Republika Hrvatska
Općinski sud u Đakovu
Trg dr. Franje Tuđmana 2, Đakovo
Poslovni broj: 5. Povrv-145/2021-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, sutkinja Ljerka Ljulj, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužitelja M. J., vl. obrta za prijevoz i trgovinu J., OIB:…,, iz I., koga zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik iz V., protiv ovršenika A. L., nositelja O.P.G. L. A., OIB:…, iz F., koga zastupa punomoćnik H. G., odvjetnik iz O., radi isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave održane dana 18. listopada 2022. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja K. K., odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom uredu I. P. i zamjenika punomoćnika tuženika M. B., odvjetnika u Odvjetničkom uredu B. iz Đ., dana 9. studenoga 2022. godine, objavio je i
p r e s u d i o j e
I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju vršitelja dužnosti javnog bilježnika M. M. iz Đ., posl. br. Ovrv-7/2021 od 8. listopada 2021. godine kojim je naloženo tuženiku A. L., nositelju O.P.G. L. A. platiti tužitelju M. J., vl. obrta za trgovinu i prijevoz J. iznos od 6.799,76 kn / 902,48 eur[1] na ime glavnog duga zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku od 23. svibnja 2020. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II Ukida se platni nalog vršitelja dužnosti javnog bilježnika M. M. iz Đ. posl. br. Ovrv-7/2021 od 8. listopada 2021. godine u dijelu koji se odnosi na nastali ovršni trošak u iznosu od 1.225,00 kn / 162,59 eur[1] kao neosnovan. III Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.456,25 kn / 989,61 eur[1] , sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu parničnog troška u iznosu od 375,00 kn / 49,77 eur[1] tužitelj odbija kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini ovršenika pa je vršitelj dužnosti javnog bilježnika M. M. iz Đ. naložila ovršeniku namiriti ovrhovoditelju tražbinu u iznosu od 6.799,76 kn rješenjem o ovrsi posl. br. Ovrv-7/2021 od 8. listopada 2021. godine, no na isto rješenje ovršenik je pravovremeno uložio prigovor pa je ovosudnim rješenjem posl. br. Povrv-145/2021-2 od 14. prosinca 2021. godine stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika M. M. u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje i postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
2. Tijekom postupka tužitelj je u cijelosti ostao kod navoda svog prijedloga za ovrhu, odnosno tužbe ističući da je s tuženikom bio u poslovnom odnosu te da je tuženik od tužitelja čija je djelatnost prodaja naftnih derivata, kupio plavi eurodizel u količini od 6805,00 l za koji mu je tužitelj ispostavio račun broj 457/1/10 dana 14. svibnja 2020. godine, no tuženik iako je preuzeo navedeno gorivo ispostavljeni račun nije podmirio, odnosno izvršio je plaćanje u iznosu od 12.663,25 kn te je preostalo dugovanje u visini od 6.799,76 kn te smatra navode prigovora tuženika neutemeljenima i da tuženiku nije nepoznato o kojoj se usluzi radi, odnosno da dobro zna da se radi o prodaji plavog eurodizela, odnosno "lož ulje" koja se obavlja putem Fina-e i POS uređaja za plavi eurodizel, a sve kako je regulirano Zakonom o trošarinama ("Narodne novine" broj: 106/18, 121/19) i to čl. 103. istog Zakona kojim je dizelsko gorivo za namjene iz čl. 103. citiranog Zakona izuzeto od plaćanja trošarina, ali je propisano vođenje elektroničke evidencije prodaje plavog dizela te je Fina uspostavila sustav nadziranja prodaje plavog dizela, na način, da se svaka prodaja evidentira u sustavu plavi dizel, a omogućena je prodaja istog samo korisnicima kartica do kvote koja im je prethodno odobrena te da je tuženik korisnik kartice GPR 9732 kojom ima pravo na kupnju plavog dizela po ovlaštenoj cijeni i u granicama odobrenih količina izraženih u litrama i svaka se prodaja plavog dizela evidentira u sustavu plavi dizel, dakle, sustav se temelji na kartici za kontrolu potrošnje goriva posebnih namjena pa se tako karticom na posebnim uređajima postavljenim na prodajnim mjestima potvrđuje pravo na kupnju plavog dizela, bilježi se kupljena količina goriva i vodi se evidencija realizirane prodaje ovog goriva koja je inače ograničena godišnjom kvotom.
3. Naprotiv, tuženik je u svom prigovoru paušalno i kratko naveo da iz isprava priloženih rješenju o ovrsi nije vidljivo o kakvom se potraživanju radi, da nikada sa ovrhovoditeljem nije potpisao bilo kakav dokument iz kojeg bi proizlazila neka njegova obveza prema ovrhovoditelju, sada tužitelju, a tijekom postupka je negirao vjerodostojnost isprava, odnosno dokumentacije priležeće uz rješenje o ovrsi tvrdeći, da tuženik nije stavio svoj potpis na izdani račun niti je ikada na benzinskoj crpi Jozinović kupovao gorivo, posebno ne u količini i za navedenu cijenu u računu niti je potpisao otpremnicu, a niti je koristio svoje pravo na odbitak pretporeza za gorivo. 4. Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je pribavio i pročitao od Fine ispis prometa za nositelja O.P.G. L. A., F. (list spisa 34 – 36), pročitao izvadak iz otvorenih stavki na dan 30. kolovoza 2021. godine (list spisa 6), račun broj 457/1/10 (list spisa 24), slip Fine (list spisa 25 – 26) te proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost eventualnog duga tuženika po stalnom sudskom vještaku F. L.B. d.o.o. za usluge (list spisa 50 – 59).
5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, savjesno i brižljivo cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sud smatra, da je tužbeni zahtjev tužitelja, što se tiče neplaćene tražbine za kupljeno eurodizel gorivo, odnosno tzv. plavi dizel u iznosu od 6.799,76 kn u cijelosti osnovan.
6. Naime, iz cjelokupne priležeće i pročitane dokumentacije i to izvatka otvorenih stavaka na dan 30. kolovoza 2021. godine, ispisa prometa za nositelja O.P.G.-a, ovdje tuženika, slipa Fine te računa ispostavljenog tužitelju od strane tuženika broj 457/1/10 od 14. svibnja 2020. godine koju u svom nalazu i mišljenju samo potvrđuje vještak, sud je nedvojbeno utvrdio, da tuženik nije tužitelju platio dužni iznos od 6.799,76 kn, iako je dana 14. svibnja 2020. godine kupio 6805,00 l plavnog dizela ukupne vrijednosti 19.463,01 kn jer je platio samo iznos od 12.663,25 kn zbog čega je nastao dug od 6.799,76 kn, kako to tužitelj i potražuje.
7. Naime, vještak je u svom nalazu i mišljenju kojeg sud u cijelosti prihvaća kao stručan, temeljit i objektivan upravo na temelju sve priležeće dokumentacije u spisu utvrdio, da je tuženik dana 14. svibnja 2020. godine kupio od tužitelja 6805,00 l plavog eurodizela zašto mu je tužitelj istog dana izdao račun broj 457/1/10 na iznos od 19.463,01 kn sa dospijećem 14. svibnja 2020. godine, s tim da je dana 11. svibnja 2020. godine tuženik uplatio avans u iznosu od 12.663,25 kn za gorivo i stoga je nastala razlika u iznosu duga od 6.799,66 kn, a isti nalaz je utemeljila uz svu ovu priležeću dokumentaciju u spisu i na analitičkoj kartici tužitelja koji joj je istu dostavio na njezino traženje u odnosu na tuženika kao poslovnog partnera, odnosno kupca, dok mu tuženik nije dostavio zatraženu analitičku karticu za tužitelja kao njegovog dobavljača, uz obrazloženje da nalaz i mišljenje sačini bez zatraženih njegovih podataka.
8. Upravo u svom nalazu i mišljenju vještak je temeljem izvatka iz bankovnog izvatka tužitelja osporio navode tuženika da nikada nije bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem jer je utvrdio da je dana 11. svibnja 2020. godine tuženik izvršio plaćanje prema tužitelju u dvije stavke, prva u iznosu od 24.202,15 kn, a druga u iznosu od 10.117,85 kn, dakle, ukupno 34.320,00 kn, da je utvrdila da je s iznosom od 24.202,15 kn namjeravao platiti račune broj 151, 304 i 126 i to u iznosima od 4.816,15 kn, 16.840,60 kn i 2.545,40 kn, međutim, račun broj 126 je prema evidenciji tužitelja već bio plaćen 6. svibnja 2020. godine, utvrdila je i da je uplaćeni iznos od 10.117,85 kn u bankovnom izvatku opisan kao plaćanje tuženika po ponudi broj 8/2020 zašto je tuženiku bio izdan predračun od tužitelja dana 11. svibnja 2020. godine za 3537,71 l plavog eurodizela vrijednosti 10.117,85 kn pa je tužitelj navedene uplate u iznosu od 34.320,00 kn evidentirao kao plaćanje računa broj 151 u iznosu od 4.816,15 kn i računa broj 304 u iznosu od 16.840,60 kn, dok je preostali iznos od 12.663,25 kn evidentirao kao uplatu avansa s kojim je kasnije zatvorio dio spornog predmetnog računa broj 457/1/10 te da je ostao neplaćeni dio ovog računa u iznosu od 6.799,76 kn (iznos računa 19.463,01 – 12.663,25 kn = 6.799,76 kn), s tim da je navela da bi iz obrasca PDV-a i obrasca URA za svibanj 2020. godine, a koji je zatražila od tuženika i koji joj isti nije dostavio, uz obrazloženje da nalaz sačini bez te dokumentacije je navela, da bi temeljem tih obrazaca bilo moguće utvrditi, da li je tuženik predmetni račun evidentirao u svojim poslovnim knjigama i temeljem istog iskoristio odbitak pretporeza sadržanog u predmetnom računu, međutim te obrasce nije dobila na uvid od tuženika.
9. Iako je tuženik u svom očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka kojem matematički i temeljem priležeće dokumentacije u stvari ne stavlja argumentiranu primjedbu je i dalje ostao kod svojih navoda da se iz slipa Fine za GPR karticu ne može raspoznati tko je preuzeo robu od tužitelja te i dalje tvrdi da to on nije učinio pa da onda nije dužan tužitelju namiriti utuženu tražbinu te da je tužitelj očigledno prodao gorivo bez utvrđivanja identiteta kupca, sud ovakve navode nije mogao prihvatiti kao osnovanima, upravo iz razloga, što je prema Zakonu o trošarinama striktno propisano vođenje elektroničke evidencije prodaje plavog dizela zbog čega je Fina po Odluci Vlade uspostavila sustav kojim se nadzire potrošnja istog, na način, da je korisnicima kartica, u konkretnom slučaju, GPR kartice broj 9732 čiji je korisnik upravo tuženik, samo omogućena kupnja plavog dizela čija se količina kupnje striktno kontrolira i ne smije priječi godišnju kvotu pa je upravo u posebnom sustavu upotrebom posebnih POS aparata za navedene GPR kartice onemogućena malverzacija u svezi s kupnjom plavog dizela kako bi se poljoprivrednicima koji ovo gorivo koriste za svoju proizvodnju omogućilo da pravovremeno i po pristupačnoj cijeni mogu kupiti ovo gorivo pa tako i tuženiku kojemu je kao nositelju OPG-a izdana ova GPR kartica broj 9732 (što tuženik ne spori i ničim ne dokazuje da to nije kartica izdana upravo za njegov OPG-e) jer u konkretnom slučaju je nesporno da je GPR karticu tuženika broj 9732 evidentirao POS aparat na benzinskoj crpki u vlasništvu tužitelja, da je upravo 14. svibnja 2021. godine tom karticom kupljeno gorivo plavi dizel u količini od 6805,00 l što je evidentirano u sustavu Fine, a da li je karticu to u tom trenutku koristio tuženik ili je on nekom dao karticu da kupi plavi dizel nije od važnosti za odluku u ovom postupku jer kartica izdana za kupnju plavog dizela na ime tuženikova OPG-a i plavi dizel kupljen tom karticom obvezuje upravo tuženika, kao nositelja tog OPG-a da isto gorivo i plati, a ne mora osobno kupovati gorivo i stoga je uistinu bespredmetan navod tuženika da nije on osobno toga dana kupovao gorivo, iako to ničim nije dokazao, a isto tako, sud nije prihvatio prijedlog tuženika da neposredno na raspravi sasluša vještaka na prigovore istaknute u pisanom podnesku od 23. rujna 2022. godine jer na istaknute prigovore koji su u principu pravne naravi vještak nije ovlašten davati svoje mišljenje niti mu je to bio zadatak zadan rješenjem o imenovanju vještaka, a niti je u svom pisanom podnesku tuženik predlagao neposredno saslušanje vještaka posebno jer se radi o prigovorima koji se odnose na sam proces kupnje plavog dizela, a što je regulirano Zakonom o trošarinama pa se dakle, radi o prigovorima o kojima odluku donosi sud.
10. Zbog svega gore obrazloženog, sud, dakle, smatra tužbeni zahtjev tužitelja, što se tiče glavnog duga u cijelosti osnovanim pa s obzirom da je nesporno utvrdio da je tuženik tužitelju ostao dužan za kupnju plavog dizela na dan 14. svibnja 2021. godine iznos od 6.799,76 kn, kako to tužitelj i potražuje, a vještak je u svom nalazu i mišljenju potvrdio da je to potraživanje točno, sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika za iznos od 6.799,76 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. svibnja 2021. godine, dakle, osmog dana od dana izdanog računa kako to tužitelj i potražuje, a sve sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.
11. Naprotiv, platni nalog u odnosu na ovršni trošak je u cijelosti ukinut kao neosnovan te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen, a sve iz razloga jer se o troškovima postupka odlučuje ovom presudom kojom se odlučuje i o osnovanosti platnog naloga, a platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak ovršnog postupka, odnosno trošak koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga ili jednostavnije rečeno nakon stavljanja rješenja o ovrsi javnog bilježnika izvan snage i nastavka postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga iz rješenja o ovrsi, odlučuje se i o stvarno nastalim parničnim troškovima, a parnične troškove čine stvarno nastali troškovi u ovom postupku pa tako i troškovi ovršnog postupka pa je stoga temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a riješeno kao pod točkom II izreke ove presude.
12. Tako je odlučujući o nastalom parničnom trošku u ovom postupku temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a sud odlučio da je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak jer je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom kao osnovanim te ga je obvezao da tužitelju naknadi nastali parnični trošak prema zahtjevu za naknadom troška tužitelja, odnosno dostavljenom troškovniku i to u iznosu od 7.456,25 kn, a koji trošak se sastoji od troška obrazloženog podneska u iznosu od 750,00 kn, pristupa na tri ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 750,00 kn svaka radnja te pristupa na jedno ročište na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 375,00 kn, što je ukupno iznos od 4.125,00 kn, a s pripadajućim PDV-om čini trošak u iznosu od 5.156,25 kn te tužitelju uz ovaj trošak dosuđen i trošak u iznosu od 2.000,00 kn na ime predujma za provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje te trošak sudske pristojbe na presudu u ovom postupku u iznosu od 300,00 kn, što čini ukupni trošak od 7.456,25 kn / 989,61 eura, s tim da o trošku pristupa na ročište za objavu presude nije odlučeno jer u trenutku donošenja ove presude ovaj trošak nije stvarno nastao i sudu je nepoznanica da li će i nastati, a odbijen je i sa dijelom troška za pristup na ročište 11. travnja 2022. godine u cijelosti jer se radi o ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima pa je tužitelju dosuđen trošak, kako je navedeno kao pod točkom III izreke ove presude.
13. Valja napomenuti, da o trošku nastalom u ovršnom postupku kao parničnom trošku, sud nije odlučivao jer tužitelj taj trošak nije zatražio u svom troškovniku.
14. Slijedom obrazloženoga, presuđeno je kao u izreci.
U Đakovu, 9. studenoga 2022. godine
Sutkinja
Ljerka Ljulj, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
