Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž R-929/2021-4

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, te Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V.iz S., OIB:...., zastupane po punomoćnici M. R. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika KBC S., S., OIB: ..., zastupanog po generalnom punomoćniku B. D., dipl. iur., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2390/21 od 20. svibnja 2021., 9. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

1.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2390/21 od 20. svibnja 2021.u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 7.277,40 kn/965,87 eura[1] sa zakonskom kamatom koja:

- na iznos od 630,35 kn/83,66 eura teče od 15. veljače 2016.

- na iznos od 564,80 kn/74,96 eura teče od 15. ožujka 2016.

- na iznos od 562,28 kn/74,63 eura teče od 15. travnja 2016

- na iznos od 554,44 kn/73,59 eura teče od 15. svibnja 2016.

- na iznos od 533,01 kn/70,74 eura teče od 15. lipnja 2016.

- na iznos od 586,44 kn/77,83 eura teče od 15. srpnja 2016.

- na iznos od 570,80 kn75,76 eura teče od 15. kolovoza 2016.

- na iznos od 561,65 kn/74,54 eura teče od 15. rujna 2016.

- na iznos od 571,54 kn/75,86 eura teče od 15. listopada 2016.

- na iznos od 648,25 kn/86,04 eura teče od 15. studenoga 2016.

- na iznos od 597,99 kn /79,37 eurateče od 15. prosinca 2016.

- na iznos od 538,66 kn/71,49 eura teče od 15. siječnja 2017.

- na iznos od 357,19 kn/47,40 eura teče od 15.veljače 2017., sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te u točki II. izreke za iznos od 3.101,87 kn/411,68 eura zateznom kamatom po istoj stopi, koja teče od 20. svibnja 2021. do isplate.

2.Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se ista presuda u preostalom dijelu točke I. i II. izreke na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate:

- iznosa od 68,70 kn/9,11 eura sa zakonskom kamatom koja teče od 15. veljače 2017.

- iznosa od 380,65 kn/50,52 eura sa zakonskom kamatom koja teče od 15. ožujka 2017.

- iznosa od 367,75 kn/48,81 eura sa zakonskom kamatom koja teče od 15. travnja 2017.

- iznosa od 410,93 kn/54,54 eura sa zakonskom kamatom koja teče od 15. svibnja 2017.

- iznosa od 382,46 kn /50,76 eura sa zakonskom kamatom koja teče od 15. lipnja 2017.

- iznosa od 394,16 kn/52,31 eura sa zakonskom kamatom koja teče od 15. srpnja 2017.

- iznosa od 385,90 kn/51,22 eura sa zakonskom kamatom koja teče od 15. kolovoza 2017.

- iznosa od 197,57 kn/26,22 eura sa zakonskom kamatom koja teče od 15. rujna 2017.

- iznosa od 190,38 kn/25,27 eura sa zakonskom kamatom koja teče od 15. listopada - iznosa od 204,98 kn/27,21 eura sa zakonskom kamatom koja teče od 15. studenoga 2017., sve do isplate, te zahtjev za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 1.273,13 kn/168,97 eura sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.260,90 kn na ime razlike bruto plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. listopada 2017. sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, izuzev zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. U točki II. izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.375,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik pozivajući se na žalbene razloge pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi ponavlja prigovor promašene pasivne legitimacije, uz obrazloženje da nije potpisnik sporazuma na koji se poziva tužiteljica. Navodi da ne može svojom voljom mijenjati osnovicu plaće, već je dužan primjenjivati osnovicu koju propiše svojom odlukom Vlada Republike Hrvatske (u nastavku: Vlada RH). Tvrdi da ni tehnički nije mogao mijenjati osnovicu prilikom obračuna, i da je to htio, zbog toga što se plaća obračunava centralizirano pa tako tuženik unosi samo neke parametre, dok su neki parametri, poput osnovice zadani i nepromjenjivi. Smatra da ga ne obvezuje Sporazum od 26. listopada 2011., budući da taj Sporazum nikada nije valjano potpisan, te da se nisu ispunile ni pretpostavke iz čl. VII. toč. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., budući da je prema podacima DZS, bruto društveni proizvod (daljnje: BDP), promatran na tromjesečnoj razini u odnosu na prethodno razdoblje, zabilježio 12 uzastopnih negativnih stopa rasta počevši od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014. pa da se primjena povećanja osnovice trebala odgoditi do 2018. Kako je potpisom Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine" broj 128/17 – dalje TKU/17) redefinirana osnovica u visini od 5.421,54 kn, smatra da nakon tog datuma više nema mjesta povećanju osnovice prema starim ugovorima.

4. Nadalje ističe da je pogrešno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, jer je sud propustio utvrditi da je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. te sve njegove kasnije izmjene istekao 26. listopada 2016., u skladu s čl. XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., pa zaključuje da u razdoblju od 26. listopada 2016. do potpisivanja TKU/17 osnovica nije bila ugovorena pa su bili ispunjeni uvjeti da Vlada RH posebnom odlukom odredi osnovicu plaće u javnim službama, što da je i učinila Odlukom od 29. prosinca 2016., kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn. Stoga da tužiteljica ne bi imala pravo na isplatu razlike nakon 26. listopada 2016.

5. Predlaže stoga pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, za isplatu razlike plaće u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 26. siječnja 2017., dok za nastavno razdoblje nisu postojale zakonske pretpostavke za prihvaćanje zahtjeva.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. listopada 2017., prema odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

9. Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenice:

-da je tužiteljica u prijepornom razdoblju bila zaposlena kod tuženika,

-da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum o osnovici/2006), kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

-da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu/2009) na način da su se suglasili o primjeni osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto, nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te da su čl. IV. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

-da su Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011), s tim da taj dokument nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, a kojim je izmijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a izmijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, odnosno Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblju opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna, usklađivanje odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine),

-da je 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži i Dodatka Sporazumu/2009, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće iz 2009.,

-da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali narečene Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

-da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

-da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.,

-da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 123/16) u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

10. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da tužiteljica tužbeni zahtjev zasniva na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, kao i na članku IV. st. 2. i 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 kojima je utvrđeno na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi. Utvrđuje da je u javnim službama plaća definirana čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01, 39/09) na način da plaću čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok je osnovica plaće propisana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja Državnog proračuna RH za narednu godinu, tada osnovicu plaće određuje Vlada RH posebnom odlukom.

11. Također je utvrđeno da je u prijepornom razdoblju na snazi bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, 150/13, 153/13 – dalje: TKU/12) koji je u čl. 51. propisao da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta i osnovice za izračun plaće.

12. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, te čl. 51. st. 4. TKU/12, što da proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje tog akta radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u svezi s čl. VII. st. 1. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011. Stoga zaključuje da su uvjeti za povećanje osnovice bili ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016. pa da tužiteljici počev od 1. siječnja 2016. pripada pravo na plaću po osnovici od 5.415,37 kn, budući da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, dok je tuženik u prijepornom razdoblju obračunavao tužiteljici plaću po osnovici od 5.108,84 kn.

13. Nadalje utvrđuje da je odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. osnovica povećana na 5.211,02 kn s plaćom za siječanj 2017., dok je daljnje povećanje osnovice plaće propisano odredbom čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu /2011 (odnos pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s visokom stručnom spremom u javnim službama prosječno za 12 mjeseci u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH u prethodnoj godini i istog pariteta u 2008.), da su Sindikati javnih službi 2. lipnja 2016. pozvali Vladu RH da utvrdi kvocijent pariteta prema narečenim odredbama, ali da se Vlada oglušila na poziv. Stoga zauzima stajalište da primjenom odredbe čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO) se kvocijent pariteta zbog tih razloga ima smatrati utvrđenim 4. lipnja 2016., budući da je Državni zavod za statistiku objavio podatke 4. studenog 2015. pa da se osnovica plaće za srpanj 2016. trebala uvećati za daljnjih 1,14%, a osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. za daljnjih 1,14% u skladu s čl. IV. st. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011. Stoga da je osnovica plaće tužiteljice za razdoblje od prosinca 2015. do lipnja 2016. trebala iznositi 5.415,37 kn, za razdoblje od srpnja do studenog 2016. 5.477,11 kn, a za razdoblje od prosinca 2016. do listopada 2017. 5.539,55 kn, budući da je tek potpisom TKU/17 redefinirana osnovica u iznosu od 5.421,54 kn, nakon kojeg datuma nema mjesta primjeni uskladbe pariteta.

14. Kako visina obračuna razlike plaće nije bila sporna, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev te dosudio tužiteljici razliku u plaći za razdoblje od siječnja 2016. do listopada 2017. te na dosuđene iznose priznao zakonsku zateznu kamatu primjenom odredbe čl. 29. ZOO-a.

15. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tužiteljici priznat trošak zastupanja odvjetnika u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa) u ukupnom iznosu od 4.375,00 kn.

16. Prema stajalištu ovog suda, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009., na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i Sindikat javnih službi, kao i u skladu s odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. ("Narodne novine" broj 115/10 – dalje TKU/2010). Upravo stoga treba zaključiti da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 na kojima tužiteljica zasniva tužbeni zahtjev, predstavljaju valjani kolektivni ugovor, o čemu govori i Vjerodostojno tumačenje tog dokumenta Vlade RH i Sindikata javnih službi od 28. prosinca 2012.

17. Glede tvrdnje tuženika da ga ne obvezuju narečeni dokumenti, budući da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, treba reći da iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je taj Sindikat zajedno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima, pa za valjanost tog dokumenta nije nužno da su ga potpisali svi sindikati koji su u pregovorima sudjelovali, o čemu se već izjasnila i sudska praksa (odluka VSRH broj Revr-408/12). Takav prigovor tuženika bio bi od značaja u slučaju da je narečeni Sindikat bio isključen iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora, koje tvrdnje tuženik ne iznosi tijekom postupka pa su utoliko istaknuti žalbeni navodi bez osnove.

18.Sud prvog stupnja je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike u plaći za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 26. siječnja 2017., međutim pogrešno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je razlika u plaći dosuđena i za nastavno razdoblje, sve do kraja listopada 2017. Naime, u tom dijelu sud prvog stupnja pogrešno smatra da je tek potpisom TKU/17 redefinirana osnovica u iznosu od 5.421,54 kn pa da tek nakon tog datuma nema mjesta primjeni uskladbe pariteta. Prema odredbi čl. XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/11, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma/2011 smatraju se ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s tim što su se ugovorne strane obvezale u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja predmetnih akata, do čega međutim nije došlo. Prema odredbi čl. 199. ZR-a nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen.

19.Iz narečenog slijedi da je zbog produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru, njegovo važenje trajalo do 26. siječnja 2017. Kako do potpisivanja TKU/17 osnovica nije bila ugovorena, bile su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009., prema kojemu je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu, a to je učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 123/2016 od 29. prosinca 2016.) pa nakon 26. siječnja 2017. tužiteljici ne pripada pravo na razliku plaće na način kako je to tužbom zatražila.

20.Kako bi iz podataka u spisu proizlazilo da je razlika u plaći za mjesec siječanj 2017. iznosila 425,89 kn, proizlazi da za 26 dana tog mjeseca tužiteljici pripada pravo na razliku od 357,19 kn, a u preostalom dijelu, za isplatu iznosa od 68,70 kn je zahtjev neosnovan, jednako kao i za nastavno utuženo razdoblje.

21.Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki 1. izreke potvrditi za iznos od 7.277,40 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose razlike u plaći od dospijeća do isplate, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP- a, a u preostalom dijelu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

22.S obzirom na djelomični uspjeh tužiteljice u postupku (70,9%) proizlazi da tužiteljici primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a pripada pravo na nadoknadu parničnog troška od 3.101,87 kn, pa je valjalo u toč. II. izreke pobijane presude za taj iznos presudu potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, a u preostalom dijelu, za iznos od 1.273,13 kn sa zateznom kamatom presudu preinačiti i zahtjev za nadoknadu parničnog troška u tom dijelu odbiti, primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

U Rijeci 9. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara