REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 113/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Euroherc d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Nikolić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Pisarnica Osijek, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Pž-5600/2019-2 od 12. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-60/19-6 od 17. srpnja 2019., u sjednici održanoj 9. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Pž-5600/2019-2 od 12. listopada 2020. i Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-60/19-6 od 17. srpnja 2019. i predmet se vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-60/19-6 od 17. srpnja 2019., naloženo je tuženiku Euroherc osiguranje d.d. (dalje: tuženik) da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: tužitelj) isplati 53.046,18 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2019. pa do isplate u roku od 8 dana.
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem Revd 781/2021-2 od 21. rujna 2021. podnosi tuženik zbog pravnih pitanja:
„1. Je li za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (“Narodne novine”, broj 151/05) koji je bio na snazi u vrijeme kada je HZMO nastala šteta odnosno kada su izvršene isplate mirovine ili Zakon o mirovinskom osiguranju (“Narodne novine” broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05) koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine?
2. Je li u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, kad osiguratelj štetnika (tuženik) ospori postojanje uzročno-posljedične veze između invalidnosti osiguranika tužitelja i prometne nezgode za koju je odgovoran osiguranik tuženika unatoč postojanju rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu iz kojeg proizlazi da su ozljede koje su utjecale na nastanak invalidnosti zadobivene u prometnoj nezgodi teret dokaza uzročno-posljedične veze na tužitelju ili tuženiku?”
4. Predlaže reviziju prihvatiti, i preinačiti pobijanu presudu, te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno pobijanu presudu ukinuti i vratiti predmet sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
5. Odgovorom na reviziju tužitelj osporava navode tuženika i predlaže da se revizija odbije.
6. Revizija je osnovana.
7. U ovom predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem Revd 781/2021-2 od 21. rujna 2021. dopustio podnošenje revizije zbog pravnih pitanja koje je tuženik postavio u reviziji (navedenih u toč. 3. obrazloženja).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja koji je stradao u prometnoj nezgodi 4. rujna 2012., a koju nezgodu je skrivio osiguranik tuženika.
9. Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da je njegov osiguranik Ivan Knežević zbog zadobivenih ozljeda u štetnom događaju postao radno nesposoban i priznao mu je pravo na invalidsku mirovinu, a postavljenim tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje naknadu štete.
10. Nižestupanjski sudovi smatraju da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete od tuženika na temelju odredaba čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98, 71/99, 127/00 – dalje: ZMO/98), odnosno prema čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16 - dalje: ZMO/13), time da sud prvog stupnja odbija prigovore tuženika kojima osporava uzročno – posljedičnu vezu između štetnog događaja u kojem je stradao osiguranik tužitelja (a koji je skrivio osiguranik tuženika) i umirovljenja osiguranika tužitelja navodeći da iz nalaza liječnika vještaka proizlazi postojanje takve uzročno – posljedične veze a koje je utvrđeno i rješenjem kojim je tužitelj svom osiguraniku utvrdio pravo na invalidsku mirovinu.
11. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
12. Glede prvog postavljenog pitanja ovaj sud je već u odluci poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama ovoga suda (Rev- 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).
13. Nižestupanjski sudovi zauzeli su nepodudarno pravno shvaćanje glede primjene propisa koji se ima primijeniti na konkretno potraživanje tužitelja smatrajući da se osnovanost zahtjeva Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za naknadu štete na ime razmjernog dijela isplaćene obiteljske mirovine njegovom osiguraniku ocjenjuje primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju i to onog koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete koja tužitelju nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine na temelju odredbe čl. 160. i 161. ZMO/98 i ZMO/13, ovisno o razdoblju kada je mirovina isplaćivana.
14. Stoga na postavljeno pitanje valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14,ZOOOP), čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u odluci ovoga suda Rev-x 388/2018, Rev 909/2021 i dr.
15. U odnosu na drugo postavljeno pitanje:
16. Polazeći od utvrđenja suda prvog stupnja da je tužitelj svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, dok se u nastavku postupka pred sudom prvog stupnja raspravljalo o nalazima liječnika vještaka u drugim postupcima koji su po suglasnom prijedlogu stranaka pročitani tijekom ovog postupka (list 49 spisa), na postavljeno pitanje valja odgovoriti slijedeće:
17. Tužitelj je upravnim rješenjem koje je donio u skladu sa ovlastima koje su mu priznate zakonom svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu. Međutim pravni učinak tog rješenja proizlazi iz sadržaja njegove izreke.
18. Stoga, samo u okolnostima kada bi u izreci upravnog rješenja kojim je utvrđeno pravo na mirovinu osiguraniku tužitelja bilo izričito navedeno da je razlog umirovljenja osiguranika tužitelja ozljeda koja je nastupila uslijed prometne nezgode koju je skrivio osiguranik tuženika, moglo bi se zaključiti da je upravnim rješenjem tužitelja kao javnom ispravom u smislu čl. 230. ZPP utvrđeno postojanje uzročno – posljedične veze između štetnog događaja koji je skrivio osiguranik tuženika i razloga umirovljenja osiguranika tuženika, pa bi tada tuženik temeljem čl. 230. st. 3. ZPP bio ovlašten dokazivati da utvrđenja iz upravnog rješenja tužitelja nisu istinita. U svim ostalim situacijama ne može se zaključiti da je javnom ispravom utvrđeno postojanje uzročno – posljedične veze i stoga bi u svim drugim situacijama teret dokazivanja uzročno – posljedične veze bio na strani tužitelja što je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.
19. U ovom predmetu po prijedlogu tužitelja (s kojim se tuženik suglasio) izveden je dokaz čitanjem nalaza vještaka liječničke struke dr. Astrid Bokulić koji je dostavljen u spis istoga suda prvog stupnja posl. br. P-124/17 (koji spor se vodio između istih parničnih stranka po istom činjenično i pravnom osnovu) koji nalaz je cijenio sud prvog stupnja i zaključio da iz istog proizlazi da zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaja osiguranik tužitelja više nije sposoban obavljati poslove profesionalnog vozača, odnosno da je kod istog nastupila djelomična radna nesposobnost zbog čega mu je i priznato pravo na invalidsku mirovinu, odnosno da je tužitelj dokazao postojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja koji je skrivio osiguranik tuženika i razloga umirovljenja osiguranika tuženika. Prema tome, stav nižestupanjskih sudova u pogledu tereta dokazivanja postojanja uzročno – posljedične veze između štetnog događaja koji je skrivio osiguranik tuženika i razloga umirovljenja osiguranika tuženika je podudaran pravnom shvaćanju iznijetom u ovoj odluci.
20. Međutim, kako se nižestupanjske odluke temelje na pravnom shvaćanju koje je suprotno od pravnog shvaćanja ovog revizijskog suda glede postavljenog pravnog (prvog) pitanja revizija tuženika je osnovana u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19
- dalje: ZPP) pa je sukladno odredbi čl. 394. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti presude sudova nižeg stupnja jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o visini štete nije pravilno utvrđeno činjenično stanje i visina štete nije obračunata temeljem odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP, čime nije niti bilo uvjeta da se preinače presude nižih sudova.
21. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 9. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
Broj zapisa: eb315-070d3
Kontrolni broj: 04e5e-b57fe-02551
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
