REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4287/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P., OIB ... iz S., J., kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S., protiv tuženika E. & S. b. d.d., OIB ... R., kojeg zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. & P., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-842/2022-3 od 14. srpnja 2022. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1792/19-33 od 1. travnja 2022., u sjednici održanoj 9. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e:
Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-842/2022-3 od 14. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1792/19-33 od 1. travnja 2022., u odnosu na pitanje:
„Da li je dovoljno u pojedinačnim postupcima da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, uzimajući u obzir da je sud u postupku kolektivne zaštite samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora, bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze?“
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 842/2022-3 od 14. srpnja 2022., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1792/19-33 od 1. travnja 2022.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. alineje 4. ZPP-a zbog pravnog pitanja navedenog pod 3., jer je riječ o pravnom pitanju koje je važno za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da se u obrazloženju razloga važnosti predlagatelj poziva na to da mu nije bilo omogućeno izvođenje predloženih dokaza, saslušanjem djelatnika tuženika, a na okolnosti informiranosti tužitelja. Nadalje, pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci je u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.
4. U odnosu na postavljena pitanja pod 1., 2., 4., 5. i 6. osporena presuda utemeljena je na pravnom shvaćanju koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020., kao i na shvaćanjima koja su u skladu sa već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda (Rev-2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-112/18 od 9. ožujka 2022., Revd- 3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd-221/2020-2 od 4. veljače 2020, Revd- 479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd-2469/2020-2 od 22. rujna 2020. i dr.). Stoga pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku u konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su pitanja formulirana, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, a niti smatrati da u svezi postavljenih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa.
5. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 387. stavka 1. i. 6. ZPP- a odlučeno je kao u izreci.
6. Nije osnovan niti prijedlog tuženika za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije. To iz razloga što sud Europske unije nije nadležan za tumačenje koje predlaže podnositelj prijedloga. Naime, predmet spora je valjanost odredba Ugovora o kreditu koji je sklopljen 24. travnja 2006., dok nije sklopljen dodatak ugovoru u smislu odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/2015), već je kredit 2012. prijevremeno otplaćen, pa nema (vremenske) primjene Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima na konkretan spor. To jasno proizlazi iz presude Suda Europske unije u spojenim predmetima C-698/18 i C-699/18 od 9. srpnja 2020. (točke 41.-44- i 48.), kao i iz rješenja tog Suda u predmetu C-92/14 od 3. srpnja 2014. (točka 28.) (tako i Revd-5606/2021 od 26. siječnja 2022.).
Zagreb, 9. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
