Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Gž-147/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Miroslava Malacka i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe G. G. d.o.o. i II- okr. odgovorne osobe S. G., zastupane po braniteljici V. V. Ž., odvjetnici iz B., zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), odlučujući o žalbi I-okr. pravne osobe, te tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, podnijetim protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 5. prosinca 2019., broj: 53. Pp G-757/2019, na sjednici vijeća održanoj 9. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, te se ukida pobijana presuda u točki II. izreke i predmet se dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

p r e s u d i o  j e :

II. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe G. G. d.o.o. i potvrđuje se prvostupanjska presuda u točki I. izreke.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17,118/18), I-okr. pravna osoba je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna) / 26,54 eura[1] (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa), u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, I-okr. pravna osoba je proglašena krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 9.000,00 kn, dok je protiv II-okr. odgovorne osobe odbijena optužba, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom I-okr. pravna osoba je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kn.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnom da u obrazloženju presude sud prvog stupnja navodi da je nakon provedenog postupka zaključio kako II okr nije odgovorna osoba u pravnoj osobi jer da je u sudskom registru registriran kao prokurist. Uvidom u uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme sklopljene s radnikom I. H. u razdoblju od 31.1.2017. do 1.7.2017. nedvojbeno je da je u ime poslodavca iste potpisao upravo II-okr. S. G., pa je bio upoznat sa sadržajem ugovora i u ime poslodavca je upravo te ugovore ponudio na potpis radniku I. H. Na traženje inspektorice rada poslodavac je dostavio pisano očitovanje člana uprave T. G. da je osoba ovlaštena za odlučivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa upravo S. G. Valja uzeti u obzir da član uprave T. G. nije u radnom odnosu kod I-okr., već u sasvim drugoj tvrtki iz čega se daje zaključiti da upravo S. G. kao osnivač i član društva G. G. d.o.o. vodi poslove društva vezane za primjenu prava iz radnih odnosa.

4. Protiv prvostupanjske presude I-okr. pravna osoba je pravodobno, putem braniteljice, podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnom da sud nije prihvatio obranu I okrivljene pravne osobe kojom je navodila da su doista s radnikom H. I. sklopljeni uzastopni ugovori o radu na određeno vrijeme, a u kojim ugovorima o radu je u članku 2. navedeno na kojim objektima će radnik obavljati posao, dakle, u istom članku u kojemu je ugovoren rad na određeno vrijeme, navedeni su poslovi koje će radnik obavljati, ali na drugim objektima i na drugim gradilištima, te jedino nije decidirano navedeno da je upravo ovo objektivni razlog sklapanja ugovora o radu. Poslodavac obavlja djelatnost koja je sezonskog karaktera, odnosno obavlja krovopokrivačke radove, te je zbog novo ugovorenih gradilišta bilo potrebno i sklapati ugovore o radu na određeno vrijeme s ovim radnikom, a kako bi se uopće mogli izvesti ugovoreni radovi, te je unošenje točno određenog mjesta rada u ugovoru o radu poslodavac smatrao da je u potpunosti izvršio zakonsku obvezu. Nadalje, radnik I. H. stječe uvjete za starosnu mirovinu, te samim time više neće biti sklapani ugovori o radu s njim, kako na određeno tako i na neodređeno, te su ugovori produljivani na kraća vremenska razdoblja djelomično iz razloga što je postojala neizvjesnost kada će radnik steći uvjete za mirovinu, te je to bio jedan od razloga što nikada nije sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme s tim radnikom. Sud uopće nije utvrđivao da li došlo do povećanog opsega poslova kod I okrivljene pravne osobe, što je cijelo vrijeme tvrdila I okrivljena pravna osoba, već je samo donio svoje mišljenje da nije bilo valjane pravne osnove za sklapanje uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, te da navođenje u ugovorima mjesta izvođenja radova ne podvoditi pod pojam opravdanog razloga za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme. I okrivljena pravna osoba podnosi žalbu i na odluku o prekršajnopravnim sankcijama iz razloga što je sud prilikom odmjeravanja prekršajne sankcije trebao voditi računa da se radi o poslodavcu koji nije prekršajno kažnjavan, te da bi plaćanjem novčane kazne bilo ugroženo poslovanje poslodavca, te isplata božićnica i drugih dodataka. Stoga predlaže primjenu čl. 38. Prekršajnog zakona prema kojemu bi ju bilo potrebno osloboditi od kazne, jer niti za radnika, a niti za Državni proračun nije nastala nikakva šteta.

5. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbama, iste prihvate.

6. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba I-okr. pravne osobe nije osnovana.

7. Odlučujući o žalbi tužitelja, te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), uz ocjenu žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da u odnosu na točku II. izreke pobijane presude činjenično stanje u postupku nije pravilno niti potpuno utvrđeno da bi se mogla donijeti zakonita odluka, kako osnovano prigovara i žalitelj.

8. Naime, prvostupanjski sud je u točki II. izreke pobijane presude odbio optužbu protiv II-okr. S. G., zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu, s obrazloženjem da je II-okr u spornom razdoblju sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme u registru registriran kao prokurist, pa sud zaključuje da isti nije odgovorna osoba u pravnoj osobi, te je pravna osoba u istom razdoblju imala člana uprave koji odgovara za zakonitost poslovanja pravne osobe, dok prokurist može samo obavljati i zastupati pravnu osobu.

9. Međutim, sukladno postojećoj sudskoj praksi kod određivanja odgovorne osobe u pravnoj osobi prihvaćen je model identifikacije s elementima delegacije, što znači da su u prvom redu odgovorne osobe koje su ovlaštene na zastupanje pravne osobe, donošenje odluka odnosno obavljanje nadzora unutar pravne osobe (model identifikacije), ali u iznimnim slučajevima odgovornima mogu biti proglašene i one osobe kojima su ove ovlasti u određenom slučaju povjerene (model delegacije).

10. Slijedom navedenoga, uprava može povjeriti određene poslove drugoj osobi, a kako prvostupanjski sud nije izvršio uvid u sadržaj prokure, niti je uzeo u obzir činjenicu tko je potpisivao ugovore o radu na određeno vrijeme za radnika I. H., u kojima nisu bili navedeni objektivni razlozi sklapanja takvih ugovora, to činjenično stanje nije u cijelosti niti pravilno utvrđeno da bi se mogla prosuđivati prekršajna odgovornost II-okr. S. G. u konkretnom slučaju.

11. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i prvostupanjsku presudu ukinuti u odnosu na točku II. izreke, s time da će sudac prvostupanjskog utvrditi sve potrebne činjenice, imajući u vidu razloge ovog rješenja, kao i navode žalbe, a nakon toga donijeti novu zakonitu odluku.

12. Nadalje, odlučujući o žalbi I-okr. pravne osobe, te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom u točki I. izreke nisu na štetu I-okr. pravne osobe povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Bjelovaru točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

13. Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedenog prekršajnog postupka, i to iskaza svjedokinje V. M. – R., više inspektorice rada, kao i uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove zaključiti da se u ponašanju I-okr. pravne osobe stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 1. Zakona o radu.

14. Navodi žalitelja da sud nije prihvatio obranu I okrivljene pravne osobe kojom je navodila da su doista s radnikom H. I. sklopljeni uzastopni ugovori o radu na određeno vrijeme, a u kojim ugovorima o radu je u članku 2. navedeno na kojim objektima će radnik obavljati posao, dakle, u istom članku u kojemu je ugovoren rad na određeno vrijeme, navedeni su poslovi koje će radnik obavljati, ali na drugim objektima i na drugim gradilištima, te jedino nije decidirano navedeno da je upravo ovo objektivni razlog sklapanja ugovora o radu, te poslodavac obavlja djelatnost koja je sezonskog karaktera, odnosno obavlja krovopokrivačke radove, te je zbog novo ugovorenih gradilišta bilo potrebno i sklapati ugovore o radu na određeno vrijeme s ovim radnikom, a kako bi se uopće mogli izvesti ugovoreni radovi, te je unošenje točno određenog mjesta rada u ugovoru o radu poslodavac smatrao da je u potpunosti izvršio zakonsku obvezu, kao i radnik I. H. stječe uvjete za starosnu mirovinu, te samim time više neće biti sklapani ugovori o radu s njim, kako na određeno tako i na neodređeno, te su ugovori produljivani na kraća vremenska razdoblja djelomično iz razloga što je postojala neizvjesnost kada će radnik steći uvjete za mirovinu, te je to bio jedan od razloga što nikada nije sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme s tim radnikom, neosnovani su.

15. Naime, odredbom članka 228. stavka 1. podstavka 1. Zakona o radu propisan je prekršaj poslodavca ako s istim radnikom sklopi uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme a u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu ne navede objektivan razlog, a kako je uvidom više ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenih između I-okr. i radnika I. H. utvrđeno da u istima nije naveden objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, to su se u ponašanju I-okr. ostvarila sva obilježja cit. prekršaja, a navođenjem u ugovoru mjesta gdje će radnik raditi nikako se ne može smatrati navođenjem razloga za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, što potpuno pogrešno ističe žaliteljica. Također, činjenica da radnik stječe uvjete za starosnu mirovinu, nije od nikakvog utjecaja na prekršajnu odgovornost I-okr. pravne osobe za naprijed navedeni prekršaj.

16. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravni oznaku djela, ovaj Sud je našao da je izrečena novčana kazna I-okr. pravnoj osobi za navedeni prekršaj u granicama zakona i nije prestroga, time više što je ublažena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu, za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 31.000,00 do 60.000,00 kn, a sve odlučne okolnosti za odmjeru kazne u dovoljnoj su mjeri cijenjene u korist okrivljenice.

17. U vezi navoda žaliteljice da predlaže primjenu čl. 38. Prekršajnog zakona, ističe se da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu instituta oslobođenja I-okr. pravne osobe od kazne iz članka 38. Prekršajnog zakona, s obzirom na vrlo izražene zahtjeve generalno preventivnog djelovanja za prekršaj iz Zakona o radu koji je kategoriziran kao teži prekršaj poslodavca.

18. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana I-okr. pravna osoba na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

19. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu I-okr. pravne osobe odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u odnosu na točku I. izreke.

U Zagrebu 9. studenoga 2022.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.