REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 745/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. Š. iz R., OIB ... , zastupane po punomoćnicima Z. K. i D. D., odvjetnicima u B., protiv tuženika H. o. k. d.d. Z., OIB ... , zastupane po punomoćnicima Ž. O., I. P. i F. O., odvjetnicima u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2263/19-9 od 4. ožujka 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu poslovni broj Pn-6/2019-7 od 29. ožujka 2019. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-6/2019-18 od 7. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 9. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Tuženik H. o. k. d.d., Z., ... , OIB: ... , dužan je tužiteljici Lj. Š. iz R., ... , OIB: ... , na ime naknade štete isplatiti iznos od 168.737,00 (sto-šezdeset-osam-tisuća- sedamsto-trideset-sedam) Kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno čl.29. st.2. ZOO/05 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, tekućom od dana podnošenja tužbe 18. lipnja 2015. godine do konačne isplate, u roku od 15 dana.

II. Tuženik H. o. k. d.d., Z., ... , OIB: ... , dužan je tužiteljici Lj. Š. iz R., ... , OIB: ... , na ime mjesečne rente za tuđu pomoć i njegu isplaćivati iznos od 450,00 (četiristo-pedeset) Kn mjesečno za razdoblje od 03. siječnja do 27. rujna 2015. godine, sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. ZOO/05 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, tekućom od svakog 5. dana u mjesecu za tekući mjesec, pa do konačne isplate, u roku od 15 dana.

III. Dio tužbenog zahtjeva za isplatu na ime naknade štete odbija se kao neosnovan iznad:

- iznosa od 168.737,00 Kn dosuđenog pod točkom I. izreke ove presude, te

- iznosa od 144.738,00 Kn dosuđenog u dijelu točke I. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, posl. br. Pn-234/15-62., koja presuda je u tom dijelu pravomoćna,

dakle, iznad iznosa od ukupno 313.475,00 Kn pa do punog tužbom zatraženog iznosa od 475.000,00 Kn

a dio tužbenog zahtjeva za isplatu rente odbija se kao neosnovan:

- za razdoblje od 28. rujna 2015. godine i nadalje.

IV. Tuženik H. o. k. d.d., Z., ... , OIB: ... , dužan je tužiteljici Lj. Š. iz R., ... , OIB: ... , nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 22.830,50 Kn (dvadeset-dvije- tisuće-osamsto-trideset kuna i pedeset lipa) Kn, sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl.29. st.2. ZOO/05 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, tekućom od dana donošenja ove presude 29. ožujka 2019. godine, pa do konačne isplate, u roku od 15 dana.“.

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je prihvaćena i djelomično je odbijena žalba tuženika i presuđeno je:

„I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika H. o. k. d.d. Z. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna službe u Pakracu poslovni broj Pn-6/2019-7 od 29. ožujka 2019. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-6/2019-18 od 7. kolovoza 2020., u pobijanom dijelu pod stavkom I., II. i IV. izreke.

II Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice Lj. Š. i potvrđuje navedena presuda u pobijanom dijelu pod stavkom III. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 266.737,00 kuna do iznosa od 321.737,00 kuna (za iznos od 55.000,00 kuna).

III Preinačuje se navedena presuda u dijelu:

- pod stavkom II. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 98.000,00 kuna (preko iznosa od 168.737,00 kuna do iznosa od 266.737,00 kuna) i

- pod stavkom III. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatom mjesečne rente s osnova tuđe pomoći, za vremenski period od 28. rujna 2015. pa nadalje u mjesečnom iznosu od 450,00 kuna,

- i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, s kojim tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom za naknadom troškova postupka za iznos od 68.075,75 kune (preko iznosa od 22.830,50 kuna do iznosa od 90.906,25 kuna) i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženiku H. o. k. d.d. Z., isplatiti tužiteljici Lj. Š., daljnji iznos od 98.000,00 kuna (preko iznosa od 168.737,00 kuna do iznosa od 266.737,00 kuna) sa zateznima kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 18. lipnja 2015. pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku plaćati tužiteljici mjesečnu rentu s osnova tuđe pomoći, počevši od 28. rujna 2015. pa nadalje, u iznosu od 450,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa svakog petog u mjesecu za tekući mjesec do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, s time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a buduće dospjevajuće do svakog petog u mjesecu za tekući mjesec.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji trošak parničnoga postupka u iznosu od 68.075,75 kune (preko iznosa od 22.830,50 kuna do iznosa od 90.906,25 kuna) sa zateznim kamatama tekućim od 29. ožujka 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.734,37 kuna u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.“.

3. Protiv dijela presude u kojem tuženik nije uspio u sporu, podnosi dopuštenu reviziju zbog pravih pitanja dopuštenih u rješenju ovog suda poslovni broj Revd 3730/2021 od 15. veljače 2022. koja glase:

„1. Treba li pri utvrđivanju visine naknade neimovinske štete i naknade za trajnu tuđu pomoć i njegu (rentu) uzeti u obzir i iznose koje tužitelj ostvaruje ili bi mogao ostvarivati temeljem propisa o socijalnoj skrbi, zdravstvenom, mirovinskom i invalidskom osiguranju od Centra za socijalnu skrb, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ili Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pa kad tužitelj ostvaruje takvu naknadu ili bi imao pravo na istu, je li potrebno utvrditi postoji li razlika stvarne štete i naknade koju ostvaruje po jednoj ili više navedenih osnova? Treba li tužitelja odbiti s njegovim zahtjevom za naknadom štete s naslova trajne tuđe pomoći njege (renta) i naknade neimovinske štete ako je iznos novčane naknade koju prima temeljem propisa o socijalnoj skrbi, zdravstvenom, mirovinskom i invalidskom osiguranju veći od stvarne štete, odnosno usvojiti njegov zahtjev za razliku ako je stvarna šteta veća od naknade koju ostvaruje ili bi mogao ostvarivati?

2. Kada se tužbom zahtijeva naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete za trajnu tuđu pomoć i njegu (rentu), a oštećena osoba ne prima naknade temeljem propisa o socijalnoj skrbi, zdravstvenom, mirovinskom i invalidskom osiguranju ili odbija pokrenuti postupak kod nadležnih tijela radi ostvarivanja prava i naknada po tim osnovama je li sud dužan kao o prethodnom pitanju sam utvrditi postoji li pravo oštećene osobe na naknadu po gore navedenim osnovama te ukoliko postoji, u kojoj visini joj pripada ova naknada?

3. Uračunavaju li se novčana primanja s osnova osobne invalidnine u novčanu naknadu neimovinske štete na način da se pri odmjeravanju iznosa naknade činjenica ostvarivanja iste samo uzima u obzir ili je potrebno utvrditi točne iznose isplaćene s osnova osobne invalidnine ili eventualni kapitalizirani iznos invalidnine te tako utvrđene iznose oduzeti od iznosa pravične novčane naknadu s osnove neimovinske štete?“.

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. U postupku pred sudom drugog stupnja kako to slijedi iz obrazloženja (str. 6 odjeljak 7.) sud drugog stupnja prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade za naknadu neimovinske štete uzeo je u obzir i iznos osobne invalidnine koja je svojevrsna naknada za oštećenje organizma, kojom se u vidu satisfakcije otklanjaju štetne posljedice oštećenja zdravlja kao i određivanjem novčane naknade radi povrede prava osobnosti iznoseći pravno shvaćanje da od utvrđenog iznosa satisfakcije iznos na ime invalidnine ne oduzima u nominalnom iznosu.

7. Time sud drugog stupnja odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda izraženog u odluci poslovni broj Rev-x 893/2015 od 23. srpnja 2019. prema kojem se od utvrđenog iznosa satisfakcije zbog povrede prava osobnosti zbog narušenja zdravlja treba odbiti iznos koji oštećeni prima po istoj osnovi iz drugih izvora, jer se radi o istom vidu povrede prava osobnosti, a time i iste štete.

8. Glede uračunavanja primanja po drugim osnovama zbog oštećenja zdravlja u vidu rente na ime tuđe pomoći i njege sud drugog stupnja izrazio je pravno shvaćanje da primanja po osnovi osobne invalidnine (str. 7. odjeljak drugi obrazloženja) ne utječu na pravo ostvarivanja naknade štete za tuđu pomoć.

9. Takvim pravnim pristupom sud drugog stupnja odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda poslovni broj Rev-x 791/2014 od 5. ožujka 2019. gdje je rečeno da je su sudovi nižeg stupnja pravilno od iznosa utvrđene mjesečne rente na ime tuđe pomoći i njege odbili isplate koje su vršene na ime dodatka za pomoć i njegu druge osobe.

10. Ovaj sud znajući za postojeću sudsku praksu navedenu u prethodnom točkama ove presude kao i praksu izraženu u primjerice odluci poslovni broj Rev-x 66/2014 od 3. studenog 2020. gdje je izraženo pravno shvaćanje da se naknade za tjelesno oštećenje i naknade za invalidninu ne uračunavaju u dosuđenu pravičnu novčanu naknadu tako da se kapitalizirani iznos nominalno oduzima, već se samo uzima u obzir činjenica ostvarivanja tih prava, prilikom odmjeravanja visine štete.

11. Po ocjeni ovog vijeća oba izražena pravna shvaćanja nisu pravilna jer u tim presudama nije uzeta u obzir pravna priroda i osnov isplata.

Naime, čl. 54. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 133/20, 138/20, 18/22) propisano je:

„(1) Pravo na osobnu invalidninu priznaje se osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.

(2) Pravo na osobnu invalidninu ne može se priznati:

- osobi koja osobnu invalidninu ostvaruje po drugoj osnovi,

- osobi koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za uključivanje u zajednicu,

- osobi koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti,

- djetetu ili odrasloj osobi kojoj je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama ovoga Zakona ili drugim propisima.

(3) Pravo na osobnu invalidninu ne može se priznati osobi kojoj je priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu sukladno odredbama ovoga Zakona ili na temelju drugih propisa.

(4) Pravo na osobnu invalidninu priznaje se s danom podnošenja zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti, a isplaćuje se mjesečno.“.

Člankom 57. istog Zakona regulirano je pitanje prava na doplatak za pomoć i njegu gdje je propisano:

„(1) Pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje se osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba.

(2) Pravo na doplatak za pomoć i njegu ne može se priznati osobi:

- koja ima sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju,

- koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za pomoć i njegu

- koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti,

- ako prosječni mjesečni prihod samca prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona, odnosno ako prosječni mjesečni prihod članova kućanstva prelazi iznos od 200% osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je podnesen zahtjev, odnosno pokrenut postupak po službenoj dužnosti,

- ako doplatak za pomoć i njegu može ostvariti po posebnom propisu

- kojoj je priznato pravo na osobnu invalidninu po ovom Zakonu ili na temelju drugih propisa,

- kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi, odnosno organizirano stanovanje, sukladno odredbama ovoga Zakona ili drugim propisima.

(3) Pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje centar za socijalnu skrb s danom podnošenja zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.

(4) U prihod u smislu stavka 2. podstavka 4. ovoga članka ne uračunavaju se novčana sredstva korisnika zajamčene minimalne naknade koji sudjeluje u radovima za opće dobro iz članka 39. stavka 3. ovoga Zakona ostvarena po osnovi zaposlenja u javnom radu.“.

12. Dakle, iz citiranih odredbi jasno je da se pravo na osobnu invalidninu i pravo na doplatak za pomoć i njegu ostvaruje kroz sustav socijalne skrbi koja je čl. 3. Zakona o socijalnoj skrbi definirana organizirana djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, koja uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unapređenja kvalitete života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo.

13. Imajući to u vidu, da se pomoć pruža određenim kategorijama građana Republike Hrvatske kao pomoć i odgovor društva kao izraz solidarnosti prema osobama koje se nalaze u nepovoljnim osobnom ili obiteljskim prilikama nepravilno je i suprotno svrsi Zakona o socijalnoj skrbi kojim su ta prava uređena umanjivati pravo na naknadu štete i po osnovi i po visini zbog ostvarivanja prava na ove prihode.

14. Upravo suprotno, kako to slijedi uz čl. 54. st. 2. i čl. 57. st. 2. ova prava mogu se ograničiti ovlašteniku prava iz socijalne skrbi ako takva prava ostvaruje po nekoj drugoj osnovi, pa tako i iz prava na naknadu štete na ime povrede prava osobnosti ili prava na naknadu za tuđu pomoć i njegu.

15. Stoga, oštećenom se ne mogu u parnici radi naknade štete umanjivati njegova prava po toj osnovi zbog ostvarenih prava koja mu pripadaju po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi slijedom čega ne dolazi niti do bilo kakvog uračunavanja i odbijanja u nominalnom iznosu ostvarenih primanja po osnovi socijalne skrbi od ostvarenih vidova štete, niti se činjenica ostvarivanja prihoda iz socijalne skrbi trebaju cijeniti prilikom utvrđivanja visine štete zbog povrede prava osobnosti ili tuđe pomoći i njege.

16. Time je i odgovoreno na pitanje 1. i 3. iz revizije.

17. Po ocjeni ovog suda pitanje pod 2. je pitanje koje ovisi o pravilima o teretu dokazivanja i s obzirom na odgovor na pitanja pod 1. i 3. i u njima izraženo pravno shvaćanje, o odgovoru na ovo pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu pa je stoga pitanje po prirodi stvari izgubilo jedan od kumulativno traženih uvjeta iz čl. 385.a ZPP-a, (da o odgovoru na pitanje ovisi odluka u ovom sporu) zbog čega na ovo pitanje nije odgovoreno ovom odlukom.

18. Zbog svih gore iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 9. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.