53450 kn), jer je ugovor o radu bio zaključen do 11. svibnja 2021.

Na dosuđene iznose tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, dok je za zatražene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći, tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, a kako je odlučeno u točki II izreke presude.

13. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. , 89/14., 70/19 i 80/22- drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) pa tužitelju, koji je u cijelosti uspio u sporu, priznat je sljedeći trošak: za sastav tužbe 75 bodova, za pristup na ročište od 19. 1. 2022., 23. 3. 2022., 6. 6. 2022.i 22.

9. 2022. po 75 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 3.750,00 kn uvećano za iznos od 937,50 kn na ime PDV-a, daje sveukupno iznos od 4.687,50 kn/622,14 Eur, a kao u točki III izreke presude. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište od 4. 11. 2021., budući da je na tom ročištu bio sam tužitelj, bez punomoćnika, kao ni trošak za sastav podneska od 18. 1. 2022., budući da je isti predan na ročištu od 19. 1. 2022.

U Splitu 9. studenoga 2022.

S U T K I N J A

KATICA BOJČIĆ VIDOVIĆ, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika