Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1556/2022-
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja T. M., OIB: ..., P., zastupanog po punomoćnici P. Đ., odvjetnici iz Z., protiv tuženika A. B. d.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi isplate i utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7041/2014-49 od 13. srpnja 2022., u sjednici održanoj 9. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e
Usvaja se žalba tuženika i ukida se Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7041/2014-49 od 13. srpnja 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje .
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I i III izreke, utvrđene su ništetnim odredbe članka 2., 4. i dio odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu sklopljenom između tužitelja i pravnog prednika tuženika dana 12. srpnja 2007. godine u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika. Točkama II i IV izreke naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 352.622,54 kn (osnovom ništetne valutne klauzule) i iznos od 43.487,92 kn (osnovom ništetnsti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi) sve sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom V izreke naloženo je tuženiku da na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita isplati tužitelju iznos od 11.070,37 kn sa zateznom kamatom. Točkom VI izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 58.172,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu predložio da se ista odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda kao zakonita potvrdi.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i to valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržaja navedenog u točki I i III izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi u ukupnom iznosu od 396.110,46 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Predmet spora predstavlja i zahtjev radi isplate naknade koju je tužitelj podmirio zbog prijevremene otplate kredita u iznosu od 11.070,37 kn sa zateznim kamatama. Taj zahtjev počiva na tvrdnji kao prethodnom pitanju da je čl. 8. Ugovora o kreditu također kao nejasan i neodređen o kojem se nije pregovaralo nepošten i ništetan zbog čega tužitelj zahtijeva povrat naknade uplaćene osnovom prijevremene otplate kredita.
6. Među strankama nije sporno da je sklopljen predmetni Ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika te da je tužitelj otplatio kredit u cijelosti sukladno ugovoru i obračunatim anuitetima od strane tuženika. Sporna je ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te kao prethodno pitanje valjanost ugovorne odredbe o plaćanju naknade osnovom prijevremene otplate kredita te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa i naknade za prijevremenu otplatu kredita, kao i zastara utužene tražbine.
7. Imajući u vidu prethodno navedene činjenice, kao i činjenicu da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojem je donesena pravomoćna presuda poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., prvostupanjski sud pozivajući se na temelju čl. 502.c ZPP-a i čl. 81.,82 i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj 96/03.) i čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) na pravna utvrđenja iz navedene presude u odnosu na tuženika, odnosno pravomoćno utvrđenu ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi kao osnovan u cijelosti. U odnosu na povrat naknade plaćene osnovom prijevremene otplate kredita sud prvog stupnja ocjenom dokaza (iskaz tuženika i Ugovora o kreditu) zaključuje kako se o odredbi čl. 8. Ugovora, koja je uz to neodređena i neodrediva, također nije pojedinačno pregovaralo čime je prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega tu odredbu nalazi ništetnom.
8. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud zauzima stav da je podnošenjem kolektivne tužbe 4. travnja 2012. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) došlo do prekida zastare koja je ponovno počela teći pravomoćnošću odluke u tom postupku tj. 13. lipnja 2014. te se ujedno poziva na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici 30. siječnja 2020.. Stoga cijeneći da je tužba podnesena 28. studenog 2014., pozivom na čl. 225. ZOO-a odbija prigovor zastare kao neosnovan.
9. S obzirom na utvrđenu ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (temeljem direktnog učinka kolektivne tužbe) i raspravljanu i ocijenjenu ništetnost odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, prvostupanjski sud zauzima stav da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju novčani iznos koji je primio s osnove promjenjive kamatne stope povrh prvotno ugovorene, kao i razliku između plaćenih anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan plaćanja i obračunatih anuiteta prema tečaju na dan isplate kredita, te u cijelosti naknadu za prijevremenu oplatu kredita.
10. Stoga, utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da ukupna razlika između anuiteta obračunatih primjenom početno ugovorene kamatne stope i anuiteta obračunatih primjenom kamatne stope koja se mijenjala odlukama tuženika iznosi 43.487,92 kn, kao i da razlika između anuiteta obračunatih primjenom tečaja CHF na dan plaćanja i obračunatih primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 352.622,54 kn, prvostupanjski sud pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a dosuđuje tužitelju ukupan iznos od 396.110,46 kn. Na ime izlazne zaračunata naknade od 1% zbog prijevremene otplate kredita sudi 11.070,37 kn također pozivom na čl. 323. ZOO.
11. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud evidentno temelji na čl. 29. i 1115. ZOO-a te dosuđuje tužitelju zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pretplaćene razlike do isplate.
12. Neosnovano tuženik navodi da bi bila ostvarena apsolutno bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i toč. 6. ZPP-a sažimajući to u tvrdnji da je odbijanjem dokaznih prijedloga tuženika radi utvrđenja odlučnih činjenica istom onemogućeno raspravljanje i ujedno zbog navedenog presuda ne sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama. Stav je tuženika da vezanost suda presudom u kolektivnom sporu ne isključuje pravo na dokazivanje okolnosti koje postoje u svakom pojedinom slučaju. Presuda suda prvog stupnja sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni i kao takvu moguće ju je ispitati čime nije došlo do ostvarenja bitne povrede iz toč. 11. S druge strane odbijanjem dokaznih prijedloga tuženika isti nije onemogućen u raspravljanju pa time nije došlo ni do povrede iz toč. 6, ali je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
13. Sud je prvog stupnja odbio izvođenje dokaza pravovremeno predloženih po tuženiku na ročištu 18. lipnja 2018. (prije zaključenja prethodnog postupka) smatrajući da je pored direktnog učinka presude iz kolektivnog spora to suvišno.
14. Međutim imajući u vidu odluku Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022. za reći je kako je Ustavni sud prihvatio argumentaciju banaka da je odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita ostvarena povreda načela jednakosti oružja. Naime, Ustavni je sud zaključio da unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom 502. c ZPP-a u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu.
15. Dakle odbijanjem dokaznog prijedloga radi saslušanja svjedoka, a naročito svjedokinje E. K. zaposlenice banke koja je po tvrdnjama tuženika radila na obradi konkretnog kredita sud je prvog stupnja zanemario tvrdnje tuženika iznesene u pravcu obaviještenosti tužitelja kao potrošača o značenju spornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli na čemu se i nadalje ustraje u žalbi. Jednako tako, u odnosu na naknadu koja se traži po osnovi prijevremene otplate kredita ne dolazi u primjenu odredba 502. c. ZPP-a pa pored takvog stanja stvari nije bilo razloga da se osim tužitelja koji je saslušan, ne sasluša i djelatnica banke koja je radila na obradi kredita na što tuženik ukazuje žalbom. Radi se o činjeničnom pitanju od slučaja do slučaja kako to s pravom smatraju sud prvog stupnja i tuženik i konačno o tome je donesen i zaključak na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda sa predsjednicima Građanskih odjela županijskih sudova održan 5. studenog 2020. Prema tome tuženiku valja omogućiti da osporava tužiteljevu tvrdnju o ništetnosti odredbe čl. 8. Ugovora predlažući dokaze na okolnost da se o toj odredbi pregovaralo.
16. Sve narečeno dovelo je do nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega je za sada dvojbena i pravilnost primjene materijalnog prava čime se žalba tuženika ukazuje osnovanom.
17. U nastavku će postupka sud prvog stupnja provesti dokazni prijedlog saslušanjem djelatnice banke, te ocijeniti potrebu izvođenja ostalih dokaznih prijedloga tuženika radi saslušanja svjedoka što bi bilo svrhovito jedino ukoliko se odnose na okolnost obaviještenosti tužitelja i pregovaranja o čl. 8. Ugovora o kreditu (neposredni kontakt istih sa tužiteljem) i sve navedeno ocijeniti zajedno sa ostalim provedenim dokazima, te imajući u vidu citirane odrede Zakona o zaštiti potrošača, odredbe 502. c ZPP-a o učincima presude donesene u kolektivnom sporu, te odredbe ZOO o stjecanju bez osnove i zastari tražbine, koje sve odredbe dolaze u primjenu kako je sud prvog stupnja pravilno zaključio, izvesti ponovnu ocjenu o ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu i posljedično tome o pravu tužitelja na isplatu.
18. Iz tih je razloga žalba tuženika uvažena i presuda suda prvog stupnja ukinuta sukladno odredbi čl. 370. ZPP-a, kao i odluka o troškovima postupka sukladno čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP-a o čemu će također donijeti novu zakonitu odluku.
U Rijeci, 9. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća
Brankica Malnar, v.r.
