Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-143/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc.Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. M., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. i člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 4. listopada 2022., broj Ik I-614/2022-6, u sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika S. M. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 170. stavak 4. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ br: 14/21. – dalje u tekstu: ZIKZ) u vezi članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.-II) odbijen je prijedlog zatvorenika S. M. za uvjetni otpust.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik, po opunomoćeniku, odvjetniku P. C., zbog „bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a“, s prijedlogom da se „prvostupanjsko rješenje preinači na način da se odobri uvjetni otpust, a podredno da se vrati prijedlog na ponovno odlučivanje pred novim vijećem“.
3. Sukladno članku 51. stavku 2. ZIKZ, koji se u ovom postupku primjenjuje u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Osporavajući pobijano rješenje, zatvorenik ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir pozitivne okolnosti kod zatvorenika iz članka 59. KZ/11.-II, slijedom čega nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te je izreka rješenja nerazumljiva, proturječna razlozima kao i da su razlozi proturječni. Smatra da je prvostupanjski sud „arbitrarno prejudicirao okrivljenikovu krivnju“ u kaznenom postupku koji se vodi te povrijedio presumpciju nevinosti „neovisno o manjoj kazni koju predlaže tužiteljstvo u optužnici posl.br. KO-DO-524/2021.“
6. Protivno žalbenom navodu zatvorenika, ispravno je prvostupanjski sud, sukladno članku 170. točka 4. ZIKZ, odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika S. M., jer je protiv istog u tijeku kazneni postupak zbog kaznenog djela iz članka 323. stavak 2. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. KZ/11.-III), za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, dakle viša od pet godina, pri čemu se radi o obligatornom razlogu za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust, u kojem slučaju nisu od utjecaja na odluku ostale okolnosti iz članka 59. stavak 2. KZ/11.-II, pa ih sudac izvršenja ispravno nije razmatrao odnosno navodio u razlozima rješenja. Odlučna okolnost koja je navedena u razlozima rješenja je činjenica vođenja kaznenog postupka za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora preko pet godina, pa stoga nije u pravu žalitelj da rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama. Napominje se da kazna zatvora na koju okrivljenik u kaznenom postupku može biti osuđen, ukoliko mu se dokaže krivnja, nije od utjecaja na obligatornu osnovu za odbijanje uvjetnog otpusta, pri čemu nije istinit žalbeni navod zatvorenika da državni odvjetnik u optužnici posl.br. KO-DO-524/2021., predlaže manju kaznu (list 40 spisa), jer, sve i da je i predložena, ne bi bila od utjecaja, a sama okolnost da ZIKZ kao obligatornu osnovu za odbijanje uvjetnog otpusta propisuje vođenje kaznenog postupka za kazneno djelo preko pet godina propisane kazne zatvora, žalbeni navod zatvorenika, da mu je povrijeđena pretpostavka nevinosti te da je prvostupanjski sud postupao arbitrarno, je neosnovan, jer je prvostupanjski sud postupao u skladu sa zakonom.
6.1. Nije u pravu žalitelj da bi izreka pobijanog rješenja bila nerazumljiva i proturječna razlozima rješenja te da su razlozi rješenja proturječni. Naime, ispravno i jasno prvostupanjski sud izrijekom odbija prijedlog za uvjetni otpust temeljem odredbe članka 170. točka 4. ZIKZ u vezi članka 59. KZ/11.-II, jer zatvorenik ima kazneni postupak u tijeku a što je jedna od okolnosti koja je odlučna za uvjetni otpust propisna u članku 59. stavak 2. KZ/11.-II, a s obzirom da se kazneni postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju preko pet godina, tada je ispunjen zakonski obligatorni uvjet za odbijanje uvjetnog otpusta iz članka 170. točka 4. ZIKZ. Isto tako, prvostupanjski sud je iznio jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koje razloge prihvaća i ovaj sud, pa stoga nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
7. Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima zatvorenika S. M. nije dovedena u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 9. studeni 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.
