REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Broj:4.Pn-2/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sucu ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Zavoda, OIB:…, Z., A.M. , zastupan po punomoćniku S. S., dipl.iur., protiv tuženika osiguranje d.d, Z., V. J., OIB: …, zastupanom po odvjetnicima u OD H. i p. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, 19.listopada 2022. nakon održane i dovršene glavne javne rasprave u nazočnosti generalnog punomoćnika tužitelja M. M., dipl.iur i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice A. K., 9.studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I Tužitelj Zavod, OIB:.., Z., A.M. u cijelosti se odbija s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Osiguranje d.d. Z., V. J., OIB: …, da tužitelju Zavod, Z., A. M., OIB: …, na ime naknade štete, isplati iznos od 33.485,07 kn sa zateznom kamatom od 14.12.2020.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude."

II Nalaže se tužitelju Zavodu, OIB:…, Z., A.M. da tuženiku Osiguranju d.d, Z., V. J., OIB:… na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 1.250,00 kuna/165,90 eura[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9.studenog 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj Zavod podnio je tužbu protiv tuženika Osiguranje d.d., radi naknade štete. U tužbi navodi da na osnovi pravomoćne presude Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu br. P-410/91 od 12.ožujka 1992. tuženik periodično podmiruje štetu tužitelju za isplaćenu obiteljsku mirovinu osiguraniku tužitelja Z. A., udovici pokojnog osiguranika M. A., jer je imenovani stradao u prometnoj nezgodi koju je skrivio tuženikov osiguranik S. R., a što je potvrđeno presudom Općinskog suda u Požegi broj K-459/87 od 05.veljače 1988. Kako se isplata obiteljske mirovine osiguraniku tužitelja Z. A. vrši i poslije 30.09.2018.g., kojeg datuma je tuženik podmirio štetu prema presudi Visokog trgovačkog suda br. Pž-2307/2019 od 27.05.2020.g.,nastala je nova šteta koju je tuženik dužan nadoknaditi. Konkretno šteta iznosi 33.485,07 kn , a sastoji se od isplaćene obiteljske mirovine u razdoblju od 01.10.2018.g. do 31.10.2020.g. Tužitelj je u navedenom razdoblju isplatio ukupno 66.970,14 kn ali potražuje samo 50% navedenog iznosa jer je osiguranik tužitelja doprinio sa 50% nastanku štete, prema priloženoj presudi. Svota od 33.485,07 kn za tužitelja predstavlja štetu koju temeljem čl. 161. do 170. ZOMO ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15) odgovara tuženik, stoga tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu na ime naknade štete, isplati iznos od 33.485,07 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14.prosinca 2020.g. pa do isplate.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Navodi da se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na tražbinu naknade štete nastale tužitelju uslijed isplate mirovinskog izdatka – iznosa obiteljske mirovine supruzi tužiteljeva osiguranika M. A., koji je osiguranik smrtno stradao u prometnoj nezgodi od 27.02.1987. godine kod sela O. i to iz automobilske odgovornosti tuženikova osiguranika. Nesporno je, pored same činjenice nastanka predmetnog štetnog događaja i odgovornosti tuženikova osiguranika za stradavanje tužiteljeva osiguranika, te i obujma doprinosa osiguranika tužitelja vlastitoj šteti (50%) i činjenica da tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje kao štetu isplaćene mirovinske izdatke prema svome osiguraniku (supruzi osiguranika) i to nakon što bi isti tužiteljev osiguranik, da nije bilo ovdje predmetnog štetnog događaja, prema redovitom tijeku stari, navršenjem 65.godina života, ostvario pravo na starosnu mirovinu. Kako je razvidno iz po tužitelju priložene dokumentacije uz tužbu, tužiteljev osiguranik M. A. rođen je 30.svibnja 1937. godine, da štetnog događaja nije bilo, dana 30.svibnja 2002. godine navršio bi 65. godina života. Sporno je pravno je pitanje; ima li tužitelj pravo od tuženika potraživati štetu u vidu isplaćenih mirovinskih izdataka prema tužiteljevu osiguraniku (u ovome slučaju prednici osiguranika) u punom isplaćenom iznosu i nakon što bi taj osiguranik, navršavanjem zakonski propisane dobi (65 godina), prema redovitom tijeku stvari da štetnog događaja nije bilo, stekao pravo na starosnu mirovinu. Ističe da je tuženik u dosadašnjim sporovima s tuženikom (vođenim pred trgovačkim sudovima do promjene ni nadalje zastupa stav da tužitelj nema pravo od tuženika potraživati puni iznos mirovinskog izdatka isplaćenog njegovu osiguraniku (ili predniku osiguranika ukoliko se radi o obiteljskoj mirovini) nakon što bi isti osiguranik navršio 65 godina života jer bi isti, prema redovitom tijeku stvari da štetnog događaja nije bilo, ostvario pravo na starosnu mirovinu koji bi izdatak tužitelj svakako (prema redovitom tijeku stvari) bio u obvezi isplatiti svome osiguraniku, zbog čega se ne može govoriti o nastupu štete na strani tužitelja nakon toga časa. Tužitelj je suprotnog pravnog stajališta smatrajući da i nakon spomenutog časa (65 godina života njegova osiguranika) i nadalje ima pravo od tuženika ostvariti naknadu štete u punom isplaćenom iznosu mirovinskog davanja. O prethodno označenom pravnom prijeporu između parničnih stranaka svoje je pravno shvaćanje zauzeo Visoki trgovački sud RH te se isti sud priklonio pravnom shvaćanju tuženika. To pravno shvaćanje izraženo je primjerice u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-6039/2016-2 od 19.siječnja 2018., Pž- 3836/2016-2 od 9.veljače 2018., Pž-3772/2017-3 od 11.siječnja 2019. i nizu drugih. Tuženik opreza radi predlaže izvođenje dokaza na način da se od tužitelja službenim putem zatraži vjerodostojan izračun o visini pretpostavljene starosne mirovine za tužiteljeva osiguranika pok. M. A., uvažavajući pri tome redovan tijek stvari da štetnog događaja nije bilo (isti je osiguranik u trenutku štetnog događaja imao 49 godina života, 29 godina radnog vijeka, 21 godinu i 1 dan mirovinskog staža).

3.U očitovanju na odgovor na tužbu tužitelj navodi da su neosnovani navodi tuženika da tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete jer bi tužiteljev osiguranik da je živ navršio 65.god. života i stekao uvjete za priznavanje prava na starosnu mirovinu. Navodi da čl.161.st.1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 12/16, 18/18, 62/18 i 115/18) koji se u konkretnom slučaju primjenjuju jasno propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Nadalje, od čl.161.st.2.toč.1. Zakon o mirovinskom osiguranju decidirano propisuje da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to među ostalim novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik ,da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Ove citirane zakonske odredbe jasno i u cijelosti pobijaju navode tuženika. Suprotno navodima tuženika, upravo iznosi koje je tužitelj isplatio korisnici mirovine predstavljaju stvarnu štetu budući je sam zakon izričito definira kao takvu. Tužitelj smatra da sukladno citiranim zakonskim odredbama ima bezuvjetno pravo na naknadu isplaćenog iznosa na ime isplaćene obiteljske mirovine koju nesporno isplaćuje korisnici mirovine, a što proizlazi iz isprava koje je priložio. Radi se o trajnoj šteti koju tužitelj trpi jer zbog nastupa štetnog događaja osiguranik tužitelja nije bio u mogućnosti ostvariti mirovinski staž i ispuniti obveze s osnove plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje dok je tužitelj u trajnoj obvezi isplate mirovine. Smatra da su bez ikakva značaja navodi tuženika o kronološkoj dobi i nastupanju uvjeta za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu osiguranika tužitelja i korisnice mirovine jer su odredbe ZOMO-a jasne , a tuženikovo tumačenje istih je proizvoljno, paušalno i netočno. Zbog navedenog je jasno da tužitelj ima pravo na naknadu štete u punom iznosu isplaćene obiteljske mirovine jer to izričito propisuje Zakon o mirovinskom osiguranju koji je na snazi od 1.siječnja 2014. i ima se primjenjivati na utuženi period. Primjenom čl.161. do 165. ZOMO-a, tužitelj osigurava prihod s osnove naknade štete, odnosno u interesu svih sadašnjih i budućih korisnika prava iz mirovinskog osiguranja. Tužitelj je javna ustanova koja ima javne ovlasti u rješavanju o pravima iz mirovinskog osiguranja, odnosno obavlja poslove od interesa za R. Hrvatsku. Prihod od naknada šteta nisu prihodi tužitelja kao pravne osobe već su prihodi mirovinskog osiguranja. Svako ograničavanje prava na naknadu štete suprotno je odredbama ZOMO-a koje su donesene radi osiguravanja i pažljivog postupanja s prikupljenim sredstvima. Zbog toga i nema pravne norme kojom bi se ograničilo pravo tužitelja zahtijevati naknadu štete, osim ograničenja sve dok traje isplata tih davanja.

3.1. U podnesku od 16.studenog 2022. tužitelj navodi da je pokojnik u trenutku smrti imao navršenih 49 godina života, te nikako nije ispunjavao uvjet godina života za stjecanje prava na starosnu mirovinu. Također, ne možemo pretpostavljati da li bi pok. osiguranik tužitelja radio, bio na bolovanju ili primao naknadu plaće ili bi ostvario neko drugo pravo iz radnog odnosa ili bi uopće radio ili se nalazio na Zavodu. Sve su to parametri koji utječu na određivanje visinu plaće ili drugog primanja, te u konačnici i na iznos mirovine koju priznaje tužitelj, a te parametre ne možemo znati niti ih možemo pretpostavljati. Šteta za tužitelja je trajne naravi, radi čega su u Zakon o mirovinskom osiguranju i stavljene odredbe o naknadi štete koju tužitelj ima pravo potraživati kao i visinu štete. Isto tako, članak 170. ZOMO propisuje da se pri utvrđivanju prava na naknadu štete nanesene Zavodu, primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnosti s odredbama ZOMO-a. Dakle, ZOMO kao lex specialis ovom odredbom stavlja odredbe čl. 161.-170. ZOMO iznad općeg zakona Republike Hrvatske upravo iz razloga što se navedenim člancima uređuje ova specifična materija naknade štete. Budući da ZOMO isključuje iz primjene opći zakon, analogno se niti jedan drugi zakon ne može primijeniti bilo u vidu uređivanja opsega štete, odgovornih osoba, zastare ili bilo čega drugog. Temeljem iznesenog, tužitelj predlaže da naslovni sud tužbu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti

4.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u privremeno rješenje SIZ-a mirovinskog i zdrav. osiguranja od 27.travnja 1987., u rješenje SIZ-a od 5.travnja 1988., u presudu na temelju priznanja Okružnog privrednog suda Slav. Brod broj P- 410/91-11 od 12.ožujka 1992., u presudu Općinskog suda Slav. Požega broj K- 459/87-4 od 5.veljače l988., u podatke HZMO-a od 11.studenog 2020., u presudu Visokog trgovačkog suda RH br. P-2037/2019-2 od 27.svibnja 2020., ispis iz banke doznačenih mirovinskih primanja, obračun isplaćene mirovine od 11.studenog 2020., te u sve priloge i podneske u spisu.

5.Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6.Nije sporno da je u prometnoj nesreći koju je skrivio tuženikov osiguranik Stojan Raguž smrtno stradao osiguranik tužitelja M. A., te da je osiguranik tužene Stojan Raguž pravomoćnom presudom, Općinskog suda u Požegi broj K-459/87 od 5.veljače 1988. proglašen krivim za uzrokovanje predmetnog štetnog događaja. Osiguranik tužitelja suodgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 50%, da je rješenjem tužitelja broj 9733 od 27.travnja 1987. i od 5.travnja 1988. od 27.veljače 1987. udovici umrlog osiguranika Z. A. priznato pravo na obiteljsku mirovinu te da je istoj u utuženom razdoblju tužitelj isplatio utuženi iznos na ime obiteljske mirovine.

7. Između tužitelja i štetnika postoji odnos izvan ugovorne odgovornosti za štetu. Obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane su odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - u daljnjem tekstu ZOOP-a), a u postupcima u kojima spor pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine relevantne su odredbe ZOOP-a koje su na snazi u trenutku izvršenih isplata obiteljskih mirovina, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 - u daljnjem tekstu ZOMO-a), koji predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja te se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojim je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

8. Isplatom svake obiteljske mirovine udovici svog osiguranika nastaje šteta i to sukcesivno svakom mjesečnom isplatom obiteljske mirovine te svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, a između tužitelja i štetnika koji je prouzročio smrtno stradavanje osiguranika tužitelja pa onda posljedično i tuženika kao osiguranika štetnika, nastaje novi, zakonom propisani odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu. Za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine je mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.

9. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja i u ovom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguravatelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguravatelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju odnosno ZOOP.

10. Tuženik se, kao osiguravatelj motornog vozila štetnika, nalazi u istom pravnom statusu kao i sam štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojeg je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i njime preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranja sa vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (u slučaju da se ispune uvjeti propisani ZOOP) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

11. Sukladno čl. 8. st. 1. ZOOP tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama tog zakona, a kojim odredbama je uređen i opseg pokrića odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom te obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje odnosno obračunava premija osiguranja. Zbog navedenoga sud je odluku donio primjenom odredbe čl. 27. ZOOP koja uređuju konkretnu situaciju i koja je u utuženom razdoblju bila na snazi.

12. Naime, prema odredbi čl. 27. ZOOP obveza tuženika postojala bi samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja je isplaćen udovici osiguranika HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi se osiguraniku tužitelja isplatila da nije smrtno stradao.

13. Tužitelj nije osporio navode tuženika da je tužiteljev osiguranik pok. Mirko Akrap rođen 30.svibnja 1937. i da nije bilo štetnog događaja 30.svibnja 2022. bi navršio 65 godina života te bi tada stekao pravo na starosnu mirovinu.

14. Sud je, na prijedlog tuženika, tužitelju naložio da sudu dostavi izračun visine pretpostavljene starosne mirovine za pok. M. A., prema parametrima u trenutku njegove smrti, u roku od 30 dana, ali je tužitelj odbio dostaviti takav izračun. 15. Kako tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja kojim bi se utvrdilo je li obiteljska mirovina koju je u utuženom razdoblju tužitelj isplatio udovici pok. osiguranika tužitelja M. A., veća od iznosa starosne mirovine koju bi u utuženom razdoblju tužitelj isplatio svom osiguraniku M. A. da nije bilo štetnog događaja te tužitelj nije dokazao da mu je nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik pa je stoga sud tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom.

16.Budući je sud tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom, na temelju odredbe članak 154.stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14.-OUSRH i 70/19.,80/22 dalje: ZPP), sud je tužitelju naložio da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kuna, koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku na gl. raspravi s PDV- om.

17.Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 9.studeni 2022.

S u d a c :

Melita Novak, v.r.

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Zavod., Područna služba u O.

2. OD H. i p. d.o.o.