Broj: Ppž-2790/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. B.L. i okr. G.L., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbama okr. B.L. i okr. G.L. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. veljače 2022., broj: 68. Pp- 810/2022-4, u sjednici vijeća držanoj 9. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe okr. B.L. i okr. G.L. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. B.L. i okr. G.L. su obvezani naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu od po 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 (dvadeset šest eura i pedeset četiri centa)[1] , svaki okrivljenik, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. veljače 2022., broj: 68. Pp-810/2022-4 proglašeni su krivim okr. B.L. i okr. BGL. da su, na način činjenično opisan u izreci presude, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je na temelju tog zakonskog propisa okr. B.L. izrečena novčana kazna u iznosu 2.500,00 kuna, a okr. G.L. novčana kazna u iznosu 5.000,00 kuna, u koje kazne je uračunato vrijeme oduzimanja slobode svakog okrivljenika od 24. veljače 2022. u 16,30 sati do 25. veljače 2022. u 12,00 sati kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da okr. B.L. preostaje 1.900,00 kuna novčane kazne, a okr. G.L. preostaje 4.400,00 kuna novčane kazne, koje kazne su dužni platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne.

1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi paušalne troškove prekršajnog postupka u iznosu od po 500,00 kuna, svaki okrivljenik.

2. Protiv te presude okr. B.L. po branitelju odvjetniku D.M. podnio je žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i okrivljenika oslobodi krivnje i plaćanja kazne.

2.1. Okr. G.L. po branitelju odvjetniku B.Š. podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi počinjenja prekršaja.

3. Žalbe nisu osnovane.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Iz sadržaja žalbi oba okrivljenika, bez obzira na navedene žalbene osnove u žalbama, proizlazi da su žalbe podnijete zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, čije suštine se svode na tvrdnju obojice okrivljenika da su postupali u nužnoj obrani.

6. Okr. B.L. ističe da je postupao u nužnoj obrani, nije primijenio nikakvu silu niti se naguravao ili radio bilo što slično. Okr. G.L. otuđio je njegov privatni dokument, držao ga u ruci i nije mu ga htio dati, a on mu je taj papir pokušavao uzeti iz ruke. U tim pokušajima u kojima se G. izmicao i gurao oca došli su do vrata nakon čega je G. otišao sa papirom. Smatra da nije bilo uvjeta za primjenu Zakona o zaštiti nasilja u obitelji jer se incident nije desio u obitelji već na radnom mjestu.

7. Okr. G.L. ističe da nikada, pa ni prilikom predmetnog događaja nije udario niti fizički nasrnuo na svog oca, kada je htio isključivo izaći iz svojeg ureda, a u čemu ga je sasvim neosnovano sprječavao njegov otac koji je nasrtao na njega. Smatra da je iz činjeničnog opisa navodno počinjenog prekršaja jasno vidljivo da se kod njega radilo isključivo o nužnoj obrani te ističe da je kod njega postojala samo obrambena volja, a ne i volja za napadom.

8. Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbi kojima okrivljenici osporavaju utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okrivljenike krivim za počinjeni prekršaj.

9. Zaključak da se ne radi o postupanju niti jednog žalitelja u nužnoj obrani proizlazi iz tijeka događaja, odnosno početka inkriminiranog događaja kako je opisan u optužnom prijedlogu, a kako ga opisuju sami okrivljenici. Prema čl. 18. st. 2. Prekršajnog zakona nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugog odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. U ovom prekršajnom predmetu izvedeni dokazi nedvojbeno ukazuju da je okr. B.L. uhvatio za ruke i počeo naguravati okr. G.L. u trenutku kada nije bio izložen nikakvom napadu na svoj tjelesni integritet. Pojam „napada“ kod instituta nužne obrane podrazumijeva napad na život i tijelo i pod taj pojam se ne može podvesti nečije uzimanje i čitanje tuđeg dokumenta, pa ni kada se radi o osobnom dokumentu čiji sadržaj nije namijenjen drugim osobama. S druge strane, okr. G.L. je uzimanjem i čitanjem očevog dokumenta, za koji je bilo nesporno da otac ne želi da ga pročita te odguravanjem oca tijelom u pokušaju da izađe iz ureda sa dokumentom, po ocjeni ovog suda, manifestirao svoju volju za sukobom, čime je nedvojbeno isključena mogućnost instituta nužne obrane kao i prava okr. G.L. na pozivanje na nužnu obranu.

10. Iz navedenih razloga nisu prihvaćeni navode žalbi da su okrivljenici postupili u nužnoj obrani, a okolnosti koje obojica ističu u žalbi vezano za upravljanje tvrtkom ne mogu ih osloboditi prekršajne odgovornosti za obostrano fizičko nasilje u obitelji. Pri tome nije u pravu okr. B.L. da nije bilo uvjeta za primjenu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jer se incident desio na radnom mjestu, a ne u obitelji. Naime, odlučna činjenica postojanja prekršaja iz navedenog Zakona je odnos osoba na koje se taj Zakon primjenjuje, a ne mjesto na kojem je prekršaj počinjen. Budući je čl. 8. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano da se taj Zakon primjenjuje, između ostalog, na srodnike po krvi u ravnoj lozi, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

11. Slijedom navedenog, nisu osnovane žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Nadalje, a kako iz sadržaja žalbi proizlazi da se okrivljenici nisu žalili na primijenjenu prekršajnopravnu sankciju, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

12.1. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da su novčane kazne u visini koja im je izrečena prvostupanjskom presudom, primjerena stupnju njihove krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

13. Naime, za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana je novčana kazna od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana, a prvostupanjski je sud, cijeneći olakotnu okolnosti na strani okr. B.L. u vidu ranije neosuđivanosti i otegotnu okolnosti na strani okr. G.L. u vidu ranije osuđivanosti za istovrsni prekršaj i dva prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama (t. 10. pobijane presude) izrekao novčane kazne kao u izreci presude, a novčane kazne u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te ovaj sud ne nalazi opravdanje za izricanjem novčanih kazni u nižem iznosu.

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Prema podacima u spisu okrivljenici su zaposleni, ostvaruje redovne prihode, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njihovo uzdržavanje.

15. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. studenog 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 7 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.