Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-344/2022-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. P., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 30. lipnja 2022., broj K-3/2022., u sjednici održanoj 9. studenog 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog Ž. P. i njegove braniteljice, odvjetnice S. V.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog Ž. P., ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Bjelovaru optuženi Ž. P., proglašen je krivim za kazneno djelo protiv spolne slobode, teško kazneno djelo protiv spolne slobode, opisano u članku 154. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. točka 1. KZ/11. i člankom 153. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., te za dva kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnje iz članka 139. stavak 3 u vezi stavka 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisana u točkama 1., 2. i 3. izreke te presude.

1.1. Optuženom Ž. P., na temelju članka 154. stavka 2. KZ/11. utvrđena je za kazneno djelo iz točke 1., kazna zatvora u trajanju 5 godina, a na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. za kaznena djela pod točkom 2. i 3., utvrđene su kazne zatvora u trajanju 6 mjeseci za svako kazneno djelo te je optuženi Ž. P., uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 5 godina i 6 mjeseci, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. rujna 2021. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 189. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19.,- ispravno i 80/22., dalje: ZKP/08.) odlučeno je da će se optuženom Ž. P. nakon pravomoćnosti presude vratiti privremeno oduzeti predmet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU Bjelovarsko-bilogorske broj … i to mobilni uređaj marke H. sa kućištem zelene boje, te privremeno oduzeti predmeti prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU Bjelovarsko-bilogorske broj … i to skalpel sa plastičnom drškom zelene boje, tabakera crne boje bez cigareta sa upaljačem u unutrašnjosti, jedan par gumenih radnih rukavica crne boje, jedan preklopni etui za mobilni telefon crne boje bez pripadajućeg telefona, crni preklopni novčanik, kartica zdravstvenog osiguranja na ime Ž. P., jedna novčanica u apoenu od 20 kuna i kovanice u ukupnom iznosu 7 kuna, crna muška torbica za nošenje na ramenu.

1.3. Na temelju članka 189. stavak 1. ZKP/08., odlučeno je da će se žrtvi M. V. nakon pravomoćnosti presude vratiti privremeno oduzeti predmet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU Bjelovarsko-bilogorske broj … i to mobilni uređaj marke H. kućišta crne boje.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi Ž. P. oslobođen je od obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti koji troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi Ž. P., po braniteljici, odvjetnici S. V., zbog „bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene Kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji“. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno da se preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe te je u žalbi zatražena obavijest o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (članak 474. stavak 1. ZKP/08.).

4. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog Ž. P. putem video- konferencijske veze iz Zatvora u B. i njegove braniteljice S. V., odvjetnice u B., dok na sjednicu nije postupio uredno pozvani državni odvjetnik pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti (članak 475. stavka 3. ZKP/08.).

5. Žalba je osnovana.

6. Suprotno žalbenim navodima optuženika, u pobijanoj presudi nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na način da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno da su razlozi nejasni i da postoji ''znatno proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja iskaza danih u postupku'', kao i da je izreka presude proturječna razlozima presude. Sud prvog stupnja je, glede odlučnih činjenica, jasno označio svoje razloge na kojima zasniva izreku presude. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi njegov zaključak da je optuženik počinio kaznena djela, a potom je iznio razloge na osnovu kojih je izveo upravo takav zaključak.

6.1. Nadalje, optuženik neosnovano žalbom upire da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., jer da mu je teško povrijedio pravo na pošteno suđenje, navodima da „dvojbu o postojanju odlučnih činjenica nije rješavao na način koji je povoljniji za okrivljenika, s obzirom da je prihvatio kao vjerodostojan iskaz oštećene, iako su ga osporili svjedoci M. O. i J.

V.“. Naime, ovakva argumentacija predstavlja osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona smatrajući da kazneno djelo pod točkom I. izreke pobijane presude, na način kako je činjenično opisano, ne predstavlja kazneno djelo te da je optužbu trebalo odbiti. Međutim, argumentirajući svoj stav, obrana pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pobija vjerodostojnost iskaza oštećenice, smatrajući da radnjama optuženika nisu ostvarena sva obilježja tog kaznenog djela za koje je proglašen krivim, i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, a što ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

8. Međutim, u pravu je optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno te nepotpuno utvrđeno.

8.1. Naime, sud prvog stupnja je našao utvrđenim da je optuženik počinio kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka, na način opisan pod točkom I. izreci prvostupanjske presude, uporabom sile prema bliskoj osobi. Takav zaključak temelji na „svim provedenim dokazima, osobito na temelju iskaza žrtve, kada se taj iskaz dovede u vezu sa ostalim provedenim dokazima, osobito sa iskazima svjedoka koje sud prihvaća i koji imaju samo posredna saznanja“ a, što se, za sada ne može prihvatiti, budući da je žalbenim navodima dovedeno u ozbiljnu sumnju.

8.2. Prvostupanjski sud je našao utvrđenim da bi optuženik prema oštećenoj primijenio silu jer je „kako bi savladao njezin otpor, rekao da će to učiniti makar završio u zatvoru te je držao za ruku kako ne bi mogla ustati iz kreveta..“. Oštećena je, međutim, tijekom postupka mijenjala svoj iskaz pa je tako navodila da je optuženik držao za obje ruke, prekrižio ih i držao te da joj nije prijetio da će nešto učiniti, da bi potom izjavila da je držao samo za jednu ruku te da je rekao da će to učiniti makar završio u zatvoru. Oštećena u svom iskazu koji prvostupanjski sud prihvaća navodi da je mogla iz kreveta ustati teoretski, ali da ne zna gdje bi mogla ići, bježati, jer je bilo strah“, da bi iskazivala prije toga da nije mogla ustati i otići jer je optuženi jači od nje te je držao za ruku. Isto tako navela je da je optuženom rekla da će ga prijaviti policiji te da je imala mobitel, ali da joj je optuženi rekao da ga ne koristi te da je potom uzela mobitel, ali da joj je optuženi rekao da ga ne koristi da bi potom rekla da joj je optuženi oduzeo mobitel i da je to razlog da ga nije tada prijavila. Oštećena navodi da u ovom događaju nije zadobila ozljede ali je na odnos jednostavno bila prisiljena, bojala se da se nešto ne desi da joj optuženi ne bi naudio.

8.3. Prvostupanjski sud navodi da osudu za ovo kazneno djelo temelji na iskazu oštećene koji dovodi u vezu sa iskazima svjedoka M. O., J. V. i Ž. R., koje sud prihvaća i koji imaju posredna saznanja. Međutim posredna saznanja svjedoka M. O., djelatnika Centra za socijalnu skrb, temelje se na navodima oštećene o narušenim odnosima oštećene i optuženika, ali taj svjedok nema saznanja od događaju 3. rujna 2021., dok navodi da mu je oštećena rekla za svog ljubavnika Ž. R. dok je bila u zajedničkom kućanstvu sa optuženim te mu se žalila da optuženi s njom želi imati spolne odnose, te da mu je poslala poruku da se optuženika udalji iz obitelji, a nju smjesti u sigurnu kuću, nakon čega je to svjedok prijavio policiji, da bi M. V. nakon što je optuženik saslušan u toj stvari obustavila postupanje protiv njega. Nadalje, snaha oštećene J. V. nema neposrednih saznanja o događaju, dok iskazuje da joj je oštećena rekla da je optuženi inkriminiranog dana napao s nožem i silovao, međutim ovakvi navodi nisu u skladu sa iskazom oštećene, koja u svom iskazu ne spominje napad s nožem. Naposljetku, iskaz svjedoka Ž. R., s kojim je oštećena bila u ljubavnoj vezi, ističe datum 9. rujna 2021. a ne 3. rujna, kao vrijeme odvijanja inkriminiranog događaja, te navodi da ga je oštećena nazvala plačući da dođe po nju, jer da ju je optuženi silovao i držao joj nož pod vratom, a koja okolnost nije u postupku utvrđena.

8.4. Ispravno stoga žalitelj s obzirom na sve prethodno navedeno, dovodi u sumnju vjerodostojnost iskaza oštećene, a osobito kad se uzme u obzir dio iskaza oštećene gdje navodi da je sa optuženim u braku 25 godina, da već 10 godina ne spava zajedno sa suprugom koji spava ispod stola u kuhinji, te da je sa suprugom prije inkriminiranog događaja imala spolne odnose u lipnju i srpnju na koje je pristala „da joj se nešto ne desi“. Svjedok A. P., sin oštećene, koji živi u zajedničkom kućanstvu, nije primijetio da bi oštećena inkriminiranog događaja bila u strahu, djelovala mu je „uobičajeno, normalno“ te je otišla sa Ž. R.. Iskazao je da se majka nakon toga ponovo vratila u zajedničko kućanstvo nakon što se posvađala sa Ž. R., da bi mu se potom opet vratila. Kći oštećene, svjedokinja I. R. nije imala saznanja o inkriminiranom događaju, niti joj je oštećena govorila da bi bila silovana niti da bi joj otac prijetio.

8.5. Prvostupanjski sud iskaz svjedoka T. R., zeta oštećene, ne prihvaća vjerodostojnim smatrajući da iskazane okolnosti nisu odlučne. Međutim dijelovi iskaza svjedoka u kojima navodi da se oštećena prijetila optuženom da će ga Ž. R. sa sinovima istući, da je optuženog tjerala iz kuće, da se optuženi oštećene bojao (koja okolnost je u suglasju sa provedenim psihijatrijskim vještačenjem ličnosti optuženika), predstavljaju okolnosti koje su bitne za ocjenu i utvrđivanje okolnosti inkriminiranog događaja te dovode u pitanje cjelokupni iskaz oštećene. Stoga, pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da je iskaz svjedoka T. R. nevjerodostojan (pri čemu nije izvodio dodatne dokaze kako bi utvrdio istinitost navoda tog svjedoka) te da je svjedok osobno zainteresiran za ishod postupka, pri čemu nije jasno u čemu se sastoji pristranost tog svjedoka i njegov osobni interes, kojeg prvostupanjski sud nije pronašao kod npr. iskaza Ž. R., s kojim je oštećena u ljubavnoj vezi.

8.6. Isto tako, u odnosu na kazneno djelo prijetnje opisano pod točkom 2 izreke, za koje se kao tereti optuženik, oštećenica je iskazala da je optuženik prijetnju prema njoj uputio inkriminiranog dana u prisutnosti svjedoka M. O. te da je te riječi čula i snaha J. V., međutim ovi svjedoci u svojim iskazima ovaj navod oštećene nisu potvdili. Stoga nije jasno kako je prvostupanjski sud cijenio vjerodostojnim iskaz oštećene s obzirom da nije potkrijepljen niti jednim dokazom, kako ispravno žalbom upire optuženik, i na njemu temeljio svoj zaključak, paušalno navodeći u točki 20. razloga presude „da zaključak temelji na iskazu žrtve koji je doveden u vezu sa iskazom svjedoka koje sud prihvaća i ostalom dokumentacijom u spisu“, bez konkretiziranja tih personalnih i materijalnih dokaza.

8.7.Pri utvrđenju činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo pod točkom 3. izreke presude, nije utvrđeno barem sa dovoljnim stupnjem izvjesnosti, ozbiljnost upućene prijetnje kao bitnog obilježja ovog kaznenog djela, kako osnovano ističe žalitelj. Naime, upotrijebljene riječi u poslanoj poruci nužno same po sebi ne moraju upućivati na ozbiljnost prijetnje. Prvostupanjski sud, u točki 21.2. razloga presude, ozbiljnost prijetnje utvrđuje smatrajući da su izrečene riječi bile „objektivno podobne i da izazovu kod druge osobe, ovdje bliske osobe, žrtve M. V. strah, uznemirenost i bojazan za život kćeri P., bliske osobe. Pored toga, prijeteće riječi optuženog su kod žrtve i subjektivno izazvale osjećaj takvog straha, uznemirenosti i bojazni za život kćeri…optuženi je izgovarajući prethodno navedene prijeteće riječi postupao upravo s ciljem da ustraši izvanbračnu suprugu M. V., postupajući pritom s izravnom namjerom…provedenim informatičkim vještačenjem utvrđeno je da je optuženi uputio žrtvi u kratkom razdoblju od nekih 12 dana i to nakon što je žrtva napustila zajedničko kućanstvo, veliki broj SMS poruka, koje se odnose na međusobne narušene odnose optuženog i žrtve, ali i na odnose optuženog i žrtve kao roditelja prema maloljetnoj djeci, tako da uz sve poruke primljene u tom razdoblju, predmetna SMS poruka žrtvi predstavlja poruku kojom je izrečena ozbiljna prijetnja i ista je od strane žrtve tako i shvaćena i doživljena“.

8.8. Međutim, ispravno optuženi žalbom upire na izvješće o izvršenom pregledu sadržaja mobilnog uređaja optuženika, gdje je utvrđeno dana 17. rujna 2021., više poruka koje je oštećena uputila optuženiku i to „briga me, daj ih u udomiteljstvo…naporan si i dosadan, ja ću sama nazvati socijal…neka ti čuva I. i T.…još jedna poruka i prijavit ću te policiji“, kojim su dovedena u sumnju utvrđenja suda da je oštećena izgovorene riječi shvatila i doživjela kao ozbiljnu prijetnju svojoj kćeri, uz okolnost da je napustila zajedničko kućanstvo kao i zajedničku djecu te se odselila svjedoku Ž. R., za kojeg svjedok T. R. u svom iskazu navodi da je optuženom prijetio „da će mu uzeti ženu i djecu, a njega strpati u zatvor, da će ostati bez svega.“ Iako optuženik u svojoj obrani ne osporava da bi uputio riječi oštećenoj, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir okolnosti inkriminiranog događaja. Naime, istom prigodom je drugo dijete upalo u kanal i trebalo ga je voditi doktoru, a što optuženik nije mogao sam jer se brinuo i za ostalu djecu, zbog čega je kontaktirao oštećenu. Neutemeljeno prvostupanjski sud ne poklanja vjeru obrani optuženika, pri čemu niti ne izvodi dokaze ispitivanjem svjedoka, oštećene odnosno izvođenjem materijalnih dokaza, kako bi provjerio opširne i detaljne navode koji se odnose i na zajednički život sa oštećenom, njezin odnos prema djeci, sa Ž. R., razloge napuštanja bračne zajednice, psihičko i psihološko stanje oštećene, a koje sve okolnosti su odlučne kako bi se mogao ocijeniti iskaz oštećene, a koji nije potvrđen niti jednim dokazom.

9. Slijedom svega izloženog, pogrešno je i nepotpuno prvostupanjski sud, utvrdio činjenično stanje iz izloženih razloga, pobliže obrazloženih u žalbi, pa je trebalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijeće na temelju članka 483. stavak 1. u vezi članka 484. stavak 1. ZKP/08.

10. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud treba provesti sve do sada izvedene dokaze, ispitati u svojstvu svjedoka oštećenu i Ž. R., na okolnost navoda obrane i iskaza svjedoka T. R., ispitati u svojstvu svjedoka M. P., provesti psihijatrijsko vještačenje oštećene, utvrditi razloge boravka optuženika u psihijatrijskoj bolnici, pa nakon što raspravi sva sporna pitanja na koja je gore ukazano i ponovo pažljivo analizira i ocijeni sve izvedene dokaze, donijet će novu presudu, koju će valjano obrazložiti.

Zagreb, 9. studenog 2022.

Predsjednica vijeća

dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.