REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 602/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. D. iz Z., OIB ... , zastupane po punomoćniku M. L., odvjetniku u Z., protiv tuženika Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja Z., OIB ... , zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., radi poništenja otkaza i isplate, odlučujući o revizijama tužiteljice i tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-303/2019-2 od 25. ožujka 2021., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3484/18-52od 25. veljače 2019., u sjednici održanoj 9. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužiteljice podnesena protiv dijela presude (toč. I. b) i II. izreke) Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-303/2019-2 od 25. ožujka 2021. odbija se kao neosnovana.

II. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-303/2019-2 od 25. ožujka 2021. u toč. I. a) i II. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice V. D. i potvrđuje se toč. I/1. i II. izreke Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3484/18-52 od 25. veljače 2019.

Nalaže se tužiteljici V. D. da tuženiku Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja naknadi troškove postupka povodom revizije od 6.250,00 kn (šest tisuća dvije stotine pedeset kuna) / 829,52 € (osam stotina dvadeset devet eura i pedeset dva centa) u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova povodom odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice V. D. (dalje: tužiteljica) radi poništenja odluke tuženika Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (dalje: tuženik) o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. prosinca 2014. te da se naloži tuženiku da ju vrati na radno mjesto na kojem je radila prije nezakonitog prestanka radnog odnosa, u roku od 15 dana, zahtjev tužiteljice za isplatom plaće od 508.986,72 kn, zahtjev za isplatom 75.000,00 kn na ime naknade štete, kao i zahtjev tužiteljice za naknadom parničnih troškova (toč. I/ izreke). Toč. II/ izreke je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi parnične troškove od 32.500,00 kn u roku od 8 dana.

2. Drugostupanjskom presudom je djelomično prihvaćena žalba tužiteljice i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje naprijed citirane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i vraćanjem tužiteljice na radno mjesto na kojem je radila prije donošenja odluke o otkazu, dok je u preostalom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena, a preinačena je odluka o parničnim troškovima na način da je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnose tužiteljica i tuženik oboje pozivom na čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP). Tužiteljica pobija drugostupanjsku presudu u dijelu toč. I. b) izreke, odnosno u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda, kao i u dijelu odluke o parničnim troškovima (toč. II. izreke), iz svih revizijskih razloga propisanih čl. 386. st. 1. ZPP a predlaže da se drugostupanjska u pobijanom dijelu preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, kao i zahtjev za naknadom parničnih troškova, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tuženik podnosi reviziju pobijajući drugostupanjsku presudu u toč. I. a. i II. izreke pozivajući se na sve revizijske razloge propisane čl. 386. st. 1. ZPP. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se potvrdi prvostupanjska presuda, podredno da se presuda suda drugog stupnja ukine, te podnosi zahtjev za naknadom troškova povodom revizije.

5. Odgovorom na reviziju tužiteljice tuženik osporava navode iz revizije i predlaže da se ista odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na reviziju.

6. Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju tuženika.

7. Revizija tuženika je osnovana, dok revizija tužiteljice nije osnovana.

8. Prema čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za poništenjem odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. prosinca 2014., zahtjev da se tužiteljicu vrati na radno mjesto na kojem je radila do donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zahtjev za isplatom plaće za razdoblje od donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu pa zaključno sa 15. rujna 2018., kao i zahtjev za naknadom štete.

10. Povodom revizije tužiteljice sporna je ocjena suda drugog stupnja o neosnovanosti njenog zahtjeva za isplatom plaće i naknade štete, dok je povodom revizije tuženika sporna ocjena suda drugog stupnja o nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz razloga što tuženik prije donošenja ove odluke nije zatražio suglasnost radničkog vijeća.

11. Pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama i istu je moguće ispitati, a ne postoji niti razlika između navoda o sadržaju isprava na kojima se pobijana odluka temelji i sadržaju samih isprava koje su predane u spis, pa stoga nisu osnovani revizijski navodi stranaka da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

12. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tuženik 30. prosinca 2014. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici

- da je 16. prosinca 2014. tuženik došao do saznanja da tužiteljica nije diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Z., a koji podatak o završenoj stručnoj spremi je bio upisan u njenu radnu knjižicu i temeljem kojeg je tuženik sa tužiteljicom zasnovao radni odnos

- da je mandat radničkog vijeća (prethodni saziv) istekao 20. prosinca 2014.

- da je kod tuženika bio proveden postupak izbora članova radničkog vijeća 20. prosinca 2014., no da u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu nije bilo konstituirano novo radničko vijeće

- da je tuženik uputio sindikalnoj povjerenici zahtjev za davanjem suglasnosti za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici uz koji zahtjev je priložio dokumentaciju iz koje je proizlazilo (potvrda Ekonomskog fakulteta u Zagrebu) da tužiteljica nije diplomirala na tom fakultetu

- da sindikalna povjerenica nije iznijela svoje očitovanje na prijedlog poslodavca za davanje otkaza ugovora o radu, da je kontaktirala telefonski tužiteljicu i iznijela joj sadržaj prijeloga poslodavca, kao i da je podnesena kaznena prijava protiv nje

13. Temeljem ovako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja zaključuje da u vrijeme donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici kod tuženika nije bilo formirano radničko vijeće i to iz razloga što je prethodnom radničkom vijeću istekao mandat, a izbori za članove novog radničkog vijeća su bili poništeni, tako da niti nisu bili objavljeni konačni rezultati izbora radničkog vijeća koje nije bilo niti konstituirano, pa stoga zaključuje da je poslodavac time što se obratio sindikalnoj povjerenici i od iste zatražio suglasnost za donošenje odluke o izvanredno otkazu ugovora o radu postupljeno u skladu sa čl. 153. st. 3. i 4. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19). Također, sud prvog stupnja utvrđuje da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu dopuštena jer je tužiteljica, koja nije osporavala da je u njenoj radnoj knjižici upisan netočan podatak o završenoj stručnoj spremi lažno prikazala poslodavcu činjenice koje se odnose na njenu kvalifikaciju te je poslodavac izgubio povjerenje u nju, uslijed čega je, donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

14. Sud drugog stupnja prihvaća činjenična utvrđenja suda prvog stupnja u pogledu trajanja mandata članova prethodnog saziva mandata radničkog vijeća, međutim, tumači, da u okolnostima kada nije formirano novo radničko vijeće, da su članovi prethodnog saziva radničkog vijeća („starog“ radničkog vijeća) zadržali svoje ovlasti i da se u tim okolnostima poslodavac trebao obratiti tom radničkom vijeću i od istoga tražiti suglasnost za donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu u skladu sa čl. 150. ZR, pa stoga smatra da pobijana odluka o izvanrednom otkazu nije dopuštena i preinačuje prvostupanjsku presudu te u tom dijelu prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice, dok u preostalom dijelu (kojim tužiteljica potražuje naknadu plaće i naknadu štete zbog nezakonitog otkaza) odbija njen tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tijekom postupka nije dostavila dokaze, niti predložila provođenje dokaza na okolnost visine ovih zahtjeva.

15. U odnosu na reviziju tuženika:

16. Člankom 150. st. 1. ZR je propisano da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Stavkom drugim istoga članka je propisano da je poslodavac radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje, dok je stavkom trećim istoga članka propisano da se važnim odlukama između ostalog smatraju i odluke o otkazu ugovora o radu.

17. U odnosu na trajanje mandata članova radničkog vijeća primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme izbora članova radničkog vijeća.

18. Kako je prethodno radničko vijeće izabrano 20. prosinca 2011. u odnosu na trajanje mandata tog radničkog vijeća primjenjuju se odredbe Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14) kojim je (čl. 140. st. 1.) bilo propisano da se radničko vijeće bira na razdoblje od tri godine.

19. Mandat ranijem sazivu radničkog vijeća istekao je 20. prosinca 2014., a u vrijeme kada je tuženik zatražio suglasnost za otkaz ugovora o radu tužiteljici novo radničko vijeće kod tuženika nije bilo konstituirano, te se tuženik radi davanja suglasnosti za odluku o otkazu ugovora o radu obratio sindikalnoj povjerenici.

20. Člankom 153. st. 3. ZR je propisano da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom, osim prava iz članka 164. stavka 2. ovoga Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz članka 164. stavka 1. ovoga Zakona.

21. Stoga, suprotno pravnom shvaćanju suda drugog stupnja, istekom mandata radničkog vijeća njegovi članovi nemaju ovlasti za postupanje (na isti način Vrhovni sud Republike Hrvatske Revr 503/2010 od 1. srpnja 2010.), te je stoga pravilan zaključak suda prvog stupnja da je tuženik, time što je suglasnost za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici zatražio od sindikalne povjerenice, postupio u skladu sa čl. 153. st. 3. ZR jer je upravo temeljem ove odredbe sindikalni povjerenik preuzeo sva prava i obveze radničkog vijeća.

22. Nadalje, polazeći od činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja, koja niti tijekom žalbenog postupka nisu dovedena u pitanje, proizlazi da je sindikalnoj povjerenici prilikom traženja suglasnosti za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu dostavljena sva relevantna dokumentacija (podatak iz službene evidencije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu iz kojeg proizlazi da tužiteljica nije u toj Ustanovi stekla stručnu spremu koja joj je upisana u radnu knjižicu i temeljem koje je zaposlena na radnom mjestu za koje joj je otkazan ugovor o radu), a na kojoj se temelji tvrdnja tuženika da je izgubio povjerenje u tužiteljicu kao radnicu i zbog čega je i donio odluku o otkazu ugovora o radu, a također je sindikalna povjerenica telefonski kontaktirala sa tužiteljicom.

23. Slijedom navedenog, osnovani su navodi tuženika da je prilikom donošenja pobijane presude sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer je prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tuženik zatražio suglasnost sindikalne povjerenice, koja je u okolnostima kada kod tuženika nije bilo utemeljeno radničko vijeće, preuzela sva prava i obveze radničkog vijeća (čl. 153. st. 3. ZR).

24. Nadalje, pravilna je odluka suda prvog stupnja da su u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu jer je tužiteljica upisom podataka o ostvarenoj stručnoj spremi u radnu knjižicu lažno prikazala bitne činjenice na kojima se temelji ugovor o radu na što je za posljedicu imalo opravdan gubitak povjerenja tuženika prema tužiteljici kao radnici u kojoj situaciji nastavak ranog odnosa nije moguć.

25. Slijedom navedenog, kako je iz naprijed iznijetih razloga revizija tuženika osnovana, primjenom čl. 395. st. 1. ZPP pobijana drugostupanjska presuda je preinačena i odlučeno je kao pod II. izreke.

26. U odnosu na reviziju tužiteljice:

27. Kako je utvrđeno da je revizija tuženika osnovana i pobijana drugostupanjska presuda je potvrđena na način da je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenjem odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, ne postoje zakonske pretpostavke da se udovolji tužbenom zahtjevu tužiteljice za isplatom plaće i naknade štete, pa da stoga ne postoje razlozi zbog kojih je podnesena i stoga je primjenom čl. 393. ZPP odlučeno kao pod I. izreke.

28. Temeljem čl. 166. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP odlučen je o troškovima postupka povodom revizije. Tuženiku je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav revizije uvećan za PDV od 25% temeljem Tbr. 13. u svezi sa Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: OT) od 6.250,00 kn te je odlučeno kao pod III. izreke.

29. Kako sastav odgovora na reviziju nije nužan trošak za vođenje parnice, temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod IV. izreke.

Zagreb, 9. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.