Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 1 Gž R-2127/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića predsjednika vijeća, Vlaste Horvat-Mataić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tihane Marije Miladin članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. L. iz B. na C., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u S., protiv I- tuženika P. d.o.o., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica K. S. A., dipl.iur., zaposlenica kod tog tuženika i II-tuženika Grad O., O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i II- tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-192/15 od 10. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. studenoga 2022.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-192/15 od 10. lipnja 2021. u točkama I., II., IV, V. i VI u cijelosti, te u dijelu točke III. kojom je naloženo II-tuženiku Gradu O. isplatiti tužitelju iznos 157.605,12 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, te u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.000,00 kn sa zateznim kamatama te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

II. Odbacuje se žalba II-tuženika kao djelomično nedopuštena izjavljena protiv dijela točke III izreke kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev.

III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Obvezuju se tuženik pod 2. Grad O. platiti tužitelju na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 63.500,00 kuna sa zateznom zakonskom kamatom koja na taj iznos teče od dana 16.03.2015.godine do 31.07.2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01 .08. 2015. godine do isplate, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana., dok se za više zatraženo, za iznos od 32.000,00 kn, tužitelj odbija u svom zahtjevu.

II. Obvezuju se tuženik pod 2. Grad O. platiti tužitelju na ime pretrpljene imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege, iznos od 3.150,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13.11.2013.godine do 31.07.2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01 .08. 2015. godine do isplate, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Obvezuju se tuženik pod 2. Grad O. platiti tužitelju na ime izgubljene zarade zbog umanjenih plaća u razdoblju od 01.06.2015.godine do 31.01.2018.godine, ukupan iznos od 157.605,12 kuna bruto, sa zateznom zakonskom kamatom koja na svaki mjesečni dospjeli iznos teče od prvog u mjesecu za protekli mjesec do 31.07.2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01 .08. 2015. godine do isplate, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.07.2015.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.08.2015.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.09.2015.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.10.2015.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.11.2015.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.12.2015.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.01.2016.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.02.2016.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.03.2016.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.04.2016.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.05.2016.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.06.2016.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.07.2016.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.08.2016.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.09.2016.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.10.2016.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.11.2016.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.12.2016.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.01.2017.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.02.2017.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.03.2017.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.04.2017.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.05.2017.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.06.2017.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.07.2017.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.08.2017.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.09.2017.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.10.2017.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.11.2017.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.12.2017.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.01.2018.godine do isplate,

- na iznos od 4.925,16 kuna od 01.02.2018.godine do isplate,

sve u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kao što se odbija i zahtjev tužitelja za isplatom naknade za korištenje godišnjeg odmora za 2014.godinu u iznosu od 2.000,00 kn sa zateznim kamatama od 30.06.2014.god. do isplate.

IV. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 1. P. d.o.o. S.

V. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku pod 1. P. d.o.o. S. troškove parbenog postupka u iznosu od 495,00 kn.

VI. Obvezuju se tuženik pod 2. Grad O. naknaditi tužitelju troškove parbenog postupka u iznosu od 44.075,00 kn sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od 10.lipnja 2021.god. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženo, za iznos od 32.337,50 kn, tužitelj odbija.“

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I., III., IV i V izreke te u dijelu točke VI izreke kojom je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 32.337,50 kn, žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da se presudu preinači uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Protiv presude u cijelosti žalbu i dopunu žalbe podnio je II-tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presudu preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu II-tuženika, dok II-tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava njegove žalbene razloge

5. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba II-tuženika djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., dalje u tekstu: ZPP) koja odredba se primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 70/19) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.

Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je za svoju odluku dao jasne i neproturječne razloge pa se presudu povodom žalbi stranaka može ispitati.

8. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

9. Tužitelj tužbom potražuje od tuženika solidarnu isplatu na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplatu iznosa od 95.500,00 kn; na ime imovinske štete za tuđu njegu i pomoć iznos od 3.150,00 kn; na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora za 2014.god. iznos od 2.000,00 kn, na ime izgubljene zarade za razdoblje od 1.06.2015.god. do 31.01.2018.god., iznos od 157.605,12 kn.

10. Nesporno je da je tužitelj radnik I-tuženika zaposlen na radnom mjestu vozača autobusa te da je dana 13. studenoga 2013.god. oko 01,30 sati nakon završetka posla u O. doživio nezgodu na način da je prilikom izlaska iz autobusa upao u rupu koja je bila na pločniku te je tom prigodom zadobio ozljedu desnog skočnog zgloba.

11. U odnosu na žalbu tužitelja:

Prema odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" 56/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12 - dalje: ZZR) poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.

12. Dakle, poslodavac odgovora za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom po objektivnoj odgovornosti, a teret dokaza da su ispunjene pretpostavke za oslobođenje ili umanjenje odgovornosti na temelju odredbe čl. 15. st. 2. ZZR je na poslodavcu.

13. Prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 6. ZZR odbija tužbeni zahtjev u odnosu na poslodavca, uz ocjenu da je do ozljede došlo na prostoru koji nije obuhvaćen navedenom odredbom.

13.1. Odredbom čl. 6. ZZR propisano je da mjesto rada i radni okoliš obuhvaćaju sva mjesta i prostori pod neposrednim ili posrednim nadzorom poslodavca na kojima se zaposlenici moraju nalaziti ili do kojih moraju dolaziti u tijeku rada.

13.2 Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužitelj na zadnjoj autobusnoj postaji u O. izlazio iz autobusa te ugazio u rupu na pločniku i ozlijedio nogu. Na temelju ove prijave poslodavca HZZO je donio rješenje kojim je tužitelju priznata povreda na radu.

13.3. Prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj kritične prigode upao u rupu na pločniku nakon što je završio s radom, dakle izašao je iz autobusa, a time i završio sa svojim radnim zadacima, stoga u konkretnom slučaju nije nastala odgovornost I- tuženika, jer šteta nije nastala u svezi s tehnološkim procesom rada koji se obavlja kod tuženika (predmetna ozljeda tužitelju nije nastala na radu, niti pri obavljanju redovnih poslova i radnih zadataka i za vrijeme trajanja radnog vremena) niti je na poslodavcu obveza održavanja javnih površina na kojima se dogodio štetni događaj.

14. Prema odredbi čl. 15. st. 2. ZZR iznimno od stavka 1. ovoga članka, poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati. Uz navedeno poslodavac mora dokazati i kumulativni uvjet za oslobođenje od odgovornosti da na te okolnosti nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

14.1. Imajući u vidu citiranu odredbu čl. 15. st. 2. ZZR u odnosu na I-tuženika činjenično stanje je ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno zbog toga što tužitelj i tijekom postupka i u žalbi tvrdi da na autobusnom kolodvoru u O. njegov poslodavac koristi poslovne prostore, pa je trebalo utvrditi je li se štetni događaj dogodio na području autobusnog kolodvora u O., je li autobusni kolodvor u smislu odredbe 6. ZZR poslovni prostor poslodavaca tužitelja, odnosno je li autobusni kolodvor zbog toga mjesto rada tužitelja.

14.2. Osim toga nije utvrđeno je li i po čijem nalogu je tužitelj i gdje tužitelj trebao parkirati autobus na kraju radnog vremena Nadalje, nije jasno da li se mjesto ozljeđivanja tužitelja nalazi unutar prostora autobusnog kolodvora ili se radi o javnoj površini izvan autobusnog kolodvora. Od utvrđenja ovih činjenica ovisi i odluka o odgovornosti, odnosno o oslobođenju od odgovornosti poslodavca tužitelja. Osim toga nije utvrđeno radno vrijeme tužitelja.

15. U odnosu na žalbu II-tuženika Grada O.:

Što se tiče odgovornosti II-tuženika po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud propustio je utvrditi sve relevantne činjenice.

16. Naime prvostupanjski sud odgovornost II-tuženika temelji na propustu održavanja javne površine, dakle, na kriteriju krivnje, koji se očituje se u tome što nije pravilno održavao javnu prometnu površinu gdje se nalazila rupa, odnosno nije na vrijeme sanirao istu, te se pri tome poziva na Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12; dalje ZKG).

17. U prvostupanjskom postupku, II-tuženik je isticao prigovor promašene pasivne legitimacije, a sada u žalbi navodi da je tužitelj trebao dokazati mjesto i vrijeme štetnog događaja, kao i načina na koji je došlo do štetnog događaja.

18. Prema ocjeni ovog suda, da bi se moglo raspravljati o odgovornosti II-tuženika potrebno je prvenstveno utvrditi mjesto nastanka štetnog događaja. Ukoliko se ono nalazi u sklopu autobusnog kolodvora u Gradu O., tada je potrebno utvrditi tko je vlasnik koji je u tom slučaju bio dužan održavati površine kolodvora u takvom stanju da ne predstavljaju opasnost za korisnike. U tom kontekstu, potrebno je razmotriti predstavlja li rupa na pločniku opasnu stvar, jer za opasnu stvar njezin vlasnik odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno čl. 1064. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21-dalje ZOO). Ukoliko se ne bi radilo o opasnoj stvari tada bi vlasnik stvari odgovarao po načelu krivnje.

18.1. II-tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da održava javne površine. Ukoliko je mjesto ozljeđivanja tužitelja javna površina, tada Grad O. odgovara za štetu ( pod pretpostavkom da je šteta nastala na način kako to tvrdi tužitelj), ovisno od utvrđenja, bilo na temelju odredbe čl. 1064 ZOO ili na temelju odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu i čl. 1045. st. 1. ZOO.

19. U odnosu na visinu štete, potrebno je ukazati, pod uvjetom da se utvrdi odgovornost za štetu, pravilna su utvrđenja koja se odnose na opseg štete koju trpi tužitelj, u smislu odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO

20. Isto tako pravilna su utvrđenja koja dovode do primjene odredbe čl. 1095. ZOO s osnove tuđe pomoći i njege i izgubljene zarade za vrijeme bolovanja u razdoblju od 1.06.2015.god. do 31.01.2018.god. koji predstavlja razliku između plaće koju bi primao da je radio i naknade koju je primao za vrijeme bolovanja.

21. Budući da je ukinuta odluka u odnosu na poslodavac tužitelja, valjalo je ukinuti i odluku u dijelu u kojem je odbije zahtjev za isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu 2.000,00 kn.

22. Ukinuta je i odluka o parničnom trošku (točke V. i VI. ) jer će o parničnom trošku prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP).

23. Odluka pod točkom I. izreke temelji se na odredbi čl. 370. ZPP.

24. U ponovnom postupku prvostupanjski sud dužan je utvrditi sve odlučne činjenice na koje mu je ukazano ovom odlukom, odlučit će i o preinakama tužbe, te će nakon toga dijeti novu odluku,

25. Prema odredbi čl. 358. st. 3. ZPP žalba je nedopuštena ako je istu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

25.1. II-tuženik je u žalbi naveo da presudu pobija u cijelosti. U dijelu točke III izreke djelomično je odbijen tužbeni zahtjev pa stoga nema II-tuženik pravni interes za podnošenje žalbe protiv navedenog dijela presude.

26. Slijedom navedenoga na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP valjalo je odbaciti žalbu tuženika kao djelomično nedopuštenu, pa je stoga odlučeno kao u rješenju (toč.II).

27. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. odlučeno je kao pod točkom III. rješenja.

U Zagrebu, 9. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić, v.r.