- 1 -              Rev-766/2022-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-766/2022-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. I., K., OIB … , kojega zastupa punomoćnik K. N., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. I., Z., OIB … , kojega zastupa punomoćnica K. K., odvjetnica u Z., radi smanjenja uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-595/2021-2 od 1. srpnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P Ob-70/2020-34 od 15. ožujka 2021., u sjednici održanoj 20. ožujka 2024.,

 

r i j e š i o    j e:

 

I. Uvažava se revizija, ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-595/2021-2 od 1. srpnja 2021., u točkama I. 1. i 2. i II. izreke i predmet u tome dijelu vraća tome sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

 

„I Mijenja se iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj: P-531/2013 od 18. veljače 2014. te se tužitelju I. I. iz Z., s boravištem na adresi … , J., K., OIB: … nalaže da za uzdržavanje tuženika mlt. N. I. iz … , Z., OIB: … umjesto iznosa od 1.300,00 kuna mjesečno plaća iznos od 800,00 kuna mjesečno počevši od 2. siječnja 2019. do 4. prosinca 2019. te nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa uzdržavanja pa do isplate , s time da je dospjele iznose uzdržavanja dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec , a sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice M. S. iz … , Z., OIB: … , a to sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

 

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja I. I. iz … , K., OIB: … za smanjenje uzdržavanja u preostalom iznosu od 99,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

 

III Svaka stranka snosi svoje troškove.“.

 

2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

 

„I. Žalba tuženika djelomično se uvažava, a djelomično se odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P Ob-70/2020-34 od 15. ožujka 2021.:

- preinačuje u točkama I. i II izreke tako da se sudi:

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Mijenja se iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj: P-531/2013 od 18. veljače 2014. te se tužitelju I. I. iz Z., s boravištem na adresi ... , J., K., OIB: … , nalaže da za uzdržavanje tuženika mlt. N. I. iz … , Z., OIB: … , umjesto iznosa od 1.300,00 kuna mjesečno plaća iznos od 800,00 kuna mjesečno počevši od 2. siječnja 2019. do 4. prosinca 2019. te nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa uzdržavanja pa do isplate, s time da je dospjele iznose uzdržavanja dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali, najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, a sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice M. S. iz … , Z., OIB: … , a to sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

 

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 2.500,00,00n kn u roku od 15 dana.

 

3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu 2.500,00 kn.

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbe od 28. siječnja 2020. u iznosu 750,00 kn i trošak žalbe od 22. ožujka 2021. u iznosu 750,00 kn, sve u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbi u iznosu 100,00 kn.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 5248/2021-2 od 15. prosinca 2021. zbog pravnoga pitanja: „1. Je li sud u sporu radi smanjenja uzdržavanja mlljt. djeteta vezan postavljenim tužbenim zahtjevom te što nužno sadrži izreka presude kojom se mijenja iznos uzdržavanja određen ranijom ovršnom presudom?“ Iz sadržaja revizije proizlazi da tužitelj drugostupanjsku presudu pobija u onome dijelu u kojem nije uspio u sporu.

 

4. Tuženik na reviziju nije odgovorio.

 

5. Ovaj je sud, na temelju članka 391. stavka 3. ZPP, drugostupanjsku presudu ispitao samo u dijelu u kojem se njome drugostupanjska presuda pobija i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojega je dopuštena.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora zahtjev je tužitelja, oca, za smanjenje uzdržavanja maloljetnoga tuženika, sina, određenog ranijom ovršnom ispravom, presudom Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-531/2013 od 18. veljače 2014. Tom je presudom odlučeno da je tužitelj za uzdržavanje tuženika dužan doprinositi 1.300,00 kn na mjesec, a tužitelj zahtijeva da se iznos koji mora plaćati za uzdržavanje smanji na 598,50 kn na mjesec.

 

8. Prvostupanjski je sud nakon utvrđenja odlučnih činjenica za postupak u povodu zahtjeva za smanjenje uzdržavanja odlučio kako je to citirano u točki 1. obrazloženja ovoga rješenja.

 

9. Drugostupanjski sud je, odlučujući o tuženikovoj žalbi, odlučio kako je to citirano u točki 2. obrazloženja ovoga rješenja. Iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da drugostupanjski sud smatra da su u prvostupanjskome postupku pravilno utvrđene činjenice odlučne za donošenje odluke o smanjenju uzdržavanja, dakle, da tužitelj osnovano zahtjeva da se iznos uzdržavanja određen presudom smanji, ali je svoju odluku, uz zaključak da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer je izreka presude u suprotnosti s razlozima, obrazložio argumentima:

 

- da je tužitelj tužbom tražio da sud donese presudu kojom se mijenja iznos uzdržavanja tuženika određen presudom poslovni broj P-531/2013 od 18. veljače 2014. tako da tužitelj od podnošenja tužbe nadalje umjesto 1.300,00 kn plaća 598,50 kn na mjesec.

 

- da je u takvoj situaciji prvostupanjski sud trebao samo odlučiti o izmjeni iznosa u okviru tužbenoga zahtjeva, ali je donio presudu poslovni br. P Ob-2/2019-16 od 20. siječnja 2020. kojom je, zanemarujući tužbeni zahtjev, odlučivao na način da je odlučivao o iznosu ranije dosuđenog uzdržavanja od 1.300,00 kn, tako da se za dio zahtjeva u iznosu 1.000,00 kn odlučio da se mijenja ranija odluka i da je to iznos koji tužitelj treba plaćati za uzdržavanje tuženika, a odbio je zahtjev za iznos od 401,50 kn smanjiti uzdržavanje.

 

- da protiv odbijajućeg dijela presude tužitelj nije izjavio žalbu što znači da je ranija presuda poslovni br. P-531/2013 od 18. veljače 2014. ostala na snazi za iznos uzdržavanja od 401,50 kn,

 

- da pobijanom presudom prvostupanjski sud u izreci pod točkom I mijenja presudu tako da je tužitelj sada dužan plaćati 800,00 kn, a odbio je tužbeni zahtjev za 99,50 kn,

 

- da protiv dijela presude kojom je zahtjev odbijen tužitelj nije izjavio žalbu što znači da je pravomoćno ukupno odbijen njegov zahtjev za smanjenje uzdržavanja u iznosu od 500,00 kn, odnosno da je na snazi presuda poslovni br. P-531/2013 od 18. veljače 2014. za navedeni iznos uzdržavanja,

 

- da u situaciji kada je tužitelju naložena obveza plaćanja 800,00 kn (toč. I. izreke), uz pravomoćnu obvezu od 500,00 kn, proizlazi zaključak da prvostupanjski sud uopće nije izmijenio iznos uzdržavanja određen presudom posl. br. P-531/2013 od 18. veljače 2014,

 

- da prema članku 374. ZPP drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu.

 

- da je žalbu je podnio samo tuženik pa nije moguće donijeti po njegovoj žalbi odluku na njegovu štetu,

 

- da je zato valjalo povodom njegove žalbe donijeti odluku kojom će se odlučiti na zakonit način, jer je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP budući da je izreka presude u suprotnosti s razlozima te

 

- da je, s obzirom na to da su ispunjeni uvjeti za primjenu čl. 373. a. st. 1. i 2. ZPP presudu valjalo preinačiti.

 

10. U reviziji tužitelj, u okviru pravnoga pitanja zbog kojega mu je ovaj sud dopustio reviziju, ukazuje na to da je svojom odlukom drugostupanjski sud postupio protivno člancima 285., 430. i 426. Obiteljskoga zakona (Narodne novine, br. 103/2015).

 

11. Za pravno pitanje zbog kojega je tužitelj podnio reviziju relevantne su sljedeće odredbe Obiteljskoga zakona:

 

- članak 285. kojim je propisano:

 

„Osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.“.

 

- članak 426. kojim je propisano:

 

„U postupku radi uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, a sporazum stranaka uzet će se u obzir ako je u skladu s dobrobiti djeteta, te će dopustiti sklapanje sudske nagodbe.“.

 

članak 430. kojim je propisano:

 

„(1) Ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom zahtijevati da sud smanji iznos uzdržavanja čim nastanu okolnosti zbog kojih je do toga došlo. U toj tužbi obveznik uzdržavanja je dužan naznačiti smanjeni iznos za koji smatra da ga je još uvijek dužan plaćati.

 

(2) Ako nađe da je zahtjev za smanjenje iznosa uzdržavanja u cijelosti ili djelomice osnovan, sud će odlučiti o iznosu koji je obveznik uzdržavanja dužan plaćati za uzdržavanje počevši od dana podnošenja tužbe ili kojeg drugog dana nakon tog dana, ili će zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

 

(3) Nakon ovršnosti presude kojom je određeno da je obveznik uzdržavanja dužan plaćati uzdržavanje od određenog dana u smanjenom iznosu ovrha radi naplate uzdržavanja prema ovršnoj ispravi iz stavka 1. ovoga članka može se tražiti samo za vrijeme do dana na koji se odnosi ta presuda.“.

 

12. Odgovor na prvo dio revizijskoga pitanja, onaj koji se tiče (ne)vezanosti suda za zahtjeve stranaka u postupku radi uzdržavanja djeteta, sadržan je u citiranome članku  426. Obiteljskoga zakona, jer je njime propisano da u postupku radi uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, što je onda i odgovor na taj dio pitanja.

 

13. Kod odgovora na drugi dio pitanja, onaj u vezi sa sadržajem izreke presude u sporu radi smanjenja uzdržavanja, treba poći od toga da će prema članku 430. stavku 2. Obiteljskoga zakona, sud, ako nađe da je zahtjev za smanjenje iznosa uzdržavanja u cijelosti ili djelomice osnovan, odlučiti o iznosu koji je obveznik uzdržavanja dužan plaćati za uzdržavanje počevši od dana podnošenja tužbe ili kojeg drugog dana nakon tog dana, ili će zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan. Proizlazi, dakle, da će, neovisno o tome za koliko je tužitelj tužbom zahtijevao da se smanji iznos uzdržavanja određen ranijom ovršnom ispravom, sud, ako nađe da je zahtjev makar i djelomično osnovan, presudom odlučiti samo o iznosu koji je obveznik dužan nadalje plaćati, po naravi stvari umanjenome u odnosu na onaj određen prijašnjom ovršnom ispravom. To je i odgovor na ovaj dio revizijskoga pitanja. Prvostupanjski je sud predmetnom prvostupanjskom presudom odlučio o novome, smanjenome iznosu koji tužitelj mora plaćati za uzdržavanje što je u skladu s navedenom zakonskom odredbom. Nije pritom trebao tom presudom, kao ni prethodnom u ovome postupku donesenom presudom, djelomično odbiti tužbeni zahtjev, jer iz navedene zakonske odredbe proizlazi da tužbeni zahtjev treba odbiti samo ako je u cijelosti neosnovan. U protivnome, dakle, presudom treba samo odrediti novi, u odnosu na prethodnu ovršnu ispravu smanjeni iznos koji tužitelj mora plaćati za uzdržavanje. Međutim, zbog toga što je to prvostupanjski sud u ovome postupku učinio, odnosno, zato to je djelomično odbio tužbeni zahtjev, drugostupanjski sud nije trebao zaključiti „da prvostupanjski sud uopće nije izmijenio iznos uzdržavanja određen presudom posl. br. P-531/2013 od 18. veljače 2014.“ te onda tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti. Tek takvim postupanjem ne postoji nova ovršna isprava s određenim novim, smanjenim iznosom uzdržavanja u odnosu na onaj određen presudom P-531/2013 od 18. veljače 2014., iako se i iz obrazloženja drugostupanjske presude može zaključiti da je osnovan zahtjev za smanjenje iznosa uzdržavanja pa i da je odlučeno da se iznos uzdržavanja smanji u odnosu na onaj određen tom presudom. Dakle, drugostupanjski je sud postupio protivno navedenom pravnom shvaćanju, odnosno, pogrešno primijenio čl. 430. st. 2. Obiteljskoga zakona.

 

14. Zato je na temelju članka 394. stavka 1. ZPP drugostupanjsku presudu valjalo ukinuti u pobijanome dijelu i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje (t. I. izreke ovoga rješenja).

 

15. U nastavku postupka drugostupanjski će sud ponovno odlučiti o tuženikovoj žalbi vodeći računa o pravnim shvaćanjima sadržanima u odgovoru na revizijsko pitanje. 

 

16. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju članka 166. stavka 3. ZPP (t. II. izreke).

 

Zagreb, 20. ožujka 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.