Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-216/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc Tanje Pavelin, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog P. L., zbog kaznenih djela iz članka 91. točka 3. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.- dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 4. svibnja 2022., broj Kv I-31/2022 (K-60/2012)., u sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba osuđenog P. L. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom su na temelju članka 498. stavak 1. točka 1. i stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.) pod točkom I. izreke preinačene su odlukom o kazni dvije presude i to: pod 1.) presuda Županijskog suda u Varaždinu, broj: Kv I-50/2021-13 od 22. rujna 2021., koja je postala pravomoćna 5. siječnja 2022., kojom su preinačene u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Varaždinu od 25. veljače 2013. broj K-60/2012, presuda Općinskog suda u Požegi od 13. veljače 2009. broj K-91/2008, presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 9. veljače 2017. broj Kv-22/2017 (K-87/07), presuda Općinskog suda u Vrbovcu od 28. lipnja 2007. broj K-270/2006, presuda Općinskog suda u Slatini, Stalna služba u Orahovici od 2. ožujka 2011. broj K-3/2009, presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu od 11. svibnja 2012. broj Kv-53/2012 (K-40/07), presuda Općinskog suda u Sesvetama od 18. veljače 2011. broj K-247/2007, presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-1917/2007. od 13. ožujka 2009. i presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 17. studenog 2011. broj KO-3193/2009., a kojom presudom je osuđenik P. L. osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju 40 (četrdeset) godina te pod 2.) presuda Općinskog suda u Varaždinu broj K-119/2019-87 od 8. travnja 2021., koja je preinačena u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Varaždinu broj: Kž-308/2021-4 od 21. rujna 2021., a kojom je P. L. zbog kaznenog djela iz čl. 99. stavka 1. u vezi člankom 33. KZ/97, osuđen na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine, te su kazne zatvora izrečene tim presudama uzete kao utvrđene pa je osuđeni P. L. na temelju članka 63. KZ/97. osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju 40 (četrdeset) godina.
1.1. Pod točkom II. izreke na temelju članka 63. KZ/97. u izrečenu jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora osuđeniku je uračunato vrijeme koje je do sada proveo na izdržavanju kazne po presudi Županijskog suda u Varaždinu broj: Kv I-50/2021-13 od 22. rujna 2021.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio osuđeni P. L. osobno, pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o kazni, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i vratiti na ponovno odlučivanje, odnosno da mu se podredno umanji kazna.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U skladu s člankom 474. stavku 1. ZKP/08., spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj u biti ne konkretizira u čemu bi se sastojala postupovna povreda. Protivno ovakvim žalbenim navodima, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, a nakon što je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, dao valjane i jasne razloge za svoju odluku u svim njezinim dijelovima.
7. Nije u pravu žalitelj kada ističe prigovor nastupa zastare izvršenja pojedinih kazni sukladno odredbi članka 83. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.) iz presude opisane pod 1., odnosno iz postupka objedinjenja kazni vođenog pred Županijskim sudom u Varaždinu broj Kv-I-50/2021 od 22. rujna 2021., a koji je pravomoćno okončan 5. siječnja 2022. jer taj prigovor ne može biti predmetom odlučivanja u ovom žalbenom postupku. Naime, spomenute presude preinačene su u odluci o kazni na način da je osuđenik P. L. temeljem članka 60. stavak 2. točka a) KZ/97. osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 40 (četrdeset) godina, a na koji način su pojedinačne kazne iz te presude izgubile svoju samostalnost te su u konačnici postale sastavnim dijelom jedinstvene kazne po presudi Kv-I-50/2021, a slijedom čega zastara izvršenja tako izrečene kazne računa se od trenutka pravomoćnosti presude kojom su te kazne objedinjene, dakle od 5. siječnja 2022. kada je citirana presuda postala pravomoćna.
8. Također, pravilno je prvostupanjski sud pri donošenju nove odluke o objedinjavanju kazni odmjerio jedinstvenu kaznu primjenjujući odredbe za kaznena djela počinjena u stjecaju iz članka 60. stavka 2. točke a) KZ/97. za koje je osuđen gore citiranim presudama te je osuđeniku izrečena jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 40 (četrdeset) godina, a kojom nije dosegnut zbroj pojedinačnih kazni. Stoga se u konkretnoj situaciji protivno žalbenom navodu osuđenika, a kada je jednom od navedenih pravomoćnih presuda osuđeniku već izrečena maksimalna kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 40 (četrdeset) godina, u postupku neprave obnove jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora može se odmjeriti samo u istom trajanju, dakle, u trajanju od 40 (četrdeset) godina, a u koje vrijeme mu je u skladu s odredbom članka 63. KZ/97. uračunato vrijeme koje je do sada proveo na izdržavanju kazne zatvora.
9. Slijedom navedenog, budući da žalbom nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene ni povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 9. studenog 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.