REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: 4 Us I-663/2022-8

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužiteljice K. J. iz Z., OIB:…, koju zastupa opunomoćenik N. N., odvjetnik u N. G., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Z., OIB:…, kojeg zastupa službena osoba M. Lj., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 9. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/22- 01/97, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 12. svibnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/22-01/97, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 12. svibnja 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područne službe S. B. KLASA: UP/I-502-03/21-02/402, URBROJ: 338-12- 02-21-4 od 28. prosinca 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem se, u točki I. izreke, tužiteljici, ozljeda nastala dana 4. studenog 2021. za vrijeme radnog odnosa kod poslodavca Dječji vrtić N, G., šifra prema MKB-u: S 81.0, S 80.0 i S 61.7 ne priznaje ozljedom na radu. Točkom II. izreke određeno je da se, u svezi navedene ozljede ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tužiteljica tužbom osporava rješenje tuženika te navodi da se isto temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, na bitnim povredama upravnog postupka i na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Ističe kako tuženik ne navodi razloge za svoju odluku te smatra kako se puko nabrajanje odredbi određenih propisa i priložene dokumentacije ne smatra obrazloženjem. Navodi kako postojanje ozljede na radu ne može biti determinirano (ne) postojanjem ugroze od strane vanjskih čimbenika, s obzirom da prava iz ozljede na radu nisu determinirana mjestom nastanka ozljede, a svakako ne mjestom za koje bi zakon ili neki drugi propis zahtijevao ispunjen uvjet u smislu postojanja ugroze od strane vanjskih čimbenika. Smatra da je tuženik počinio povredu iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku jer nije utvrdio odlučne činjenice te da osporavano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Predlaže Sudu provesti dokaz saslušanjem stranaka, saslušanjem svjedoka te provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu te usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odnosno donio osporavano rješenje uvažavajući sve dokaze u pravilno provedenom upravnom postupku te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Navodi kako je u provedenom postupku, a iz izjava tužiteljice od 10. studenog 2021. i 13. prosinca 2021. o okolnostima nastanka ozljede na radu, utvrđeno da se tužiteljica ozlijedila krećući se prema osobnom automobilu na betonskoj stazi unutar kućnog dvorišta. Poziva se na sudsku praksu, izraženu u presudi Visokog upravnog suda poslovni broj: Usž-2516/2017-2 od 6. rujna 2017. prema kojoj na navedenom dijelu nekretnine, u dvorištu obiteljske kuće u kojoj tužiteljica stanuje, nitko osim nje nema utjecaja na njezinu sigurnost. Odnosno, kako u konkretnom slučaju njezina sigurnost nije bila ugrožena od strane vanjskih čimbenika pa se ozljeda tužiteljice ne može prostorno povezati s redovitim putem od mjesta stanovanja do mjesta rada čime nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje ozljede kao ozljede na radu u smislu članka 66. stavka 1. točke 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, budući da do ozljede tužiteljice nije došlo na javnoj površini već u dvorištu obiteljske kuće u kojoj stanuje. S obzirom na navedeno predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, Sud je 2. studenoga 2022. održao javnu raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice i tuženika u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). Zamjenica opunomoćenika tužiteljice na raspravi je ostala kod svih navoda i dokaznih prijedloga iznesenih u tužbi te je predložila i provođenje medicinskog vještačenja. Opunomoćenica tuženika navela je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te se protivila izvođenju svih dokaznih prijedloga.

6. Na održanoj raspravi Sud je, u skladu s člankom 33. stavkom 5. ZUS-a, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19.), odbio dokazne prijedloge opunomoćenika tužiteljice za saslušanjem stranaka, saslušanjem neimenovanih svjedoka, provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu te medicinskog vještačenja budući da je, prema stajalištu ovoga suda, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, dokazni prijedlozi nisu konkretizirani niti obrazloženi, a medicinske činjenice u konkretnom slučaju nisu niti sporne.

7. Na temelju razmatranja svih pranih i činjeničnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a Sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13., 137/13. i 98/19., dalje: Zakon) ozljedom na radu se smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

9. Člankom 67. Zakona, propisano je da se, u smislu ovog Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. Tučnjava na radnom mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti ili u vremenu dnevnog odmora, namjeno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2 aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odnos koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koji se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

10. Prema odredbi članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20. i 2/22., dalje: Pravilnik), ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod koji je došlo do ozljeđivanja odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

11. Prema odredbi članka 37. Pravilnika, ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

12. U skladu s člankom 39. Pravilnika, u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radnu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima te odredbama Zakona i Pravilnika.

13. Iz podataka spisa proizlazi kako je prvostupanjsko tijelo 24. studenog 2021. zaprimilo zahtjev poslodavca tužiteljice, Dječji vrtić N. G., radi priznavanja ozljede zadobivene 4. studenog 2021. pod šifrom dijagnoze ozljede prema MKB-u: S 81.0, S 80.0 i S 61.7 za ozljedu na radu i pripadajuća prava.

14. Iz Izjave tužiteljice od 10. studenoga 2021. razvidno je da je tužiteljica, navedenog datuma, oko 5,40 sati, krenula na posao te izašla iz obiteljske kuće i stazom krenula prema osobnom automobilu kada joj se u jednom trenutku, iz nepoznatog razloga, noga izvrnula pri čemu je pala na koljena i ozlijedila ih kao i desnu ruku na koju se dočekala.

15. Iz izjave tužiteljice od 13. prosinca 2021. proizlazi da se tužiteljica ozlijedila 4. studenoga 2021. u 5,40 sati, na betonskoj stazi unutar kućnoga dvorišta.

16. Uzimajući u obzir naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da je tijekom provedenog upravnog postupka nedvojbeno utvrđeno da je ozljeda tužiteljice nastala unutar dvorišta vlastite nekretnine nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari te tužbeni navodi tužiteljice nisu odlučni.

17. Naime, pravilno su i tuženik i prvostupanjsko tijelo zaključili da je tijekom upravnog postupka nedvojbeno utvrđeno da je ozljeda tužiteljice nastala unutar dvorišta vlastite nekretnine, na kojoj nekretnini nitko osim tužiteljice nema utjecaja na njezinu sigurnost, odnosno nesigurnost te su prema stajalištu ovoga Suda, pravilno zaključili, da je ozljeda tužiteljice nastala u okolnostima koje se ne mogu prostorno povezati s redovitim putem od stana do mjesta rada, kako to propisuje odredba članka 66. stavka 1. točka 3. Zakona.

18. Prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu ostvaruju se pod pretpostavkama propisanom Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, pa se stoga ozljeda na putu od stana do mjesta rada ili obratno ima smatrati ozljedom na radu, u pravilu, ako se slučaj koji je uzrokovao ozljedu dogodio na redovitom putu na kojem bi njezina sigurnost mogla biti ugrožena od strane vanjskih činilaca. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2514/2017-2 od 6. rujna 2017.

19. Slijedom navedenoga, pravilno su, prema shvaćanju ovoga Suda i prvostupanjsko tijelo i tuženik u osporavanim rješenjima utvrdili da se u konkretnom slučaju radi o nastanku ozljede u okolnostima koje se ne mogu prostorno povezati s redovitim putem od stana do mjesta rada, kako to propisuje odredba članka 66. stavka 1. točka 3. Zakona.

20. Dakle, budući da je pobijano rješenje tuženika od 12. svibnja 2022. utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni odredaba materijalnih propisa, tužbeni zahtjev je odbijen na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

21. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 9. studenoga 2022

Sutkinja

Valentina

Grgić

Smoljo,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).