Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9174/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. J.T., kojeg brani T.M. odvjetnik u Z., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: 70 Pp-4330/2021- 28 od 3. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2022.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. J.T. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. J.T. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna/39,82 eura[1] (tridesetdeveteuraiosamdesetdvacenta), u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. J.T. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 7.000,00 kuna, time da ukoliko okrivljenik u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. J.T. je pravodobno po branitelju podnio žalbu, uvodno naznačujući žalbene osnove bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopavnoj sankciji, iako sadržajno pobijajući presudu samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu te osloboditi okrivljenika od optužbe, a podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

5.1. Suština žalbenih navoda se odnosi na nedostatak objektivnih dokaza u presudi na temelju kojih bi bilo nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik doista počinio psihičko nasilje i primijenio fizičku silu prema bivšoj supruzi P.T., budući da ga jedino ona tereti za nasilničko ponašanje, a zbog položaja tijela i držanja u ruci auto sjedalice u kojoj je spavalo dijete, nije ju niti mogao udariti laktom, kao i da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o krivnji na strani okrivljenika, pri čemu sud nije cijenio niti jednu olakotnu okolnost u korist okrivljenika koji je otac dvoje maloljetne djece koji radi u inozemstvu i dolazi u Hrvatsku kako bi provodio ionako kratko vrijeme sa svojom djecom što mu sve otežava bivša supruga s kojom je u napetim odnosima i zbog okrivljenikove nove partnerice.

5.2. Međutim, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza žrtve nasilja P.T., koji je ocijenio kao neposredno uvjerljiv, a u kojem nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, u čiju istinitost se uvjerio i prilikom provedenog suočenja, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio psihičko nasilje i primijenio fizičku silu prema bivšoj supruzi u nazočnosti djece, čime je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

5.3. Po stavu ovog suda, okrivljenik u žalbi bezuspješno nastoji dovesti u sumnju vjerodostojnost iskaza žrtve nasilja, navodeći da zbog položaja svog tijela u odnosu na žrtvu nije niti bio u mogućnosti udariti ju laktom. Naime, iz okolnosnog i životnog opisivanja dinamike događaja od strane žrtve nasilja, nedvojbeno proizlazi da ju je okrivljenik, između ostaloga, udario laktom u rebra, što je sve pravilno i prvostupanjski sud zaključio, opisujući jasno položaje i razmake između tijela okrivljenika i žrtve. Prvostupanjski sud, neposredno ocjenjujući iskaz žrtve kao životno logičan i okolnosan, nije našao niti jedan razlog zašto bi posumnjao u istinitost njenog iskaza te navodi žalbe ne dovode u pitanje objektivnost njenog iskazivanja, zbog čega niti za ovaj sud nema dvojbe da je okrivljenik počinio terećeni prekršaj.

6. Provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge pa tako i razloge ne prihvaćanja kao nepristranog iskaza okrivljenikove tadašnje partnerice K.P., a koje prihvaća i ovaj sud.

6.1. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

7. Iz sadržaja žalbe, razvidno je da žalitelj u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a te žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

8. Iako okrivljenik u žalbi niti jednim konkretnim navodom ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne (osim paušalnog navođenja u uvodu žalbe), sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne (budući da je za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, alternativno propisana kao teža kazna, kazna zatvora u najduljem trajanju do 90 dana) i to u najnižem novčanom iznosu propisanom za taj prekršaj, iz čega je razvidno da je prvostupanjski sud, unatoč utvrđenim otegotnim okolnostima, dovoljno uzeo u obzir i olakotne okolnosti okrivljenika u vidu osobnih i imovinskih prilika okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud okrivljeniku ukazao na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne ukoliko istu plati u roku od 30 dana od primitka pravomoćne presude.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, držeći da plaćanje troška žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je dužan uzdržavati.

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 9. studenog 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja, nadležni Centar za socijalnu skrb i tužitelja